Priče koje stoje iza pesama

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Petar Janjatović otkriva: "OPROSTI MI PAPE" JE PESMA O JEDNOM PANČEVCU

Ko je sve od rok muzičara dobio NIN-ovu nagradu za književnost? Prosečan poznavalac ove dve oblasti bi verovatno rekao Slobodan Tišma (La strada) i Vladimir Arsenijević (Urbana gerila). A šta kaže Petar Janjatović, autor čuvene „Ex Yu rock enciklopedije“?

P7UTcdA.jpg


- Pored njih dvojice, Dragan Velikić je svirao orgulje u „Pop mašini“, a Vladimir Tasić u novosadskoj grupi „Grad“ - priča Janjatović za „TV & pop kulturu“.

Upravo je izašlo četvrto dopunjeno izdanje „Ex Yu rock enciklopedije 1960-2015“ u kojoj između ostalog podseća da je grupa „Smak“ promociju singla sa pesmom „Satelit“ održala u JAT-ovom avionu na relaciji Beograd-Njujork. Zatim da su članovi jedne grupe izjavili: „Verujemo u boga, ali u njega nemamo poverenja“ i da su im uzori Tito, Toto i Tati. Janjatović otkriva i manje poznat podatak da su Dragoš Kalajić i Jovan Ćirilov 1985. pevali prateće vokale na debi albumu „Plavog orkestra“. Otkriva i zašto je na unutrašnjem omotu debi albuma grupe „Bombaj štampa“ slika WC-a.

hMvylPV.jpg


- Oni imaju čučavac sav u grafitima iz neke bosanske vuko..bine, a „Stonsi“ na omotu svog albuma „Beggars banquet“ imaju klozet iz nekog rokenrol kluba, sa rokerskim grafitima. Tako da je to svojevrsni citat „Stonsa“ samo na balkanski način - priča sa osmehom Janjatović.

pfvQIaA.jpg

Petar Janjatović

Novo izdanje obuhvata period od 1960. do 2015. i obrađuje 487 izvođača, čak 70 više od prethodnog izdanja.

- U ovom dopunjenom izdanju sam imao prostora da zalazim u neke uličice za koje ranije nisam ni imao vremena. Dugo me je kopkalo da je autor teksta pesme „Da mi je biti morski pas“ (grupa „Metak“) izvesni Momčilo Popadić iz Splita. Ispostavilo se da je čovek bio novinar „Slobodne Dalmacije“, fanatični navijač Crvene zvezde i pesnik u slobodno vreme. On je recimo napisao pesmu koju su snimili „Novi fosili“, a zove se „Tonka, reci cvrčak“, jer njegova žena nije mogla da kaže slovo „r“. Onda mu je kompozitor Zdenko Runjić tražio tekst za jednu baladu za Olivera Dragojevića, da bude nešto o „ćaći“.


Ovaj je celu noć pio, napisao tekst i došao ujutro kod Runjića dao mu papir ali je rekao da ništa ne valja i neka slobodno pocepa papir i baci. To je bila pesma „Oprosti mi, pape“. Ispostavilo se da je Momčilov otac u stvari sudija iz Pančeva koji ih je napustio kad je on bio mali, da se vratio u svoj rodni kraj gde se odao kocki, kurvanluku i pijanstvu. Tako je najpoznatiji dalmatinski „pape“ u stvari iz Pančeva - kaže Janjatović. Momčilo Popadić-Pope preminuo je u Splitu 1990, a u videu ispod o njemu priča njegova supruga Tonka.


Kada pitamo Petra janjatovića koliko je godina potrošio na sakupljanje biografija i svih trivija, on citira Pecu Popovića.

- Kada sam privodio knjigu kraju 1997. Peca mi je rekao „kada te pitaju koliko si pisao knjigu, kaži ceo život“. To su neke stvari koje si skupljao tokom celog života. Neke stvari možeš da meriš u danima, mesecima i gdinama kada su ti naporne, kada ti je to radni staž, a ovo te goni, to je hobi i strast, tako da to ne umem da izračunam - priznaje poznati rok novinar i dodaje:

- Ja sam u prvoj polovini devedesetih godina imao jaku potrebu da sve ono što mi se činilo da će potpuno nestati, pošto nisam mogao tada da imam ikakvu viziju interneta, koliko-toliko da skockam pod neki krović. Gotovo sam bio siguran da ne postoji više od hiljadu ljudi na prostoru bivše Jugoslavije koje to može da zanima. Onda se ispostavilo da se prvi tiraž od 2.000 primeraka prodao u dva meseca 1998, a sledeći tiraž je rasprodat do bombardovanja - priča Janjatović. Pitamo ga koji su kriterijumi potrebni da bi neki bend završio u knjizi.

pLoUKtL.jpg


- E to je jako zeznuto. Bar ja nisam uspeo da nađem dobar kriterijum. U knjizi moraju da budu bendovi koji su bili i jesu popularni, iako meni po kvalitetu ne zaslužuju. Moraju da budu i oni za koje ja i moji prijatelji sa kojima se savetujem mislimo da su kvalitetni i moraju da budu oni koji su uticajni, koji su ostavili neki trag i koji su nekog inspirisali. Tako u knjizi imam bend “Dogovor iz 1804”, grupa koja ima objavljenu jednu pesmu šezdeseth godina, ali u njoj je bio Robert Nemeček, Nebojša Ignjatović, danas profesor na FMU i oni zu začeli taj neki trag hipi andergraunda u Beogradu i po tome su značajni iako su objektivno gledano jedan marginalni bend. Isto tako nemam bendove sa pet albuma koji su kopirali nešto i nisu preterano bitni - navodi Petar Janjatović.

Kidnapovali ga pa zavšili u knjizi

Članovi benda “Artan Lili” su me zvali da im gostujem u spotu, ali nisu rekli šta treba da radim. Onda su me vezali i strpali u gepek ševroleta i to je bilo sve od snimanja. Posle gledam spot, a oni sede u tim kolima, piju i prelistavaju moju enciklopediju koju onda onako prezrivo, jer nema njih, bace knjigu u livadu. Naravno, stavio sam ih sada u knjigu i opisao sam da su se u tom spotu prezrivo odnosili prema ovoj knjizi, a autora su kidnapovali. Meni je to bilo zabavno.


(Blic Online)
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.677
Ove kultne pesme zapravo skrivaju istinite priče
Tekstopisci inspiraciju često pronalaze i u stvarnom životu - a ove istinite pesme su bile pravi hitovi.

Izvor: B92
1058432798587503786be86200105951_v4_big.JPG


Foto: Screenshot
Ovo su neke od pesama koje su zasnovane na istinitim pričama o ljubavi, gubicima i sudbini. One i danas spadaju u najromantičnije pesme, kojima se uvek rado vraćamo.

Indeksi: Bacila je sve niz rijeku


Ova slavna balada govori o velikoj ljubavi frontmena Davorina Popovića prema javnosti nepoznatoj devojci iz Sarajeva. Njihova ljubavna veza je bila ozbiljna, ali dogodilo se dete koje nisu planirali. Devojka je tada navodno pobacila i nestala iz njegovog života. Navodno je decenijama posle Popović uočio tu devojku među publikom na koncertu u Švedskoj, prekinuo je sa svirkom i uzaludno ju je tražio. Autor muzike pesme je Fadil Redžić, a stihova Kemal Monteno.

"Nosila je našu ljubav našu sreću prvi cvijet

Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet

A noćas ako sluša nek čuje bol

U pjesmi koju pjevam njoj, samo njoj

Zauvijek neka nosi na srcu znak

Život je jedan ona bacila."




Prljavo kazalište: Tu noć kad si se udavala


Prema priči, Jasenko Houra iz slavnog benda imao je devojku koju je mnogo voleo. Budući da je morao da ide da odsluži vojni rok, pitao ju je hoće li mu biti verna i čekati ga, na šta je ona pozitivno odgovorila. Ali, nakon što se vratio, njegova ga draga nije čekala, već je spremala svadbu, ali s drugim.

"Tu noć kad si se udavala

Nitko ne zna zašto si plakala

Ili ti je kroz glavu prošlo sve.

Tu noć kad si se udavala

Mene pijanog su odnijeli

Moji prijatelji, vjerni psi

Do jutra me tješili"





Prljavo kazalište: Ruža hrvatska


Nisu samo devojke i žene bile inspiracija tužnim pesmama. Jasenko Houra je pesmu "Mojoj majci" ("Ruža hrvatska“), koju peva Prljavo kazalište, posvetio svojoj mami Ruži nakon smrti. Iako su postojale spekulacije da je pesmu, čiji stihovi glase "zadnja ruža hrvatska" posvetio političarki Savki Dapčević-Kučar, Houra je izjavio: "Ja sam puno pričao o Ruži, i o tome kako je nastala pesma, i o tome svemu zajedno i to je pesma za moju mater pokojnu. Za mene je ona nešto više u životu i naprosto neka tako i ostane".







Boris Novković: Tamara


Ko mi tebe uze Tamara - bio je vapaj pevača Borisa Novkovića, koji nije konretno patio za Tamarom, ali je saosećao s bolom prijatelja koji je voleo Tamaru. Njihova veza se prekinula i on je neizmerno patio za njom. Prema rečima samog pevača, prava Tamara se prepoznala u pesmi i nedugo nakon njenog izdavanja, na telefonskoj sekretarici je čuo njenu poruku, u kojoj mu je zahvalila što joj je posvetio pesmu.

"Noćas sam ti opet sam

da me barem nešto udari

biće rata, kažu svi

al' ja ću umrijetiod ljubavi

Ko mi tebe uze, Tamara

prodala si suze drugima"




Zdravko Čolić: Ona spava


Ova pesma navodno opisuje tragediju koja se dogodila 1974. godine, kad se devojka Milica Kostić bacila s 11. sprata nebodera, kako bi pobegla od pet nasilnika koji su hteli da je siluju. Tamo ju je jedan poznanik doveo na prevaru, kako bi navodno pozvala njegovu devojku koja ima stroge roditelje da izađe van, činivši mu tako uslugu. Nakon što je shvatila da nema devojke i koje su im namere, preklinjala ih je da je ne diraju, pokušavajući da im probudi savest. Nisu želeli da odustanu i bacanje kroz prozor joj se učinilo kao jedina opcija - kako bi obranila svoju čast. Tekst je delo Crnogorca Velizara Šofranca, a nakon te velike tragedije, tamo su organizovane i demonstracije jer je ceo slučaj šokirao tadašnju jugoslovensku javnost.

"Nikad više snene oči,

nikad više crne kose,

nikad više noge bose što je nose,

što je nose

neće vidjet' smiraj dana

ona spava, ona spava.

Nek umuknu sva zvona,

da ne zvone, da ne zvone

ustrijelite sve ptice,

da ne lete, da ne lete

i okujte sva mora

da ne šume, da ne šume."


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
KO SU SHARONA, SUZANNE, JOLENE, VALERIE… I O KOME SU TO PEVALI EJMI, ELTON DŽON, KOEN, DŽENIS DŽOPLIN…

ejmi-vajn-face052a16af7c05e401.jpg


Postoji veliki broj pesama koje u nazivu imaju nečije ime, poznate ili izmišljene ličnosti. Ima i onih koje su inspirisane pravim, ali sasvim običnim osobama koje nisu poznate nikome osim autoru takve pesme.

Pesme koje su nazvane po nekoj stvarnoj osobi ili su inspirisane nekom istinitom pričom uvek su zanimljiva tema.

Doli Parton – Jolene (1973)


Pesma je nazvana po jednoj osmogodišnjoj devojčici iz publike koja je samo želela da uzme autogram od Doli Parton tokom jednog nastupa.

Međutim, sama pesma nije o njoj nego o ženi koja je poklanjala previše pažnje mužu Doli Parton. U pitanju je šalterska službenica u banci i nije poznato da li se i ona zove isto.

The Smiths – Frankly, Mr Shankly (1986)


Neobične reči i uvrede na račun izvesnog gospodina Šenklija predstavljale su način Morisija da se suprotstavi glavnoj osobi izdavačke kuće sa kojom je bend imao ugovor u to vreme.

Nisu želeli više da sarađuju sa njima, konkretno sa Džefom Trevisom, što su izrazili na umetnički način u ovoj pomalo smešnoj pesmi.

The Knack – My Sharona (1979)


Pesma je posvećena 17-godišnjoj devojci koju je pevač upoznao kada je imao 25 godina i odmah se zaljubio.

Posle izvesnog vremena, njih dvoje su se čak i verili, ali je veza na kraju ipak propala za razliku od pesme koja je postala veliki hit.

Mark Ronson i Ejmi Vajnhaus – Valerie (2007)


Iako je ovo najpoznatija verzija, u pitanju je obrada pesme benda The Zutons iz 2006. godine. Posvećena je prijateljici koju je član tog benda upoznao u Americi i koja je uhvaćena kako vozi pijana.

To je neka vrsta muzičke razglednice, koja je više napravljena kao melodična pesma nego kao prava poruka baš njoj.

Dženis Džoplin – Me and Bobby McGee (1971)


Pesma je poznata kao hit koji je objavljen posle smrti Dženis Džoplin, ali je nije ona napisala već su to učinili Kris Kristoferson i Fred Foster.

Prava Bobi je žensko, bila je sekretarica jednom Fosterovom prijatelju kada je on predložio Kristofersonu da napiše pesmu o njoj. Dženis Džoplin ju je proslavila, a mnogi su kasnije napravili svoje obrade ove pesme.

Elton Džon – Daniel (1973)


Ovo je jedna od pesama Eltona Džona sa najviše pogrešnih tumačenja, a moguće je da je to zbog toga što je izbacio poslednji stih kako bi je skratio.

Inspirisana je člankom iz novina o čoveku koji se vratio iz rata u Vijetnamu i posvećena svim veteranima koji su samo želeli da se vrate svom običnom životu.

Leonard Koen – Suzanne (1967)


Koen je pesmu posvetio supruzi jednog vajara u koju su svi muškarci bili zaljubljeni.

On je bio Koenov prijatelj i jednom prilikom ga je Suzan pozvala da svrati do nje, ali je veliki kantautor dodirnuo njeno savršeno telo samo u mislima i tako je nastala pesma o njenoj lepoti.

Izvor
: Cdm.me
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
MRAČNA PRIČA KRIJE SE IZ JEDNE OD NAJLEPŠIH LJUBAVNIH PESAMA LEONARDA KOENA

3135_70342214643_145001_nd2e7edae298895c5.jpg


Kanadski kantautor Leonard Koen jedan je od najcjenjenijih muzičara 20. veka s velikim opusom i fascinantnom životnom pričom.
Rođen je i odrastao u Montrealu u jevrejskoj porodici. Majka mu je bila poreklom iz Litvanije, a očeva porodica iz Poljske. Kroz život je proučavao druge religije pa je pet godina proveo u budističkom samostanu i govorio da mu se sviđa “univerzalna figura Isusa Hrista koji je najbolji čovek koji je ikad hodao Zemljom”. Ipak, nikad se nije odrekao judaizma.

– Moj prijatelj Brajan Džonson rekao je da nikad nisam čuo za religiju koja mi se nije svidela. Zato sam pokušao da ispravim taj utisak da tražim novu religiju pored judaizma. I te kako sam deo te tradicije i praktikujem veru, kao i moja deca i to nikad nije bilo pitanje. Istraživanja drugih religija i sistema verovanja svakako su obogatila i produbila shvatanje moje tradicije – rekao je svojevremeno Koen.
A jedna od njegovih pesama koja je svima poznata isključivo kao ljubavna zapravo je inspirirana holokaustom, odnosno scenama iz koncentracionih logora. Reč je o pesmi “Dance Me To The End Of Love” s albuma “Various Positions” iz 1984. godine.

– Zanimljivo je kako pesme počnu jer u srži svake pesme postoji seme koje ti je neko dao ili si ga uzeo iz sveta. Zato je proces pisanja pesme tako misteriozan. A ova pesma je došla od saznanja da su u nekim nacističkim koncentracijskim logorima pored krematorijuma stajali gudački kvarteti. Ti su ljudi bili prisiljeni da sviraju dok se pokraj njih događa horor, a i njihova je sudbina bila ista. Svirali su klasičnu muziku dok su drugi zatvorenici ubijani i spaljivani.
Dakle, ta muzika, ‘Dance me to your beauty with a burning violin’, predstavlja lepotu življenja, kraj ovog postojanja i kraj strasti u našoj egzistenciji. Ali, to je isti jezik koji koristimo da bismo se prepustili voljenoj osobi pa nije bitno koja je ideja iza te pesme, bitno je da se oseti strast
– rekao je Koen.


HL/Izvor: telegraf.rs
 
Član
Učlanjen(a)
22.08.2012
Poruka
32
Ona je „đubre“ iz Čorbine pesme

Biljana Nevajda Šević, večita inspiracija Bore Đorđevića

Ona je „đubre“ iz Čorbine pesme

Bila je voljena, obožavana, lepa a opevana je kao - đubre.


Pogledajte prilog 39499

Tri puta se Bora Đorđević hvatao olovke zbog Biljane Nevajde Šević i dve pesme, napisane u trenutku ljubavnog neprebola, postale su veliki hitovi „Riblje čorbe“. Treća ih je pomirila.

Kasne su sedamdesete i Biljana, tada jedna od najpoznatijih jugoslovenskih manekenki, kreće u Sarajevo i u novi život, a Bora, s kojim se izvesno vreme zabavljala, zove je da se oproste. Nalazi ga u kafani „Pod lipom“, a on kao da je upravo izašao iz pesme koju će joj ubrzo pročitati: bio je za šankom, mrzeo pomalo i sebe i druge... i onda joj je u dahu izrecitovao pesmu čiji refren poentira onim čuvenim „ostani đubre do kraja“.

Pogledajte prilog 39500

- U tom trenutku pesma i nije ostavila neki naročiti dojam na mene. Zasmetalo mi je ono „đubre“, ali nisam pridavala tome pažnju jer sam bila zaljubljena u drugoga - seća se Biljana.

Njen odlazak bila je bolna inspiracija za još jednu legendarnu pesmu koju je Bora napisao tu, na licu mesta - „Dva dinara druže“. I opet su stihovi išli na račun lepe manekenke: „sve što iole vredi palo je u vodu, opet me je žensko napravilo volom, igrao sam samo epizodu“.

Izvor: Blic Online


А трећа је "Последња песма о теби"
Ово је дио интервјуа са Биљаном Невајдом објављеног у Телеграфу поводом те песме:
„Била сам затечена када сам чула за песму. Тридесет година након што су из Бориног пера изашле песме „Остани ђубре до краја“ и „Два динара друже“, моја ћерка, у то време новинарка , заказала је Бори интервју у Сава центру, обећавши да ћу се и ја појавити. Чим сам ушла, прво што ми је Бора рекао било је :“Написао сам ти још једну песму.“ Извади је неко парче папира и прочитао ми стихове. У први мах сам занемела, а онда сам се и расплакала. Била је то најлепша љубавна песма коју сам у животу чула: „После тебе потоп, ништа није вредно, подмукло заболи као кварни зуби, истина је да се само једном љуби“. Истина је да нисам могла да верујем да ме је толико волео, јер му у младости ништа нисам веровала.“

 
Natrag
Top