Prava i slobode

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Prava i slobode



Lične slobode i prava su ona prava i slobode koji se odnose na čoveka ka ljudsko biće i njegov integritet i dostojanstvo pre svega u odnosima sa državom.
1. Pravo na jednakost i ravnopravnost; Građani su jednaki u pravima i dužnostima i imaju jednaku zaštitu pred državnim organima bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu, versku ili političku pripadnost, imovinsko stanje... Suština je da u društvu nema privilegija ni po kom osnovu, da su ljudi pred zakonom i državom jednaki. Pod jednakošću se podrazumeva da su ljudi (domaći i stranci, maloletni i punoletni) jednaki u istim uslovima koje uređuju zakoni.
2. Neprikosnovenost života predstavlja pravo na život, na lični integritet, na ljudsko dostojanstvo... Pravo na život čoveka je najviša vrednost i elementarno pravo ljudi. Niko ne može da raspolaže nečijim tuđim životom, niti trajanjem njegovog života, osim države ako je u pitanju izricanje smrtne kazne. Niko nas ni u kom slučaju ne sme podvrći torturi; i pritvor i kažnjavanje moraju biti u skladu sa zakonom, poštujući ljudske ličnosti i dostojanstvo.
3. Neprikosnovenost lične slobode čoveka. Ruso je rekao da je sloboda samo izbor vlastitih okova. Sloboda čoveka je neprikosnovena i niko ne može biti lišen nje, osim u slučajevima koji su utvrđeni zakonom. Slobodno je sve što ustavom i zakonom nije zabranjeno.
4. Sloboda savesti, misli, javnog izražavanja i mišljenja. Bez ove slobode ne bi postojali elementarni uslovi za demokratiju. Sloboda misli i opredeljenja je zagarantovana bez ikakvih rezervi i ograničenja. Ovo pravo se uređuje samo ustavom. Sloboda misli i opredeljenja znači oslobađanje od nasilno nametnutih stavova, da svako slobodno izražava svoju volju.
5. Sloboda veroispovesti; sloboda kretanja i nastanjivanja; nepovredivost tajne pisama; sloboda nacionalnog opredeljenja; pravo na državljanstvo; pravo pripadnika nacionalnih manjina; prava stranaca i azila.

Političke slobode i prava omogućavaju građanima da učestvuju u političkom životu posredno (preko izabranih predstavnika) i neposredno oblicima neposredne demokratije.
1. Biračko pravo jeste najznačajnije političko pravo; to je pravo građana da slobodno bira (aktivno biračko pravo) i da bude biran (pasivno biračko pravo); da učestvuje u kandidovanju i da ističe kandidate; da ima pravo glasa na referendumu... Opšte biračko pravo imaju svi građani sa navršenih 18 godina, bez obzira na pol, poreklo, imovinsko stanje... pod uslovom da su psihički zdravi ili da nisu sudskom odlukom zbog učinjenog krivičnog dela trajno ili privremeno lišeni ovog prava. Takođe, građani moraju živeti na teritoriji na kojoj se odvijaju izbori. Svi građani imaju jednako biračko pravo, što znači da svaki glas ima jednaku vrednost – i glas pisca, i glas ministra, i glas studenta. Glasanje može biti tajno ili javno.
2. Sloboda organizovanja (udruživanja) znači da ljudi u raznim udruženjima mogu da se bore za svoje ciljeve koji mogu biti politički, ekonomski, staleški, stručni... Organizovanje je dobrovoljno, a delovanje slobodno. Za rad udruženja nije potrebno odobrenje države, ali se ono mora upisati u registar. Udruživanje i slobodno organizovanje su zabranjeni samo u slučajevima:
- ako svojim delovanjem narušavaju teritorijalni integritet države i njenu nezavisnost
- ako pozivaju na nasilno menjanje poretka
- ako raspiruju, jačaju nacionalnu, versku mržnju
- ako ugrožavaju ljudska prava i slobode.
Jedan od najvažnijih oblika organizovanja jeste organizovanje u političke stranke. Sindikati su najčešći i najmasovniji oblik okupljanja radnika radi borbe za ekonomsko – socijalni položaj članstva. Sindikati moraju biti nezavisni od poslodavca i države.
3. Sloboda štampe i javnog informisanja predstavlja pravo da se izdaju, štampaju listovi ili da se saopštavaju misli i stavovi preko javnih glasila. Cenzure štampe nema, svakome je dozvoljeno da radi po sopstvenoj savesti. Izdavanje novina i drugih javnih glasila je dostupno svima. Nema potrebe ni za kakvom dozvolom, dovoljno je da se osnivanje lista upiše u registar. Zabrane glasila su moguće u četiri slučaja:
- ako svojim delovanjem narušavaju teritorijalni integritet države i njenu nezavisnost
- ako pozivaju na nasilno menjanje poretka
- ako raspiruju, jačaju nacionalnu, versku mržnju
- ako ugrožavaju ljudska prava i slobode.
4. Sloboda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i okupljanja podrazumeva da se ljudi mogu javno okupljati i raspravljati o pitanjima koja ih interesuju. Dva su ograničenja ove slobode:
- kada se ometa javni saobraćaj
- kada se ugrožavaju zdravlje, javni moral i bezbednost
5. Pravo javnog kritikovanja rada državnih organa podrazumeva pravo građana da podnose peticije, predloge, pretpostavke i da na njih dobiju odgovor.

Ekonomsko – socijalna prava omogućavaju ekonomsku i socijalnu sigurnost ljudi i utvrđuju određene obaveze države u ovoj oblasti.
1. Pravo svojine je klasično pravo građanskog društva jer privatna svojina čini temelj ekonomskog i socijalnog poretka građanskog društva. Ovo pravo podrazumeva jednak položaj i jednaku zaštitu svih oblika svojine, pravo na slobodno preduzetništvo, slobodnu konkurenciju, slobodan izbor profesije itd.
2. Pravo na rad danas ima višestruki značaj, a znači obezbeđivanje čoveka da svojom radnom snagom može raditi i na osnovu toga sticati odgovarajuću zaradu za život. Ovo pravo podrazumeva i određene garancije za socijalno – ekonomsku sigurnost radnika (i njegove porodice). Ostvarivanje ovog prava je regulisano zakonom o radu, kao i kolektivnim ugovorima koje zaključuju radnici sa poslodavcem (državom) uz učešće sindikata i privredne komore. Svakome je pod jednakim uslovima dostupno svako radno mesto odnosno funkcija u društvu, što je izraz demokratije. Ustavom je zabranjen prinudan rad. Zaposleni imaju pravo na štrajk, na odgovarajuću zaradu i pravo na materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti. Zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vreme, koje iznosi 40 časova nedeljno po zakonu, a imaju pravo i na dnevni, nedeljni i godišnji odmor. Osim toga, zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu.
3. Obaveznost socijalnog i zdravstvenog osiguranja; socijalnim osiguranjem se obezbeđuju prava na zdravstvenu zaštitu kao i druga prava u slučaju: bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, trudnoće, nezaposlenosti, pravo na ličnu penziju posle 40 godina radnog staža, pravo na zdravstvenu zaštitu porodice i porodičnu penziju i druga prava na osnovu socijalnog osiguranja.
4. Zaštita porodice, majke i deteta spada u veoma značajna socijalna prava. Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o podizanju i vaspitavanju dece, ali su i deca dužna da se staraju o svojim roditeljima. Majka i dete imaju posebnu zaštitu, pre svega maloletna deca o kojoj se roditelji staraju. Deca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao i deca rođena u braku.

Kulturno pravo
Pravo na obrazovanje je opšte pravo ljudi da stiču potrebna znanja i spremu za sve vrste poslova, u školama svih vrsta, da se obrazovanjem i vaspitanjem izgrađuju u aktivne, sposobne i slobodne ličnosti. Svi moraju imati iste uslove za obrazovanje. Školovanje je dostupno svakom pod jednakim uslovima, dok je osnovno školovanje obavezno. Za redovno školovanje u državnim školama (koje se finansiraju iz budžeta) ne plaća se školarina. Pripadnicima drugih naroda i nacionalnih manjina je obezbeđeno pravo na obrazovanje na maternjem jeziku.

Osnovne dužnosti i obaveze:
1. Odbrana zemlje. Ovo je jedna od najvažnijih dužnosti, a tiče se same odbrane zemlje, njene nezavisnosti i teritorijalnog integriteta. Ova dužnost je uslov slobode i napretka jedne države, kao i uslov ostvarivanja sloboda i prava čoveka.
2. Dužnost je građana da plaćaju porez čime materijalno doprinose društvenoj zajednici radi zadovoljenja opštih i zajedničkih potreba. Novac od poreza odlazi u državni budžet iz koga će se finansirati državne ustanove kakve su zdravstvo ili obrazovanje, ali i finansiranje sporta itd..
3. Dužnost je građana da se pridržavaju ustava i zakona i da časno, savesno i odgovorno obavljaju svoje funkcije, tj. da ne zloupotrebljavaju svoje funkcije i položaje. Stranci takođe imaju dužnost da se pridržavaju ustava i zakona.
4. Dužnost je građana da pruže pomoć drugome u nevolji i da učestvuju u otklanjanju opšte opasnosti. Neizvršavanje ove dužnosti povlači moralnu osudu, ali se smatra i krivičnim delom.
5. Dužnost je građana da čuvaju i unapređuju svoju okolinu. Pravo na zdravu životnu sredinu bi trebalo shvatiti upravo kao dužnost zaštite i unapređenja životne sredine.

 
Poslednja izmena:
Natrag
Top