ARHITEKTA ANDRIJA MARKUŠ OCIJENIO SKANDALOZNIM KONKURS ZA SPORTSKI CENTAR U ULCINJU
Pomoćnik ministra nagradio brata
Izvor: Dan 04-01-2011
Ako prije arhitektonsko-urbanističkog konkursa oblikujete ljude, tada možete i prostor, bez konkurencije, tvrdi arhitekta Andrija Markuš. Sve potom dođe prirodno - kaže on - svečana dodjela novčanih nagrada, izložba nagrađenih radova, riječi pohvale pri otvaranju, gdje se od posjetilaca ne može tražiti da ne vide „cara u novom odijelu", pored kojeg „službeni dječak" prolazi, a da ne kaže da je go. - To se upravo desilo sa konkursom za Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje Sportskog centra u Ulcinju na Velikoj plaži, kojeg je raspisalo Ministarstvo za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Crne Gore. Ministarstvo je u novom svom objektu 23.12.2010. godine otvorilo izložbu nagrađenih radova i radova ostalih učesnika - objasnio je Markuš.
On dodaje da često kažemo da nešto namjesti „slučaj", a nešto ljudi.
- Ovdje ćemo više referisati, no zaključivati koji je od tih to slučaj. Jedno je sasvim jasno da slučajno, ili iz kakvog neznanja, pojedini u Ministarstvu nijesu mogli da postupe kako su uradili, kao opravdanje, jer se u tom Ministarstvu (trebalo bi) problematika u struci rješava na visokom nivou – u drugostepenom upravnom postupku - ocijenio je arhitekta.
Da li je slučajno konkursom zabranjeno da u njemu učestvuju projektanti van Crne Gore - pita Markuš - kad znamo da to ni za jedan euro ne povećava troškove, a pruža velike mogućnosti ušteda u racionalnosti objekta i dobijanju vrijednih arhitektonskih djela?
- Ta djela bi obogatila kulturu ovog prostora, kao što su slučajevi: Hotel „Slovenska plaža" u Budvi, Hotel „Maestral" u Pržnu, Spomen dom u Kolašinu i mnogi drugi? Za ovako složene i obimne zadatke, obavezno se raspisuje opšti anonimni konkurs. Ne bi, po ovakvim stavovima, Le Korbizije projektovao čitav grad u Indiji, Kenzo Tange urbanizam Skoplja i drugi, već samo ponešto u svom rodnom kraju. Kompanije „Ferari", „Reno", ,,Mercedes" i druge radije bi koristile nacionalne vozače „formule 1", kad bi mogli uvijek pobjeđivati. Šta naši dobrotvori u razvoju smatraju pobjedom; da li je pobjeda gubitak, samo da je nacionalni? Nije valjda da mi iz Evrope treba da uvozimo samo novac, a izvozimo nacionalizam, korupciju... i još mnogo čega - kaže Markuš.
Kakve to evropske integracije zamišljamo kod ovakvog zatvaranja? Da li je to iz neznanja, da li je to umjesto ljudi sudbina slučajno namjestila?
- Isto zatvaranje, koje je primijenjeno za prostore van Crne Gore, primijenjeno je i u odnosu na Ulcinj, čiji je to objekat, bez ijednog arhitekte (ili kog drugog stručnjaka) iz Ulcinja u komisiji za konkurs, a znamo da Ulcinj ima arhitekte daleko vrednijih referenci i iskustva od bilo kojeg člana sadašnje komisije? Da li je slučajno prekršen Pravilnik o konkursima u arhitekturi i Profesionalni kodeks, koji obavezuju da u organizaciji konkursa i sastavu žirija učestvuje Savez arhitekata, jer se, pored stručnosti i iskustva u Savezu, više obezbjeđuje regularnost i društvena korisnost arhitekture, pred stalnim nasrtajima neregularnih interesa? - konkretan je arhitekta Markuš. Profesionalni kodeks arhitekata - dodaje on - i osnovna logika nalažu da projektant koji konkuriše svojim djelom ne može imati nekog iz svog biroa u konkursnoj komisiji, pogotovu da je sa njim u srodstvu.
- Niko ne može da ima svoga po srodstvu kod onog što odlučuje ili sprovodi konkurs kao krajnje odgovorno lice. Odgovoran za ovo u Ministarstvu, koje je raspisalo konkurs, pomoćnik ministra Branislav Gregović, aktivan učesnik u tom postupku, potpisao je odluku i obavještenje da je njegov rođeni brat sa kumom, dobio prvu nagradu. U istoriji arhitekture ovih prostora, ostaće zanavijek zapisano da su to uradila dva rođena brata Gregovića – arhitekti iz istog biroa - ističe Markuš.
On je objasnio da nigdje u civilizovanim zemljama nema slučaja da se republički organi – ministarstva (jer su kontrolori zakonitosti) bave neposrednim privređivanjem, bilo neplaćeno ili plaćeno.
- Nema slučaja da se bave direktnom realizacijom investicione izgradnje, u koje ulazi i izrada projektnih programa, a potom (u daljoj realizaciji po njima) sprovođenje konkursa. Jer, ako bi se time bavili, nema većeg organa za to zaduženog da ih kontroliše. Nigdje toga nema, ako se ne radi o rođenoj braći, koja će u ime države jedan drugom da kontroliše zakonitost - tvrdi arhitekta Andrija Markuš. Prvonagrađenim radom Đorđa Gregovića i Veljka Radulovića, smatra Markuš, nijesu iskorišćene izuzetne prilike za oblikovanje ove vrste objekata, sa mogućnošću različitih formi u izražavanju...
- Ponajviše za ostvarivanje intimnosti uz veliku pješčanu plažu. Ovdje su date dvije proste kašetaste prizme, na koje su prilijepljena banalizovana pera skinuta sa Ptičjeg gnijezda iz daleke Kine. Ove forme djeluju kao surova presuda – žig na tijelo prelijepog ambijenta. Rad je na nivou trećeg semestra studija arhitekture, kad se studenti, još neosposobljeni za oblikovanje, prvenstveno upoznavaju sa elementima rasporeda prostorija u objektu - ocijenio je Markuš. Na izložbi je bilo i zabuna, koja je kratko trajala.
- U nizu pravilno raspoređenih panoa, koji su predstavljali prvonagrađeni rad, našla se, mislio sam, i lijepa maketa od pleksiglasa, sa dva predstavljena pravougaona rješenja, kao i dotični rad, ali sa boljim rješenjem krova, što me je začudilo, dok ubrzo nijesam zaključio da su to dvije elektrorazvodne table - pojasnio je arhiteksta.
On smatra da su u oblikovanju, daleko najbolji radovi Predraga Miška Dmitrovića iz Podgorice i Selima Resulbegovića iz Ulcinja.
- Inače, Dmitrović je pobjednik davnih sedamdesetih godina na opštejugoslovenskom konkursku za Sportski centar Morača, izveden u Podgorici (1975–82.); on je i projektant Stadiona „Budućnosti", poznat po specijalnosti za ovu vrstu objekata. Radovi koje su za ovaj konkurs predali Dmitrović i Resulbegović osmišljeni su blago zakrivljenim formama, što druguje sa morskim valovima i nebeskim plavetnilom u prepletenim oblacima, sa kojima bi, za razliku od nagrađenog djela, Ulcinj dobio još jedan reper prepoznavanja. Ova dva rada (od ukupno devet koji su razmatrani) ne samo da nijesu dobili koju nagradu, no ni otkup. A što je najčudnije, u izvještaju komisije nema ni riječi o njihovoj ocjeni, kao ni za druge nenagrađene radove - napominje Markuš. On je uporedio slučaj Sportskog centra „Morača", gdje je savezni žiri, sa predstavnicima svih republika, radio mjesec dana i ovaj slučaj - podsjeća sagovornik - gdje se već drugog dana od prispjeća radova znalo ko je pobijedio.
- Čuđenju nema kraja: otvorena je izložba radova sa konkursa, a učesnici u konkursu još nijesu dobili izvještaj komisije koja je razmatrala djela. Prirodno bi bilo da Opština Ulcinj odbije svaku mogućnost izvođenja radova po nagrađenom djelu, upućujući Ministarstvu poruku: „Nemojte nam više za ovo biti prijatelj, ne možemo izdržati." - zaključio je arhitekta Andrija Markuš.
S.Ć.
Pomoćnik ministra nagradio brata
Izvor: Dan 04-01-2011
Ako prije arhitektonsko-urbanističkog konkursa oblikujete ljude, tada možete i prostor, bez konkurencije, tvrdi arhitekta Andrija Markuš. Sve potom dođe prirodno - kaže on - svečana dodjela novčanih nagrada, izložba nagrađenih radova, riječi pohvale pri otvaranju, gdje se od posjetilaca ne može tražiti da ne vide „cara u novom odijelu", pored kojeg „službeni dječak" prolazi, a da ne kaže da je go. - To se upravo desilo sa konkursom za Idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje Sportskog centra u Ulcinju na Velikoj plaži, kojeg je raspisalo Ministarstvo za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Crne Gore. Ministarstvo je u novom svom objektu 23.12.2010. godine otvorilo izložbu nagrađenih radova i radova ostalih učesnika - objasnio je Markuš.
On dodaje da često kažemo da nešto namjesti „slučaj", a nešto ljudi.
- Ovdje ćemo više referisati, no zaključivati koji je od tih to slučaj. Jedno je sasvim jasno da slučajno, ili iz kakvog neznanja, pojedini u Ministarstvu nijesu mogli da postupe kako su uradili, kao opravdanje, jer se u tom Ministarstvu (trebalo bi) problematika u struci rješava na visokom nivou – u drugostepenom upravnom postupku - ocijenio je arhitekta.
Da li je slučajno konkursom zabranjeno da u njemu učestvuju projektanti van Crne Gore - pita Markuš - kad znamo da to ni za jedan euro ne povećava troškove, a pruža velike mogućnosti ušteda u racionalnosti objekta i dobijanju vrijednih arhitektonskih djela?
- Ta djela bi obogatila kulturu ovog prostora, kao što su slučajevi: Hotel „Slovenska plaža" u Budvi, Hotel „Maestral" u Pržnu, Spomen dom u Kolašinu i mnogi drugi? Za ovako složene i obimne zadatke, obavezno se raspisuje opšti anonimni konkurs. Ne bi, po ovakvim stavovima, Le Korbizije projektovao čitav grad u Indiji, Kenzo Tange urbanizam Skoplja i drugi, već samo ponešto u svom rodnom kraju. Kompanije „Ferari", „Reno", ,,Mercedes" i druge radije bi koristile nacionalne vozače „formule 1", kad bi mogli uvijek pobjeđivati. Šta naši dobrotvori u razvoju smatraju pobjedom; da li je pobjeda gubitak, samo da je nacionalni? Nije valjda da mi iz Evrope treba da uvozimo samo novac, a izvozimo nacionalizam, korupciju... i još mnogo čega - kaže Markuš.
Kakve to evropske integracije zamišljamo kod ovakvog zatvaranja? Da li je to iz neznanja, da li je to umjesto ljudi sudbina slučajno namjestila?
- Isto zatvaranje, koje je primijenjeno za prostore van Crne Gore, primijenjeno je i u odnosu na Ulcinj, čiji je to objekat, bez ijednog arhitekte (ili kog drugog stručnjaka) iz Ulcinja u komisiji za konkurs, a znamo da Ulcinj ima arhitekte daleko vrednijih referenci i iskustva od bilo kojeg člana sadašnje komisije? Da li je slučajno prekršen Pravilnik o konkursima u arhitekturi i Profesionalni kodeks, koji obavezuju da u organizaciji konkursa i sastavu žirija učestvuje Savez arhitekata, jer se, pored stručnosti i iskustva u Savezu, više obezbjeđuje regularnost i društvena korisnost arhitekture, pred stalnim nasrtajima neregularnih interesa? - konkretan je arhitekta Markuš. Profesionalni kodeks arhitekata - dodaje on - i osnovna logika nalažu da projektant koji konkuriše svojim djelom ne može imati nekog iz svog biroa u konkursnoj komisiji, pogotovu da je sa njim u srodstvu.
- Niko ne može da ima svoga po srodstvu kod onog što odlučuje ili sprovodi konkurs kao krajnje odgovorno lice. Odgovoran za ovo u Ministarstvu, koje je raspisalo konkurs, pomoćnik ministra Branislav Gregović, aktivan učesnik u tom postupku, potpisao je odluku i obavještenje da je njegov rođeni brat sa kumom, dobio prvu nagradu. U istoriji arhitekture ovih prostora, ostaće zanavijek zapisano da su to uradila dva rođena brata Gregovića – arhitekti iz istog biroa - ističe Markuš.
On je objasnio da nigdje u civilizovanim zemljama nema slučaja da se republički organi – ministarstva (jer su kontrolori zakonitosti) bave neposrednim privređivanjem, bilo neplaćeno ili plaćeno.
- Nema slučaja da se bave direktnom realizacijom investicione izgradnje, u koje ulazi i izrada projektnih programa, a potom (u daljoj realizaciji po njima) sprovođenje konkursa. Jer, ako bi se time bavili, nema većeg organa za to zaduženog da ih kontroliše. Nigdje toga nema, ako se ne radi o rođenoj braći, koja će u ime države jedan drugom da kontroliše zakonitost - tvrdi arhitekta Andrija Markuš. Prvonagrađenim radom Đorđa Gregovića i Veljka Radulovića, smatra Markuš, nijesu iskorišćene izuzetne prilike za oblikovanje ove vrste objekata, sa mogućnošću različitih formi u izražavanju...
- Ponajviše za ostvarivanje intimnosti uz veliku pješčanu plažu. Ovdje su date dvije proste kašetaste prizme, na koje su prilijepljena banalizovana pera skinuta sa Ptičjeg gnijezda iz daleke Kine. Ove forme djeluju kao surova presuda – žig na tijelo prelijepog ambijenta. Rad je na nivou trećeg semestra studija arhitekture, kad se studenti, još neosposobljeni za oblikovanje, prvenstveno upoznavaju sa elementima rasporeda prostorija u objektu - ocijenio je Markuš. Na izložbi je bilo i zabuna, koja je kratko trajala.
- U nizu pravilno raspoređenih panoa, koji su predstavljali prvonagrađeni rad, našla se, mislio sam, i lijepa maketa od pleksiglasa, sa dva predstavljena pravougaona rješenja, kao i dotični rad, ali sa boljim rješenjem krova, što me je začudilo, dok ubrzo nijesam zaključio da su to dvije elektrorazvodne table - pojasnio je arhiteksta.
On smatra da su u oblikovanju, daleko najbolji radovi Predraga Miška Dmitrovića iz Podgorice i Selima Resulbegovića iz Ulcinja.
- Inače, Dmitrović je pobjednik davnih sedamdesetih godina na opštejugoslovenskom konkursku za Sportski centar Morača, izveden u Podgorici (1975–82.); on je i projektant Stadiona „Budućnosti", poznat po specijalnosti za ovu vrstu objekata. Radovi koje su za ovaj konkurs predali Dmitrović i Resulbegović osmišljeni su blago zakrivljenim formama, što druguje sa morskim valovima i nebeskim plavetnilom u prepletenim oblacima, sa kojima bi, za razliku od nagrađenog djela, Ulcinj dobio još jedan reper prepoznavanja. Ova dva rada (od ukupno devet koji su razmatrani) ne samo da nijesu dobili koju nagradu, no ni otkup. A što je najčudnije, u izvještaju komisije nema ni riječi o njihovoj ocjeni, kao ni za druge nenagrađene radove - napominje Markuš. On je uporedio slučaj Sportskog centra „Morača", gdje je savezni žiri, sa predstavnicima svih republika, radio mjesec dana i ovaj slučaj - podsjeća sagovornik - gdje se već drugog dana od prispjeća radova znalo ko je pobijedio.
- Čuđenju nema kraja: otvorena je izložba radova sa konkursa, a učesnici u konkursu još nijesu dobili izvještaj komisije koja je razmatrala djela. Prirodno bi bilo da Opština Ulcinj odbije svaku mogućnost izvođenja radova po nagrađenom djelu, upućujući Ministarstvu poruku: „Nemojte nam više za ovo biti prijatelj, ne možemo izdržati." - zaključio je arhitekta Andrija Markuš.
S.Ć.