Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Pogledali, preživjeli i isprali pivom
Autor: Ribafish
Tajnom šifrom “upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario” Ribafish je s frendovima pogledao “Seks i grad 2”... i taj će još dugo otplaćivati
Postoji li filmska bajka s hepiendom za urbanog mužjaka? Nešto u stilu da neki tip iz kvarta stane bez veze na gol, pa slučajno zamijeni pravog golmana repke i nekako do kraja filma završi na svjetskom prvenstvu, osvoji ga i u svlačionici poševi ženu predsjednika JAR-a? Bez veze. U biti prebanalno, nitko to ne bi gledao. Sva sreća da postoje pornići...
Zato žene imaju svoje bajke. Američka filmska industrija svojski se trudi da od jedne, u početku dobre serije, stvori ultimativnu sagu u kojoj četiri lijepe žene imaju puno love i vremena i bare što, kako i kad hoće. Od najdražeg ženskog časopisa dobio sam besplatne ulaznice pa sam pod šifrom “upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario” pozvao najbolje frendove da odemo pogledati “Seks i grad 2”.
Dino se samo posprdno nasmijao i kraljevski me izignorirao, a Smile me kod kojih imaš! important kredit
Tako sam iz škrinjice starih drugara iskopao Ivana i Sanjina. Ivan ima 35 godina i kvartovska je legenda, inventar lokalnog birca, inteligentan, iskren, bolno ciničan i prokleto lijen.
Kad sam mu predložio da idemo u kino, pogledao je polako lijevo i desno te se sagnuo ispod stola da provjeri ima li skrivene kamere.
Nagnuo se do mene i tiho kroz zube rekao:
- Ribo, znaš li ti koliko će te to koštati?
- Ivek, sjeti se tko te vratio onakvog kući s Martinja ‘94.
- Ok, ali plaćaš tri runde piva i ćevape, i to ne bilo kakve...
- Dobro.
- I ako mi ikad igdje izađe slika, tvoja će izaći u čituljama.
- Štima.
Treći igrač za ovu tekmu nije bio upitan. Naime, Sanjin već godinama istražuje za koju ekipu igra – nekad je s nama koji volimo cike, nekad ga ulovimo u društvu s nekim prefinim tipovima s kojima lamentira o modi, bojama tenisica i veličinama naočala... Ali kako smo u kvartu od osnovnjaka i uvijek imamo nešto za lajat – skupih i njega, lajavog, sklonog nošenju japanki i parea u gradu, kazalištima i plesu (fuj), prokleto dobro i kulturno odgojenog te, zahvaljujući predanosti sportu, uščuvanog i ženama uvijek napetog. I tako odosmo u kino.
80 žena i Čehok
Sastav pučanstva u dvorani: 80 žena, neki tip u ljigavo plavoj pripijenoj majčici, jedan kojeg odnekud znam i sasvim u kutu, kosom i bradom – gradonačelnik Čehok. Strateški skrivam lice kokicama da me netko ne prepozna i zauzimam udobno mjesto. Eh, kad se sjetim nekadašnjih uskih zagrebačkih kinodvorana opskurnih imena – Kosmaj, Triglav, Romanija i Kozara, koje su danas zamijenili Movieplexi, Cinestari i Broadwayi. Umjesto da se zovu Papuk, Krndija ili, recimo, Mali Alan... Prokleta globalizacija.
Dok buljim u naporne foršpane i preduge reklame, prisjećam se serijala o njujorškoj kolumnistici ovisnoj o šopingu, lošem ukusu i kretenima. Sviđao mi se njezin lik, ali samo zato što radi od doma, i to ono što hoće, a plaćaju je suhim zlatom, oko deset dolara po slovu. Sama frčkava tetica bila je premršava, ali je imala dojčicu trojčicu koja je poput trešnje na švarcvaldici lijepo krasila onih metar i japanku s koliko raspolaže.
A frendice? Nije mi jasno da bi se četiri toliko različite žene ikada družile, pa ni vikendima, a kamoli da svaki dan zajedno jedu skupi ručak. Ali za potrebe scenarija, Amerikanaca i svih žena svijeta koje se nakon crnčenja i rmbanja za šaku kuna umorne svale na kauč – to predstavlja neku tinjajuću nadu da će i njih zavesti neki Faca, odvest pred oltar, dati im bjanko karticu i slobodne ruke.
Plavuša je klasična drolja sa sjajnim smislom za humor i autoironiju. Osobno ne volim takav tip žene jer me smatraju prijateljem, a seksaju se s konobarima, nogometašima i mafijom. Crna je oduvijek bila aseksualna (stari purgerski izraz – fukala bi se a da joj ne uđe) i kiselkasta, a crvena je izgledala kao crkva u Ludbregu – nakupina čudnih boja bez oblika. I bilo mi je fora što nijedna nije zgodna, ko one kitnjaste barbikice u “Kućanicama”, užas... I tada je počelo...
– Zašto tipa zovu Big kad je prema ovoj patuljčici i Mislav Bago planina – pitao je Ivek.
– Ne znam, al me prokleto podsjeća na trijeznog Gorana Milića – nadovezah se.
– Zamišljam ga da vodi “Dobro jutro, Hrvatska” – završi Sanjin i izazove trostruko odmahivanje glavama...
Kiselo se smješkamo kad na red dođe scena s gej vjenčanjem. Sanjinu blistaju oči, Ivek gnjevno i potmulo gnječi prošvercano pivo i pravi grimase zbog stajlinga koji mu nikako ne leži.
Sjedim u sredini i upijam komentare. Ivek škrguće kroz zube:
– Slabo sam se prodao. Svadba s labudima, čemu to, nema janjetine? A mladi umjesto kravate ima vafel oko vrata... Kako će jesti s tim? Dvije porcije ćevapa si mi dužan. I užički kajmak. Vreću kajmaka...
– Joj, daj Ivek, ti sanjaš o svadbi gdje se tri dana samo ždere i loče, ali da ti pritom umjesto Cigana sviraju Rolling Stonesi. Shvati ovo kao bajku, ne kao atak na tvoju muškost. Sanjine, jel’ i ti štediš od devetnaeste za svadbu? Sanjine, halo! Sanj... (prene se kao iz sna)
– Molim, a? Čovječe, pjeva im zbor 20 bečkih dječaka koji nisu iz Beča. Lako ti je u Americi štedit. Ja ne bi imao ni za golubove, kamoli labudove... Nego, nisu mi jasni ti Amerikanci, sad je ovaj koji se ženi poljubio rođenu mater u usta, a deklarira se kao gej...
– Što očekuješ od nacije koja liježe u krevet s tenisicama – dovrši konverzaciju Ivek, a sva se trojica nakreveljimo od užasa kad smo vidjeli što su botoks, zatezanje i alkohol učinili od one predivne tete iz “Cabareta”. Starija je od Dunava, a tamo glumi curicu koja hopsa po stejdžu. Čudan vrhunac za jednu gej svadbu iz snova...
Crvenokosu maltretiraju na poslu pa daje otkaz, crna radi kolače s dvoje djece, frčkava kupuje, plava se seksa dvaput dnevno s različitim frajerima i super joj je. Bajka teče – i dalje ni r od realnosti. Tu je i zgodna dadilja koja ne nosi grudnjak, konačno nešto i za šačicu mužjaka u kinu. Kasnije se ispostavi da je lezbijka pa je crna presretna jer bolje da joj djecu odgaja nehetero biće nego da joj se muž pali na nju. Ali da crna ispeče stotinjak onih muffina, sama? Vrhunac kuhanja žena koje imaju dijete do godine dana je da otvore i zatvore dječju kašicu. Nije taj scenarist djece vidio...
Ženski ideal
Pauza. Bježim na WC i srećem frenda s kojim sam pjevao u zboru prije deset godina. Ne, ne u onom s početka filma. S curom je, to ga opravdava. No, zašto muškarci uvijek moraju ići gledati ženske filmove s curkama, a one nikad s nama kolinja, eksplozije i jurnjave? Nije fer. Carrie kupuje cipele na placu u arapskoj zemlji bez cjenkanja (!?), curke prave piknik u pustinji na koji stojećki u džipu dolazi danski arhitekt, gledaju pimpeke australskih ragbijaša i troše love koliko ni Šuker i Čobanković ne potroše na janjetinu... I stalno se presvlače. Previše se znoje? I nikad ne ponavljaju obleku. Mislio sam da je bacaju nakon upotrebe, ali na kraju kad bježe iz hotela, crna ipak pakira haljine...
Frčka sreće Aidana koji nam je svoj trojici bliži društvu s početka filma, pogotovo kad zagrli Carrie kao da grli prdac – alo brate, budi muško, digni je, siroče ima 30 kila sa štiklama i trovremenskim Taftom...
I onda slijedi finale, zločesti muslimani koji viču na sirotu kondomku Samanthu i onda nastup Girlpower komada pod feredžama koje i na +45 na sebi imaju dva sloja odjeće kako bi se pokazale ako im u grad naleti neka Amerikanka.
Ok, bilo nam je dosta, samo su trebali još uletjeti anđeli, Simonica, Ante, Frodo i Chuck Norris da bi cirkus bio potpun, ali onda nas je režiser poštedio i završio bajku. Shvatili smo da je svakoj ženi ideal da ne radi, ima muža koji nema svoje ja, ali ima novca, kupuje sve što si zamisli, ne kuha, ne pere, ne čisti, nema djecu ni obaveza i kad prevari muža – on je nagradi prstenom s crnim dijamantom. I ako vas maltretiraju na poslu, treba dati otkaz pa će svi skakati za vama kad shvate koliko ste hrabri.
I ako kupujete puno tableta, možete se super seksati i u šezdesetoj i sedamdesetoj i svakom muškarcu koji vas pogleda treba prići, uhvatiti ga za penis i reći – sad me poševi. I unatoč 24-satnoj dadilji i savjesnom suprugu, užasno je teško biti majka... Izašao sam iz kina s glavom ko lubenicom kroz koju je frcalo stotine upitnika.
Louis Volan, Vesraće & co.
Sjedimo tako na pivkanu i gledamo curke u dekolteima i minicama okupane mirisom vrelog zagrebačkog asfalta. Mrzla gorka tekućina ispire slanoću kokica i izbacuje iz nas zaključke. Čudan film, diletantski scenarij, loša kamera, očajna režija, par dobrih dijaloga i općeniti dojam ogromnog reklamnog spota za Pringles, Louis Volan, Vesraće...
Ameri fakat svijet vide kao bajku gdje se sve okreće oko njih, USA i puno malih nebitnih patuljaka o kojima im je dosadno učiti u školama. Ali oni imaju novac i diktiraju pravila. A kao da smo mi nešto bolji. Vrlo brzo ćemo sa svojom muškom ekipom sjediti u nekoj birtiji i gledati natjeravanje dvadesetak znojnih debila i arlaukati protiv sudaca, Bilića i smisla života. I nakon toga zaspat ko bubice. I zamišljati da i mi imamo puno para, seksamo silikonske plavuše i vozimo Lamborghinije.
“Seks i grad 2” muškarcu šalje poruku da ne može niti treba po svaku cijenu razumjeti žene, nego na njihove prohtjeve samo treba slegnuti ramenima. Jer su to trenutačni izljevi potaknuti hormonima ili čime već. Koji će ih proći. Ili ćemo se povući i tražiti neku bliskiju koja je uvjerena da je Carrie samo lik iz bajke i da bi živjeti poput nje bilo užasno dosadno. Valjda.
izvor:cosmopolitan
Autor: Ribafish
Tajnom šifrom “upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario” Ribafish je s frendovima pogledao “Seks i grad 2”... i taj će još dugo otplaćivati
Postoji li filmska bajka s hepiendom za urbanog mužjaka? Nešto u stilu da neki tip iz kvarta stane bez veze na gol, pa slučajno zamijeni pravog golmana repke i nekako do kraja filma završi na svjetskom prvenstvu, osvoji ga i u svlačionici poševi ženu predsjednika JAR-a? Bez veze. U biti prebanalno, nitko to ne bi gledao. Sva sreća da postoje pornići...
Zato žene imaju svoje bajke. Američka filmska industrija svojski se trudi da od jedne, u početku dobre serije, stvori ultimativnu sagu u kojoj četiri lijepe žene imaju puno love i vremena i bare što, kako i kad hoće. Od najdražeg ženskog časopisa dobio sam besplatne ulaznice pa sam pod šifrom “upoznaj neprijatelja da bi ga lakše zbario” pozvao najbolje frendove da odemo pogledati “Seks i grad 2”.
Dino se samo posprdno nasmijao i kraljevski me izignorirao, a Smile me kod kojih imaš! important kredit
Tako sam iz škrinjice starih drugara iskopao Ivana i Sanjina. Ivan ima 35 godina i kvartovska je legenda, inventar lokalnog birca, inteligentan, iskren, bolno ciničan i prokleto lijen.
Kad sam mu predložio da idemo u kino, pogledao je polako lijevo i desno te se sagnuo ispod stola da provjeri ima li skrivene kamere.
Nagnuo se do mene i tiho kroz zube rekao:
- Ribo, znaš li ti koliko će te to koštati?
- Ivek, sjeti se tko te vratio onakvog kući s Martinja ‘94.
- Ok, ali plaćaš tri runde piva i ćevape, i to ne bilo kakve...
- Dobro.
- I ako mi ikad igdje izađe slika, tvoja će izaći u čituljama.
- Štima.
Treći igrač za ovu tekmu nije bio upitan. Naime, Sanjin već godinama istražuje za koju ekipu igra – nekad je s nama koji volimo cike, nekad ga ulovimo u društvu s nekim prefinim tipovima s kojima lamentira o modi, bojama tenisica i veličinama naočala... Ali kako smo u kvartu od osnovnjaka i uvijek imamo nešto za lajat – skupih i njega, lajavog, sklonog nošenju japanki i parea u gradu, kazalištima i plesu (fuj), prokleto dobro i kulturno odgojenog te, zahvaljujući predanosti sportu, uščuvanog i ženama uvijek napetog. I tako odosmo u kino.
80 žena i Čehok
Sastav pučanstva u dvorani: 80 žena, neki tip u ljigavo plavoj pripijenoj majčici, jedan kojeg odnekud znam i sasvim u kutu, kosom i bradom – gradonačelnik Čehok. Strateški skrivam lice kokicama da me netko ne prepozna i zauzimam udobno mjesto. Eh, kad se sjetim nekadašnjih uskih zagrebačkih kinodvorana opskurnih imena – Kosmaj, Triglav, Romanija i Kozara, koje su danas zamijenili Movieplexi, Cinestari i Broadwayi. Umjesto da se zovu Papuk, Krndija ili, recimo, Mali Alan... Prokleta globalizacija.
Dok buljim u naporne foršpane i preduge reklame, prisjećam se serijala o njujorškoj kolumnistici ovisnoj o šopingu, lošem ukusu i kretenima. Sviđao mi se njezin lik, ali samo zato što radi od doma, i to ono što hoće, a plaćaju je suhim zlatom, oko deset dolara po slovu. Sama frčkava tetica bila je premršava, ali je imala dojčicu trojčicu koja je poput trešnje na švarcvaldici lijepo krasila onih metar i japanku s koliko raspolaže.
A frendice? Nije mi jasno da bi se četiri toliko različite žene ikada družile, pa ni vikendima, a kamoli da svaki dan zajedno jedu skupi ručak. Ali za potrebe scenarija, Amerikanaca i svih žena svijeta koje se nakon crnčenja i rmbanja za šaku kuna umorne svale na kauč – to predstavlja neku tinjajuću nadu da će i njih zavesti neki Faca, odvest pred oltar, dati im bjanko karticu i slobodne ruke.
Plavuša je klasična drolja sa sjajnim smislom za humor i autoironiju. Osobno ne volim takav tip žene jer me smatraju prijateljem, a seksaju se s konobarima, nogometašima i mafijom. Crna je oduvijek bila aseksualna (stari purgerski izraz – fukala bi se a da joj ne uđe) i kiselkasta, a crvena je izgledala kao crkva u Ludbregu – nakupina čudnih boja bez oblika. I bilo mi je fora što nijedna nije zgodna, ko one kitnjaste barbikice u “Kućanicama”, užas... I tada je počelo...
– Zašto tipa zovu Big kad je prema ovoj patuljčici i Mislav Bago planina – pitao je Ivek.
– Ne znam, al me prokleto podsjeća na trijeznog Gorana Milića – nadovezah se.
– Zamišljam ga da vodi “Dobro jutro, Hrvatska” – završi Sanjin i izazove trostruko odmahivanje glavama...
Kiselo se smješkamo kad na red dođe scena s gej vjenčanjem. Sanjinu blistaju oči, Ivek gnjevno i potmulo gnječi prošvercano pivo i pravi grimase zbog stajlinga koji mu nikako ne leži.
Sjedim u sredini i upijam komentare. Ivek škrguće kroz zube:
– Slabo sam se prodao. Svadba s labudima, čemu to, nema janjetine? A mladi umjesto kravate ima vafel oko vrata... Kako će jesti s tim? Dvije porcije ćevapa si mi dužan. I užički kajmak. Vreću kajmaka...
– Joj, daj Ivek, ti sanjaš o svadbi gdje se tri dana samo ždere i loče, ali da ti pritom umjesto Cigana sviraju Rolling Stonesi. Shvati ovo kao bajku, ne kao atak na tvoju muškost. Sanjine, jel’ i ti štediš od devetnaeste za svadbu? Sanjine, halo! Sanj... (prene se kao iz sna)
– Molim, a? Čovječe, pjeva im zbor 20 bečkih dječaka koji nisu iz Beča. Lako ti je u Americi štedit. Ja ne bi imao ni za golubove, kamoli labudove... Nego, nisu mi jasni ti Amerikanci, sad je ovaj koji se ženi poljubio rođenu mater u usta, a deklarira se kao gej...
– Što očekuješ od nacije koja liježe u krevet s tenisicama – dovrši konverzaciju Ivek, a sva se trojica nakreveljimo od užasa kad smo vidjeli što su botoks, zatezanje i alkohol učinili od one predivne tete iz “Cabareta”. Starija je od Dunava, a tamo glumi curicu koja hopsa po stejdžu. Čudan vrhunac za jednu gej svadbu iz snova...
Crvenokosu maltretiraju na poslu pa daje otkaz, crna radi kolače s dvoje djece, frčkava kupuje, plava se seksa dvaput dnevno s različitim frajerima i super joj je. Bajka teče – i dalje ni r od realnosti. Tu je i zgodna dadilja koja ne nosi grudnjak, konačno nešto i za šačicu mužjaka u kinu. Kasnije se ispostavi da je lezbijka pa je crna presretna jer bolje da joj djecu odgaja nehetero biće nego da joj se muž pali na nju. Ali da crna ispeče stotinjak onih muffina, sama? Vrhunac kuhanja žena koje imaju dijete do godine dana je da otvore i zatvore dječju kašicu. Nije taj scenarist djece vidio...
Ženski ideal
Pauza. Bježim na WC i srećem frenda s kojim sam pjevao u zboru prije deset godina. Ne, ne u onom s početka filma. S curom je, to ga opravdava. No, zašto muškarci uvijek moraju ići gledati ženske filmove s curkama, a one nikad s nama kolinja, eksplozije i jurnjave? Nije fer. Carrie kupuje cipele na placu u arapskoj zemlji bez cjenkanja (!?), curke prave piknik u pustinji na koji stojećki u džipu dolazi danski arhitekt, gledaju pimpeke australskih ragbijaša i troše love koliko ni Šuker i Čobanković ne potroše na janjetinu... I stalno se presvlače. Previše se znoje? I nikad ne ponavljaju obleku. Mislio sam da je bacaju nakon upotrebe, ali na kraju kad bježe iz hotela, crna ipak pakira haljine...
Frčka sreće Aidana koji nam je svoj trojici bliži društvu s početka filma, pogotovo kad zagrli Carrie kao da grli prdac – alo brate, budi muško, digni je, siroče ima 30 kila sa štiklama i trovremenskim Taftom...
I onda slijedi finale, zločesti muslimani koji viču na sirotu kondomku Samanthu i onda nastup Girlpower komada pod feredžama koje i na +45 na sebi imaju dva sloja odjeće kako bi se pokazale ako im u grad naleti neka Amerikanka.
Ok, bilo nam je dosta, samo su trebali još uletjeti anđeli, Simonica, Ante, Frodo i Chuck Norris da bi cirkus bio potpun, ali onda nas je režiser poštedio i završio bajku. Shvatili smo da je svakoj ženi ideal da ne radi, ima muža koji nema svoje ja, ali ima novca, kupuje sve što si zamisli, ne kuha, ne pere, ne čisti, nema djecu ni obaveza i kad prevari muža – on je nagradi prstenom s crnim dijamantom. I ako vas maltretiraju na poslu, treba dati otkaz pa će svi skakati za vama kad shvate koliko ste hrabri.
I ako kupujete puno tableta, možete se super seksati i u šezdesetoj i sedamdesetoj i svakom muškarcu koji vas pogleda treba prići, uhvatiti ga za penis i reći – sad me poševi. I unatoč 24-satnoj dadilji i savjesnom suprugu, užasno je teško biti majka... Izašao sam iz kina s glavom ko lubenicom kroz koju je frcalo stotine upitnika.
Louis Volan, Vesraće & co.
Sjedimo tako na pivkanu i gledamo curke u dekolteima i minicama okupane mirisom vrelog zagrebačkog asfalta. Mrzla gorka tekućina ispire slanoću kokica i izbacuje iz nas zaključke. Čudan film, diletantski scenarij, loša kamera, očajna režija, par dobrih dijaloga i općeniti dojam ogromnog reklamnog spota za Pringles, Louis Volan, Vesraće...
Ameri fakat svijet vide kao bajku gdje se sve okreće oko njih, USA i puno malih nebitnih patuljaka o kojima im je dosadno učiti u školama. Ali oni imaju novac i diktiraju pravila. A kao da smo mi nešto bolji. Vrlo brzo ćemo sa svojom muškom ekipom sjediti u nekoj birtiji i gledati natjeravanje dvadesetak znojnih debila i arlaukati protiv sudaca, Bilića i smisla života. I nakon toga zaspat ko bubice. I zamišljati da i mi imamo puno para, seksamo silikonske plavuše i vozimo Lamborghinije.
“Seks i grad 2” muškarcu šalje poruku da ne može niti treba po svaku cijenu razumjeti žene, nego na njihove prohtjeve samo treba slegnuti ramenima. Jer su to trenutačni izljevi potaknuti hormonima ili čime već. Koji će ih proći. Ili ćemo se povući i tražiti neku bliskiju koja je uvjerena da je Carrie samo lik iz bajke i da bi živjeti poput nje bilo užasno dosadno. Valjda.
izvor:cosmopolitan
Poslednja izmena: