- Učlanjen(a)
- 05.05.2009
- Poruka
- 2.678
Pivo
Pivo je alkoholno piće koje se pravi od kvasca, hmelja, ječma i vode. Ubraja se u slabija alkoholna pića, sa 3 - 13 procenata alkohola. Jedno od najstarijih pića koje se koristilo još u starom Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u celom svetu.
Prvi pisani tragovi o prvljenju piva su ostali očuvani na glinenim tablicama i datiraju još od 6.000 godina p. n. e. i potiču od Sumera. Pivari u vreme Sumeraca su bili ugledni stanovnici dvora.Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Vavilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7.000 godina p. n. e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su znali da prave pivo već 2.000 godina p. n. e. Artefakti pronađeni u grobnicama pokazuju da je u starom Egiptu proizvodnja piva bila ne samo dobro razvijena, već i komercijalizovana. Grci su, primajući civilizaciju od Egipćana, naučili i veštinu proizvodnje piva, a za njima i Rimljani i onda ostale evropske zemlje. Na evropski kontinent pivo je preneto dolaskom keltskih plemena iz Azije, negde oko 1.000 godina p. n. e. U tim vremenima pivo je pravljeno iz šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijen proizvod bio vrlo kiseo. Tada su u pivo dodavane različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Reč pivo (bira, bier, ber, bicre) nastala je u manastirima negde između šestog i sedmog veka, u vreme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem veku proizvodnjom pive bavili su se kaluđeri. Kaluđeri su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz „medicinskih“ razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno „hrišćanskim lekovitim napitkom“, da bi se uključilo u kaluđersku hranu, a smelo se piti i u dane posta.Usavršavanje parne mašine vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva, kao i pronalazak mašine za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim naučno-tehničkim dostignućima u 19. veku, stvorene su osnove za pretvaranje usitnjenih preduzeća u velike fabrike piva. Najveći proizvođači su Nemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.
Pivo se našlo i u Hamurabijevom zakoniku. Hamurabi, vavilonski kralj (1729 - 1686. g. p. n. e.) kaže: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne sme se prodavati po previsokoj ceni“. U zakonu još stoji: „Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne sme doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali.“ Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobijali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dve do tri litre.
Proizvodi se u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda služi kao rastvarač. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma. Hmelj ima ulogu konzervansa i daje pivu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Proizvodnja piva se deli na tehnologiju slada i tehnologiju piva. Tehnologija slada obuhvata čišćenje i sortiranje ječma, kao i njegovo močenje i klijanje, sušenje zelenog slada, oslobađanje slada od klice i poliranje. Tehnologija piva obuhvata proizvodnju sladovine, glavno i naknadno vrenje i bistrenje i punjenje piva.
Sastojci piva su: voda, etanol, ugljen dioksid i neprevreli deo ekstrakta (suve materije) sladovine. Udeo etanola zavisi od koncentracije suve materije u sladovini od koje je pivo proizvedeno i stepena vrenja. Zavisno od vrste piva, zapreminski udeo alkohola može da bude različit, tj. manji od 0,5% kod „bezalkoholnih“ piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen-dioksida, koji mu daje svežinu, te bitno utiče na penušavost. Stabilnost pene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dela ekstrakta, pa pivo s više ekstrakta mahom jače peni. Koliko dugo će se pena održati u čaši zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Poželjno je da pivo kada se sipa u čašu peni tako da se ova gusta i čvrsta pena zadrži na površini najmanje tri minuta. Mehurići ugljen dioksida koji se dižu od dna ka površini pomažu održavanju pene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljeni hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih delova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i same fermentacije, odnosno stupnja konačnog prevrenja na kraju fermentacije. Energetska vrednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrednosti jedne litre punomasnog mleka.
Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, u zavisnosti od vrste, podvrste i od sastojaka piva mogu se dosta precizno odrediti temperature na kojima pivo zadržava najbolji kvalitet. Na primer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0°C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma od 5°C do 11°C, a neki čak i do 13°C. Temperatura veoma utiče na ukus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljen dioksida, pa je time manje izražen ukus i miris piva. Hladnije pivo utiče i na receptore ukusa i mirisa. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su:
Pilsneri na 0°C,
Lageri od 5°C do 9°C,
Ejlovi od 7°C do 11°C,
Stouti od 8°C do 13°C,
Stari ejlovi na sobnoj temperaturi.
Da bi pivo, dok se pije, duže vreme zadržalo svoj kvalitet, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od spoljašnje temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigli koriste se i čaše sa „stalkom“ jer sprečavaju da ruka koja drži čašu greje pivo. I krigla i čaša se prave tako da budu dovoljno velike da može da stane celo pivo iz boce sa penom. Mnogi ne vole penu tako da pivo ulivaju duž ivica čaše. Pena je veoma bitna i mnogo utiče na opšti utisak o nekom pivu. Sprečava zagrevanje piva i nalazi se kao izolator između piva i spoljašnje sredine, te daje pivu neophodnu gorčinu, ukus pivskog kvasca i miris. Važan je i oblik čaše koji je prepoznatljiv. Danas se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način i najčešće, od terakote. Krigle su, u to vreme, često imale poklopac koji je štitio pivo od muva, koje su se rojile u pivnicama.
Pivo je omiljeno među svim društvenim slojevima, pa i onima koji uživaju veći ugled poput sportista kao što su Boris Beker i Jirgen Klinsman, političara Romana Hercoga i Helmuta Kola, manekenki Eve Hercigove i Naomi Kembel, gluamaca Šona Konerija, Klinta Istvuda, Kevina Kostnera i Breda Pita, pevača Tom Džonsa, pa čak i pripadnika plemstva - kraljice Elizabete i princa Čarlsa, kao i princa Viljema iz Danske. U Nemačkoj se popije oko 250 litara po glavi stanovnika godišnje, u Belgiji 230, a u Češkoj 190. Srbija sa svojih 80 litara po glavi stanovnika godišnje je negde na sredini evropske lestvice. Pivo mnogo više piju muškarci, čak dve trećine ukupne količine, ali se ovaj odnos u skorije vreme menja u korist žena.
Pivo je višestruko korisno, gasi žeđ, osvežava i relaksira. Ono pozitivno deluje na psihu jer podstiče dobro raspoloženje, smanjuje napetost, nervozu i stres. Utvrđeno je da pozitivno utiče na krvni pritisak, cirkulaciju krvi uopšte i količinu šećera i masnoće u krvi. Pivo naime uopšte ne sadrži masnoće niti supstance koje goje. Ipak, poznat je termin „pivski stomak“. Ovaj stomak je rezultat prekomernog unosa piva, ali i hrane koja se sa njim kombinuje. Pivo ima blagotvoran uticaj i na bolesti mokraćnih organa i kamen u bubregu. Pivo doprinosi i dnevnom unosu tečnosti, ali i minerala poput gvožđa, hroma, bakra, silicijuma i kalijuma. Njihova količina zavisi od porekla sirovina, sadržaj zemljišta na kome se uzgajaju ječam i hmelj, kao i od samog proizvodnog procesa. Posebno je značajan kalijum koji reguliše nivo tečnosti u telu, a tako i krvni pritisak. Obično se konzumiranje piva vezuje za unošenje vitamina B koji utiče na kvalitet kože. Međutim, preterano unošenje piva zbog toga što sadrži alkohol sprečava adekvatno unošenje vitamina, posebno vitamina B1. Umerene doze su do tri čaše za muškarce i dve za žene. Umereno unošenje piva je neškodljivo i nema rizičnih grupa kojima se konzumacija piva strogo zabranjuje. Ipak, zbog određenog sadržaja alkohola, ne preporučuje se trudnicama, kao ni vozačima i ljudima koji piju lekove. Pivo je inače mnogo bolje konzumirati preko dana nego tokom noći. Alkohol je poznat po tome što izaziva dehidrataciju tkiva. Zbog toga je dobro da se čim se osete znaci mamurluka popije dosta vode. Normalno, mamurluk prati i velika glavobolja. Da bi se sprečila glavobolja koristi se aspirin, koji se ne sme uzimati pre konzumiranja piva jer je dokazano da aspirin povećava absorpciju alkohola u krvi od 40% do 100%. Rešenje se možda krije u belgijskom načinu točenja piva. Važno je pivo natočiti tako da na vrhu čaše ima „tri prsta“ pene. Penu koja nadvisuje ili prelazi rub čaše, treba obavezno odstraniti jer je puna ugljen dioksida koji je suvišan i izaziva gorušicu, podrigivanje i glavobolju. Pivo bez te suvišne pene lakše se vari.
U novije vreme češki stručnjaci rade na dobijanju specijalnog piva za žene koje će im ublažiti ili čak otkloniti simptome menopauze. Ovo pivo sadrži nizak nivo kalorija i alkohola, ali povećanu količinu fitoestrogena, koji je srodan ženskom polnom hormonu estrogenu i koji je upravo odgovoran za smanjenje tegoba usled menopauze kod, kako se pokazalo, svih ispitanika.
Da bi degustacija i ocenjivanje piva bili što korektniji, potrebno je da budu zadovoljeni mnogi uslovi, počevši od samog prostora u kome se degustira pivo, čaša iz koje se pije mora da zadovolji neke kriterijume, a važno je i koja hrana se služi uz pivo ili pre ispijanja. Prilikom degustacije, osim o ukusu, vodi se računa i o mirisu i izgledu piva. Jedan od najprihvatljivijih metoda ocjenjivanja piva je po Fredu Ekhartu koji se tretira kao jedan od najvećih poznavalaca piva. Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocenjuje. Zbir tih ocena daje broj koji označava kvalitet određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.
Postoje sledeće kategorije koje se ocenjuju:
Izgled (maksimum 3 boda)
ocenjuje se izgled i stabilnost pene
proverava se sediment na dnu boce
ocenjuje se izgled piva u čaši
Miris (maksimum 4 boda)
ocenjuju se opšti miris i prisustvo mirisa hmelja
Ukus (maksimum 10 bodova)
ocenjuje se kvalitet hmelja
proverava se odnos slada i alkohola
određuje se karakter piva
ocenjuje se ukus koji ostaje u ustima
gustina
Opšti utisak (maksimum 3 boda)
Izvor: Vikipedija
Vrste piva
Ale - vrlo raširen tip piva gornjeg vrenja (S. cerevisiae ). Postoje brojne vrste tog tipa piva koja se razlikuju po gorčini, boji , geografskom poreklu, posebnostima proizvodnog procesa. Izvorni engleski, škotski i irski ale dozrijeva pri višim temperaturama (do 20oC), pri tocenju ne stvara pjenu i pije se relativno topao (20oC). Njemacki i belgijski ale nakon toplog vrenja dozrijevaju bar nakratko, pri nižim temperaturama 45( oC), imaju više ugljikova dioksida, pjene se i piju ohladeni, slicno lager pivu.
Altbier (staro pivo) - njemacko pivo jantarnosmede, do bakrenosmede boje, dobiveno gornjim vrenjem sladovine od cistog slada (11 - 12% ekstrakta). Punog, oštrog, gorka okusa, umjerene jacine (3,5 - 3,9% alkohola). Jedno od najpoznatijih je Dussel iz okolice Düsseldorfa.
Barley wines (jecmena vina) - u Engleskoj je cest naziv za najjaca piva broncane boje ili boje mahagonija. Izrazito su sladnog okusa i vocne arome koja potjece od kvasaca gornjeg vrenja. Njihov ih vinski karakter cini pogodnim desertnim picem ili cašicom za uspavljivanje. Tradicionalno, doviru u drvenim bacvama koje se povremeno provaljaju da se podigne kvasac i ubrza doviranje. Sadržavaju 6 - 11 % alkohola, pa se mogu smatrati varijantama piva tipa Russian Stout ili Doppelbock.
Becki postupak (Becko pivo) - vjerojatno je najstariji postupak proizvodnje jednog tipa lager piva, danas poznatog pod imenom Ožujsko (Marzen) pivo. Izumio ga je Anton Dreher, austrijski pivar, koji je godine 1841. prvi primijenio kvasac donjeg vrenja u svojoj pivovari Schwechat u okolici Beca. Nešto modificiraniju verziju tog postupka preuzima zatim pivarska obitelj Sedlmayr iz Münchena, da bi pripremila posebno pivo za Oktoberfest. Postupak se brzo proširio po zemljama tadašnjeg Austrijskog carstva i citave Europe. Sladovina (12,0-12,8% ekstrakta) proizvodi se od srednje tvrde vode i slada jantarnožute boje. Glavno je vrenje hladno (4 - 8 oC), dugotrajno (10-12 dana), a odležavanje pri OoC traje 13 mjeseca. Pivo je broncane, jantarnocrvene ili bakrene boje, blagog sladnog okusa, sadržava 5,5% alkohola i savršeno se slaže sa zacinjenim jelima. Današnja se becka piva, poznata u mnogim zemljama kao Marzen, u Austriji i kao Spezialbier, te SAD-u kao Vienna bier, donekle razlikuju od svojeg slavnog pretece, ali su zadržala njegove povijesne znacajke.
Belgian ale - belgijska vrsta ale piva koje se po svojstvima nalazi izmedu klasicnog burtonskog i dusseldorfskog piva gornjeg vrenja. Engleska rijec ale u Belgiji oznacava lagano pivo bakrene boje, vocne arome i vrlo ukusno.
Belgian golden ale - jedno od svjetski poznatih starih piva koje se, usprkos cinjenici da je to pivo gornjeg vrenja, cesto pije vrlo hladno, cak iz ohladenih burgundskih caša. Bojom podsjeca na lager. To je jako pivo prava harmonija vocne, hmeljne i alkoholne arome. Najpoznatija je marka Duvel, koja prolazi kroz trostupanjski proces vrenja (5 - 6 dana pri 16 - 28 oC, tri dana uz snizivanje temperature do -1oC, odležavanje 3-4 tjedna pri -3 oC; filtracija, dosladivanje i ponovna inokulacija s kvascem za doviranje koje se odvija 14 dana u boci pri 22 oC i na kraju stabilizacija, 5 - 6 tjedana, pri 4 - 5 oC).
Berliner Weisse (berlinska bjelinaberlinsko bijelo) - pšenicno pivo dobijeno alkoholnim i mlijecno-kiselim vrenjem. Ima umjerenu koncentraciju alkohola, osrednju punocu, iskricav izgled i svojstven, ugodan kiselkast okus mlijecne kiseline. Proizvodi se od usipka s 20 - 75% pšenicnog slada i tvrde vode. Ukomljava se infuzijom. Puni se u boce i bacve nefiltrirano, a zatim 3 - 4 tjedna drži na hladnom kako bi se kvasac istaložio i pivo izbistrilo. Cesto se pije s mirisnom brocom (divlji broc, jaslenjak, lazarkinja) ili sokom/sirupom od maline. lako je to izvorno svijetlo pivo, kad ga narucite, konobar ce Vas upitati: Crveno ili zeleno? aludirajuci na moguci dodatak. Zato morate odgovoriti: Prirodno, bez dodataka.
Bezalkoholno pivo - sadržava ispod 0,5% alkohola. U nekim je zemljama ta granica viša i dosiže cak 1,5%. Proizvodi se posebnim postupcima vrenja ili postupcima uklanjanja alkohola iz alkoholnih piva.
Bezporezno pivo - naziv za dansko pivo koje ima mali udjel alkohola (otprilike 2,3 - 2,6%). Piva s takvom trgovackom oznakom su najcešce Hvidtol (pivo gornjeg vrenja bogato ugljicnom kiselinom) ili Skibsol (brodsko pivo).
Biere de Garde (gardijsko pivo) - francuski naziv za srednje jako do vrlo jako pivo gornjeg vrenja, bakrene boje, koje cesto dovire u šampanjskoj boci. Ima sladni okus i vocni miris, poput alea. Danas to ime nose i neka piva donjeg vrenja. Izvorno taj naziv znaci "pivo za cuvanje" i upucuje na to da se moglo dugo cuvati i piti citavo ljeto.
Bierbitter (Bitterlikor, Krauterlikor) - jaki bitter na bazi piva i razlicitih trava, sa šecerom ili bez njega, sadržava 48% alkohola.
Bierbranntwein - naziv za rakiju Borovično pivo - najviše se proizvodi u pivskih taloga (Bavarska).
Bitter Ale - dobro zahmeljeno tocivo pivo, idealno za prijateljsko druženje u pubu. Nešto je kiselije od standardnog alea. Boja mu se razlikuje od smedkaste do tamnobakrene. Jednostavni Bitter ale ima 3,75 - 4% alkohola, Best ili Special bitter sadržava 4 - 4,75%, a Extra Special bitter oko 5,5% alkohola. Svima je zajednicka bogata hmeljna aroma.
Bitter Stout - jako i vrlo gorko pivo, prije poznato pod imenom Porter. U Irskoj i Velikoj Britaniji sadržava preko 4, u Europi preko5%, a u tropskim zemljama preko 7% alkohola. Izlazi iz pivovare kao nedovršeno pivo, pa se naknadno vrenje zapravo odvija u bacvama u kojima se isporucuje.
Bockbier (tzv. Jarac pivo) - pivo donjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, s najmanje 16 % ekstrakta u sladovini i preko 5 % alkohola u pivu. To je puno pivo, nježna okusa i sa širokim boja od zlatne, zlatnosmede do tamnosmede. Osim u Austriji i proizvodi se i u drugim zemljama, ali u razlicito doba godine, tj. u jesen, zimu ili u rano proljece. Najpoznatije je pod imenom Maibock (majsko Jarac pivo).
Borovično pivo (Juniper, Sassy beer, Ginger beer) - najviše se proizvodi u Finskoj, Norveškoj i u sjevernoj Švedskoj. Od bobica borovice, uz dodatak hmelja, prireduje se komina koja previre samostalno ili pomiješana sa sladovinom. Francuz Kerandren proizvodio je borovicno pivo tako da je sladovinu zacinio sa zgnjecenim bobicama u jutenoj vreci.
Braune Biere - u njemackom govornom podrucju naziv za Brown ale - smeđe pivo.
Brown ale - jantarnosmede do tamnosmede suho englesko pivo sladnog okusa. Udjel alkohola od 3 do 3,5% u južnoj Engleskoj, 4,4 - 5% u sjevernim predjelima zemlje. To je pivo zapravo nastalo u sjeveroistocnoj Engleskoj kao protuteža Pale aleu iz Midlanda. Belgijski Brown Ale ima poseban kiselosladak okus. Njegova je aroma složena, ponekad podsjeca na masline, groždice i zacine. Poslužen pri sobnoj temperaturi djeluje osvježavajuce i potice apetit. Cesto se koristi kao dodatak u kulinarstvu.
Champagner - Weizenbier - zakonski dopušten naziv za bezalkoholno pšenicno pivo u Austriji, zabranjen u Njemackoj, gdje ga zamjenjuje naziv Kristall - Weizenbier.
Christmas Beer (božicno pivo) - tamno, gusto i prilicno jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama takoder proizvodi Božicno pivo. U Njemackoj se naziva Weihnachtbier i nije tamno.
Cream Ale - u SAD -u uobicajen naziv za vrlo svijetlo i lagano ale pivo, cesto "prerezano" (pomiješano) s lager pivom. Sadržava oko 4,75% alkohola.
Dampfbier (parno pivo) - njemacko nepasterizirano pivo gornjeg vrenja s okusom po vocu, svijetlocrvene boje i osebujna mirisa koji podsjeca na vaniliju. Za hmeljenje se rabi samo hmelj iz podrucja Hallertau/Bavarska.
Dark Ale (tamno pivo) - englesko pivo, najcešce tamnosmede boje i okusa po karameli. Tamni ale, kao i svijetlosmedi ale (Mild Ale) sadržavaju oko 3,5% alkohola. Osnovna boja podsjeca na Brown ale (smedi ale).
Dreher Anton - austrijski pivar koji je 1840. godine kreirao becki tip piva donjeg vrenja, pretecu današnjih lager piva. Godine 1868. osnovao je pivovaru u Trstu, a 1974. Dreher Konzern je pripao nizozemskom Heinekenu, engleskom Whitbreadu i Company PLC.
Doppelbock (dvostruko Jarac pivo) njemacko pivo donjeg vrenja, s masenim udjelom ekstrakta od najmanje 18% u sladovini, te 5,7 - 7,5% alkohola u pivu. Doppelbock je svijetlo ili tamno, jako pivo s osobitim sladnim okusom.
Dortmundski postupak (Dortmundsko pivo) - postupak po kojem se proizvode piva s predikatom Export, iako se piju najviše u Dortmundu. Sladovina se proizvodi od vode velike karbonatne i nekarbonatne tvrdoce, te munchenskog slada. Ukomljava se s dvije komine. Sladovina ima oko 13,5% ekstrakta, ali dosta nefermentabilnih šecera, pa pivo sadržava do 5,5% alkohola. Boja mu je zlatnožuta, a gorcina umjerena. Ima manje izraženu hmeljnu aromu nego plzensko pivo, suho je i punije od munchenskog i najcešce nešto jace od oba piva. Odležava najmanje tri mjeseca, što sasvim odgovara njegovu predikatu Export. Izvan Njemacke je poznato pod imenom Dort.
Dry Stout - vrsta tamnog piva gornjeg vrenja tipa Stout. Najbolja se piva te vrste proizvode u Irskoj. Odmah se prepoznaju po baršunastocrnoj boji i kremastoj pjeni. Boja i sladni okus mu potjecu od prženog jecma. Izvanredno se slaže s mesom jastoga i kamenica. Glasoviti Guinness pripada tom tipu piva.
Dunkles Bier (tamno pivo) - ime kojim se oznacuje samo boja piva, dok je koncentracija ekstrakta u sladovini, odnosno alkohola u pivu razlicita, ovisno o vrsti. Cesto se njime naziva i tamno lager pivo proizvedeno munchenskim postupkom.
Dünnbier (slabo/lako pivo) - naziv za slabo alkoholno ili bezalkoholno pivo u Njemackoj (0,5 - 1,5%). Vecinom se proizvodi u malim gradskim pivovarama.
Ðumbirovo pivo (Gingerbeer) pjenušavo slabo alkoholno pice od šecera i dumbira. U Engleskoj se priredivalo ljeti kao osvježavajuce pice od 10 - 20%-tne otopine šecera. Za vrijeme prohibicije u SAD-u su se pile razlicite vrste dumbirovih napitaka zasicenih ugljicnom kiselinom, kao Gingerale ili Gingerbeer. Ta pica nisu smjela sadržavati više od 0,5% alkohola.
Eiche Bier (hrastovo pivo) - jedna vrsta osobitog piva iz Saarlanda. Prvobitno se ono proizvodilo prigodno za blagdane, a danas se može dobiti tijekom citave godine. To je svijetlo pivo gornjeg vrenja, s uobicajenom koncentracijom ekstrakta i izraženim oporim hmeljno-taninskim okusom. Izmedu ostalih proizvodi ga pivovara Saarfurst u Marzingu.
Einfachebier (jednostavno pivo) lagano njemacko svijetlo ili tamno pivo (2 - 5,5% ekstrakta, 0,5 -1,5% alkohola), bez posebno izraženih svojstava. Proizvodi se u neznatnim kolicinama.
Eisbock (ledeno jarac pivo) - vrlo jako njemacko pivo koje posebnim postupkom zamrzavanja i izdvajanja leda dobiva povecani udjel alkohola. Kako alkohol ima nižu tocku ledišta od vode, tim se postupkom u pivu povecava volumni udjel alkohola na oko 10%. Po tradiciji se Eisbock proizvodi u Kulmacher Reichelbrau AG.
Exportbier (izvozno pivo) - naziv za piva iz skupine punih jakih piva koja se u Njemackoj proizvode od sladovine s 12,4 - 14% ekstrakta i sadržavaju od 4 do 4,2% alkohola. U Austriji i Švicarskoj nema tocnih odredbi, kao ni u mnogim drugim zemljama. Medutim, važno je da su proizvedena od odabranih sirovina, te biološki i koloidno stabilizirana kako bi mogla podnijeti dug transport, te sacuvati izvornu kakvocu duže vrijeme (obicno godinu dana). Najcešce su to svijetla, ne jako zahmeljena piva, s vecim udjelom ekstrakta proizvedena od najboljeg slada, bez njegove zamjene s drugim sirovinama.
Export Weizenbier (izvozno pšenicno pivo) - naziv za piva gornjeg vrenja proizvedena od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Sladovina sadržava 12,5 -14% ekstrakta, a pivo 4 - 6% alkohola. To su svijetla, aromaticna i slabo hmeljno-gorka piva, s relativno puno ugljicne kiseline koja pivu daju posebnu mekocu i specifican okus.
Faro - zasladena varijanta Lambic piva, koja se prodaje/poslužuje u bocama. No, u nekim je belgijskim kavanama obicaj da si svatko sam pripremi ovu vrstu piva umješavajuci šecer u cašu kiselog Lambic piva.
Farbebier (obojeno pivo) - posebno pivo, proizvedeno od tekuceg obojenog šecera i tamno obojenog slada. Obojeni se šecer može koristiti samo za tu vrstu piva. Proizvodi se od obicnog tamnog piva kome se dodaje najviše 50% obojenog šecera.
Festbier (praznicko pivo) svijetlo pivo donjeg vrenja (5,1 - 5,7% alkohola) proizvedeno od sladovine s 12 -13,5% ekstrakta. Prvobitno se taj naziv vezao za Švicarsku. Danas se u Austriji i Njemackoj tako naziva svako prigodno pivo, tj. pivo namijenjeno svetkovanju.
Framboise - Lambic - naziv za Lambic pivo koje se nakon sekundarne fermentacije podvrgava i trecem vrenju uz dodatak malina. Sadržava 4,4% alkohola.
Fruit beer - pivo od voća. Moze biti Lager ili Ale.
Gose - vrsta lakog bijelog piva gornjeg vrenja koje se prvobitno proizvodilo u Goslaru (od vode rijeke Gose). Sada se to pivo proizvodi u Leipzigu i okolici. Cuva se u nezacepljenim bocama, duga vrata.
Gueuze - vrsta osobitog belgijskog piva tipa Lambic zasicenog ugljikovim dioksidom, poput šampanjca. Dobiva se rezanjem mladog i starog piva (najcešce 1/3 starog i 2/3 mladog piva), koje dovire i odležava u boci godinu dana. U osnovi je kiselkasta okusa iako postoje i slatkaste varijante.
Guinness - prezime osnivaca pivare (Arthur Guinness) u Dublinu, ime poznate pivarske grupacije u Londonu i zaštitni znak najpoznatijih Dry Stout piva na svijetu. Za proizvodnju sladovine koristi se svijetli slad (65%), jecmene pahuljice (25%) i prženi jecam (10%). Sirovine se ukomljavaju po uzlaznom infuzijskom postupku, tako da sladovina sadržava dosta nefermentabilnih šecera koji pivu daju punocu okusa. Za hmeljenje se rabi više sorti hmelja, medu kojima prevladava Golding. Za vrenje se primjenjuje praškasti kvasac koji se nakon vrenja (do 25oC) izdvaja centrifugalnim separatorom. Prije punjenja u bacve pivo se kratkotrajno pasterizira, a ako se puni u boce, u njima i dovire. Proizvodi se pet do šest osnovnih vrsta piva koje, s malim varijacijama, daju cak 19 varijanti tog tipa piva. Najraširenije je Draught Guinness (sladovina 9,75% ekstrakta), koji ima 4,2% alkohola, vrlo tamnu boju i jaku gorcinu. Dovrelo u bocama ima izraženiji okus, suhocu, vocnu aromu, svježinu i iskricavost. Druga se verzija tog piva proizvodi samo od slada i nešto je jaca (5% alkohola). Jaka verzija, za izvoz u SAD ne proizvodi se od cistog slada, vec sadržava 6% alkohola, dok ona za Belgiju ima cak 7,5% alkohola. Foreign Extra Stout, koji se izvozi u tropske zemlje, iste je jacine, ali mnogo profinjenijeg okusa, s primjesom mlijecne kiseline, mirisom vina i deke za pokrivanje konja, zbog aktivnosti divljeg kvasca tijekom doviranja u bacvi.
Hansel - pivo iz pivskog taloga, tj. pivo koje je zaostalo na dnu bacve i ne smije se tociti ili prodavati. U starom zagrebackom žargonu takvo se pivo nazivalo Hansl. Stari njemacki oblici su Haanzl ili Heinzl i pod tim se mislilo na pivo koje se može cijediti s taloga, a namijenjeno je za žrtvu malim kucnim bogovima (Heinzelmannchen). Austrijskim zakonom (Biertrank - Steuerpatent) od 12.I 1812. bilo je zabranjeno proizvoditi patvoreno ili nevaljalo pivo ili tzv. Hansel.
Hefe - Weizenbier (kvasno - pšenicno pivo) - svijetlo pšenicno pivo gornjeg vrenja koje dovire u boci. Takvo je pivo obicno mutno i sadržava manje ugljikova dioksida nego Kristall - Weizenbier.
Helles - uobicajen naziv za svijetlo lager pivo u Njemackoj.
Hvidtal - naziv za bijelo pivo (Weissbier) u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama. Naziv se zadržao kao spomen na nekadašnja pšenicna piva gornjeg vrenja, jer se sada proizvodi od jecmenog slada i sadržava malo alkohola.
Imperial Stout - umjereno suho i vrlo jako (7 - 10% alkohola) englesko pivo. Izvorno se ta vrsta piva proizvodila samo tijekom hladnih godišnjih doba.
India Pale ale - sinonim za nešto gorci Pale ale. Ime potjece iz doba kolonijalne Engleske.
Irish Ale - tradicionalno irsko pivo, naglašenog sladnog okusa, cesto s primjesom okusa na maslac, izrazite vocne arome, crvenkaste boje. Danas su irske pivovare u vlasništvu korporacije Guinness, pa se primjenjuje prženi jecam za bojenje piva što uzrokuje male promjene boje tradicionalnog irskog piva.
Jogurtovo pivo - ubraja se u skupinu kiselkastih piva. Proizvodi se od jecmenog i pšenicnog slada uz primjenu kvasca i jedne mlijecno-kisele bakterije. Okus mu je vrlo slican berlinskom bijelom pivu (Weissbier).
Kalorienarmes (niskokaloricno pivo)pivo tipskog okusa s malim udjelom ugljikohidrata. Uobicajeno u Njemackoj (3-4% alkohola). Piju ga potrošaci koji vode racuna o energetskoj vrijednosti hrane i pica.
Kaltenberg - pivo "Jadranske pivovare" iz Splita proizvedeno po licenci Schlossbrauerei Kaltenberg Irmingard Prinzessin Von Bayern GmbH. Jedino svjetsko pivo s kraljevskim jamstvom, ciju izvornu autohtonost, cistocu i osebujnu kvalitetu jamci osobno sam princ Bavarske, gospodin Luitpold, potomak cuvene kraljevske loze. Pivo izuzetnog ukusa koje ima 11.2 % ekstrakta i 4,6% alkohola.
Karmi - staroegipatsko pivo, jedinstvenog aromaticnog okusa po dodanoj smrekovini.
Kellerbier (podrumsko pivo, mlado pivo) - uzeto iz tankova za glavno vrenje kada se vecina kvasca istaloži na dno posude ili ispliva na površinu piva. Ta su piva zato najcešce jako mutna, izrazito gorka i sadržavaju malo ugljikova dioksida.
Kent - ime tradicionalne njemacke vrste piva. Od 1987. godine ponovno se proizvodi u Westfalskom mjestu Hamm u privatnoj pivovari Isenbeck Privat Brauerei Nies AG. Prema izvornom receptu proizvodni postupak izgleda ovako: 7 pehara slada, 4 vjedra vode i dobra šaka pšenicnog brašna navecer se izmiješa u kotlu. Sljedeci se dan dobivena komina uz miješanje kuha cetiri sata. Skuhana se komina preko slamnate košare prebacuje u drugu posudu i tako procijedi. Zatim se procijedenoj komini doda dobra šaka hmelja i nakratko zakuha, te ponovno procijedi preko slamnate košare. Ohladenoj se ohmeljenoj sladovini doda 1/4 od predvidene kolicine kvasca, pokrije i ostavi stajati. Sljedeci se dan s površine odstrani pjena, doda preostala kolicina kvasca, Kent prelije u vrceve i ostavi nezatvoren stajati dva dana. Zatim se u svaki vrc doda klincic, nešto malo bijelog šecera, dobro zatvori i ostavi stajati u pijesku.
Kolsch - osobito staronjemacko pivo gornjeg vrenja iz okolice Kolna. Proizvodi se od sladovine s 11 - 12% ekstrakta, dobivene infuzijskim postupkom od svijetlog slada i vrlo meke vode. To je svijetlo, aromaticno, hmeljno pivo, pomalo trpka okusa i zašticenog imena. Svijetlo je poput Pilsa, ima vocni okus poput alea i jedinstveno je po tome što se može piti kao aperitiv i digestiv.
Krausenbier (kovrcavo / namreškano pivo) - mlado pivo uzeto iz tankova za glavno vrenje u fazi intenzivnog vrenja. Taj pojam slikovito opisuje gusti, bijeložuckasti sloj pjene na sasvim mladom pivu. Pjena se pojavljuje oko 24 sata nakon dodavanja kvasca u ohladenu sladovinu. Sasvim mlado pivo je mlijecno mutno, zbog velike koncentracije ravnomjerno raspršenih kvašcevih stanica. Takvo se pivo obicno koristi za poticanje sekundarne fermentacije u ležnim tankovima ako je ona zbog nekog razloga zapela, a sam postupak naziva se "krajzlanje" ili pomladivanje.
Krieken - Lambic - naziv za Lambic piva kojem su dodane sitne, plosnate, tamne, relativno gorke trešnje kratke stapke, zvane Krieken (1 dio trešanja i 5 dijelova piva). Obicno se priprema ukuhana vocna pulpa koja se procijedi prije miješanja s pivom. Piva Krieken Lambic odležavaju od 1 godine do 5 godina i sadržavaju 5 - 6% alkohola.
Kristall Weizenbier (kristalnopšenicno pivo) - pšenicno pivo koje se filtrira prije punjenja u boce. Filtracijom se uklanja kvasac pa je ono, za razliku od kvasno-pšenicnog piva, savršeno bistro. Kristalno-pšenicno pivo ima nešto veci maseni udjel ugljikova dioksida od kvasno-pšenicnog piva. U Austriji je poznato i pod imenom Šampanjskopšenicno pivo.
Kvas - jedno od najstarijih ruskih pica koje je po nacinu proizvodnje skoro identicno picima iz starog Egipta. Priprema se tako da se od vode, brašna i slada najprije napravi žitko tijesto (zator), koje se podvrgava ošecerenju (enzimskoj hidrolizi). Zatim se ošecereni zator razrijedi vodom, ohladi i doda mu se kvasac, šecer i drugi aromaticni dodaci. Najcešce se kao aromaticni dodaci koriste sokovi od razlicitog voca i jagodicastih plodova. Tako se nakon vrenja dobije kvas od brusnica, višanja, malina, limuna, ribizla, groždica, jabuka i krušaka. Neki se aromaticni dodaci moraju kuhati sa zatorom (npr. kvas od 8umbira, metvice i aromaticni kvas).
Kvasac donjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces uvarum, koja previre sladovinu pri nižim temperaturama (4 - l5oC). Nakon završenog vrenja taloži se na dno posude i koristi se za proizvodnju lager piva.
Kvasac gornjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces cerevisiae, koja previre sladovinu pri višim temperaturama (15 - 28oC). Nakon završenog vrenja ispliva na površinu piva. Koristi se za proizvodnju engleskog (ale) te njemackog i belgijskog starog (Alt) piva.
Kwak Pauwel - ime starog flamanskog piva gornjeg vrenja koje ima do 9% alkohola. Naknadnim dodavanjem sladovine postiže se posebna aroma i okus tog piva.
Lagano pivo (Leichtbier) - pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola. U Austriji se ta piva proizvode od sladovine s manje od 9% ekstrakta. U Švicarskoj sadržavaju najviše 2,9% alkohola. Poznata su piva te vrste u Austriji: Moven i Stiegl Leicht.
Lager, Lagerbier (odležano pivo) - pivo dobiveno hladnim vrenjem sladovine sa cistom kulturom kvasca donjeg vrenja (S. uvarum). Proizvodi se od sladovine s razlicitim udjelima ekstrakta. Može biti svijetlo ili tamno, te slabo, umjereno ili jako zahmeljeno. Poznato je diljem svijeta, no najpopularnije je u Europi, posebno u zemljama njemackoga govornog podrucja (Austrija, Njemacka, Švicarska), te Ceškoj i Slovackoj, kao i drugim zemljama koje su geografski ili politicki bile s njima povezanei je se hladno, a natoceno u cašu i a visoku pjenu. Izumio ga je austrijski pivarski majstor Anton Dreher. Razlikuju se tri osnovna tipa svijetlog lager piva: becki, plzenski i dortmundski. Razlike proizlaze zbog razlicite tvrdoce vode, boje i razgradenosti slada, te trajanja i vodenja vrenja i doviranja. Zanimljivo je da se pojam lager pivo više udomacio u Ceškoj, Austriji i Švicarskoj nego u Njemackoj. Naime, njemacki pivoljupci kad narucuju svijetlo lager pivo traže Helles, a nizozemsko svagdašnje pivo - Biere ordinaire. Izvorno munchensko lager pivo je bilo tamnosmede, pa se tamno lager pivo u Njemackoj naziva Dunkel ili Dunkles. Samo neka iznimno tamna piva tog tipa nose predikat Schwartz (crn). U mnogim se zemljama jako lager pivo naziva Bock, a posebno jako, Doppel Bock.
Lambic pivo - naziv osobitog tipa belgijskog pšenicnog piva dobivenog spontanim vrenjem sladovine s divljim kvascem. Osnovna je vrsta tog piva "mirna", bež puno ugljikova dioksida. Okus mu podsjeca istodobno na fini šeri i trpki jabucnjak. Najraširenija je vrsta Gueuze. Lambic piva imaju razlicitu aromu koja potjece od nusproizvoda alkoholnog vrenja ili dodanog voca. Tako je aroma po rabarbari (Rheum officinale), tipican nusproizvod vrenja, dok su vocni okusi po trešnjama, malinama, jagodama, groždu itd. posljedica dodanog voca. Ako se pivo Lambic koristi za pripremu vocnih piva, to se oznacava na etiketi. Pivo Kriek - Lambic je proizvedeno s trešnjama, Framboise - Lambic s malinama. Ta se piva proizvode u dolini rijeke Sanne (Payottenland) i okolici Bruxellesa.
Lattl - vrlo raširena vrsta svijetlog, slabo zahmeljenog, jako prevrelog švedskog piva sa samo 2,25% alkohola.
Liefmans Kriek - pivo dobiveno po slicnom postupku kao Krieken - Lambic (7,2% alkohola).
Light Ale (lagani ale) - pivo gornjeg vrenja s malim udjelom neprevrelog ekstrakta.
Light Beer - americki naziv za pivo s malim udjelom neprevrelog ekstrakta, proizvedeno po plzenskoj metodi, koje sadržava 2,75 - 4% alkohola.
Luxusbier (luksuzno pivo) - naziv za posebnu vrstu švicarskog piva, proizvedenog od sladovine s najmanje 10% ekstrakta, koje sadržava najmanje 4,1% alkohola.
Maibock - Bock pivo koje se konzumira oko 1. svibnja.
Malt Liquor - vrsta sladnog piva s izrazitim hmeljnim znacajkama. Prosjecni je volumni udjel alkohola izmedu 5 i 7,5%.
Malzbier (sladno pivo) - pivo gornjeg vrenja s velikim udjelom ekstrakta (oko 7%) i samo 0,5 -1,5% alkohola. Pivo je tamno, punog okusa, sladne arome, slatko i vrlo kaloricno. Pripada u kategoriju hranjivih piva.
Marzenbier - Ožujsko pivo - izvorni naziv za odležani becki tip lager piva. U Austriji se proizvodi od sladovine s 1212,8% ekstrakta, a u Njemackoj s 12,5 - 14% ekstrakta. Austrijska piva ove vrste imaju 3,8 - 4%, a njemacka od 3,8 do 4,3% alkohola. Ožujska piva mogu biti svijetla i tamna. Zaokružena su okusa, srednje do jako zahmeljena. Naziv tog piva ima povijesno znacenje, jer se prije otkrivanja hladnjaka varilo u mjesecu ožujku i odležavalo u dubokim podrumima hladenim prirodnim ledom. Tocilo se tijekom ljeta ili na pocetku jeseni i zato bilo iznimno dobre kakvoce.
Mete - pivo starih Germana, dobiveno vrenjem komine od jecma i slada.
Mild ale - predikat mild se odnosi na hmeljnu gorcinu piva. Znaci da pivo nije posebno gorko, ali je ipak ugodne hmeljne arome, bez obzira radi li se o svijetlom ili tamnom pivu. Najcešce je bakrenosmede boje i slabo zahmeljeno i relativno slabo (3 - 3,5% alkohola). To je tipicno pivo za široki krug zaposlenih potrošaca koji ga piju u vrijeme stanke za rucak ili nakon posla, jer ne opija i nije skupo. Najviše se proizvodi u engleskoj pokrajini West Midland.
Milk Stout - naziv za vrstu Stout piva s malim udjelom alkohola, ugodno mlijecno-kiselkasto-slatkasta okusa, koji potjece od mlijecnog šecera (laktoze), kojim se dosladuje sladovina / pivo.
Mumme - njemacko pivo, poznato i po imenu Anumebier (dadiljino pivo). Izrazito sladno pivo proizvedeno od aromaticnog slada, prilicno je slatko i s malim udjelom alkohola (0,5 - 1,0%). Navodno ga je godine 1492. prvi priredio pivar Christian Mumme iz Braunschweiga. Najpoznatije je jednostavno Mumme pivo nazvano i engleski Mumme jer je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku. U XVI. stoljecu takvo se pivo izvozilo i u istocnu Indiju. Posluživalo se na brodovima, ne samo kao pice nego i kao hrana sa zaštitnim djelovanjem protiv skorbuta. U XVII. stoljecu varilo se u proljece pivo Erntemumme, koje se pilo tijekom citava ljeta. Ako je bilo obojeno sokom trešanja, zvalo se Kirschenmumme. Od ostalih dodataka, upotrebljavali su se cvjetovi bazge i šipak.
Münchenski pivarski postupak (Munchensko pivo) - postupak proizvodnje izvornog tamnosmedeg lager piva. Danas se tim postupkom proizvodi i svijetlo pivo. Ono sadržava od 4,0 do 4,7% alkohola, ima svojstven sladni okus, a proizvodi se od sladovine s 12,5% ekstrakta. Proizvodnja tamnog piva obuhvaca ukomljavanje s tri dekokcije i dvomjesecno odležavanje piva. Proizvodnja svijetlog piva ukljucuje ukomljavanje slada sa srednje tvrdom vodom u dvije ili tri dekokcije, te odležavanje piva od 3 mjeseca. To je izrazito sladno i manje zahmeljeno pivo od onog proizvedenog po dortmundskom postupku.
Munchner Weisse (Munchensko bijelo) njemacko svijetlo pivo gornjeg vrenja, koje se proizvodi od sladovine s 11 - 12% ekstrakta. Ima jako muzirajuca svojstva i ugodno je gorko po hmelju. Sladni se usipak ukomljava s dvije ili tri dekokcije.
Nahrbier (hranjivo pivo) - naziv za neke vrste piva u Austriji i Njemackoj. U Austriji je to lager pivo; u Njemackoj je to pivo gornjeg vrenja. Sadržavaju samo 0,5 - 1,5% alkohola, iako se proizvode od sladovine s 12 -13% ekstrakta. To su malo prevrela piva, sladnog, slatkog okusa. Zbog velikog udjela ekstrakta vrlo su hranjiva.
Neolitsko pivo - starogermansko pivo koje se dobivalo vrenjem ukomljenog jecma i meda još prije 2000 godina. Danas se takvo pivo može dobiti u gomjem dijelu Nurnberga. Neolitsko pivo ima mnogo vecu koncentraciju alkohola nego suvremena piva.
Old ale - U Velikoj je Britaniji to najcešce naziv za tamna, sladna piva ale "visoke" boje, bogate arome i slatkog okusa, ali manje puna i kudikamo suša nego jecmena vina.
Pale Ale - klasicna vrsta svijetlog engleskog piva koje se proizvodi od vode bogate gipsom (burtonski tip vode). Drugi je naziv tog piva IPA (India pale ale). Zapravo, to je varijanta tocivog piva Bitter Ale u bocama. Prvo pivo tog tipa proizvela je londonska pivovara Hodgson 1750. godine. Danas je britanski pivarski koncern BASS PLD najpoznatiji po Ale pivu.
Pinta - mjera za kolicinu piva u vrcu/ krigli na engleskom govornom podrucju. U Velikoj Britaniji 1 pinta odgovara 0,57 l, a u Americi, 0,47 l. Izraz pinta dolazi od stare mjere za žito. Fraza "ici na jednu pintu" znaci otici u pub, popiti pivo.
Pivo siromašno alkoholom (niskoalkoholno pivo) je austrijsko i njemacko lager pivo s malim, takoreci neznatnim udjelom alkohola, što se postiže posebnim postupkom. Ta vrsta piva u Austriji sadržava maksimalno 1,9% alkohola. U Njemackoj se proizvode od sladovine s maksimalno 7,5% ekstrakta i imaju najviše 1,5% alkohola. To su svijetla i bijela piva, bez nekog posebnog obilježja.
Pivo za otakanje (Abzugsbier) - stari naziv za austrijsko pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola (sladovina 9 - 9,9% ekstrakta, a alkohol u pivu ispod 3%), koje se proizvodilo kad je trebalo štedjeti skupu sirovinu - slad. Kako to danas nije potrebno, više se ne proizvodi.
Plzenski postupak (Plsensko pivo, Pilsner) - prvo lager pivo bilo je tamno, pa gradu Plzenu pripada prvenstvo u proizvodnji prvog svijetlog lager piva (1842. godine). Današnje plzensko pivo ima prosjecni udjel alkohola od 5% dobiva se vrenjem sladovine s 11-13% ekstrakta. Sladovina se proizvodi od vrlo meke vode i vrlo svijetlog slada. Jako je zahmeljeno i ima veliku koncentraciju ugljikova dioksida. Klasicni Pils(e)ner (ili Plzensko pivo) obilježeno je cvjetnom hmeljnom aromom i naknadnim trpkim okusom koji ostaje nakon konzumiranja. Izvorno plzensko pivo s etiketom Pilsner Urquell proizvodi se samo u Plzenu i hmelji sa Saaz sortom hmelja. Podrumi te pivovare su duboko pod zemljom, ukopani u pijesku u duljini od 9 kilometara. Pivo odležava u hrastovim bacvama premazanim pivarskom smolom. Proizvodi se danas diljem svijeta i osobito je popularano u Ceškoj, Austriji i Njemackoj. No, bez obzira na to, vecina zlatnožutih lager piva u svijetu je zapravo dobra ili loša imitacija plzenskog tipa piva.
Pombe - pice slicno pivu u istocnoafrickih naroda, napravljeno od prosa (Andropogon sorghum L.) i posebnog kvasca (Schizomyces pombe).
Porter - vrsta jako zahmeljenog piva, tamne boje koja potjece od prženog nesladenog jecma. Izvorno je to pivo gornjeg vrenja, no danas se proizvodi i kao pivo donjeg vrenja u mnogim zemljama. Iznimka su, naravno, Velika Britanija i Irska. Sadržava do 5% alkohola, puno neprevrelog ekstrakta i vocnog je okusa. U Velikoj Britaniji i Irskoj Porter se cesto plasira pod novim imenom, Bitter Stout.
Prazno pivo (Ausleerbier) - u Austriji i Njemackoj je uobicajen naziv za ostatak piva u bacvi koji se ne može i ne smije istociti na malo.
Premium pivo - uobicajeni naziv za piva koja su dobila neko priznanje, tj. medalju, ali ništa ne govori o udjelu ekstrakta ili alkohola.
Pub (pivski bar) - pubovi su gotovo posvecene ugostiteljske institucije u Velikoj Britaniji, a mnoge europske zemlje nastoje kopirati taj tip pivskog bara. Osnovni materijal za uredenje prostora su drvo i mesing, što im daje karakteiristicne osobine i toplinu. Diskretna glazba i udoban namještaj omogucuju posjetitelju da se osjeca vrlo ugodno. Posluga je na prvoj liniji - šanku, gdje posjetitelji narucuju pivo i najcešce ga sami nose do mjesta konzumacije. Neki pubovi nude više od 100 razlicitih vrsta piva. Medu njima posebno njegovana piva zauzimaju cijenjeno mjesto, jednako kao cuvena ili vrhunska vina u finim restoranima. Osim piva, poslužuju se i odgovarajuci mali zalogaji (zakuske), što se dobro slažu s pivom. U pubovima se toce i ostala pica (vina i žestoka pica), ali su u usporedbi sa cijenom piva vrlo skupa.
Pub - pivara (njem. Hausbrauerei, eng. Pub - Brewery ) - mala gostionicka pivovara u kojoj se proizvodni proces odvija pred ocima potrošaca. Pivo se obicno proizvodi za vlastite potrebe puba i toci nefiltrirano, na šanku. Odnedavno se takav nacin proizvodnje piva proširio po citavu svijetu. Tako su nastala i neka lokalna piva, izvanrednih svojstava. Posjetitelji takvih pivovara u domacinskoj atmosferi konzumiraju pivo uz male zalogaje, a ponegdje i jela pripremljena s pivom. U Hrvatskoj je takoder otvoreno nekoliko gostionickih pivovara (Zagreb, Lipovljani, Zadar, itd.)
Rauchbier (dimljeno pivo) - njemacko pivo lager osobitog svojstva. Proizvodi se od sladovine s 13,5% ekstrakta i sadržava 4,5% alkohola. Najpoznatije pivo tog tipa potjece iz okolice Bamberga. Dimljeno je pivo tamnosmede, ima cvjetnu aromu hmelja i karakteristicni dimni karakter. To je posljedica sušenja zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine.
Reinheitsgebot (Zakon o cistoci) najpoznatiji zakon o cistoci piva na svijetu. Primjenjuje se u Njemackoj od godine 1516. Donio ga je vojvoda Wilhelm IV. 23. travnja 1516. Zakon odreduje da se pivo smije proizvoditi samo od jecma, hmelja, kvasca i vode. Taj je zakon i danas cvrsti temelj njemackog pivovarstva i jamstvo kakvoce njemackih vrsta piva. Buduci da piva uvezena u Njemacku potpadaju pod ovaj zakon, ona moraju udovoljavati tim zahtjevima. Ipak, danas se u Njemackoj, clanici Europske zajednice, mogu naci i piva iz drugih zemalja Zajednice, gdje ovaj zakon ne vrijedi. Na etiketi takvih piva mora biti oznaceno ako je npr. dio jecmenog slada zamijenjen nekom drugom sirovinom.
Rotes Bier (crveno pivo) - osobita vrsta piva koje se proizvodi u Belgiji i Meksiku, gornjim vrenjem. Sladovina se proizvodi od usipka sastavljenog od jecma, pšenicne krupice i polutamnog slada. Pivo odležava 1,5 godina u hrastovim bacvama. Pri tome nastaje mlijecna kiselina koja pridonosi posebnom okusu tog osvježavajuceg i gorkasto aromaticnog pica.
Russisan Stout - engleski tip jecmenog vina, s velikim udjelom alkohola (do 10,5%) i vocnim okusom.
Sabaja - pivo od jecma. U starohrvatskoj mitologiji to je jedno od žrtvenih darova bogu Trebimiru. Trebimir je bog vršidbe i roda, mlatitelj žita i hranitelj Ijudi. Naziv potjece još od Ilira koji su takoder pili medovinu i pivo. Upotrebljavali su i nazive sabaium ili sabaia, kako je zapisao Sveti Jeronim. Prema rijecima Ammianusa Marcellina i Diona Kasija to je bilo pice za siromahe. Rimljani su inace proizvodili izvrsna vina, pa su i cara Valensa, podrijetlom Ilira, podrugljivo zvali imenom Sabaiarius jer je volio pivo.
Sahti - kucno pice iz Finske koje se radi od jecma, raženog slada i hmelja. Dodaju mu se bobice borovice, kao aromaticni dodatak. Komina se filtrira preko granja ili slame. Pripravljale su ga finske žene, najcešce Ijeti. Vrenje se odvijalo u posudi za pripremu maslaca, a pice je sadržavalo 10% alkohola.
Smoked beer - Vrlo zanimljiv proces proizvodnje. Jacmeni slad se dimi nad vatrom. Najvise utjecaja na okus ove vrste piva ima drvo koje se koristi za dimljenje. Mogu biti lager ili ale.
Švema (die Schwemme) - izvorno znaci vrstu tocionice piva, kakva se najprije pojavila u Njemackoj, u XVI. stoljecu, a doslovno klupu za sjedenje i pijenje piva.
Trappistenbier (Trapisticko pivo) zakonom zašticen naziv za pivo trapistickog redovnickog reda, koje se proizvodi u Belgiji i Nizozemskoj. Danas postoji vrlo malo samostanskih pivovara koje proizvode tu vrstu piva. Belgija : D'Orval, Rochefort, St. Sixtusabdij, Brouwerij der Trappisten (Westmalle), Nizozemska: Schoapshooi Trappistenkloster. To su jaka piva gornjeg vrenja, (6 - 9% alkohola) slicna pivu ale, broncane, do tamnosmede boje. Neka su suha, ali je vecina slatka. Prije doviranja u boci, pivo se dosladuje žutim kristalnim šecerom (kandis). Na njihovoj etiketi stoji i oznaka Abbaye ili Abdij pivo.
Ur/Urquell - rijec koja nije zakonom zašticena, ali se rabi za neka piva, kao npr: Ur Bock i Pilsner Urquell. U njemackom jeziku oznacava praizvor, nešto vrlo staro.
Vocno pivo - najcešci proizvodi na bazi piva Lambic, cija se vinska suhoca najbolje slaže s aromaticnom trpkošcu malina i trešanja. No, postoje vocna piva i s drugim, manje pogodnim vocem (jagode, breskve, banane, crni ribizl itd.).
Vollbier (puno jako pivo) - naziv za puna, ne jako prevrela piva lager i piva gornjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, koja se proizvode od sladovine s razlicitim udjelom ekstrakta (u Austriji od 12 do 14%, a u Njemackoj 11 - 14%). Zbog toga sadržavaju od 3,8 do 4,5% alkohola (Austrija), odnosno 3,0 - 4,5% (Njemacka). Može biti svijetlo ili tamno, a okus ovisi o vrsti. Najpoznatije su vrste: Malzbier (osim u Bavarskoj i Baden Wurttembergu), Weizenbier, Diatbier, Altbier, Kolsch, Pils, Exporfbier, ExporfWeizenbier, Marzenbier, Spezialbier i Rauchbier.
Weizenbier (pšenicno pivo) - pivo gomjeg vrenja, s prosjecnim volumnim udjelom alkohola od 5%, proizvedeno od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Razlikuju se dvije vrste: 1. južnonjemacko i 2. belgijsko pšenicno pivo. Prvo je prije svega lagano, iskricavo, osvježavajuce kiselkastog okusa po jabukama ili šljivama, cesto zacinjeno klincicem; pravo Ijetno pice. Bistro (Kristall) ili mutno (Hefeweizenbier) poznato je diljem svijeta. U Austriji se KristallWeizenbier naziva i ChampagnerWeizenbier. Tamna varijanta, pod imenom Stark, Export i Bock, može imati i preko 10% alkohola. Belgijsko pšenicno pivo tradicionalno se zvalo i bijelo, zbog svoje blijede boje i mlijecne zamucenosti. Belgijska pšenicna piva zacinjena korijandorom ili narancinom korom vrlo su popularna kao osvježavajuca pica. Nakon višemjesecnog dozrijevanja u boci, ta su piva izvanredna desertna pica.
Weizenbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 16 - 17% ekstrakta, pivo s 5 - 5,5% alkohola).
Weizendoppelbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 18 - 19% ekstrakta, pivo s 5,7 - 6% alkohola).
Wiesen / Wies'n - posebno pripremljeno pivo za pucku svecanost, u Munchenu npr. za Oktoberfest (Mi.inchner Wies'n ili Kuppers Wiess).
Wilde Bier (divlje - sirovo pivo) - to je naziv za belgijski tip piva, koje previre spontano, bez dodatka ciste kulture pivskog kvasca. Ta vrsta piva uglavnom dolazi iz Payottenlanda (dolina rijeke Senne). Njemu pripadaju Lambic i danas vec skoro nestale vrste piva Faro i Gueuze.
Zitum - najjednostavnije i najpopularnije staroegipatsko pivo.
Zobeno pivo - Zob može poslužiti umjesto jecma za proizvodnju piva. U prošlom stoljecu zobeno se pivo dosta proizvodilo u Njemackoj. U Becu je prije 180 godina bila osobito cijenjena jedna vrsta takva piva. Radilo se o zelenkastožutom pivu koje se jako pjenilo, a bilo je slicno berlinskom bijelom pivu. Natakalo se u vrceve i bilo vrlo omiljeno pice na puckim zabavama pod imenom Hornerbier (Horn - malo mjesto u sjevernom dijelu donje Austrije).
Zythos - naziv za pivo u staroj Grckoj.
Zwieckelbier - nefiltrirano, prirodno mutno pivo koje sadržava nešto kvasca. Izvorno su sva piva prije nego se filtriraju manje ili više mutna. Tek od pocetka XX. stoljeca piva se filtriraju. Da bi se obnovila tradicionalna proizvodnja starih vrsta piva, neke europske pivovare proizvode Zwickel piva kao vlastiti originalni proizvod.
Izvor: Blogger.index.com
Pivo je alkoholno piće koje se pravi od kvasca, hmelja, ječma i vode. Ubraja se u slabija alkoholna pića, sa 3 - 13 procenata alkohola. Jedno od najstarijih pića koje se koristilo još u starom Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u celom svetu.
Prvi pisani tragovi o prvljenju piva su ostali očuvani na glinenim tablicama i datiraju još od 6.000 godina p. n. e. i potiču od Sumera. Pivari u vreme Sumeraca su bili ugledni stanovnici dvora.Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Vavilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7.000 godina p. n. e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenela proizvodnja piva u stari Egipat, Persiju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su znali da prave pivo već 2.000 godina p. n. e. Artefakti pronađeni u grobnicama pokazuju da je u starom Egiptu proizvodnja piva bila ne samo dobro razvijena, već i komercijalizovana. Grci su, primajući civilizaciju od Egipćana, naučili i veštinu proizvodnje piva, a za njima i Rimljani i onda ostale evropske zemlje. Na evropski kontinent pivo je preneto dolaskom keltskih plemena iz Azije, negde oko 1.000 godina p. n. e. U tim vremenima pivo je pravljeno iz šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijen proizvod bio vrlo kiseo. Tada su u pivo dodavane različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu savremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Reč pivo (bira, bier, ber, bicre) nastala je u manastirima negde između šestog i sedmog veka, u vreme kad se pivu pri varenju počeo dodavati hmelj. U srednjem veku proizvodnjom pive bavili su se kaluđeri. Kaluđeri su bili prvi koji su pivu pridodali hmelj - iz „medicinskih“ razloga, a i radi boljeg konzerviranja. Ono je proglašeno „hrišćanskim lekovitim napitkom“, da bi se uključilo u kaluđersku hranu, a smelo se piti i u dane posta.Usavršavanje parne mašine vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva, kao i pronalazak mašine za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim naučno-tehničkim dostignućima u 19. veku, stvorene su osnove za pretvaranje usitnjenih preduzeća u velike fabrike piva. Najveći proizvođači su Nemačka, Velika Britanija, SAD, zatim Češka, Belgija i Irska.
Pivo se našlo i u Hamurabijevom zakoniku. Hamurabi, vavilonski kralj (1729 - 1686. g. p. n. e.) kaže: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne sme se prodavati po previsokoj ceni“. U zakonu još stoji: „Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne sme doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali.“ Zna se da je tada pivo bila jedna od svakidašnjih potreba da bi se ugasila žeđ, a i zbog njegove energetske vrednosti. Kopači kanala i muškarci zaposleni u polju dobijali su dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove dve do tri litre.
Proizvodi se u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda služi kao rastvarač. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma. Hmelj ima ulogu konzervansa i daje pivu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljen dioksid. Proizvodnja piva se deli na tehnologiju slada i tehnologiju piva. Tehnologija slada obuhvata čišćenje i sortiranje ječma, kao i njegovo močenje i klijanje, sušenje zelenog slada, oslobađanje slada od klice i poliranje. Tehnologija piva obuhvata proizvodnju sladovine, glavno i naknadno vrenje i bistrenje i punjenje piva.
Sastojci piva su: voda, etanol, ugljen dioksid i neprevreli deo ekstrakta (suve materije) sladovine. Udeo etanola zavisi od koncentracije suve materije u sladovini od koje je pivo proizvedeno i stepena vrenja. Zavisno od vrste piva, zapreminski udeo alkohola može da bude različit, tj. manji od 0,5% kod „bezalkoholnih“ piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljen-dioksida, koji mu daje svežinu, te bitno utiče na penušavost. Stabilnost pene zavisi od koncentracije i hemijskog sastava neprevrelog dela ekstrakta, pa pivo s više ekstrakta mahom jače peni. Koliko dugo će se pena održati u čaši zavisi od količine i hemijskog sastava ekstrakta. Poželjno je da pivo kada se sipa u čašu peni tako da se ova gusta i čvrsta pena zadrži na površini najmanje tri minuta. Mehurići ugljen dioksida koji se dižu od dna ka površini pomažu održavanju pene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljeni hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih delova hmelja. Od sastava ekstrakta zavisi punoća ukusa piva. Hemijski sastav ekstrakta ne zavisi samo od vrste slada, nego i od načina proizvodnje sladovine i same fermentacije, odnosno stupnja konačnog prevrenja na kraju fermentacije. Energetska vrednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrednosti jedne litre punomasnog mleka.
Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, u zavisnosti od vrste, podvrste i od sastojaka piva mogu se dosta precizno odrediti temperature na kojima pivo zadržava najbolji kvalitet. Na primer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0°C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma od 5°C do 11°C, a neki čak i do 13°C. Temperatura veoma utiče na ukus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljen dioksida, pa je time manje izražen ukus i miris piva. Hladnije pivo utiče i na receptore ukusa i mirisa. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su:
Pilsneri na 0°C,
Lageri od 5°C do 9°C,
Ejlovi od 7°C do 11°C,
Stouti od 8°C do 13°C,
Stari ejlovi na sobnoj temperaturi.
Da bi pivo, dok se pije, duže vreme zadržalo svoj kvalitet, odnosno temperaturu koja je optimalna za određenu vrstu, najpogodnije su čaše koje imaju debelo staklo. Takva čaša služi kao izolator od spoljašnje temperature. Zbog toga su krigle vrlo popularne jer imaju debelo staklo i vrlo dugo mogu održati optimalnu temperaturu. Osim krigli koriste se i čaše sa „stalkom“ jer sprečavaju da ruka koja drži čašu greje pivo. I krigla i čaša se prave tako da budu dovoljno velike da može da stane celo pivo iz boce sa penom. Mnogi ne vole penu tako da pivo ulivaju duž ivica čaše. Pena je veoma bitna i mnogo utiče na opšti utisak o nekom pivu. Sprečava zagrevanje piva i nalazi se kao izolator između piva i spoljašnje sredine, te daje pivu neophodnu gorčinu, ukus pivskog kvasca i miris. Važan je i oblik čaše koji je prepoznatljiv. Danas se čaše za pivo prave isključivo od stakla. Ranije se pivo pilo iz volujskih rogova, iz pehara od metala ili kamena, iz posuda koje su pravljene od drvenih daščica ili od drveta na neki drugi način i najčešće, od terakote. Krigle su, u to vreme, često imale poklopac koji je štitio pivo od muva, koje su se rojile u pivnicama.
Pivo je omiljeno među svim društvenim slojevima, pa i onima koji uživaju veći ugled poput sportista kao što su Boris Beker i Jirgen Klinsman, političara Romana Hercoga i Helmuta Kola, manekenki Eve Hercigove i Naomi Kembel, gluamaca Šona Konerija, Klinta Istvuda, Kevina Kostnera i Breda Pita, pevača Tom Džonsa, pa čak i pripadnika plemstva - kraljice Elizabete i princa Čarlsa, kao i princa Viljema iz Danske. U Nemačkoj se popije oko 250 litara po glavi stanovnika godišnje, u Belgiji 230, a u Češkoj 190. Srbija sa svojih 80 litara po glavi stanovnika godišnje je negde na sredini evropske lestvice. Pivo mnogo više piju muškarci, čak dve trećine ukupne količine, ali se ovaj odnos u skorije vreme menja u korist žena.
Pivo je višestruko korisno, gasi žeđ, osvežava i relaksira. Ono pozitivno deluje na psihu jer podstiče dobro raspoloženje, smanjuje napetost, nervozu i stres. Utvrđeno je da pozitivno utiče na krvni pritisak, cirkulaciju krvi uopšte i količinu šećera i masnoće u krvi. Pivo naime uopšte ne sadrži masnoće niti supstance koje goje. Ipak, poznat je termin „pivski stomak“. Ovaj stomak je rezultat prekomernog unosa piva, ali i hrane koja se sa njim kombinuje. Pivo ima blagotvoran uticaj i na bolesti mokraćnih organa i kamen u bubregu. Pivo doprinosi i dnevnom unosu tečnosti, ali i minerala poput gvožđa, hroma, bakra, silicijuma i kalijuma. Njihova količina zavisi od porekla sirovina, sadržaj zemljišta na kome se uzgajaju ječam i hmelj, kao i od samog proizvodnog procesa. Posebno je značajan kalijum koji reguliše nivo tečnosti u telu, a tako i krvni pritisak. Obično se konzumiranje piva vezuje za unošenje vitamina B koji utiče na kvalitet kože. Međutim, preterano unošenje piva zbog toga što sadrži alkohol sprečava adekvatno unošenje vitamina, posebno vitamina B1. Umerene doze su do tri čaše za muškarce i dve za žene. Umereno unošenje piva je neškodljivo i nema rizičnih grupa kojima se konzumacija piva strogo zabranjuje. Ipak, zbog određenog sadržaja alkohola, ne preporučuje se trudnicama, kao ni vozačima i ljudima koji piju lekove. Pivo je inače mnogo bolje konzumirati preko dana nego tokom noći. Alkohol je poznat po tome što izaziva dehidrataciju tkiva. Zbog toga je dobro da se čim se osete znaci mamurluka popije dosta vode. Normalno, mamurluk prati i velika glavobolja. Da bi se sprečila glavobolja koristi se aspirin, koji se ne sme uzimati pre konzumiranja piva jer je dokazano da aspirin povećava absorpciju alkohola u krvi od 40% do 100%. Rešenje se možda krije u belgijskom načinu točenja piva. Važno je pivo natočiti tako da na vrhu čaše ima „tri prsta“ pene. Penu koja nadvisuje ili prelazi rub čaše, treba obavezno odstraniti jer je puna ugljen dioksida koji je suvišan i izaziva gorušicu, podrigivanje i glavobolju. Pivo bez te suvišne pene lakše se vari.
U novije vreme češki stručnjaci rade na dobijanju specijalnog piva za žene koje će im ublažiti ili čak otkloniti simptome menopauze. Ovo pivo sadrži nizak nivo kalorija i alkohola, ali povećanu količinu fitoestrogena, koji je srodan ženskom polnom hormonu estrogenu i koji je upravo odgovoran za smanjenje tegoba usled menopauze kod, kako se pokazalo, svih ispitanika.
Da bi degustacija i ocenjivanje piva bili što korektniji, potrebno je da budu zadovoljeni mnogi uslovi, počevši od samog prostora u kome se degustira pivo, čaša iz koje se pije mora da zadovolji neke kriterijume, a važno je i koja hrana se služi uz pivo ili pre ispijanja. Prilikom degustacije, osim o ukusu, vodi se računa i o mirisu i izgledu piva. Jedan od najprihvatljivijih metoda ocjenjivanja piva je po Fredu Ekhartu koji se tretira kao jedan od najvećih poznavalaca piva. Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocenjuje. Zbir tih ocena daje broj koji označava kvalitet određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.
Postoje sledeće kategorije koje se ocenjuju:
Izgled (maksimum 3 boda)
ocenjuje se izgled i stabilnost pene
proverava se sediment na dnu boce
ocenjuje se izgled piva u čaši
Miris (maksimum 4 boda)
ocenjuju se opšti miris i prisustvo mirisa hmelja
Ukus (maksimum 10 bodova)
ocenjuje se kvalitet hmelja
proverava se odnos slada i alkohola
određuje se karakter piva
ocenjuje se ukus koji ostaje u ustima
gustina
Opšti utisak (maksimum 3 boda)
Izvor: Vikipedija
Vrste piva
Ale - vrlo raširen tip piva gornjeg vrenja (S. cerevisiae ). Postoje brojne vrste tog tipa piva koja se razlikuju po gorčini, boji , geografskom poreklu, posebnostima proizvodnog procesa. Izvorni engleski, škotski i irski ale dozrijeva pri višim temperaturama (do 20oC), pri tocenju ne stvara pjenu i pije se relativno topao (20oC). Njemacki i belgijski ale nakon toplog vrenja dozrijevaju bar nakratko, pri nižim temperaturama 45( oC), imaju više ugljikova dioksida, pjene se i piju ohladeni, slicno lager pivu.
Altbier (staro pivo) - njemacko pivo jantarnosmede, do bakrenosmede boje, dobiveno gornjim vrenjem sladovine od cistog slada (11 - 12% ekstrakta). Punog, oštrog, gorka okusa, umjerene jacine (3,5 - 3,9% alkohola). Jedno od najpoznatijih je Dussel iz okolice Düsseldorfa.
Barley wines (jecmena vina) - u Engleskoj je cest naziv za najjaca piva broncane boje ili boje mahagonija. Izrazito su sladnog okusa i vocne arome koja potjece od kvasaca gornjeg vrenja. Njihov ih vinski karakter cini pogodnim desertnim picem ili cašicom za uspavljivanje. Tradicionalno, doviru u drvenim bacvama koje se povremeno provaljaju da se podigne kvasac i ubrza doviranje. Sadržavaju 6 - 11 % alkohola, pa se mogu smatrati varijantama piva tipa Russian Stout ili Doppelbock.
Becki postupak (Becko pivo) - vjerojatno je najstariji postupak proizvodnje jednog tipa lager piva, danas poznatog pod imenom Ožujsko (Marzen) pivo. Izumio ga je Anton Dreher, austrijski pivar, koji je godine 1841. prvi primijenio kvasac donjeg vrenja u svojoj pivovari Schwechat u okolici Beca. Nešto modificiraniju verziju tog postupka preuzima zatim pivarska obitelj Sedlmayr iz Münchena, da bi pripremila posebno pivo za Oktoberfest. Postupak se brzo proširio po zemljama tadašnjeg Austrijskog carstva i citave Europe. Sladovina (12,0-12,8% ekstrakta) proizvodi se od srednje tvrde vode i slada jantarnožute boje. Glavno je vrenje hladno (4 - 8 oC), dugotrajno (10-12 dana), a odležavanje pri OoC traje 13 mjeseca. Pivo je broncane, jantarnocrvene ili bakrene boje, blagog sladnog okusa, sadržava 5,5% alkohola i savršeno se slaže sa zacinjenim jelima. Današnja se becka piva, poznata u mnogim zemljama kao Marzen, u Austriji i kao Spezialbier, te SAD-u kao Vienna bier, donekle razlikuju od svojeg slavnog pretece, ali su zadržala njegove povijesne znacajke.
Belgian ale - belgijska vrsta ale piva koje se po svojstvima nalazi izmedu klasicnog burtonskog i dusseldorfskog piva gornjeg vrenja. Engleska rijec ale u Belgiji oznacava lagano pivo bakrene boje, vocne arome i vrlo ukusno.
Belgian golden ale - jedno od svjetski poznatih starih piva koje se, usprkos cinjenici da je to pivo gornjeg vrenja, cesto pije vrlo hladno, cak iz ohladenih burgundskih caša. Bojom podsjeca na lager. To je jako pivo prava harmonija vocne, hmeljne i alkoholne arome. Najpoznatija je marka Duvel, koja prolazi kroz trostupanjski proces vrenja (5 - 6 dana pri 16 - 28 oC, tri dana uz snizivanje temperature do -1oC, odležavanje 3-4 tjedna pri -3 oC; filtracija, dosladivanje i ponovna inokulacija s kvascem za doviranje koje se odvija 14 dana u boci pri 22 oC i na kraju stabilizacija, 5 - 6 tjedana, pri 4 - 5 oC).
Berliner Weisse (berlinska bjelinaberlinsko bijelo) - pšenicno pivo dobijeno alkoholnim i mlijecno-kiselim vrenjem. Ima umjerenu koncentraciju alkohola, osrednju punocu, iskricav izgled i svojstven, ugodan kiselkast okus mlijecne kiseline. Proizvodi se od usipka s 20 - 75% pšenicnog slada i tvrde vode. Ukomljava se infuzijom. Puni se u boce i bacve nefiltrirano, a zatim 3 - 4 tjedna drži na hladnom kako bi se kvasac istaložio i pivo izbistrilo. Cesto se pije s mirisnom brocom (divlji broc, jaslenjak, lazarkinja) ili sokom/sirupom od maline. lako je to izvorno svijetlo pivo, kad ga narucite, konobar ce Vas upitati: Crveno ili zeleno? aludirajuci na moguci dodatak. Zato morate odgovoriti: Prirodno, bez dodataka.
Bezalkoholno pivo - sadržava ispod 0,5% alkohola. U nekim je zemljama ta granica viša i dosiže cak 1,5%. Proizvodi se posebnim postupcima vrenja ili postupcima uklanjanja alkohola iz alkoholnih piva.
Bezporezno pivo - naziv za dansko pivo koje ima mali udjel alkohola (otprilike 2,3 - 2,6%). Piva s takvom trgovackom oznakom su najcešce Hvidtol (pivo gornjeg vrenja bogato ugljicnom kiselinom) ili Skibsol (brodsko pivo).
Biere de Garde (gardijsko pivo) - francuski naziv za srednje jako do vrlo jako pivo gornjeg vrenja, bakrene boje, koje cesto dovire u šampanjskoj boci. Ima sladni okus i vocni miris, poput alea. Danas to ime nose i neka piva donjeg vrenja. Izvorno taj naziv znaci "pivo za cuvanje" i upucuje na to da se moglo dugo cuvati i piti citavo ljeto.
Bierbitter (Bitterlikor, Krauterlikor) - jaki bitter na bazi piva i razlicitih trava, sa šecerom ili bez njega, sadržava 48% alkohola.
Bierbranntwein - naziv za rakiju Borovično pivo - najviše se proizvodi u pivskih taloga (Bavarska).
Bitter Ale - dobro zahmeljeno tocivo pivo, idealno za prijateljsko druženje u pubu. Nešto je kiselije od standardnog alea. Boja mu se razlikuje od smedkaste do tamnobakrene. Jednostavni Bitter ale ima 3,75 - 4% alkohola, Best ili Special bitter sadržava 4 - 4,75%, a Extra Special bitter oko 5,5% alkohola. Svima je zajednicka bogata hmeljna aroma.
Bitter Stout - jako i vrlo gorko pivo, prije poznato pod imenom Porter. U Irskoj i Velikoj Britaniji sadržava preko 4, u Europi preko5%, a u tropskim zemljama preko 7% alkohola. Izlazi iz pivovare kao nedovršeno pivo, pa se naknadno vrenje zapravo odvija u bacvama u kojima se isporucuje.
Bockbier (tzv. Jarac pivo) - pivo donjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, s najmanje 16 % ekstrakta u sladovini i preko 5 % alkohola u pivu. To je puno pivo, nježna okusa i sa širokim boja od zlatne, zlatnosmede do tamnosmede. Osim u Austriji i proizvodi se i u drugim zemljama, ali u razlicito doba godine, tj. u jesen, zimu ili u rano proljece. Najpoznatije je pod imenom Maibock (majsko Jarac pivo).
Borovično pivo (Juniper, Sassy beer, Ginger beer) - najviše se proizvodi u Finskoj, Norveškoj i u sjevernoj Švedskoj. Od bobica borovice, uz dodatak hmelja, prireduje se komina koja previre samostalno ili pomiješana sa sladovinom. Francuz Kerandren proizvodio je borovicno pivo tako da je sladovinu zacinio sa zgnjecenim bobicama u jutenoj vreci.
Braune Biere - u njemackom govornom podrucju naziv za Brown ale - smeđe pivo.
Brown ale - jantarnosmede do tamnosmede suho englesko pivo sladnog okusa. Udjel alkohola od 3 do 3,5% u južnoj Engleskoj, 4,4 - 5% u sjevernim predjelima zemlje. To je pivo zapravo nastalo u sjeveroistocnoj Engleskoj kao protuteža Pale aleu iz Midlanda. Belgijski Brown Ale ima poseban kiselosladak okus. Njegova je aroma složena, ponekad podsjeca na masline, groždice i zacine. Poslužen pri sobnoj temperaturi djeluje osvježavajuce i potice apetit. Cesto se koristi kao dodatak u kulinarstvu.
Champagner - Weizenbier - zakonski dopušten naziv za bezalkoholno pšenicno pivo u Austriji, zabranjen u Njemackoj, gdje ga zamjenjuje naziv Kristall - Weizenbier.
Christmas Beer (božicno pivo) - tamno, gusto i prilicno jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama takoder proizvodi Božicno pivo. U Njemackoj se naziva Weihnachtbier i nije tamno.
Cream Ale - u SAD -u uobicajen naziv za vrlo svijetlo i lagano ale pivo, cesto "prerezano" (pomiješano) s lager pivom. Sadržava oko 4,75% alkohola.
Dampfbier (parno pivo) - njemacko nepasterizirano pivo gornjeg vrenja s okusom po vocu, svijetlocrvene boje i osebujna mirisa koji podsjeca na vaniliju. Za hmeljenje se rabi samo hmelj iz podrucja Hallertau/Bavarska.
Dark Ale (tamno pivo) - englesko pivo, najcešce tamnosmede boje i okusa po karameli. Tamni ale, kao i svijetlosmedi ale (Mild Ale) sadržavaju oko 3,5% alkohola. Osnovna boja podsjeca na Brown ale (smedi ale).
Dreher Anton - austrijski pivar koji je 1840. godine kreirao becki tip piva donjeg vrenja, pretecu današnjih lager piva. Godine 1868. osnovao je pivovaru u Trstu, a 1974. Dreher Konzern je pripao nizozemskom Heinekenu, engleskom Whitbreadu i Company PLC.
Doppelbock (dvostruko Jarac pivo) njemacko pivo donjeg vrenja, s masenim udjelom ekstrakta od najmanje 18% u sladovini, te 5,7 - 7,5% alkohola u pivu. Doppelbock je svijetlo ili tamno, jako pivo s osobitim sladnim okusom.
Dortmundski postupak (Dortmundsko pivo) - postupak po kojem se proizvode piva s predikatom Export, iako se piju najviše u Dortmundu. Sladovina se proizvodi od vode velike karbonatne i nekarbonatne tvrdoce, te munchenskog slada. Ukomljava se s dvije komine. Sladovina ima oko 13,5% ekstrakta, ali dosta nefermentabilnih šecera, pa pivo sadržava do 5,5% alkohola. Boja mu je zlatnožuta, a gorcina umjerena. Ima manje izraženu hmeljnu aromu nego plzensko pivo, suho je i punije od munchenskog i najcešce nešto jace od oba piva. Odležava najmanje tri mjeseca, što sasvim odgovara njegovu predikatu Export. Izvan Njemacke je poznato pod imenom Dort.
Dry Stout - vrsta tamnog piva gornjeg vrenja tipa Stout. Najbolja se piva te vrste proizvode u Irskoj. Odmah se prepoznaju po baršunastocrnoj boji i kremastoj pjeni. Boja i sladni okus mu potjecu od prženog jecma. Izvanredno se slaže s mesom jastoga i kamenica. Glasoviti Guinness pripada tom tipu piva.
Dunkles Bier (tamno pivo) - ime kojim se oznacuje samo boja piva, dok je koncentracija ekstrakta u sladovini, odnosno alkohola u pivu razlicita, ovisno o vrsti. Cesto se njime naziva i tamno lager pivo proizvedeno munchenskim postupkom.
Dünnbier (slabo/lako pivo) - naziv za slabo alkoholno ili bezalkoholno pivo u Njemackoj (0,5 - 1,5%). Vecinom se proizvodi u malim gradskim pivovarama.
Ðumbirovo pivo (Gingerbeer) pjenušavo slabo alkoholno pice od šecera i dumbira. U Engleskoj se priredivalo ljeti kao osvježavajuce pice od 10 - 20%-tne otopine šecera. Za vrijeme prohibicije u SAD-u su se pile razlicite vrste dumbirovih napitaka zasicenih ugljicnom kiselinom, kao Gingerale ili Gingerbeer. Ta pica nisu smjela sadržavati više od 0,5% alkohola.
Eiche Bier (hrastovo pivo) - jedna vrsta osobitog piva iz Saarlanda. Prvobitno se ono proizvodilo prigodno za blagdane, a danas se može dobiti tijekom citave godine. To je svijetlo pivo gornjeg vrenja, s uobicajenom koncentracijom ekstrakta i izraženim oporim hmeljno-taninskim okusom. Izmedu ostalih proizvodi ga pivovara Saarfurst u Marzingu.
Einfachebier (jednostavno pivo) lagano njemacko svijetlo ili tamno pivo (2 - 5,5% ekstrakta, 0,5 -1,5% alkohola), bez posebno izraženih svojstava. Proizvodi se u neznatnim kolicinama.
Eisbock (ledeno jarac pivo) - vrlo jako njemacko pivo koje posebnim postupkom zamrzavanja i izdvajanja leda dobiva povecani udjel alkohola. Kako alkohol ima nižu tocku ledišta od vode, tim se postupkom u pivu povecava volumni udjel alkohola na oko 10%. Po tradiciji se Eisbock proizvodi u Kulmacher Reichelbrau AG.
Exportbier (izvozno pivo) - naziv za piva iz skupine punih jakih piva koja se u Njemackoj proizvode od sladovine s 12,4 - 14% ekstrakta i sadržavaju od 4 do 4,2% alkohola. U Austriji i Švicarskoj nema tocnih odredbi, kao ni u mnogim drugim zemljama. Medutim, važno je da su proizvedena od odabranih sirovina, te biološki i koloidno stabilizirana kako bi mogla podnijeti dug transport, te sacuvati izvornu kakvocu duže vrijeme (obicno godinu dana). Najcešce su to svijetla, ne jako zahmeljena piva, s vecim udjelom ekstrakta proizvedena od najboljeg slada, bez njegove zamjene s drugim sirovinama.
Export Weizenbier (izvozno pšenicno pivo) - naziv za piva gornjeg vrenja proizvedena od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Sladovina sadržava 12,5 -14% ekstrakta, a pivo 4 - 6% alkohola. To su svijetla, aromaticna i slabo hmeljno-gorka piva, s relativno puno ugljicne kiseline koja pivu daju posebnu mekocu i specifican okus.
Faro - zasladena varijanta Lambic piva, koja se prodaje/poslužuje u bocama. No, u nekim je belgijskim kavanama obicaj da si svatko sam pripremi ovu vrstu piva umješavajuci šecer u cašu kiselog Lambic piva.
Farbebier (obojeno pivo) - posebno pivo, proizvedeno od tekuceg obojenog šecera i tamno obojenog slada. Obojeni se šecer može koristiti samo za tu vrstu piva. Proizvodi se od obicnog tamnog piva kome se dodaje najviše 50% obojenog šecera.
Festbier (praznicko pivo) svijetlo pivo donjeg vrenja (5,1 - 5,7% alkohola) proizvedeno od sladovine s 12 -13,5% ekstrakta. Prvobitno se taj naziv vezao za Švicarsku. Danas se u Austriji i Njemackoj tako naziva svako prigodno pivo, tj. pivo namijenjeno svetkovanju.
Framboise - Lambic - naziv za Lambic pivo koje se nakon sekundarne fermentacije podvrgava i trecem vrenju uz dodatak malina. Sadržava 4,4% alkohola.
Fruit beer - pivo od voća. Moze biti Lager ili Ale.
Gose - vrsta lakog bijelog piva gornjeg vrenja koje se prvobitno proizvodilo u Goslaru (od vode rijeke Gose). Sada se to pivo proizvodi u Leipzigu i okolici. Cuva se u nezacepljenim bocama, duga vrata.
Gueuze - vrsta osobitog belgijskog piva tipa Lambic zasicenog ugljikovim dioksidom, poput šampanjca. Dobiva se rezanjem mladog i starog piva (najcešce 1/3 starog i 2/3 mladog piva), koje dovire i odležava u boci godinu dana. U osnovi je kiselkasta okusa iako postoje i slatkaste varijante.
Guinness - prezime osnivaca pivare (Arthur Guinness) u Dublinu, ime poznate pivarske grupacije u Londonu i zaštitni znak najpoznatijih Dry Stout piva na svijetu. Za proizvodnju sladovine koristi se svijetli slad (65%), jecmene pahuljice (25%) i prženi jecam (10%). Sirovine se ukomljavaju po uzlaznom infuzijskom postupku, tako da sladovina sadržava dosta nefermentabilnih šecera koji pivu daju punocu okusa. Za hmeljenje se rabi više sorti hmelja, medu kojima prevladava Golding. Za vrenje se primjenjuje praškasti kvasac koji se nakon vrenja (do 25oC) izdvaja centrifugalnim separatorom. Prije punjenja u bacve pivo se kratkotrajno pasterizira, a ako se puni u boce, u njima i dovire. Proizvodi se pet do šest osnovnih vrsta piva koje, s malim varijacijama, daju cak 19 varijanti tog tipa piva. Najraširenije je Draught Guinness (sladovina 9,75% ekstrakta), koji ima 4,2% alkohola, vrlo tamnu boju i jaku gorcinu. Dovrelo u bocama ima izraženiji okus, suhocu, vocnu aromu, svježinu i iskricavost. Druga se verzija tog piva proizvodi samo od slada i nešto je jaca (5% alkohola). Jaka verzija, za izvoz u SAD ne proizvodi se od cistog slada, vec sadržava 6% alkohola, dok ona za Belgiju ima cak 7,5% alkohola. Foreign Extra Stout, koji se izvozi u tropske zemlje, iste je jacine, ali mnogo profinjenijeg okusa, s primjesom mlijecne kiseline, mirisom vina i deke za pokrivanje konja, zbog aktivnosti divljeg kvasca tijekom doviranja u bacvi.
Hansel - pivo iz pivskog taloga, tj. pivo koje je zaostalo na dnu bacve i ne smije se tociti ili prodavati. U starom zagrebackom žargonu takvo se pivo nazivalo Hansl. Stari njemacki oblici su Haanzl ili Heinzl i pod tim se mislilo na pivo koje se može cijediti s taloga, a namijenjeno je za žrtvu malim kucnim bogovima (Heinzelmannchen). Austrijskim zakonom (Biertrank - Steuerpatent) od 12.I 1812. bilo je zabranjeno proizvoditi patvoreno ili nevaljalo pivo ili tzv. Hansel.
Hefe - Weizenbier (kvasno - pšenicno pivo) - svijetlo pšenicno pivo gornjeg vrenja koje dovire u boci. Takvo je pivo obicno mutno i sadržava manje ugljikova dioksida nego Kristall - Weizenbier.
Helles - uobicajen naziv za svijetlo lager pivo u Njemackoj.
Hvidtal - naziv za bijelo pivo (Weissbier) u Danskoj i drugim skandinavskim zemljama. Naziv se zadržao kao spomen na nekadašnja pšenicna piva gornjeg vrenja, jer se sada proizvodi od jecmenog slada i sadržava malo alkohola.
Imperial Stout - umjereno suho i vrlo jako (7 - 10% alkohola) englesko pivo. Izvorno se ta vrsta piva proizvodila samo tijekom hladnih godišnjih doba.
India Pale ale - sinonim za nešto gorci Pale ale. Ime potjece iz doba kolonijalne Engleske.
Irish Ale - tradicionalno irsko pivo, naglašenog sladnog okusa, cesto s primjesom okusa na maslac, izrazite vocne arome, crvenkaste boje. Danas su irske pivovare u vlasništvu korporacije Guinness, pa se primjenjuje prženi jecam za bojenje piva što uzrokuje male promjene boje tradicionalnog irskog piva.
Jogurtovo pivo - ubraja se u skupinu kiselkastih piva. Proizvodi se od jecmenog i pšenicnog slada uz primjenu kvasca i jedne mlijecno-kisele bakterije. Okus mu je vrlo slican berlinskom bijelom pivu (Weissbier).
Kalorienarmes (niskokaloricno pivo)pivo tipskog okusa s malim udjelom ugljikohidrata. Uobicajeno u Njemackoj (3-4% alkohola). Piju ga potrošaci koji vode racuna o energetskoj vrijednosti hrane i pica.
Kaltenberg - pivo "Jadranske pivovare" iz Splita proizvedeno po licenci Schlossbrauerei Kaltenberg Irmingard Prinzessin Von Bayern GmbH. Jedino svjetsko pivo s kraljevskim jamstvom, ciju izvornu autohtonost, cistocu i osebujnu kvalitetu jamci osobno sam princ Bavarske, gospodin Luitpold, potomak cuvene kraljevske loze. Pivo izuzetnog ukusa koje ima 11.2 % ekstrakta i 4,6% alkohola.
Karmi - staroegipatsko pivo, jedinstvenog aromaticnog okusa po dodanoj smrekovini.
Kellerbier (podrumsko pivo, mlado pivo) - uzeto iz tankova za glavno vrenje kada se vecina kvasca istaloži na dno posude ili ispliva na površinu piva. Ta su piva zato najcešce jako mutna, izrazito gorka i sadržavaju malo ugljikova dioksida.
Kent - ime tradicionalne njemacke vrste piva. Od 1987. godine ponovno se proizvodi u Westfalskom mjestu Hamm u privatnoj pivovari Isenbeck Privat Brauerei Nies AG. Prema izvornom receptu proizvodni postupak izgleda ovako: 7 pehara slada, 4 vjedra vode i dobra šaka pšenicnog brašna navecer se izmiješa u kotlu. Sljedeci se dan dobivena komina uz miješanje kuha cetiri sata. Skuhana se komina preko slamnate košare prebacuje u drugu posudu i tako procijedi. Zatim se procijedenoj komini doda dobra šaka hmelja i nakratko zakuha, te ponovno procijedi preko slamnate košare. Ohladenoj se ohmeljenoj sladovini doda 1/4 od predvidene kolicine kvasca, pokrije i ostavi stajati. Sljedeci se dan s površine odstrani pjena, doda preostala kolicina kvasca, Kent prelije u vrceve i ostavi nezatvoren stajati dva dana. Zatim se u svaki vrc doda klincic, nešto malo bijelog šecera, dobro zatvori i ostavi stajati u pijesku.
Kolsch - osobito staronjemacko pivo gornjeg vrenja iz okolice Kolna. Proizvodi se od sladovine s 11 - 12% ekstrakta, dobivene infuzijskim postupkom od svijetlog slada i vrlo meke vode. To je svijetlo, aromaticno, hmeljno pivo, pomalo trpka okusa i zašticenog imena. Svijetlo je poput Pilsa, ima vocni okus poput alea i jedinstveno je po tome što se može piti kao aperitiv i digestiv.
Krausenbier (kovrcavo / namreškano pivo) - mlado pivo uzeto iz tankova za glavno vrenje u fazi intenzivnog vrenja. Taj pojam slikovito opisuje gusti, bijeložuckasti sloj pjene na sasvim mladom pivu. Pjena se pojavljuje oko 24 sata nakon dodavanja kvasca u ohladenu sladovinu. Sasvim mlado pivo je mlijecno mutno, zbog velike koncentracije ravnomjerno raspršenih kvašcevih stanica. Takvo se pivo obicno koristi za poticanje sekundarne fermentacije u ležnim tankovima ako je ona zbog nekog razloga zapela, a sam postupak naziva se "krajzlanje" ili pomladivanje.
Krieken - Lambic - naziv za Lambic piva kojem su dodane sitne, plosnate, tamne, relativno gorke trešnje kratke stapke, zvane Krieken (1 dio trešanja i 5 dijelova piva). Obicno se priprema ukuhana vocna pulpa koja se procijedi prije miješanja s pivom. Piva Krieken Lambic odležavaju od 1 godine do 5 godina i sadržavaju 5 - 6% alkohola.
Kristall Weizenbier (kristalnopšenicno pivo) - pšenicno pivo koje se filtrira prije punjenja u boce. Filtracijom se uklanja kvasac pa je ono, za razliku od kvasno-pšenicnog piva, savršeno bistro. Kristalno-pšenicno pivo ima nešto veci maseni udjel ugljikova dioksida od kvasno-pšenicnog piva. U Austriji je poznato i pod imenom Šampanjskopšenicno pivo.
Kvas - jedno od najstarijih ruskih pica koje je po nacinu proizvodnje skoro identicno picima iz starog Egipta. Priprema se tako da se od vode, brašna i slada najprije napravi žitko tijesto (zator), koje se podvrgava ošecerenju (enzimskoj hidrolizi). Zatim se ošecereni zator razrijedi vodom, ohladi i doda mu se kvasac, šecer i drugi aromaticni dodaci. Najcešce se kao aromaticni dodaci koriste sokovi od razlicitog voca i jagodicastih plodova. Tako se nakon vrenja dobije kvas od brusnica, višanja, malina, limuna, ribizla, groždica, jabuka i krušaka. Neki se aromaticni dodaci moraju kuhati sa zatorom (npr. kvas od 8umbira, metvice i aromaticni kvas).
Kvasac donjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces uvarum, koja previre sladovinu pri nižim temperaturama (4 - l5oC). Nakon završenog vrenja taloži se na dno posude i koristi se za proizvodnju lager piva.
Kvasac gornjeg vrenja - cista kultura pivskog kvasca vrste Saccharomyces cerevisiae, koja previre sladovinu pri višim temperaturama (15 - 28oC). Nakon završenog vrenja ispliva na površinu piva. Koristi se za proizvodnju engleskog (ale) te njemackog i belgijskog starog (Alt) piva.
Kwak Pauwel - ime starog flamanskog piva gornjeg vrenja koje ima do 9% alkohola. Naknadnim dodavanjem sladovine postiže se posebna aroma i okus tog piva.
Lagano pivo (Leichtbier) - pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola. U Austriji se ta piva proizvode od sladovine s manje od 9% ekstrakta. U Švicarskoj sadržavaju najviše 2,9% alkohola. Poznata su piva te vrste u Austriji: Moven i Stiegl Leicht.
Lager, Lagerbier (odležano pivo) - pivo dobiveno hladnim vrenjem sladovine sa cistom kulturom kvasca donjeg vrenja (S. uvarum). Proizvodi se od sladovine s razlicitim udjelima ekstrakta. Može biti svijetlo ili tamno, te slabo, umjereno ili jako zahmeljeno. Poznato je diljem svijeta, no najpopularnije je u Europi, posebno u zemljama njemackoga govornog podrucja (Austrija, Njemacka, Švicarska), te Ceškoj i Slovackoj, kao i drugim zemljama koje su geografski ili politicki bile s njima povezanei je se hladno, a natoceno u cašu i a visoku pjenu. Izumio ga je austrijski pivarski majstor Anton Dreher. Razlikuju se tri osnovna tipa svijetlog lager piva: becki, plzenski i dortmundski. Razlike proizlaze zbog razlicite tvrdoce vode, boje i razgradenosti slada, te trajanja i vodenja vrenja i doviranja. Zanimljivo je da se pojam lager pivo više udomacio u Ceškoj, Austriji i Švicarskoj nego u Njemackoj. Naime, njemacki pivoljupci kad narucuju svijetlo lager pivo traže Helles, a nizozemsko svagdašnje pivo - Biere ordinaire. Izvorno munchensko lager pivo je bilo tamnosmede, pa se tamno lager pivo u Njemackoj naziva Dunkel ili Dunkles. Samo neka iznimno tamna piva tog tipa nose predikat Schwartz (crn). U mnogim se zemljama jako lager pivo naziva Bock, a posebno jako, Doppel Bock.
Lambic pivo - naziv osobitog tipa belgijskog pšenicnog piva dobivenog spontanim vrenjem sladovine s divljim kvascem. Osnovna je vrsta tog piva "mirna", bež puno ugljikova dioksida. Okus mu podsjeca istodobno na fini šeri i trpki jabucnjak. Najraširenija je vrsta Gueuze. Lambic piva imaju razlicitu aromu koja potjece od nusproizvoda alkoholnog vrenja ili dodanog voca. Tako je aroma po rabarbari (Rheum officinale), tipican nusproizvod vrenja, dok su vocni okusi po trešnjama, malinama, jagodama, groždu itd. posljedica dodanog voca. Ako se pivo Lambic koristi za pripremu vocnih piva, to se oznacava na etiketi. Pivo Kriek - Lambic je proizvedeno s trešnjama, Framboise - Lambic s malinama. Ta se piva proizvode u dolini rijeke Sanne (Payottenland) i okolici Bruxellesa.
Lattl - vrlo raširena vrsta svijetlog, slabo zahmeljenog, jako prevrelog švedskog piva sa samo 2,25% alkohola.
Liefmans Kriek - pivo dobiveno po slicnom postupku kao Krieken - Lambic (7,2% alkohola).
Light Ale (lagani ale) - pivo gornjeg vrenja s malim udjelom neprevrelog ekstrakta.
Light Beer - americki naziv za pivo s malim udjelom neprevrelog ekstrakta, proizvedeno po plzenskoj metodi, koje sadržava 2,75 - 4% alkohola.
Luxusbier (luksuzno pivo) - naziv za posebnu vrstu švicarskog piva, proizvedenog od sladovine s najmanje 10% ekstrakta, koje sadržava najmanje 4,1% alkohola.
Maibock - Bock pivo koje se konzumira oko 1. svibnja.
Malt Liquor - vrsta sladnog piva s izrazitim hmeljnim znacajkama. Prosjecni je volumni udjel alkohola izmedu 5 i 7,5%.
Malzbier (sladno pivo) - pivo gornjeg vrenja s velikim udjelom ekstrakta (oko 7%) i samo 0,5 -1,5% alkohola. Pivo je tamno, punog okusa, sladne arome, slatko i vrlo kaloricno. Pripada u kategoriju hranjivih piva.
Marzenbier - Ožujsko pivo - izvorni naziv za odležani becki tip lager piva. U Austriji se proizvodi od sladovine s 1212,8% ekstrakta, a u Njemackoj s 12,5 - 14% ekstrakta. Austrijska piva ove vrste imaju 3,8 - 4%, a njemacka od 3,8 do 4,3% alkohola. Ožujska piva mogu biti svijetla i tamna. Zaokružena su okusa, srednje do jako zahmeljena. Naziv tog piva ima povijesno znacenje, jer se prije otkrivanja hladnjaka varilo u mjesecu ožujku i odležavalo u dubokim podrumima hladenim prirodnim ledom. Tocilo se tijekom ljeta ili na pocetku jeseni i zato bilo iznimno dobre kakvoce.
Mete - pivo starih Germana, dobiveno vrenjem komine od jecma i slada.
Mild ale - predikat mild se odnosi na hmeljnu gorcinu piva. Znaci da pivo nije posebno gorko, ali je ipak ugodne hmeljne arome, bez obzira radi li se o svijetlom ili tamnom pivu. Najcešce je bakrenosmede boje i slabo zahmeljeno i relativno slabo (3 - 3,5% alkohola). To je tipicno pivo za široki krug zaposlenih potrošaca koji ga piju u vrijeme stanke za rucak ili nakon posla, jer ne opija i nije skupo. Najviše se proizvodi u engleskoj pokrajini West Midland.
Milk Stout - naziv za vrstu Stout piva s malim udjelom alkohola, ugodno mlijecno-kiselkasto-slatkasta okusa, koji potjece od mlijecnog šecera (laktoze), kojim se dosladuje sladovina / pivo.
Mumme - njemacko pivo, poznato i po imenu Anumebier (dadiljino pivo). Izrazito sladno pivo proizvedeno od aromaticnog slada, prilicno je slatko i s malim udjelom alkohola (0,5 - 1,0%). Navodno ga je godine 1492. prvi priredio pivar Christian Mumme iz Braunschweiga. Najpoznatije je jednostavno Mumme pivo nazvano i engleski Mumme jer je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku. U XVI. stoljecu takvo se pivo izvozilo i u istocnu Indiju. Posluživalo se na brodovima, ne samo kao pice nego i kao hrana sa zaštitnim djelovanjem protiv skorbuta. U XVII. stoljecu varilo se u proljece pivo Erntemumme, koje se pilo tijekom citava ljeta. Ako je bilo obojeno sokom trešanja, zvalo se Kirschenmumme. Od ostalih dodataka, upotrebljavali su se cvjetovi bazge i šipak.
Münchenski pivarski postupak (Munchensko pivo) - postupak proizvodnje izvornog tamnosmedeg lager piva. Danas se tim postupkom proizvodi i svijetlo pivo. Ono sadržava od 4,0 do 4,7% alkohola, ima svojstven sladni okus, a proizvodi se od sladovine s 12,5% ekstrakta. Proizvodnja tamnog piva obuhvaca ukomljavanje s tri dekokcije i dvomjesecno odležavanje piva. Proizvodnja svijetlog piva ukljucuje ukomljavanje slada sa srednje tvrdom vodom u dvije ili tri dekokcije, te odležavanje piva od 3 mjeseca. To je izrazito sladno i manje zahmeljeno pivo od onog proizvedenog po dortmundskom postupku.
Munchner Weisse (Munchensko bijelo) njemacko svijetlo pivo gornjeg vrenja, koje se proizvodi od sladovine s 11 - 12% ekstrakta. Ima jako muzirajuca svojstva i ugodno je gorko po hmelju. Sladni se usipak ukomljava s dvije ili tri dekokcije.
Nahrbier (hranjivo pivo) - naziv za neke vrste piva u Austriji i Njemackoj. U Austriji je to lager pivo; u Njemackoj je to pivo gornjeg vrenja. Sadržavaju samo 0,5 - 1,5% alkohola, iako se proizvode od sladovine s 12 -13% ekstrakta. To su malo prevrela piva, sladnog, slatkog okusa. Zbog velikog udjela ekstrakta vrlo su hranjiva.
Neolitsko pivo - starogermansko pivo koje se dobivalo vrenjem ukomljenog jecma i meda još prije 2000 godina. Danas se takvo pivo može dobiti u gomjem dijelu Nurnberga. Neolitsko pivo ima mnogo vecu koncentraciju alkohola nego suvremena piva.
Old ale - U Velikoj je Britaniji to najcešce naziv za tamna, sladna piva ale "visoke" boje, bogate arome i slatkog okusa, ali manje puna i kudikamo suša nego jecmena vina.
Pale Ale - klasicna vrsta svijetlog engleskog piva koje se proizvodi od vode bogate gipsom (burtonski tip vode). Drugi je naziv tog piva IPA (India pale ale). Zapravo, to je varijanta tocivog piva Bitter Ale u bocama. Prvo pivo tog tipa proizvela je londonska pivovara Hodgson 1750. godine. Danas je britanski pivarski koncern BASS PLD najpoznatiji po Ale pivu.
Pinta - mjera za kolicinu piva u vrcu/ krigli na engleskom govornom podrucju. U Velikoj Britaniji 1 pinta odgovara 0,57 l, a u Americi, 0,47 l. Izraz pinta dolazi od stare mjere za žito. Fraza "ici na jednu pintu" znaci otici u pub, popiti pivo.
Pivo siromašno alkoholom (niskoalkoholno pivo) je austrijsko i njemacko lager pivo s malim, takoreci neznatnim udjelom alkohola, što se postiže posebnim postupkom. Ta vrsta piva u Austriji sadržava maksimalno 1,9% alkohola. U Njemackoj se proizvode od sladovine s maksimalno 7,5% ekstrakta i imaju najviše 1,5% alkohola. To su svijetla i bijela piva, bez nekog posebnog obilježja.
Pivo za otakanje (Abzugsbier) - stari naziv za austrijsko pivo s malim udjelom ekstrakta i alkohola (sladovina 9 - 9,9% ekstrakta, a alkohol u pivu ispod 3%), koje se proizvodilo kad je trebalo štedjeti skupu sirovinu - slad. Kako to danas nije potrebno, više se ne proizvodi.
Plzenski postupak (Plsensko pivo, Pilsner) - prvo lager pivo bilo je tamno, pa gradu Plzenu pripada prvenstvo u proizvodnji prvog svijetlog lager piva (1842. godine). Današnje plzensko pivo ima prosjecni udjel alkohola od 5% dobiva se vrenjem sladovine s 11-13% ekstrakta. Sladovina se proizvodi od vrlo meke vode i vrlo svijetlog slada. Jako je zahmeljeno i ima veliku koncentraciju ugljikova dioksida. Klasicni Pils(e)ner (ili Plzensko pivo) obilježeno je cvjetnom hmeljnom aromom i naknadnim trpkim okusom koji ostaje nakon konzumiranja. Izvorno plzensko pivo s etiketom Pilsner Urquell proizvodi se samo u Plzenu i hmelji sa Saaz sortom hmelja. Podrumi te pivovare su duboko pod zemljom, ukopani u pijesku u duljini od 9 kilometara. Pivo odležava u hrastovim bacvama premazanim pivarskom smolom. Proizvodi se danas diljem svijeta i osobito je popularano u Ceškoj, Austriji i Njemackoj. No, bez obzira na to, vecina zlatnožutih lager piva u svijetu je zapravo dobra ili loša imitacija plzenskog tipa piva.
Pombe - pice slicno pivu u istocnoafrickih naroda, napravljeno od prosa (Andropogon sorghum L.) i posebnog kvasca (Schizomyces pombe).
Porter - vrsta jako zahmeljenog piva, tamne boje koja potjece od prženog nesladenog jecma. Izvorno je to pivo gornjeg vrenja, no danas se proizvodi i kao pivo donjeg vrenja u mnogim zemljama. Iznimka su, naravno, Velika Britanija i Irska. Sadržava do 5% alkohola, puno neprevrelog ekstrakta i vocnog je okusa. U Velikoj Britaniji i Irskoj Porter se cesto plasira pod novim imenom, Bitter Stout.
Prazno pivo (Ausleerbier) - u Austriji i Njemackoj je uobicajen naziv za ostatak piva u bacvi koji se ne može i ne smije istociti na malo.
Premium pivo - uobicajeni naziv za piva koja su dobila neko priznanje, tj. medalju, ali ništa ne govori o udjelu ekstrakta ili alkohola.
Pub (pivski bar) - pubovi su gotovo posvecene ugostiteljske institucije u Velikoj Britaniji, a mnoge europske zemlje nastoje kopirati taj tip pivskog bara. Osnovni materijal za uredenje prostora su drvo i mesing, što im daje karakteiristicne osobine i toplinu. Diskretna glazba i udoban namještaj omogucuju posjetitelju da se osjeca vrlo ugodno. Posluga je na prvoj liniji - šanku, gdje posjetitelji narucuju pivo i najcešce ga sami nose do mjesta konzumacije. Neki pubovi nude više od 100 razlicitih vrsta piva. Medu njima posebno njegovana piva zauzimaju cijenjeno mjesto, jednako kao cuvena ili vrhunska vina u finim restoranima. Osim piva, poslužuju se i odgovarajuci mali zalogaji (zakuske), što se dobro slažu s pivom. U pubovima se toce i ostala pica (vina i žestoka pica), ali su u usporedbi sa cijenom piva vrlo skupa.
Pub - pivara (njem. Hausbrauerei, eng. Pub - Brewery ) - mala gostionicka pivovara u kojoj se proizvodni proces odvija pred ocima potrošaca. Pivo se obicno proizvodi za vlastite potrebe puba i toci nefiltrirano, na šanku. Odnedavno se takav nacin proizvodnje piva proširio po citavu svijetu. Tako su nastala i neka lokalna piva, izvanrednih svojstava. Posjetitelji takvih pivovara u domacinskoj atmosferi konzumiraju pivo uz male zalogaje, a ponegdje i jela pripremljena s pivom. U Hrvatskoj je takoder otvoreno nekoliko gostionickih pivovara (Zagreb, Lipovljani, Zadar, itd.)
Rauchbier (dimljeno pivo) - njemacko pivo lager osobitog svojstva. Proizvodi se od sladovine s 13,5% ekstrakta i sadržava 4,5% alkohola. Najpoznatije pivo tog tipa potjece iz okolice Bamberga. Dimljeno je pivo tamnosmede, ima cvjetnu aromu hmelja i karakteristicni dimni karakter. To je posljedica sušenja zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine.
Reinheitsgebot (Zakon o cistoci) najpoznatiji zakon o cistoci piva na svijetu. Primjenjuje se u Njemackoj od godine 1516. Donio ga je vojvoda Wilhelm IV. 23. travnja 1516. Zakon odreduje da se pivo smije proizvoditi samo od jecma, hmelja, kvasca i vode. Taj je zakon i danas cvrsti temelj njemackog pivovarstva i jamstvo kakvoce njemackih vrsta piva. Buduci da piva uvezena u Njemacku potpadaju pod ovaj zakon, ona moraju udovoljavati tim zahtjevima. Ipak, danas se u Njemackoj, clanici Europske zajednice, mogu naci i piva iz drugih zemalja Zajednice, gdje ovaj zakon ne vrijedi. Na etiketi takvih piva mora biti oznaceno ako je npr. dio jecmenog slada zamijenjen nekom drugom sirovinom.
Rotes Bier (crveno pivo) - osobita vrsta piva koje se proizvodi u Belgiji i Meksiku, gornjim vrenjem. Sladovina se proizvodi od usipka sastavljenog od jecma, pšenicne krupice i polutamnog slada. Pivo odležava 1,5 godina u hrastovim bacvama. Pri tome nastaje mlijecna kiselina koja pridonosi posebnom okusu tog osvježavajuceg i gorkasto aromaticnog pica.
Russisan Stout - engleski tip jecmenog vina, s velikim udjelom alkohola (do 10,5%) i vocnim okusom.
Sabaja - pivo od jecma. U starohrvatskoj mitologiji to je jedno od žrtvenih darova bogu Trebimiru. Trebimir je bog vršidbe i roda, mlatitelj žita i hranitelj Ijudi. Naziv potjece još od Ilira koji su takoder pili medovinu i pivo. Upotrebljavali su i nazive sabaium ili sabaia, kako je zapisao Sveti Jeronim. Prema rijecima Ammianusa Marcellina i Diona Kasija to je bilo pice za siromahe. Rimljani su inace proizvodili izvrsna vina, pa su i cara Valensa, podrijetlom Ilira, podrugljivo zvali imenom Sabaiarius jer je volio pivo.
Sahti - kucno pice iz Finske koje se radi od jecma, raženog slada i hmelja. Dodaju mu se bobice borovice, kao aromaticni dodatak. Komina se filtrira preko granja ili slame. Pripravljale su ga finske žene, najcešce Ijeti. Vrenje se odvijalo u posudi za pripremu maslaca, a pice je sadržavalo 10% alkohola.
Smoked beer - Vrlo zanimljiv proces proizvodnje. Jacmeni slad se dimi nad vatrom. Najvise utjecaja na okus ove vrste piva ima drvo koje se koristi za dimljenje. Mogu biti lager ili ale.
Švema (die Schwemme) - izvorno znaci vrstu tocionice piva, kakva se najprije pojavila u Njemackoj, u XVI. stoljecu, a doslovno klupu za sjedenje i pijenje piva.
Trappistenbier (Trapisticko pivo) zakonom zašticen naziv za pivo trapistickog redovnickog reda, koje se proizvodi u Belgiji i Nizozemskoj. Danas postoji vrlo malo samostanskih pivovara koje proizvode tu vrstu piva. Belgija : D'Orval, Rochefort, St. Sixtusabdij, Brouwerij der Trappisten (Westmalle), Nizozemska: Schoapshooi Trappistenkloster. To su jaka piva gornjeg vrenja, (6 - 9% alkohola) slicna pivu ale, broncane, do tamnosmede boje. Neka su suha, ali je vecina slatka. Prije doviranja u boci, pivo se dosladuje žutim kristalnim šecerom (kandis). Na njihovoj etiketi stoji i oznaka Abbaye ili Abdij pivo.
Ur/Urquell - rijec koja nije zakonom zašticena, ali se rabi za neka piva, kao npr: Ur Bock i Pilsner Urquell. U njemackom jeziku oznacava praizvor, nešto vrlo staro.
Vocno pivo - najcešci proizvodi na bazi piva Lambic, cija se vinska suhoca najbolje slaže s aromaticnom trpkošcu malina i trešanja. No, postoje vocna piva i s drugim, manje pogodnim vocem (jagode, breskve, banane, crni ribizl itd.).
Vollbier (puno jako pivo) - naziv za puna, ne jako prevrela piva lager i piva gornjeg vrenja u Austriji i Njemackoj, koja se proizvode od sladovine s razlicitim udjelom ekstrakta (u Austriji od 12 do 14%, a u Njemackoj 11 - 14%). Zbog toga sadržavaju od 3,8 do 4,5% alkohola (Austrija), odnosno 3,0 - 4,5% (Njemacka). Može biti svijetlo ili tamno, a okus ovisi o vrsti. Najpoznatije su vrste: Malzbier (osim u Bavarskoj i Baden Wurttembergu), Weizenbier, Diatbier, Altbier, Kolsch, Pils, Exporfbier, ExporfWeizenbier, Marzenbier, Spezialbier i Rauchbier.
Weizenbier (pšenicno pivo) - pivo gomjeg vrenja, s prosjecnim volumnim udjelom alkohola od 5%, proizvedeno od usipka s najmanje 50% pšenicnog slada. Razlikuju se dvije vrste: 1. južnonjemacko i 2. belgijsko pšenicno pivo. Prvo je prije svega lagano, iskricavo, osvježavajuce kiselkastog okusa po jabukama ili šljivama, cesto zacinjeno klincicem; pravo Ijetno pice. Bistro (Kristall) ili mutno (Hefeweizenbier) poznato je diljem svijeta. U Austriji se KristallWeizenbier naziva i ChampagnerWeizenbier. Tamna varijanta, pod imenom Stark, Export i Bock, može imati i preko 10% alkohola. Belgijsko pšenicno pivo tradicionalno se zvalo i bijelo, zbog svoje blijede boje i mlijecne zamucenosti. Belgijska pšenicna piva zacinjena korijandorom ili narancinom korom vrlo su popularna kao osvježavajuca pica. Nakon višemjesecnog dozrijevanja u boci, ta su piva izvanredna desertna pica.
Weizenbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 16 - 17% ekstrakta, pivo s 5 - 5,5% alkohola).
Weizendoppelbock - jako njemacko pšenicno pivo (sladovina s 18 - 19% ekstrakta, pivo s 5,7 - 6% alkohola).
Wiesen / Wies'n - posebno pripremljeno pivo za pucku svecanost, u Munchenu npr. za Oktoberfest (Mi.inchner Wies'n ili Kuppers Wiess).
Wilde Bier (divlje - sirovo pivo) - to je naziv za belgijski tip piva, koje previre spontano, bez dodatka ciste kulture pivskog kvasca. Ta vrsta piva uglavnom dolazi iz Payottenlanda (dolina rijeke Senne). Njemu pripadaju Lambic i danas vec skoro nestale vrste piva Faro i Gueuze.
Zitum - najjednostavnije i najpopularnije staroegipatsko pivo.
Zobeno pivo - Zob može poslužiti umjesto jecma za proizvodnju piva. U prošlom stoljecu zobeno se pivo dosta proizvodilo u Njemackoj. U Becu je prije 180 godina bila osobito cijenjena jedna vrsta takva piva. Radilo se o zelenkastožutom pivu koje se jako pjenilo, a bilo je slicno berlinskom bijelom pivu. Natakalo se u vrceve i bilo vrlo omiljeno pice na puckim zabavama pod imenom Hornerbier (Horn - malo mjesto u sjevernom dijelu donje Austrije).
Zythos - naziv za pivo u staroj Grckoj.
Zwieckelbier - nefiltrirano, prirodno mutno pivo koje sadržava nešto kvasca. Izvorno su sva piva prije nego se filtriraju manje ili više mutna. Tek od pocetka XX. stoljeca piva se filtriraju. Da bi se obnovila tradicionalna proizvodnja starih vrsta piva, neke europske pivovare proizvode Zwickel piva kao vlastiti originalni proizvod.
Izvor: Blogger.index.com
Poslednja izmena od urednika:
ivnica.net
