Note: Izvinite na pojedinim "izrazima" našeg sirotog, namučenog Bosanca
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne
boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se mjerio onim što više ne
postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema ni čistog sjećanja, a ni
čistog života.
Uspomene i sjećanje me najviše jebu. Da nije njih, poslije ovih 12 godina
provedenih ovdje, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra
do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i štedio pare da, jednom kad
napunim (ako napunim) 70, odem na put oko svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam požurio da ga javim
staroj raji širom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zaključio da bi bilo najbolje da im svima kažem da ih više neću zvat sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
Sve mi smeta. Jebe me što mi je žena, kako je starija, sve sličnija svojoj
mami.
Jebe me sto mi djeca neće u Bosnu. Kažu radije bi na Havaje, dosadno im u
Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrošio silne pare i jebe me i to jer
sam mogao mirno živjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i
dug. Jebe me i to što mi nije žao para, a kad mi nije žao, vidim da ću još dugo ostati samo skoro Amerikanac.
Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam.
Zato najradije šutim. Jebe se njih odakle sam ja.
Vrućina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaže ne idem već godinama.
Od kad su zabranili pušenje u restoranima, jedem samo kući. Jebe me što ne
mogu pušiti gdje ja hoću, a jebu me i cigare od kojih sve teže dišem.
Jebe me američka unutrašnja i vanjska politika. Jebu me američki
predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru.
Jebu me crnci, Španci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika.
Jebe me i to sto više ne mogu slušati ni našu muziku.
Jebe me američka televizija, američki filmovi, a jebu me i naši novi filmovi
koji su svi kao, ono, poučni.
Kad mi je teško i kad mi se skupi, idem trošit pare - kupovat. Tako se ovde
prazni. Jebe me to sto ne znam drugačiji način da se ispraznim, osim da
kupujem. Jebe me što više ne pišem i što nemam motiva. Jebe me što osjećam da sam postao glup i što mislim da prije nisam bio. Možda me to najviše jebe.
Svoj stav više nemam. Izvlačim iz sjećanja ono što mi odgovara pa pravim
neke teže i zaključke.
Jebe me rat u Bosni. Jebu me priče iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i
Muslimani, oni sadašnji i prošli.
Jebu me priče o herojima, lopovima i političarima iz tog rata. Jebe me rat,
a sad me jebe i mir. Jebe me sto ništa nije kao prije, što ni ja nisam kao
prije, što mi nismo kao prije i jebe me to nije.
Budućnost, sadašnjost i prošlost me opako jebu. Gdje ću biti za godinu ili
5, pojma nemam. Jebe me što ne znam gdje bi. Jebe me što mi se ne ide nazad u Bosnu i što mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema
drugima. Sadašnjost me razvaljuje, pomiješana sa prošlošću, a ova budućnost čeka iza ćoska da prevagne.
Prije neki dan sam uselio u novu kuću. Na silu priveo dvojicu da mi u lice
kažu kako im se kuća sviđa. U novoj kući imam i novi broj telefona.Dosad me
još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me
oni kojima broj nisam ni javio. Kažu: ovo je vas sretan dan, hoćete li novu
kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi
što sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim
ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru.
Jebe me špijuniranje svega što se kreće i živi, a tek da misli... Doduše
jebu me i veliki računi za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadić papira.
Jebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i škole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode.
Jebe me što mi ne vjeruju kad im pričam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.
Jebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam više ni sam. Jebe me nesvjesna laž i svjesna istina. Jebu me bivši građani i sadašnji papci. Jebu me njihove životne priče i istorije. Jebe me prostor
bivše Jugoslavije sa kojih su ti došli. Jebu me i zemlje koje su nastale na
tom prostoru.
Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemačka bez marke i Italija bez lire i
Ponte Rosa. Jebu me i Rumunija i Bugarska koje su tu u Evropi. Jebe me Prag sa svim našim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Mađarska i dalje
nema mora. Fudbal više ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol, gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Jebu me i auto dileri u bijelim košuljama i sa velikim znojnim flekama ispod
pazuha. Američko školstvo me pravo jebe sa djecom koja uče 6 predmeta cijelu godinu, od kojih čak tri biraju po želji.
To što je Zenica imala 3 pozorišta i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u
Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorišta, a kladim se u milion
dolara da na ulici nikad niko nije čuo za čovjeka, recimo, koji se zove
Gabrijel Garsija Markes. Jebu me i američki homlesi, koje tinejdžeri ubijaju
svakodnevno k'o kerove po ulici. Jebe me i američko pravosuđe, gdje ima
prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to što me stalno pozivaju u
porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osuđivan, pa ih se
jebe što i ne govorim engleski. Jebe me što nema Boema. Jebu me i rap i Džez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu.
Jebu me i njihovi doktori, koji će ti do kraja života držat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplaćivali slijedećih 100 godina. Jebe me amerićki lažni moral i što k'o čovjek ne mogu vidjet' ženske gole sise na televiziji.
Jebe me što moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima
glave.Jebe me ta pila i te sise. Svjedno je.
Jebe me mafija jer je više nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa
laptopima u ruci, a ne sa pištoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.
Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i priča o Americi
kao zemlji gdje možeš uspjeti.
Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam
pravi bosanski rasista. Dedo mi je takođe bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.
Jebe me priča o našim kamiondžijama što mlate lovu i pišaju u boce od
Gatorada. Jebe me i priča o jednom našem što je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.
Jebu me ovi naši što hodaju u trenerkama i što voze Fordove Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, što ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6
mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.
Jebu me bosanska djeca što između sebe pričaju engleski, bez akcenta.To što sam ja volio Selimovića me pravo jebe kao i to što znam napamet puno toga što je on napisao. Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje i ne bi se
mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvara i život, pa nema
ni čistog sjećanja, a ni čistog života. Dave se i osporavaju neprestano.