Pikasova razglednica na ćirilici

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Pikasova razglednica na ćirilici



U Beogradu je pre rata živeo brat Olge Hohlove, prve Pikasove žene, Nikolaj, koji je u Srbiju došao kao oficir carske Rusije


Cestitka-Pikasa-Hohlovu.jpg
P
otpis Pabla Pikasa na razglednici upućenoj Hohlovu

Nedavno se u društvu „upućenih” poveo razgovor o Pikasu. Neko je na sajtu „Pikaso administrejšen” (Picasso Administration),asocijacije koja se bavi čuvanjem dela i imena Pikasa, video mapu sveta na kojoj su obeležene zemlje i gradovi u kojima je Pikaso zastupljen svojim delom. Pitanje je bilo zašto nije ubeležena i Srbija, jer Narodni muzej u Beogradu ima tri njegova rada.

Iznenađenje je bilo kada sam ispričala da je Pikaso pre rata, 1926. i 1936. učestvovao sa svojim radovima na izložbama savremenog francuskog slikarstva u Beogradu, pored ostalih znamenitih imena. Ono što je bilo poznato je da je Pikaso održavao prijateljske i profesionalne veze sa našim umetnicima – A. Derokom, Rastkom Petrovićem, Mikom Petrovom.

Pikaso je 1925. sarađivao i sa osnivačima časopisa „Svedočanstva”, M. Dedinac, D. Matić, M. Ristić, A. Vučo, Rastko Petrović, M. Dimitrijević. On im je slao ilustracije za neke njihove tekstove. Poznato je da je Rastko Petrović posedovao nekoliko Pikasovih radova koji su, na žalost, izgubljeni u bombardovanju Beograda 6. aprila 1941, kada je bomba pogodila njegovu kuću u Ulici Kraljice Marije.

Manje je poznato da je udruženje „Cvijeta Zuzorić” u SANU organizovalo izložbu savremenog francuskog slikarstva gde su bila izložena 53 dela Pikasa, Zadkina, F. Ležea, A. Lota, Šagala, Varokijea, Delonea i njegove žene Sonje, Sirvatija i Japanca Fužite.

Prikaz te izložbe izašao je u „Srpskom književnom glasniku” 1926. i u „Letopisu Matice srpske” iste godine. Autori prikaza bili su Rastko Petrović i Milan Kašanin.

Deset godina kasnije, 1936. pod pokroviteljstvom kneza Pavla otvorena je izložba savremenog francuskog slikarstva u organizaciji pokrovitelja i promotora moderne umetnosti Pola Rozenbera i Pola Epstena, koji su bili prijatelji kneza Pavla.

Na izložbi, koja je predstavljena u paviljonu „Cvijeta Zuzorić”,iz savremenog francusko slikarstvo izloženo je 109. radova.

Predstavljeni su: Pjer Bonar (11 radova), Žorž Brak (16 radova), Edvard Vojer (8 radova), Andre Deren (6 radova), Mari Loransen (8 radova), AnriMatis (13 radova), Amadeo Modiljani (12 radova), Pablo Pikaso (16 radova), Žorž Ruo (3 rada), A. Dinoaje de Sengonzak (6 radova) i Moris Utrilo (10 radova).

Prikaz izložbe napisao je Milan Kašanin, kao i deset godina ranije za prethodnu izložbu.

Osim ovog umetničkog Pikasovog prisustva u našoj kulturi, njegova porodična povezanost sa Srbijom manje je poznata..

U Beogradu je pre rata živeo brat Olge Hohlove, prve Pikasove žene, Nikolaj, koji je u Srbiju došao kao oficir carske Rusije, bežeći ispred revolucije.

Prilikom bega iz Rusije, Nikolaj Hohlov u jednom izbegličkom logoru u Bugarskoj nailazi na članak u novinama koji govori o udaji njegove sestre za poznatog slikara Pabla Pikasa. Tako posle godina odvojenosti on stupa u kontakt sa sestrom. Prvo vreme njegovog boravka u Srbiji je vreme nesnalaženja i oskudice.

Deroko o tome piše u svojoj knjizi „Jeroplan nad Beogradom”. Dok je sa Rastkom Petrovićem boravio u Parizu, prilikom jedne posete Pikasovima, bio je zamoljen od Pikasa i njegove supruge Olge da urgira, ukoliko je moguće, da Nikolaj dobije zaposlenje u vojsci.

Kod potomaka N. Hohlova, njegove unuke koja danas živi u dedinoj kući na Voždovcu, ljubazno mi je prezentirana prepiska Olge Hohlove sa bratom Nikolajem. Dobila sam kopije nekih dopisa, ali većina prepiske na ruskom traži obimnije istraživanje. Prepiska se prekida na početku rata, kada 1942. Nikolaj Hohlov nestaje, gubi mu se svaki trag, tako da porodica do danas nema bliže podatke o njegovom nestanku. Ostalo je u porodičnoj priči da je Olga izuzetno patila za bratom sa kojim je, kako se i vidi iz prepiske, bila veoma bliska. Ta porodična bliskost između brata i sestre vidi se i u tome što je Pikaso svojeručno pisao Nikolaju i čak se potpisao ćiriličnim pismom. Isto to se vidi i iz pisama malog Pola ujaku kojeg nije neposredno upoznao. Majka mu je, negujući porodične veze, predočila ujakov lik i značaj u njihovom životu.

Porodica Pikaso je do kraja brinula i materijalno pomagala Nikolaja. Postoji jedna fotografija Nikolaja na konju za koga kažu da su mu ga kupili Pikaso i Olga. Nikolaj je, inače, bio vrstan poznavalac i odgajivač konjai na Voždovcu je držao ergelu koja mu je bila izvor prihoda.

Kako piše u dokumentima, Hohlovi su poreklom iz Kijevske Rusije, gde su u guberniji Uman posedovali veliko imanje. U dokumentima su navedena imena Stjepana Hohlova i Lidije Veničenko, kao roditelja Nikolaja, Olge i još jednog sina čije ime ne znamo, jedino znamo da je radio kao lekar u sovjetskom Crvenom krstu.

Ovaj sažeti prilog je podsetnik na vreme koje je već nestalo u sećanju, a kako kaže Emil Sioran „Istorija beleži samo one narode koji imaju kontinuitet”.


Politika

 
Natrag
Top