
Peti samit G20
10. novembar 2010. | 11:17 | Izvor: BBC
London -- Lideri zemalja koje pripadaju grupi G20 okupiće se u Seulu na petom samitu od kako grupacija razvijenih i zemalja u razvoju održava redovne sastanke.
Skupovi su počeli da se održavaju posle izbijanja globalne krize u jesen 2008, kada su lideri pokušali da koordiniraju napore da se stabilizuje svetska ekonomija.
Dve godine posle prvog samita, stvari nisu toliko sumorne, ali ima još mnogo problema koji moraju da se reše da bi svetska privreda nastavila kontinuirani razvoj.
"Osveta" slobodnog tržišta
Džordž Buš, tadašnji američki predsednik, bio je domaćin prvog samita G20 u Vašingtonu 2008. posle izbijanja svetske finansijske krize.
On je bio vatreni pristalica slobodnog tržišta, ali pred kraj njegovog mandata to slobodno tržište mu se osvetilo.
Gospodin Buš je shvatio potrebu za zajedničkom međunarodnom akcijom i lideri razvijenih ekonomija i onih u usponu došli su u Vašington u potrazi za receptom koji će izvući svet iz krize.
Bivši američki predsednik je želeo da samit prikaže u što povoljnijem svetlu iako je sazvan samo zato što se svet našao na ivici ekonomske katastrofe.
Ujedno je i priznao da taj samit u Vašingtonu predstavljao samo početak.
"Svetski problemi ne mogu da se reše na jednom skupu, ali on može da pokrene proces koji će vremenom omogućiti stvaranje regulatornih struktura koje će sprečiti ponavljanje ovakvih kriza u budućnosti", rekao je Džordž Buš učesnicima prvog samita G20 u Vašingtonu 2008. godine.
Sprečiti buduće svetske krize
Regulativa za sprečavanje budućih kriza bila je samo jedna tačka na dnevnom redu samita.
Rešavanje krize u kojoj se svet već nalazio bilo je mnogo hitnije pitanje.
Njim su se pozabavili učesnici samita u Londonu aprila 2009. godine.
Pritisak na lidere da učine nešto postao je još veći zbog ogorčenja koje je javnost osećala prema bankarima i političarima.
Konferencijski centar u kome se samit održao potpuno je odgovarao teškom i tmurnom vremenu u kome se održavao.
Bila je to funkcionalna zgrada blizu jednog napuštenog londonskog doka i možda je baš i bila izabrana zbog rasprostranjenog javnog nezadovoljstva.
Domaćin skupa bio je tadašnji britanski premijer Gordon Braun, čija je poruka bila optimistička.
"Ovo je dan kada se svet okrenuo zajedničkoj borbi protiv globalne recesije, ne praznim rečima, već sa planom za globalni oporavak i reforme i sa jasno određenim vremenskim okvirima", objasnio je tada Gordon Braun.
Koliko su prvi samiti bili uspešni?
Moris Golstajn, sa "Instituta Piterson - za međunarodnu privredu" u Vašingtonu, misli da su oni dali pozitivne rezultate.
"Mislim da bez njih ne bi bilo toliko stimulativnih mera. Zemlje su uvodile odgovarajuće fiskalne mere zato što su to radile i druge. Ako svi uvode slične mere, onda su rezultati bolji. Isto važi i za finansijsku stranu. Ljudi su nervozniji ukoliko nešto preduzimaju sami, jer ih brinu problemi kao što je konkurentnost. Kada govorimo o upravljanju krizom, mislim da su se prilično dobro pokazali. Bili smo u vrlo opasnoj situaciji u jeku krizu, naročito u oktobru 2008. godine i bankrotstva investicione banke Liman braders. Činjenica da ste na ivici ponora pospešuje saradnju i koordinaciju", ocenio je Moris Goldstajn govoreći za BBC.
Ivica i ponor su reči koje su se često čule tih dana u proleće 2009. i nema sumnje da su pomogle ljudima da se fokusiraju.
Sada, skoro dve godine kasnije, stvari nisu toliko hitne. Većina ekonomija se oporavlja.
Ipak, oporavak nije ravnomeran i ima još dosta neodrađenog posla. Ostaju da se reše problemi državnih finansija, nezaposlenosti i tenzija na tržištima novca.
Alister Darling, britanski ministar finansija u vreme londonskog samita, veruje da je izgubljen zamah.
"Problem je u tome što smo izgubili zamah. Moramo da ga povratimo i moramo zajedno da delujemo. Zato apelujem na aktuelne svetske lidere da ne ostave nerešene probleme drugima, već da aktivno rade na njihovom rešavanju."
S druge strane, ako zemlje članice G20 smatraju da rešavanje problema više nije toliko hitno, to bi moglo značiti da svet više nije na ivici katastrofe i da su se stvari skoro vratile na normalu.