- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Penzijsko i invalidsko osiguranje
UVOD
Sadržaj specijalističkog rada « Penzijsko i Invalidsko osiguranje »jedna od grana prava osiguranja i socijalnog prava ukazuje na to da je kako pravo osiguranja, tako i njegova grana, penzijsko i invalidsko osiguranje , su izašli iz faze početnog konstituisanja i da se sada nalaze u svojoj visokoj fazi uspona i razvoja. U prvom djelu ovog rada razmatrana su osnovna i opća pitanja i pojmovi prouč- avanja prava osiguranja, a u drugom dijelu detaljno je obrađena jedna od grana prava osiguranja tj. penzijsko i invalidsko osiguranje.
Kroz razmatranje i proučavanje osnovnih pojmova i pitanja penzijskog i invalids- kog osiguranja do ći ćemo do ve ćeg obima saznanja o veoma važnoj funkciji prava osiguranja i to socijalno-zaštitnoj funkciji životnog standarda kako pojedinca,tako i cjelog društva uopšte u svim zemljama.
U prvom dijelu specijalističkog rada obrađena su osnovna pitanja iz prava osigur- anja , kao što su : mjesto, značaj i pojam osiguranja, osnovne funkcije osiguranja, funkcija zaštite imovine i lica, vrste osiguranja, osnovni elementi osiguranja, rizik, premija osiguranja, osigurani slučaj, suma osiguranja i ostali pojmovi prava osig- uranja.
U drugom dijelu specijalističkog rada detaljno su obrađena osnovna pitanja i poj- movi iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, kao grane osiguranja,kao što su: pojam i predmet penzijskog i invalidskog osiguranja , modeli penzijskog i inva- lidskog osiguranja u svijetu, osnovne karakteristike reforme penzijskog i invalids- kog osiguranja, principi penzijskog i invalidskog osiguranja, pravni odnosi penzij- skog i invalidskog osiguranja , nastupanje osiguranog slučaja ( rizika ) kao uslova postanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, rizici penzijskog i invalids- kog osiguranja( starost i smrt, invalidnost), izjava lica kod osiguranog slučaja kao uslova postanka pravnih odnosa i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, elementi pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja, pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju , pravo na porodičnu penziju, pravo invalida druge kategorije,pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost, penzijski staž, doprinosi iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obveznici penzijskog i inval- idskog osiguranja, organizacija Federalnog zavoda za penzijsko / mirovinsko i in- osiguranje i ostali pojmovi penzijskog i invalidskog osiguranja.
1. POJAM OSIGURANJA KAO EKONOMSKE KATEGORIJE PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Razvoj ekonomskih odnosa , kao i visoko razvijene proizvodnje ne može se ostva- riti bez vršenja (obavljanja ) djelatnosti osiguranja. Obavljanje djelatnosti osigur- anja započinje pojavom roba, pojavom novca, pojavom tržišta, tj. robno-novčanih odnosa, pojavom klasnog društva. Kroz razvoj društva funkcija osiguranja je uvi- jek ista, a to je zaštita lica i imovine.
Djelatnost osiguranja stalno raste i ono je neophodno u svakom društvu, u svakoj državi. Funkcije osiguranja su univerzlane bez obzira na stepen razvoja društva, karakter društveno - političkih, društveno-ekonomskih odnosa, te su od izuzetnog značaja za svako društvo. Na univerzalno tehni čkoj organizaciji osiguranja se za- sniva osiguranje, kako u savremenim razvijenim državama, tako i u zemljama u tranziciji.
Osnovno obliježje savremenog osiguranja je stalno širenje obuhvatanja rizika. Osiguranici se i osiguravaju zbog rizika, štete , koji se stalno povećavaju, u rastuć- oj su putanji a što dovodi do stalnog širenja osiguranja.
Osiguranje je pravno-ekonomska kategorija, čija je svrha da obezbje đivanjem sre- dstava osiguranja u okviru odgovarajućeg oblika organizovanja, obezbjedi nakna- du štete ili isplati ugovorenu svotu novca u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, a što ima za cilj obnovu uništenog ekonomskog dobra ili obezbje đenje isplate odre- đene svote novca, u slučaju nastupanja osiguranog slučaja kada je u pitanju osigu- ranje lica.
Funkcija osiguranja se pojavljuje u ulozi faktora privredne stabilnosti.Osim što je ekonomski, osiguranje je i pravni institut. Kako bi se realizovale ekonomske funk- cije osiguranja, neophodno je zaklju čiti ugovor o osiguranju,kojim se ugovarač os- iguranja obavezuje da plati odre đeni iznos osiguravaču, a osigurava č se obavezuje da ako se desi događaj kao osigurani slučaj, isplati ugovaraču (osiguraniku)ili nek- om tre ćem licu naknadu osiguranja, odnosno ugovorenu svotu novca. Da bi se obavljala djelatnost osiguranja, potrebno je da postoje odgovarajući prav- ni oblici organizovanja društva za osiguranje. Oni su različiti u pojedinim sistem- ima osiguranja u svijetu.
Pojam prava osiguranja je znatno širi od pojma ugovora o osiguranju, čemu se vi- di i njihova razlika . Pomoću pojma ugovora o osiguranju ( pravna kategorija ) ne može se dati pojam cjelokupne djelatnosti osiguranja kao prvenstveno ekonomske kategorije.
Definicije osiguranja razlikuju se shodno ekonomsko-pravnim teorijama:teorija potrebe, teorija sigurnosti, tehničko-pravne i mješovite teorij(teorija preduzeća, teorija rizika , teorija rizične zajednice i teorija kompenzacije) i pravnim teorija- ma (teorija odštete itd.).
Pravo osiguranja čine sve pravne norme koje se odnose na osiguranje.Ove norme mogu biti kako one koje regulišu pravni položaj društva za osiguranje(uključuju- ći i nadzor), tako i one norme koje regulišu osiguranje - pravne odnose kojima se zasniva djelatnost osiguranja imovine lice , poslovi saosiguranja,poslovi reosigur- anja,te i poslovi neposredno povezani sa poslovima osiguranja,te u širem smislu i pružanje drugih usluga u osiguranju.
2. OSNOVNE FUNKCIJE OSIGURANJA
Osnovna funkcija osiguranja je zaštita pojedinca, njegove ličnosti i imovine. Staln- im razvojem osiguranja razvile su se i njegove druge funkcije, a koje su značajne kakoza osiguranike, tako i za treća lica, kao i za društvo u cjelini. Savremeno osiguranje ima sljede će funkcije:
Funkcija zaštite imovine i lica je osnovna i najstarija funkcija osiguranja.Iz nje pr- oizilaze i ostale funkcije osiguranja,koje su nastajale u pojedinim periodima razvo- osiguranja. Funkcija zaštite imovine i lica,preko osiguranja se ostvaruje neposred- no i posredno.
Neposredno čuvanje imovine i lica, ostvaruje se prije svega preventivnom i repres- ivnom funkcijom osiguranja, te i bonifikacijom.Neposredno čuvanje imovine i lica sprečava nastanak šteta,doprinosi smanjivanju ve ć nastale štete i stimuliše osigur- anike da sami efikasnije štite svoju imovinu, a posredno čuvanje imovine i lica sa- mo nadokna đuje već nastalu štetu. Najznačajniji vid neposredne zaštite imovine i lica predstavljaju preventivne mjere.
Interes pojedinca, kao i društva u cjelini jeste da se ve ć nastala šteta u što kraćem roku nadoknadi, da se njene posljedice što više umanje,ali i prvenstveno da se org- anizuje takav sistem zaštite koji će omogućiti da štete ne nastanu ili da nastaju ali u što manjem obimu.
Tako osiguranici plaćaju premiju osiguranja, u skladu sa zakonskim aktima, izdv- ajaju i dio za organizaciju i sprovođenje preventivnih mjera. Shodno Zakonu o osiguranju među poslove osiguranja imovine i lica,ubrajaju se i poslovi preduzimanje mjera za spre čavanje i suzbijanje rizika,koji ugrožavaju osi- gurana lica i imovinu.
Sistem bonifikacije znači umanjivanje visine premija osiguranicima, koji su se u odre đenom periodu na svjestan način odnosili prema imovini koja je predmet osi- guranja.On je i stimulativna mjera za osiguranika da se odnosi savjesno prema os- iguranoj imovini,a to je i u interesu osiguranika jer mu imovina ostaje neošte ćena, a i u narednom ugovornom roku za osiguranje uplaćuje manju premiju. U svojim aktima osiguravajuće društvo utvrđuje pravo na bonifikaciju,način ostv- arivanja prava na bonifikaciju i visinu bonifikacije.
U pravu osiguranja su utvrđene i represivne mjere ili sankcije, koje veoma doprin- ose neposrednoj zaštiti imovine i lica. Represivnim mjerama se sankcionišu nesavj- esni osiguranici i represivna zaštita se sprovodi na više načina. Ako osiguranik namjerno ili prevarom izazove osigurani slučaj,osiguravajuće dru- štvo nije dužno da isplati naknadu osiguranja,a osiguranik je dužan preduzeti pro- pisane,ugovorne i ostale mjere neophodne da se spriječi nastupanje osiguranog sl- učaja,a ako isti nastupi, dužan je preduzeti sve što je moguće da se ograniče njege- gove štetne posljedice.Ukoliko to osiguranik ne učini, a za učinjene propuste nema opravdanja, obaveza društva za osiguranje se smanjuje za onoliko za koliko je na- stala ve ća šteta zbog neispunjenja obaveza osiguranika.
Sistem represivnih mjera i sankcija je stimuliranje savjesnog odnosa osiguranika prema osiguranoj imovini , odnosno represija prema nesavjesnim osiguranicima. Društvo za osiguranje u svojim aktima propisuje obavezu pove ćanja premije za nesavjesne osiguranike u narenom ugovornom periodu, ali nemaju pravo da u odredbama ugovora predviđaju ih u uslovima osiguranja kao sankciju gubitka pr- ava na naknadu štete ili svotu osiguranja. Ukoliko osiguranik poslje nastanka osi- guranog slučaja ne izvrši u roku neku od svojih propisanih ili ugovornih obaveza.
Posredan način zaštite imovine i lica ostvaruje se tako, što kada nastupi osigurani slučaj, odnosno kada nastupi šteta, društvo za osiguranje u predvi đenom roku isp- aćuje naknadu ili ugovorenu svotu novca osiguraniku i na taj način ga obeštećuje. Isplatom naknade štete ili ugovorene svote ostvaruje se najjednostavniji najvažni- iji vid zaštite imovine i lica, te se osiguranik obezbje đuje na siguran način od rizi- ka štete.
Funkcijom pravovremene organizovane obnove onoga što može biti uništeno, osi- guranje spre čava da se masa uloženih dobara ( investicija ) u proizvodnji u jednoj privredi smanji, te se pojavljuje kao elemenat stabilnosti u cjelokupnoj privredi. Osim zaštite lica (pojedinca) i imovine, savremeno osiguranje ima funkciju i zašti- te trećeg lica, uvođenja obaveznih osiguranja na osnovu zakona. Kad su u pitanju tre ća lica,to su lica koja bez svoje krivice pretrpe štetu na svojoj ličnosti ili imovini, te ih savremeno osiguranje u što većoj mjeri štiti.To je najčešće slučaj obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju,takozvano obavezno os- iguranje auto-odgovornosti i obavezno osiguranje korisnika, korisnika vazduhopl- ovstva za štete pričinjene tre ćim licima.
Akumulaciona funkcija osiguranja je važna funkcija osiguranja u državama sa ra- zvijenom tržišnom privredom, kao i državama u tranziciji, kao što je to slučaj sa BiH. Društvo za osiguranje mora uvijek da raspolaže znatnim sredstvima, kako bi na osnovu ukupno uplaćenih premija velikog broja osiguranika vršilo naknadu št- ete onim osiguranicima na čijoj ličnosti ili imovini nastala šteta u raznim vremens- kim periodima.
Na osnovu gore navedenog,i pored savremene tehničke organizacije osiguranja,društva za osiguranje trebala bi da u stabilnim uslovima funkcionisanja (poslovanja) raspolažu znatnim sredstvima raspore đenim u odgovarajućim fondovima te tako proizilazi iz suštine osiguranja i akumulaciona funkcija osiguranja.Socijalna funkcija ili funkcija podizanja životnog standarda stanovništva proizilazi iz prethodne dvije funkcije osiguranja i to:funkcije zaštite imovine i lica i akumulacione funkci- je.Na osnovu ugovora o osiguranju osiguranom licu kada nastupi šteta se vrši nak- nada štete, a ako se radi o licu koje nije osigurano šteta se ne nadoknađuje. Iz obaveze osiguravača da nadoknadi štetu osiguranom licu, proizilazi socijalna funkcija osiguranja. Socijalno osiguranje je poseban vid osiguranja, kojim se ne bave društva za osiguranje samo, u neposrednoj je vezi sa zaštitom životnog standarda.
Osim neposrednog o čuvanja životnog standarda osiguranika, osiguranje svoju so- cijalnu funkciju vrši posredno osiguravajući svoju akumulacionu funkciju, tj. ula- žući sredstva osiguranja prekofinanskijskih organizacija.
U stabilnim uslovima privrede,osiguranje stvara uslove za poboljšanje životnog st- andarda ne samo pojedinca-osiguranika ve ć i cjelog društva. Me đunarodna funkcija osiguranja se ogleda u prenošenju rizika iz jedne zemlje u drugu zemlju neposrednim ili posrednim osiguranjem i predstavlja karakteristiku savremenog osiguranja.
Domaća pravna i fizička lica mogu kod inostranog osiguravača osigurati imovinu i lica od rizika, od kojih se u domaćoj zemlji ne vrši osiguranje, kao i imovinu koja je predmet ekonomskih odnosa sa inostranstvom i drugu imovinu i lica na koje to propiše vlada dotične domaće zemlje.
S obzirom na to da osiguranje i reosiguranje imaju sve više međunarodni karaktera,potrebno je ukazati i na postojanje svjetskog udruženja za pravo osiguranja(AI- DA )osnovano 1962 g., i do sada je održalo 10 kongresa baveći se najbitnijim odnosno najaktuelnijim pitanjima savremenog osiguranja.
UVOD
Sadržaj specijalističkog rada « Penzijsko i Invalidsko osiguranje »jedna od grana prava osiguranja i socijalnog prava ukazuje na to da je kako pravo osiguranja, tako i njegova grana, penzijsko i invalidsko osiguranje , su izašli iz faze početnog konstituisanja i da se sada nalaze u svojoj visokoj fazi uspona i razvoja. U prvom djelu ovog rada razmatrana su osnovna i opća pitanja i pojmovi prouč- avanja prava osiguranja, a u drugom dijelu detaljno je obrađena jedna od grana prava osiguranja tj. penzijsko i invalidsko osiguranje.
Kroz razmatranje i proučavanje osnovnih pojmova i pitanja penzijskog i invalids- kog osiguranja do ći ćemo do ve ćeg obima saznanja o veoma važnoj funkciji prava osiguranja i to socijalno-zaštitnoj funkciji životnog standarda kako pojedinca,tako i cjelog društva uopšte u svim zemljama.
U prvom dijelu specijalističkog rada obrađena su osnovna pitanja iz prava osigur- anja , kao što su : mjesto, značaj i pojam osiguranja, osnovne funkcije osiguranja, funkcija zaštite imovine i lica, vrste osiguranja, osnovni elementi osiguranja, rizik, premija osiguranja, osigurani slučaj, suma osiguranja i ostali pojmovi prava osig- uranja.
U drugom dijelu specijalističkog rada detaljno su obrađena osnovna pitanja i poj- movi iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, kao grane osiguranja,kao što su: pojam i predmet penzijskog i invalidskog osiguranja , modeli penzijskog i inva- lidskog osiguranja u svijetu, osnovne karakteristike reforme penzijskog i invalids- kog osiguranja, principi penzijskog i invalidskog osiguranja, pravni odnosi penzij- skog i invalidskog osiguranja , nastupanje osiguranog slučaja ( rizika ) kao uslova postanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, rizici penzijskog i invalids- kog osiguranja( starost i smrt, invalidnost), izjava lica kod osiguranog slučaja kao uslova postanka pravnih odnosa i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, elementi pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja, pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju , pravo na porodičnu penziju, pravo invalida druge kategorije,pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost, penzijski staž, doprinosi iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obveznici penzijskog i inval- idskog osiguranja, organizacija Federalnog zavoda za penzijsko / mirovinsko i in- osiguranje i ostali pojmovi penzijskog i invalidskog osiguranja.
1. POJAM OSIGURANJA KAO EKONOMSKE KATEGORIJE PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Razvoj ekonomskih odnosa , kao i visoko razvijene proizvodnje ne može se ostva- riti bez vršenja (obavljanja ) djelatnosti osiguranja. Obavljanje djelatnosti osigur- anja započinje pojavom roba, pojavom novca, pojavom tržišta, tj. robno-novčanih odnosa, pojavom klasnog društva. Kroz razvoj društva funkcija osiguranja je uvi- jek ista, a to je zaštita lica i imovine.
Djelatnost osiguranja stalno raste i ono je neophodno u svakom društvu, u svakoj državi. Funkcije osiguranja su univerzlane bez obzira na stepen razvoja društva, karakter društveno - političkih, društveno-ekonomskih odnosa, te su od izuzetnog značaja za svako društvo. Na univerzalno tehni čkoj organizaciji osiguranja se za- sniva osiguranje, kako u savremenim razvijenim državama, tako i u zemljama u tranziciji.
Osnovno obliježje savremenog osiguranja je stalno širenje obuhvatanja rizika. Osiguranici se i osiguravaju zbog rizika, štete , koji se stalno povećavaju, u rastuć- oj su putanji a što dovodi do stalnog širenja osiguranja.
Osiguranje je pravno-ekonomska kategorija, čija je svrha da obezbje đivanjem sre- dstava osiguranja u okviru odgovarajućeg oblika organizovanja, obezbjedi nakna- du štete ili isplati ugovorenu svotu novca u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, a što ima za cilj obnovu uništenog ekonomskog dobra ili obezbje đenje isplate odre- đene svote novca, u slučaju nastupanja osiguranog slučaja kada je u pitanju osigu- ranje lica.
Funkcija osiguranja se pojavljuje u ulozi faktora privredne stabilnosti.Osim što je ekonomski, osiguranje je i pravni institut. Kako bi se realizovale ekonomske funk- cije osiguranja, neophodno je zaklju čiti ugovor o osiguranju,kojim se ugovarač os- iguranja obavezuje da plati odre đeni iznos osiguravaču, a osigurava č se obavezuje da ako se desi događaj kao osigurani slučaj, isplati ugovaraču (osiguraniku)ili nek- om tre ćem licu naknadu osiguranja, odnosno ugovorenu svotu novca. Da bi se obavljala djelatnost osiguranja, potrebno je da postoje odgovarajući prav- ni oblici organizovanja društva za osiguranje. Oni su različiti u pojedinim sistem- ima osiguranja u svijetu.
Pojam prava osiguranja je znatno širi od pojma ugovora o osiguranju, čemu se vi- di i njihova razlika . Pomoću pojma ugovora o osiguranju ( pravna kategorija ) ne može se dati pojam cjelokupne djelatnosti osiguranja kao prvenstveno ekonomske kategorije.
Definicije osiguranja razlikuju se shodno ekonomsko-pravnim teorijama:teorija potrebe, teorija sigurnosti, tehničko-pravne i mješovite teorij(teorija preduzeća, teorija rizika , teorija rizične zajednice i teorija kompenzacije) i pravnim teorija- ma (teorija odštete itd.).
Pravo osiguranja čine sve pravne norme koje se odnose na osiguranje.Ove norme mogu biti kako one koje regulišu pravni položaj društva za osiguranje(uključuju- ći i nadzor), tako i one norme koje regulišu osiguranje - pravne odnose kojima se zasniva djelatnost osiguranja imovine lice , poslovi saosiguranja,poslovi reosigur- anja,te i poslovi neposredno povezani sa poslovima osiguranja,te u širem smislu i pružanje drugih usluga u osiguranju.
2. OSNOVNE FUNKCIJE OSIGURANJA
Osnovna funkcija osiguranja je zaštita pojedinca, njegove ličnosti i imovine. Staln- im razvojem osiguranja razvile su se i njegove druge funkcije, a koje su značajne kakoza osiguranike, tako i za treća lica, kao i za društvo u cjelini. Savremeno osiguranje ima sljede će funkcije:
- zaštitnu u smislu pružanja zaštite imovine i lica
- akumulacionu funkciju
- socijalnu funkciju (funkcija poboljšanja uslova za život)
- međunarodnu funkciju.
Funkcija zaštite imovine i lica je osnovna i najstarija funkcija osiguranja.Iz nje pr- oizilaze i ostale funkcije osiguranja,koje su nastajale u pojedinim periodima razvo- osiguranja. Funkcija zaštite imovine i lica,preko osiguranja se ostvaruje neposred- no i posredno.
Neposredno čuvanje imovine i lica, ostvaruje se prije svega preventivnom i repres- ivnom funkcijom osiguranja, te i bonifikacijom.Neposredno čuvanje imovine i lica sprečava nastanak šteta,doprinosi smanjivanju ve ć nastale štete i stimuliše osigur- anike da sami efikasnije štite svoju imovinu, a posredno čuvanje imovine i lica sa- mo nadokna đuje već nastalu štetu. Najznačajniji vid neposredne zaštite imovine i lica predstavljaju preventivne mjere.
Interes pojedinca, kao i društva u cjelini jeste da se ve ć nastala šteta u što kraćem roku nadoknadi, da se njene posljedice što više umanje,ali i prvenstveno da se org- anizuje takav sistem zaštite koji će omogućiti da štete ne nastanu ili da nastaju ali u što manjem obimu.
Tako osiguranici plaćaju premiju osiguranja, u skladu sa zakonskim aktima, izdv- ajaju i dio za organizaciju i sprovođenje preventivnih mjera. Shodno Zakonu o osiguranju među poslove osiguranja imovine i lica,ubrajaju se i poslovi preduzimanje mjera za spre čavanje i suzbijanje rizika,koji ugrožavaju osi- gurana lica i imovinu.
Sistem bonifikacije znači umanjivanje visine premija osiguranicima, koji su se u odre đenom periodu na svjestan način odnosili prema imovini koja je predmet osi- guranja.On je i stimulativna mjera za osiguranika da se odnosi savjesno prema os- iguranoj imovini,a to je i u interesu osiguranika jer mu imovina ostaje neošte ćena, a i u narednom ugovornom roku za osiguranje uplaćuje manju premiju. U svojim aktima osiguravajuće društvo utvrđuje pravo na bonifikaciju,način ostv- arivanja prava na bonifikaciju i visinu bonifikacije.
U pravu osiguranja su utvrđene i represivne mjere ili sankcije, koje veoma doprin- ose neposrednoj zaštiti imovine i lica. Represivnim mjerama se sankcionišu nesavj- esni osiguranici i represivna zaštita se sprovodi na više načina. Ako osiguranik namjerno ili prevarom izazove osigurani slučaj,osiguravajuće dru- štvo nije dužno da isplati naknadu osiguranja,a osiguranik je dužan preduzeti pro- pisane,ugovorne i ostale mjere neophodne da se spriječi nastupanje osiguranog sl- učaja,a ako isti nastupi, dužan je preduzeti sve što je moguće da se ograniče njege- gove štetne posljedice.Ukoliko to osiguranik ne učini, a za učinjene propuste nema opravdanja, obaveza društva za osiguranje se smanjuje za onoliko za koliko je na- stala ve ća šteta zbog neispunjenja obaveza osiguranika.
Sistem represivnih mjera i sankcija je stimuliranje savjesnog odnosa osiguranika prema osiguranoj imovini , odnosno represija prema nesavjesnim osiguranicima. Društvo za osiguranje u svojim aktima propisuje obavezu pove ćanja premije za nesavjesne osiguranike u narenom ugovornom periodu, ali nemaju pravo da u odredbama ugovora predviđaju ih u uslovima osiguranja kao sankciju gubitka pr- ava na naknadu štete ili svotu osiguranja. Ukoliko osiguranik poslje nastanka osi- guranog slučaja ne izvrši u roku neku od svojih propisanih ili ugovornih obaveza.
Posredan način zaštite imovine i lica ostvaruje se tako, što kada nastupi osigurani slučaj, odnosno kada nastupi šteta, društvo za osiguranje u predvi đenom roku isp- aćuje naknadu ili ugovorenu svotu novca osiguraniku i na taj način ga obeštećuje. Isplatom naknade štete ili ugovorene svote ostvaruje se najjednostavniji najvažni- iji vid zaštite imovine i lica, te se osiguranik obezbje đuje na siguran način od rizi- ka štete.
Funkcijom pravovremene organizovane obnove onoga što može biti uništeno, osi- guranje spre čava da se masa uloženih dobara ( investicija ) u proizvodnji u jednoj privredi smanji, te se pojavljuje kao elemenat stabilnosti u cjelokupnoj privredi. Osim zaštite lica (pojedinca) i imovine, savremeno osiguranje ima funkciju i zašti- te trećeg lica, uvođenja obaveznih osiguranja na osnovu zakona. Kad su u pitanju tre ća lica,to su lica koja bez svoje krivice pretrpe štetu na svojoj ličnosti ili imovini, te ih savremeno osiguranje u što većoj mjeri štiti.To je najčešće slučaj obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju,takozvano obavezno os- iguranje auto-odgovornosti i obavezno osiguranje korisnika, korisnika vazduhopl- ovstva za štete pričinjene tre ćim licima.
Akumulaciona funkcija osiguranja je važna funkcija osiguranja u državama sa ra- zvijenom tržišnom privredom, kao i državama u tranziciji, kao što je to slučaj sa BiH. Društvo za osiguranje mora uvijek da raspolaže znatnim sredstvima, kako bi na osnovu ukupno uplaćenih premija velikog broja osiguranika vršilo naknadu št- ete onim osiguranicima na čijoj ličnosti ili imovini nastala šteta u raznim vremens- kim periodima.
Na osnovu gore navedenog,i pored savremene tehničke organizacije osiguranja,društva za osiguranje trebala bi da u stabilnim uslovima funkcionisanja (poslovanja) raspolažu znatnim sredstvima raspore đenim u odgovarajućim fondovima te tako proizilazi iz suštine osiguranja i akumulaciona funkcija osiguranja.Socijalna funkcija ili funkcija podizanja životnog standarda stanovništva proizilazi iz prethodne dvije funkcije osiguranja i to:funkcije zaštite imovine i lica i akumulacione funkci- je.Na osnovu ugovora o osiguranju osiguranom licu kada nastupi šteta se vrši nak- nada štete, a ako se radi o licu koje nije osigurano šteta se ne nadoknađuje. Iz obaveze osiguravača da nadoknadi štetu osiguranom licu, proizilazi socijalna funkcija osiguranja. Socijalno osiguranje je poseban vid osiguranja, kojim se ne bave društva za osiguranje samo, u neposrednoj je vezi sa zaštitom životnog standarda.
Osim neposrednog o čuvanja životnog standarda osiguranika, osiguranje svoju so- cijalnu funkciju vrši posredno osiguravajući svoju akumulacionu funkciju, tj. ula- žući sredstva osiguranja prekofinanskijskih organizacija.
U stabilnim uslovima privrede,osiguranje stvara uslove za poboljšanje životnog st- andarda ne samo pojedinca-osiguranika ve ć i cjelog društva. Me đunarodna funkcija osiguranja se ogleda u prenošenju rizika iz jedne zemlje u drugu zemlju neposrednim ili posrednim osiguranjem i predstavlja karakteristiku savremenog osiguranja.
Domaća pravna i fizička lica mogu kod inostranog osiguravača osigurati imovinu i lica od rizika, od kojih se u domaćoj zemlji ne vrši osiguranje, kao i imovinu koja je predmet ekonomskih odnosa sa inostranstvom i drugu imovinu i lica na koje to propiše vlada dotične domaće zemlje.
S obzirom na to da osiguranje i reosiguranje imaju sve više međunarodni karaktera,potrebno je ukazati i na postojanje svjetskog udruženja za pravo osiguranja(AI- DA )osnovano 1962 g., i do sada je održalo 10 kongresa baveći se najbitnijim odnosno najaktuelnijim pitanjima savremenog osiguranja.
Poslednja izmena: