Penzijama fali duplo više radnika

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Penzijama fali duplo više radnika

Mada je Nacionalna služba za zapošljavanje pre nekoliko dana saopštila da je na kraju prošle godine u Srbiji bilo 729.620 nezaposlenih, što je 852 osobe manje nego u istom mesecu 2009. godine, čak i zvanički statistički podaci pokazuju da je broj onih koji rade, dakle zaposlenih, manji, i to za više od 50.000. Kako je moguće da opada broj zaposlenih i u isto vreme nezaposlenih – teško da bilo ko osim statistike može objasniti.
No, kako drugih mera nema, mora se vratiti statistici, a ona govori da je u decembru 2009. godine bio 1.857.291 zaposleni. Samo devet meseci kasnije broj zaposlenih bio je manji za 51.105 jer je, po podacima Republičkog zavoda za statistiku, u avgustu prošle godine radno mesto imalo 1.806.186 ljudi. U poslednjem kvartalu prošle godine broj zaposlenih dodatno se smanjio za više od 10.000, tako da sada u Srbiji radi oko 1.800.000 ljudi.
Čak i kada bi za sve njih – a nije tako, i to se takođe statistikom može dokazati – poslodavci redovno uplaćivali penzione doprinose, para za penzije ne bi bilo dovoljno već bi i dalje gotovo polovina novca potrebnog za redovnu isplatu 12 penzija u godini morala da se dodaje iz budžeta Srbije. Statistika beleži da svakom šestom od ovog 1,8 miliona zaposlenih poslodavci ne uplaćuju doprinose za penziju, dok ih za još 600.000 uplaćuju neredovno ili na minimalac. Dakle, penzioni fond ne može računati na to da će godišnje prihodovati doprinose od trenutno zaposlenih, mada računica pokazuje da mu ni to ne bi mnogo pomoglo. Da zlo bude veće – a ceh plaćaju svi građani Srbije kroz veće poreze i cene svega i svačega – poslodavci na osnovu neuplaćenih doprinosa za socijalno osiguranje duguju Fondu PIO oko 170 milijardi dinara, na šta će se dodati dug koji je nastao prošle godine jer on još nije iskazan.
Sve u svemu, od 1,8 miliona zaposlenih penzioneri imaju malo ili nimalo vajde. Prosta računica govori da, ukoliko bi se država oslonila samo na uplate koje dolaze od doprinosa na plate zaposlenih, pa čak i pod uslovom da se plaćaju za sve zaposlene, 1,8 milion, već u ovom trenutku bi oko 300.000 penzionera ostalo bez penzije jer bi upravo toliko novca nedostajalo u penzijskoj kasi da nije dotacija iz budžeta.
Država, dakle, zbog toga što ni ova šaka jada zaposlenih u Srbiji nema uplaćene doprinose, mesečno gubi minimum milijardu dinara. Ali to nije jedino zlo. Naime, po podacima Fonda PIO, samo tokom prošle godine podneto je čak 630.000 zahteva za penzionisanje, od čega je rešeno 561.000 što znači da je za toliko povećan broj penzionera, tako da su se broj onih koji svakog meseca čeka penziju i broj onih koji rade izjednačili a u petini srbijanskih opština čak je broj penzionera uveliko premašio broj onih koji rade! E takve statistike nema nigde, ne samo u regionu nego ni u celoj Evropi.
S druge strane, ovi podaci ukazuju na još jedan alarmatan podatak: da je, pod uslovom da su statistički podaci tačni, broj onih koji su zbog ekonomske krize ostali bez posla višestruko veći jer sasvim je izvesno da je među onih 600.000 koji su se prošle godine penzionisali više od polovine pre toga bilo na evidenciji nezaposlenih i da su penzioneri postali s Tržišta rada. Njima je država sve do prvog čeka godinu ili dve isplaćivala mesečnu nadoknadu za nezaposlene, za šta se novac takođe obezbeđuje iz doprinosa koje plaćaju zaposleni. Kada se sabere broj penzionera u Srbiji, a to je više od 1,6 miliona, i broj nezaposlenih koji dobijaju mesečnu nadoknadu dok čekaju ili da nađu posao ili da se penzionišu, to je daleko iznad 1,8 miliona, odnosno broja ljudi koji trenutno rade.
Najprostija računica govori da bi za ovoliki broj penzionera, kao i onih koji će to postati tokom ove godine, Srbija morala imati najmanje duplo više zaposlenih jer trenutno polovinu para za penzije mora da izdvaja iz budžeta. Odnosno, radi redovne isplate penzija potrebno je pod hitno zaposliti ne samo one koji su sada nezaposleni, dakle onih 729.520 koje država zvanično priznaje, već još toliko. Samo pod tim uslovim penzije bi se – ali na sadašnjem nivou – mogle isplaćivati iz doprinosa koje uplaćuju zaposleni, što znači da bi i država morala strogo kontrolisati da sve gazde izvršavaju svoju obavezu.

Lj. Malešević

U srećno vreme

U srećno vreme, a bilo je to od sedamdesetih godina prošlog veka do početka devedesetih, u nekadašnjoj zajedničkom državi SFRJ na jednog penzionera bilo je četiri radnika. Fond PIO bio je prepun novaca i njime su izgrađene mnoge bolnice, rehabilitacioni centri, zgrade, banje, putevi... Pri tom su penzije za ondašnje prilike bile više nego dovoljne za pristojan i dostojanstven život najstarijih, a za obračun je uzimano deset najpovoljnijih godina u kojima su im primanja bila najbolja. Onda nijedan poslodavac, mada je većinom svima država bila gazda, nije smeo ni da pomisli na to da ne plati doprinos radniku. S tog odnosa došli smo dotle da se broj radnika i penzionera izjednači, s tendencijom da budemo jedina država u Evropi koja ima više onih koji primaju penzija nego onih koji imaju radno mesto.



Dnevnik



 
Natrag
Top