- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
OUTSOURCING - ekonomija
(Seminarski rad)
MENTOR:
PREDMET:
Outsourcing, kao vrsta poslovnog procesa, je zastupljen kod većine uspješnih multinacionalnih kompanija, koje su nastojale pravilnom poslovnom politikom odgovarati na sve veće zahtjeve tržišta i postići poslovni uspjeh u nemilosrdnom konkurentskom okruženju. Kao rezultat globalizacije, multinacionalne kompanije su prve počele koristiti razlike u cijenama širom svijeta i to na način da sele proizvodnju u države s jeftinom radnom snagom, istraživanje i razvoj u zemlje koje ih finansijski podstiču, prodaju i marketing u zemlje visokog standarda, a centre uprave u tzv. poreske „rajeve“.
Ovo je ujedno i suština outsourcing poslovnog procesa koji podrazumijevaprepuštanje dijela poslovnih aktivnosti, koje nisu od suštinske važnosti vanjskom partneru, odnosno dobavljaču, o čemu detaljnije govorimo u prvom dijelu rada.
Svjedoci smo enormnog rasta IT industrije i kompleksnosti informacionih sistema, bez kojih je u savremenim uslovima poslovanje nezamislivo. Outsourcing je u ovom slučaju idealno rješenje, što pokazuju i podaci da se najčešće korištene usluge ovog tipa upravo odnose na segment IT.
U idućem dijelu rada govorimo o motivima kompanija, preciznije o pozitivnim i negativnim stranama ovog poslovnog procesa. Kompanije se sve više suočavaju sa dilemom da li povjeriti neke poslovne dužnosti drugom ili ne, što nije nimalo jednostavna odluka. Svaka kompanija je individua za sebe, pa ono što jednoj predstavlja objektivno rješenje, za drugu može rezultirati nepovratnim gubitkom.
Temu smo upotpunili konkretnim primjerima vezanim za najuspješnije svjetske kompanije kao što su Apple, Dell, Microsoft, IBM i mnoge druge, koje su proširile svoje poslovanje u Indiji upravo koristeći outsorcing. Inelektualni kapital Indije je osnovni izvor koji crpe američke kompanije u ovom slučaju, u nastojanju postizanja vrhunskih rezultata i maksimalne fleksibilnosti u odgovaranju na izazove tržišta. Također, navodimo prisutnost i sve veći rast outsorcinga u Hrvatskoj, gdje to postaje sve aktualnija tema na mnogim konferencijama od internacionalne važnosti.
Na kraju rada govorimo o backsourcingu, kao obrnutom procesu outsourcinga, koji ne mora neminovno biti rezultat određenih sukoba i neslaganja među ugovornim partnerima, već može biti rerzultat nove poslovne filozofije kompanije.
E-poslovanje omogućava da se sa lakoćom prevaziđu granice koje su tradicionalno definisale poslovnu organizaciju, pa čak i do toga da sam pojam granice postane besmislen. Prvi koraci u tom pravcu odnosili su se na čvršće povezivanje i rušenje barijera za poslovne partnere. Kao rezultat toga, veliki broj kompanija počinje koristiti outsourcing u svom poslovanju u cilju odgovora nadolazećoj globalizaciji.
U još uvijek teškim vremenima recesije, outsourcing je jedna od najaktuelnijih tema i najbrže rastući segment globalnog informatičkog tržišta. To nije proizvod, odnosno usluga, to je novi oblik pružanja informatičkih usluga.
Svaki poslovni proces koji nije od suštinske važnosti za poslovanje, zahvaljujući e-poslovanju postaje ozbiljan kandidat za outsourcing. Razlog je jednostavan – zašto da kupujemo cijelu kravu, ako nam je potrebno samo mlijeko. Poslovni procesi koji ne predstavljaju ključni (core) proces danas se povjeravaju provajderima usluga izvan matične organizacije koji onda vode računa o “kravi” i redovno isporučuju “mlijeko”.
Odluka da se većina rutinskih poslova povjeri provajderima informatičkih usluga stvara mogućnost da se informatičari unutar poslovne organizacije maksimalno koncentrišu na one aktivnosti koje su od najvećeg strateškog značaja, pošto su oslobođeni brige o održavanju mreže i ažuriranju softvera.
Uvođenje ovog modela unosi velike promjene ne samo u poslovanje, već i u poziciju svih učesnika u distribucijskom kanalu. U razvijenom svijetu, ovaj način pružanja usluga preuzeo je ogroman udio u ukupnim IT uslugama. Na primjer, u Finskoj preko 60% IT usluga pruža se na ovaj način.
Postoji više definicija outsourcinga, među kojim izdvajamo sljedeće:
Outsourcing predstavlja prepuštanje dijela poslovnih aktivnosti vanjskom partneru odnosno dobavljaču.
Outsourcing je vodeći svjetski trend pružanja kvalitetnih i boljih usluga sa što manjim unutrašnjim troškovima, te fokusiranje na glavne “core businesses” u okviru kompanija.
Outsourcing predstavlja dugoročan pravni odnos kojim jedno pravno lice povjerava trećem licu upravljanje, podršku i unapređenje dijela ili cijelokupne IT infrastrukture, IT funkcije, odnosno poslovnog procesa.
Outsourcing predstavlja proces isključivanja (eksternalizacije) svih aktivnosti i poslova iz preduzeća koji nisu od strateškog značenja, što znači da se određeni broj aktivnosti prepušta onima koji će ih obaviti brže, bolje i jeftinije, dok se svi raspoloživi resursi preduzeća usmjeravaju na osnovnu djelatnost.
Prijenos pojedinih poslova na izvršitelje složen je i ozbiljan zadatak, gdje imamo višestruke razloge zbog kojih svaka kompanija treba razmotriti outsourcing kao način rasterećenja poslovnog procesa. Kompanije koje su od početka 90.-tih sudjelovale u procesu outsourcinga kao korisnici usluga ubrajaju se u najveće i vrlo uspješne kompanije, među kojima su Bank of America, J.P. Morgan, Texaco, Microsoft, itd.
Outsourcing IT usluga događa se u svim privrednim sektorima. Kompanije moraju dobro razmotriti u ovisnosti od strateškog značaja i rizika prijenosa ključnih funkcija na vanjsku kompaniju, za koji dio poslovanja je najbolje koristiti outsourcing.
Koncept outsourcinga dobio je na globalnom značaju i popularnosti u posljednih par godina kao odgovor ekonomskoj recesiji. Mnogi su razlozi zašto preduzeće poseže za outsourcingom, odnosno privremenom ili trajnom izmještanju sekundarnih poslova kompanijama kojima one predstavljaju primarnu djelatnosti, od kojih su najvažniji:
· smanjenje troškova – angažmani outsourcinga su često troškovno učinkovitiji nego realizacija određenih projekata u vlastitom angažmanu
· nedostatak kvalitetnih stručnih kadrova
· povećanje konkurentnosti - fokus na core business – dok se neko drugi brine o proizvodnji specifičnih dijelova proizvoda, preduzeće slobodne resurse i energiju usmjerava u osnovnu djelatnost
· ubrzanje realizacije projekta – specifične vještine posebno specijalizovanih eksternih izvršitelja brže će dovesti do realizacije poslova
3.1. Coaseov zakon
Ronald Coase, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1991. godine je uočio da će kompanije rasti do nivoa do kojeg se troškovi organizacije dodatne operacije unutar firme izjednačavaju sa troškom kupovine (iznošenja) iste operacije na tržištu.
Ta formulacija, poznata kao Coaseov zakon, objašnjava bit outsourcinga. Kako organizacije rastu, one postaju sve komplikovanije i postaje sve skuplje koordinirati te aktivnosti. Coase je primjetio da uvijek postoje kompanije koje mogu proizvesti određene proizvode i usluge ekonomičnije od promatranih kompanija. Ako se oforme efikasnije kompanije, one će ˝istisnuti˝ one koje su nesposobne adekvatno upravljati resursima. Jedini način da neefikasne kompanije prežive je da izdvoje neefikasne funkcije i da njihovo obavljanje prepuste eksternim dobavljačima.
Pred sve više kompanija se postavlja dilema da li menadžment opteretiti poslovima sekundarne važnosti ili nekom drugom povjeriti ove dužnosti. I jedna i druga opcija ima i svoje vrline i mane.
Osnovne prednosti outsourcinga su:
Osnovni nedostaci outsourcinga su:
5.1. Indija – magnet za američke kompanije
Indijsko tržište dionica je u proteklih pet godina naraslo za 200% i oborilo sve rekorde rasta zahvaljujući milijardama američkih dolara stranih investicija koje se svakodnevno ulijevaju u indijsku privredu. Zahvaljujući stranim investicijama, najdinamičnija i najbrže rastuća grana privrede u Indiji je IT sektor.
Naime, neki od najvećih svjetskih IT kompanija, među kojima prednjače one iz SAD-a, u posljednjih su nekoliko godina investirale milijarde dolara u otvaranje svojih pogona u Indiji. Velike kompanije kao što su: Apple, Dell, LogicaCMG, Microsoft, IBM, Cisco systems i General Electric snažno su prisutne u Indiji i ne samo da u toj zemlji otvaraju nove pogone, već u nju i sele mnoge pogone koji su do sada bili u SAD-u. Sve se to pozitivno odrazilo na sferu zapošljavanja obzirom da je mnogo Indijaca uposleno baš u ovim firmama.
Indija, a posebno pokrajina Bangalore, koju mnogi nazivaju indijskom Silicijskom dolinom, jer je u njoj smješteno najviše domaćih i stranih IT kompanija, tako je postala glavno odredište outsourcing poslovanja američkih IT kompanija. Postoji mnogo razloga za to, a najviše se ističe kvalitetna, obrazovana i jeftina radna snaga koja govori engleski jezik. Na taj način kompanije žele, uz smanjenje troškova poslovanja koje im donosi preseljenje pogona u Indiju, iskoristiti i indijski ˝bazen˝ talenata, pa osim otvaranja call centara i preseljenja svojih manje važnih odjela, u novije vrijeme u Indiju preseljavaju i svoje odjele za razvoj istraživanja, testiranje softvera i za dizajn. Predviđa se da će outsourcing i izvoz softvera Indiji ove godine donijeti zaradu od oko 20 mlrd $, a 60% tog iznosa doći će od američkih kompanija.
Kao što je već navedeno outsourcing, tj. preseljenje poslovanja u inostranstvo i zapošljavanje tamošnje radne snage postaje sve prisutniji način poslovanja američkih kompanija oko čega se u SAD-u javljaju burne reakcije. Američki konzervativci žestoki su protivnici outsourcinga američkih kompanija. Outsourcing pridonosi izjednačavanju snage američke i privreda zemalja Trećeg svijeta kao što su Indija i Kina. Rezultat toga, po njihovom mišljenju, je da Amerikanci gube svoja radna mjesta i da standard američkog srednjeg sloja sve više opada.
- O U T S O U R C I N G -
MENTOR:
PREDMET:
Sarajevo, 2006. godine
1. UVOD
Outsourcing, kao vrsta poslovnog procesa, je zastupljen kod većine uspješnih multinacionalnih kompanija, koje su nastojale pravilnom poslovnom politikom odgovarati na sve veće zahtjeve tržišta i postići poslovni uspjeh u nemilosrdnom konkurentskom okruženju. Kao rezultat globalizacije, multinacionalne kompanije su prve počele koristiti razlike u cijenama širom svijeta i to na način da sele proizvodnju u države s jeftinom radnom snagom, istraživanje i razvoj u zemlje koje ih finansijski podstiču, prodaju i marketing u zemlje visokog standarda, a centre uprave u tzv. poreske „rajeve“.
Ovo je ujedno i suština outsourcing poslovnog procesa koji podrazumijevaprepuštanje dijela poslovnih aktivnosti, koje nisu od suštinske važnosti vanjskom partneru, odnosno dobavljaču, o čemu detaljnije govorimo u prvom dijelu rada.
Svjedoci smo enormnog rasta IT industrije i kompleksnosti informacionih sistema, bez kojih je u savremenim uslovima poslovanje nezamislivo. Outsourcing je u ovom slučaju idealno rješenje, što pokazuju i podaci da se najčešće korištene usluge ovog tipa upravo odnose na segment IT.
U idućem dijelu rada govorimo o motivima kompanija, preciznije o pozitivnim i negativnim stranama ovog poslovnog procesa. Kompanije se sve više suočavaju sa dilemom da li povjeriti neke poslovne dužnosti drugom ili ne, što nije nimalo jednostavna odluka. Svaka kompanija je individua za sebe, pa ono što jednoj predstavlja objektivno rješenje, za drugu može rezultirati nepovratnim gubitkom.
Temu smo upotpunili konkretnim primjerima vezanim za najuspješnije svjetske kompanije kao što su Apple, Dell, Microsoft, IBM i mnoge druge, koje su proširile svoje poslovanje u Indiji upravo koristeći outsorcing. Inelektualni kapital Indije je osnovni izvor koji crpe američke kompanije u ovom slučaju, u nastojanju postizanja vrhunskih rezultata i maksimalne fleksibilnosti u odgovaranju na izazove tržišta. Također, navodimo prisutnost i sve veći rast outsorcinga u Hrvatskoj, gdje to postaje sve aktualnija tema na mnogim konferencijama od internacionalne važnosti.
Na kraju rada govorimo o backsourcingu, kao obrnutom procesu outsourcinga, koji ne mora neminovno biti rezultat određenih sukoba i neslaganja među ugovornim partnerima, već može biti rerzultat nove poslovne filozofije kompanije.
2. POJAM OUTSOURCINGA
E-poslovanje omogućava da se sa lakoćom prevaziđu granice koje su tradicionalno definisale poslovnu organizaciju, pa čak i do toga da sam pojam granice postane besmislen. Prvi koraci u tom pravcu odnosili su se na čvršće povezivanje i rušenje barijera za poslovne partnere. Kao rezultat toga, veliki broj kompanija počinje koristiti outsourcing u svom poslovanju u cilju odgovora nadolazećoj globalizaciji.
U još uvijek teškim vremenima recesije, outsourcing je jedna od najaktuelnijih tema i najbrže rastući segment globalnog informatičkog tržišta. To nije proizvod, odnosno usluga, to je novi oblik pružanja informatičkih usluga.
Svaki poslovni proces koji nije od suštinske važnosti za poslovanje, zahvaljujući e-poslovanju postaje ozbiljan kandidat za outsourcing. Razlog je jednostavan – zašto da kupujemo cijelu kravu, ako nam je potrebno samo mlijeko. Poslovni procesi koji ne predstavljaju ključni (core) proces danas se povjeravaju provajderima usluga izvan matične organizacije koji onda vode računa o “kravi” i redovno isporučuju “mlijeko”.
Odluka da se većina rutinskih poslova povjeri provajderima informatičkih usluga stvara mogućnost da se informatičari unutar poslovne organizacije maksimalno koncentrišu na one aktivnosti koje su od najvećeg strateškog značaja, pošto su oslobođeni brige o održavanju mreže i ažuriranju softvera.
Uvođenje ovog modela unosi velike promjene ne samo u poslovanje, već i u poziciju svih učesnika u distribucijskom kanalu. U razvijenom svijetu, ovaj način pružanja usluga preuzeo je ogroman udio u ukupnim IT uslugama. Na primjer, u Finskoj preko 60% IT usluga pruža se na ovaj način.
Postoji više definicija outsourcinga, među kojim izdvajamo sljedeće:
Outsourcing predstavlja prepuštanje dijela poslovnih aktivnosti vanjskom partneru odnosno dobavljaču.
Outsourcing je vodeći svjetski trend pružanja kvalitetnih i boljih usluga sa što manjim unutrašnjim troškovima, te fokusiranje na glavne “core businesses” u okviru kompanija.
Outsourcing predstavlja dugoročan pravni odnos kojim jedno pravno lice povjerava trećem licu upravljanje, podršku i unapređenje dijela ili cijelokupne IT infrastrukture, IT funkcije, odnosno poslovnog procesa.
Outsourcing predstavlja proces isključivanja (eksternalizacije) svih aktivnosti i poslova iz preduzeća koji nisu od strateškog značenja, što znači da se određeni broj aktivnosti prepušta onima koji će ih obaviti brže, bolje i jeftinije, dok se svi raspoloživi resursi preduzeća usmjeravaju na osnovnu djelatnost.
Outsourcing
3. RAZLOZI KORIŠTENJA OUTSOURCINGA
Prijenos pojedinih poslova na izvršitelje složen je i ozbiljan zadatak, gdje imamo višestruke razloge zbog kojih svaka kompanija treba razmotriti outsourcing kao način rasterećenja poslovnog procesa. Kompanije koje su od početka 90.-tih sudjelovale u procesu outsourcinga kao korisnici usluga ubrajaju se u najveće i vrlo uspješne kompanije, među kojima su Bank of America, J.P. Morgan, Texaco, Microsoft, itd.
Outsourcing IT usluga događa se u svim privrednim sektorima. Kompanije moraju dobro razmotriti u ovisnosti od strateškog značaja i rizika prijenosa ključnih funkcija na vanjsku kompaniju, za koji dio poslovanja je najbolje koristiti outsourcing.
Koncept outsourcinga dobio je na globalnom značaju i popularnosti u posljednih par godina kao odgovor ekonomskoj recesiji. Mnogi su razlozi zašto preduzeće poseže za outsourcingom, odnosno privremenom ili trajnom izmještanju sekundarnih poslova kompanijama kojima one predstavljaju primarnu djelatnosti, od kojih su najvažniji:
· smanjenje troškova – angažmani outsourcinga su često troškovno učinkovitiji nego realizacija određenih projekata u vlastitom angažmanu
· nedostatak kvalitetnih stručnih kadrova
· povećanje konkurentnosti - fokus na core business – dok se neko drugi brine o proizvodnji specifičnih dijelova proizvoda, preduzeće slobodne resurse i energiju usmjerava u osnovnu djelatnost
· ubrzanje realizacije projekta – specifične vještine posebno specijalizovanih eksternih izvršitelja brže će dovesti do realizacije poslova
3.1. Coaseov zakon
Ronald Coase, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1991. godine je uočio da će kompanije rasti do nivoa do kojeg se troškovi organizacije dodatne operacije unutar firme izjednačavaju sa troškom kupovine (iznošenja) iste operacije na tržištu.
Ta formulacija, poznata kao Coaseov zakon, objašnjava bit outsourcinga. Kako organizacije rastu, one postaju sve komplikovanije i postaje sve skuplje koordinirati te aktivnosti. Coase je primjetio da uvijek postoje kompanije koje mogu proizvesti određene proizvode i usluge ekonomičnije od promatranih kompanija. Ako se oforme efikasnije kompanije, one će ˝istisnuti˝ one koje su nesposobne adekvatno upravljati resursima. Jedini način da neefikasne kompanije prežive je da izdvoje neefikasne funkcije i da njihovo obavljanje prepuste eksternim dobavljačima.
Outsourcing
4. PREDNOSTI I NEDOSTACI OUTSOURCINGA
Pred sve više kompanija se postavlja dilema da li menadžment opteretiti poslovima sekundarne važnosti ili nekom drugom povjeriti ove dužnosti. I jedna i druga opcija ima i svoje vrline i mane.
Osnovne prednosti outsourcinga su:
- fokus menadžmenta korisnika na core posao
- fokus menadžmenta izvršitelja na IT
- smanjenje ulaganja u kompjutersku opremu
- smanjenje uloženog kapitala u stalna sredstva
- bolji koeficijent povrata na uložena sredstva (ROI)
- rasterećenje od upravljanja složenom funkcijom poput IT podrške
- struktura zaposlenih izvršitelja usmjerena na IT podršku
- visoka motivacija izvršitelja u IT poslovnom okruženju
- dugoročno smanjenje troškova korisnika
- redovna ulaganja izvršitelja u kompjutersku infrastrukturu
Osnovni nedostaci outsourcinga su:
- izvršitelj gubi kvalitetne IT stručnjake
- potencijalni porast troškova razvoja aplikacija
- nemogućnost prenosa softverskih licenci u vlasništvu korisnika na izvršitelja
- negativna posljedica globalizacije:
Outsourcing
5. PRIMJERI OUTSOURCINGA
5.1. Indija – magnet za američke kompanije
Indijsko tržište dionica je u proteklih pet godina naraslo za 200% i oborilo sve rekorde rasta zahvaljujući milijardama američkih dolara stranih investicija koje se svakodnevno ulijevaju u indijsku privredu. Zahvaljujući stranim investicijama, najdinamičnija i najbrže rastuća grana privrede u Indiji je IT sektor.
Naime, neki od najvećih svjetskih IT kompanija, među kojima prednjače one iz SAD-a, u posljednjih su nekoliko godina investirale milijarde dolara u otvaranje svojih pogona u Indiji. Velike kompanije kao što su: Apple, Dell, LogicaCMG, Microsoft, IBM, Cisco systems i General Electric snažno su prisutne u Indiji i ne samo da u toj zemlji otvaraju nove pogone, već u nju i sele mnoge pogone koji su do sada bili u SAD-u. Sve se to pozitivno odrazilo na sferu zapošljavanja obzirom da je mnogo Indijaca uposleno baš u ovim firmama.
Indija, a posebno pokrajina Bangalore, koju mnogi nazivaju indijskom Silicijskom dolinom, jer je u njoj smješteno najviše domaćih i stranih IT kompanija, tako je postala glavno odredište outsourcing poslovanja američkih IT kompanija. Postoji mnogo razloga za to, a najviše se ističe kvalitetna, obrazovana i jeftina radna snaga koja govori engleski jezik. Na taj način kompanije žele, uz smanjenje troškova poslovanja koje im donosi preseljenje pogona u Indiju, iskoristiti i indijski ˝bazen˝ talenata, pa osim otvaranja call centara i preseljenja svojih manje važnih odjela, u novije vrijeme u Indiju preseljavaju i svoje odjele za razvoj istraživanja, testiranje softvera i za dizajn. Predviđa se da će outsourcing i izvoz softvera Indiji ove godine donijeti zaradu od oko 20 mlrd $, a 60% tog iznosa doći će od američkih kompanija.
Kao što je već navedeno outsourcing, tj. preseljenje poslovanja u inostranstvo i zapošljavanje tamošnje radne snage postaje sve prisutniji način poslovanja američkih kompanija oko čega se u SAD-u javljaju burne reakcije. Američki konzervativci žestoki su protivnici outsourcinga američkih kompanija. Outsourcing pridonosi izjednačavanju snage američke i privreda zemalja Trećeg svijeta kao što su Indija i Kina. Rezultat toga, po njihovom mišljenju, je da Amerikanci gube svoja radna mjesta i da standard američkog srednjeg sloja sve više opada.