- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Ostvarivanje i zaštita prava iz radnog odnosa kroz kolektivno pregovaranje
Uvod
Prije nego što započnemo izlaganje o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa objasnit ćemo pojam radnog odnosa tj. ugovora o radu, jer smatramo da su to pitanja koja u sebi sadrže činjenice i razloge koji mogu dovesti do radnog spora.
Nakon određenja pojma radnog odnosa i ugovora o radu kao centralnih kategorija koje se izučavaju u radnom pravu, u narednom poglavlju ćemo navesti standarde i nač ela MOR-a koje predstavljaju osnove za uređenje nacionalnih zakonodavstava.
U sljedećem poglavlju ćemo objasniti šta je kolektivni ugovor, zašto su kolektivni ugovori važni za zaposlenike prilikom ostvarivanja i zaštite njihovih prava iz radnog odnosa, kroz konvencije MOR-a. Najvažnije je napomenuti da prije svega radnici moraju imati potpisane ugovore o radu kako bi ostvarili i zaštitili svoja prava iz radnog odnosa. Tek poslije toga potrebno je zaključ iti kolektivni ugovor.
U posljednjom poglavlju objasniti ć emo ostvarivanje i zaštitu prava iz radnog odnosa onako kako je to uređeno našim radnim zakonodavstvom. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik, odnosno zaposlenik, može zahtijevati ostvarivanje i zaštitu tih prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima.
Dakle, objasniti ćemo, posebno i detaljno, slj edeć e vrste ostvarivanja i zaštite prava iz radnog odnosa,:
I - Pojam radnog odnosa
Polazeći od karakteristika radnog odnosa s obzirom na njegove bitne elemente, na osnovu kojih se radni odnosi razlikuju u odnosu na druge pravne odnose, kao i u odnosu na sve odnose koji za svoj predmet imaju rad, sticanje radnopravnog statusa je regulirano normama pozitivnog radnog prava. Tačnije radni odnos između radnopravno sposobnih subjekata, poslodavca i posloprimca, kao pravni odnos zasniva se i regulira na osnovu normi radnog zakonodavstva, kako heteronomog, tako i autonomnog karaktera.
Reguliranje uslova za sklapanje ugovora o radu kojim se zasniva radni odnos u op ćem režimu radnih odnosa je vrlo kompleksno, a ta kompleksnost rezulatat je:
Za uspostavljanje i postojanje radnopravnog odnosa neophodno je: (1) postojanje najmanje dva subjekta, (2) volja subjekata da na osnovu odgovarajućeg pravnog osnova uspostave međusobna prava i obaveze i (3) da postoji objektivan, društveno dopustiv interes koji ih vezuje za taj pravni posao.
Radni odnos se definira na slijedeći način:
«Radni odnos u pojmovnom smislu može se definisati kao dobrovoljni ugovorni odnos izme đu posloprimca (zaposlenika, radnika) i poslodavca, na osnovu kojeg se posloprimac uključuje u organizirani proces rada, na način i pod uslovima koje utvrdi poslodavac, li čno obavljajući na profesionalnoj osnovi poslove radnog mjesta, i ostvarujući na temelju toga, plaću i druga utvrđena, garantirana i ugovorena prava i obaveze»/
Za stranu radnog odnosa koja angažira rad drugog lica u radnom zakonodavstvu u
BiH prisutan je opći pojam poslodavac.
Poslodavac označava drugu stranu radnog odnosa koja je naspram radnika, koja daje posao i plaću za obavljen rad, iz čega izvla či određenu vlastitu korist. Kao poslodavac se može javiti svaka fizička i pravna osoba koja na osnovu odgovarajućeg pravnog osnova zapošljava jednog ili više posloprimaca.
U skladu sa tim kao temeljna klasifikacija poslodavca se smatra sljede ća podjela:
- radnik, u širem smislu obuhvata sva lica koja stupaju u radni odnos, a u užem značenju, to je fizičko lice koje za odgovarajuću naknadu kod poslodavca obavlja pretežno manuelne poslove;
U pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH u općem režimu radnih odnosa kao
subjekti radnih odnosa se pojavljuju:
(a) poslodavac i
(b) zaposlenik.
(a) Poslodavac je svaka pravna ili fizička osoba koja zapošljava jednog ili više posloprimaca na temelju ugovora o radu, odnosno poslodavac je druga strana radnog odnosa koja obavlja dozvoljenu registriranu djelatnost.
U Zakonu o radu RS za fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu upotrebljava se naziv radnik.
Osnovna obaveza poslodavca je da u radnom odnosu zaposleniku da posao, te da mu za obavljen rad isplaćuj e plaću, dok mu je osnovno pravo da utvrđuje i određuje način i mjesto obavljanja rada, uz obavezu poštivanja zakonskih i drugih propisa.
Zaposlenik-radnik je fizička osoba koja dobrovoljno, profesionalno, obavlja svoj posao za plaću, na osnovu ugovora o radu a prema pravilima struke.
Osnovna obaveza zaposlenika je da lično obavlj a rad na određ enom radnom mjestu i kroz utvrđeno radno vrijeme.
Prema Zakonu o radu u FBiH poslodavac je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na temelju ugovora o radu.
Prema istom zakonu zaposlenik je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.5
Prema Zakonu o radu Republike Srpske;
- Radnik je fizičko lice zaposleno na osnovu ugovora o radu, odnosno fizičko lice u radnom odnosu koje obavlja određene poslove za poslodavca.
- Poslodavac je pravno ili fizičko lice za koje radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. (To supreduzeća,ustanove,banke,organizacije,za osiguranje,udruženje, agencije itd.)
Prema Zakonu o radu Brčko Distrikt BiH;
- Zaposlenik je svako fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.
- Poslodavac je svako fizičko lice ili pravno lice koje na osnovu ugovora o radu zapošljava neko lice.
Uvod
Prije nego što započnemo izlaganje o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa objasnit ćemo pojam radnog odnosa tj. ugovora o radu, jer smatramo da su to pitanja koja u sebi sadrže činjenice i razloge koji mogu dovesti do radnog spora.
Nakon određenja pojma radnog odnosa i ugovora o radu kao centralnih kategorija koje se izučavaju u radnom pravu, u narednom poglavlju ćemo navesti standarde i nač ela MOR-a koje predstavljaju osnove za uređenje nacionalnih zakonodavstava.
U sljedećem poglavlju ćemo objasniti šta je kolektivni ugovor, zašto su kolektivni ugovori važni za zaposlenike prilikom ostvarivanja i zaštite njihovih prava iz radnog odnosa, kroz konvencije MOR-a. Najvažnije je napomenuti da prije svega radnici moraju imati potpisane ugovore o radu kako bi ostvarili i zaštitili svoja prava iz radnog odnosa. Tek poslije toga potrebno je zaključ iti kolektivni ugovor.
U posljednjom poglavlju objasniti ć emo ostvarivanje i zaštitu prava iz radnog odnosa onako kako je to uređeno našim radnim zakonodavstvom. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik, odnosno zaposlenik, može zahtijevati ostvarivanje i zaštitu tih prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima.
Dakle, objasniti ćemo, posebno i detaljno, slj edeć e vrste ostvarivanja i zaštite prava iz radnog odnosa,:
- internu zaštitu - zaštita i ostvarivanje prava u radnoj sredini gdje zaposlenik radi;
- sudsku zaštitu - pred nadležnim sudom u odgovarajućem postupku;
- vansudsku zaštitu - mirenje i arbitraža;
- upravnu zaštitu - inspekcija rada.
I - Pojam radnog odnosa
Polazeći od karakteristika radnog odnosa s obzirom na njegove bitne elemente, na osnovu kojih se radni odnosi razlikuju u odnosu na druge pravne odnose, kao i u odnosu na sve odnose koji za svoj predmet imaju rad, sticanje radnopravnog statusa je regulirano normama pozitivnog radnog prava. Tačnije radni odnos između radnopravno sposobnih subjekata, poslodavca i posloprimca, kao pravni odnos zasniva se i regulira na osnovu normi radnog zakonodavstva, kako heteronomog, tako i autonomnog karaktera.
Reguliranje uslova za sklapanje ugovora o radu kojim se zasniva radni odnos u op ćem režimu radnih odnosa je vrlo kompleksno, a ta kompleksnost rezulatat je:
- specifičnosti subjekata koji uspostavljaju radni odnos, te
- sadržaja prava i obaveza koja se stiču na radu, povodom rada i u vezi sa radom.
Za uspostavljanje i postojanje radnopravnog odnosa neophodno je: (1) postojanje najmanje dva subjekta, (2) volja subjekata da na osnovu odgovarajućeg pravnog osnova uspostave međusobna prava i obaveze i (3) da postoji objektivan, društveno dopustiv interes koji ih vezuje za taj pravni posao.
Radni odnos se definira na slijedeći način:
«Radni odnos u pojmovnom smislu može se definisati kao dobrovoljni ugovorni odnos izme đu posloprimca (zaposlenika, radnika) i poslodavca, na osnovu kojeg se posloprimac uključuje u organizirani proces rada, na način i pod uslovima koje utvrdi poslodavac, li čno obavljajući na profesionalnoj osnovi poslove radnog mjesta, i ostvarujući na temelju toga, plaću i druga utvrđena, garantirana i ugovorena prava i obaveze»/
Za stranu radnog odnosa koja angažira rad drugog lica u radnom zakonodavstvu u
BiH prisutan je opći pojam poslodavac.
Poslodavac označava drugu stranu radnog odnosa koja je naspram radnika, koja daje posao i plaću za obavljen rad, iz čega izvla či određenu vlastitu korist. Kao poslodavac se može javiti svaka fizička i pravna osoba koja na osnovu odgovarajućeg pravnog osnova zapošljava jednog ili više posloprimaca.
U skladu sa tim kao temeljna klasifikacija poslodavca se smatra sljede ća podjela:
- privredni subjekti (privredna, trgovačaka društva);
- subjekti sa područja javno-pravne djelatnosti, tj. subjekti sa područja neprivrede (državni organi, ustanove: javne, privatne, kao i druge institucije sa područja javnih i društvene djelatnosti);
- druga pravna i fizička lica koja na temelju odgovarajućeg pravnog osnova angažiraju rad drugog lica (razna udružanja, fizička lica koja se bave obrtom, međunarodne organizacije i sl.)
- radnik, u širem smislu obuhvata sva lica koja stupaju u radni odnos, a u užem značenju, to je fizičko lice koje za odgovarajuću naknadu kod poslodavca obavlja pretežno manuelne poslove;
- službenik, fizičko lice koje obavlja poslove iz osnovne djelatnosti državnog organa;
- namještenik, fizičko lice koje obavlja pomoćno-tehničke poslove za potrebe državnog organa;
- zaposlenik-uposlenik, fizičko lice koje profesionalno obavlja posao za poslodavca na osnovu ugovora o radu.
U pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH u općem režimu radnih odnosa kao
subjekti radnih odnosa se pojavljuju:
(a) poslodavac i
(b) zaposlenik.
(a) Poslodavac je svaka pravna ili fizička osoba koja zapošljava jednog ili više posloprimaca na temelju ugovora o radu, odnosno poslodavac je druga strana radnog odnosa koja obavlja dozvoljenu registriranu djelatnost.
U Zakonu o radu RS za fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu upotrebljava se naziv radnik.
Osnovna obaveza poslodavca je da u radnom odnosu zaposleniku da posao, te da mu za obavljen rad isplaćuj e plaću, dok mu je osnovno pravo da utvrđuje i određuje način i mjesto obavljanja rada, uz obavezu poštivanja zakonskih i drugih propisa.
Zaposlenik-radnik je fizička osoba koja dobrovoljno, profesionalno, obavlja svoj posao za plaću, na osnovu ugovora o radu a prema pravilima struke.
Osnovna obaveza zaposlenika je da lično obavlj a rad na određ enom radnom mjestu i kroz utvrđeno radno vrijeme.
Prema Zakonu o radu u FBiH poslodavac je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na temelju ugovora o radu.
Prema istom zakonu zaposlenik je fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.5
Prema Zakonu o radu Republike Srpske;
- Radnik je fizičko lice zaposleno na osnovu ugovora o radu, odnosno fizičko lice u radnom odnosu koje obavlja određene poslove za poslodavca.
- Poslodavac je pravno ili fizičko lice za koje radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. (To supreduzeća,ustanove,banke,organizacije,za osiguranje,udruženje, agencije itd.)
Prema Zakonu o radu Brčko Distrikt BiH;
- Zaposlenik je svako fizičko lice koje je zaposleno na osnovu ugovora o radu.
- Poslodavac je svako fizičko lice ili pravno lice koje na osnovu ugovora o radu zapošljava neko lice.