Nepal

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
17. maj 2005.

Nepal – čuvar najviših vrhova sveta!


Uklješten između najmnogoljudnijih zemalja sveta, Kine, komunističkog giganta i Indije, demokratske republike, a u posedu najviših vrhova sveta, među kojima je najpoznatiji Mont Everest, nalazi se Hindu kraljevina Nepal.

Piše Dragan Andrić, čitalac sajta B92.


7050167664289cef039a05868882968_extreme.jpg


Ova zemlja je, kao i ovaj deo sveta inače, puna kontrasta, u kojima se prepliću siromaštvo, mistika, religija, duhovnost, umetnost i politika. Nepal je posle Butana, najsiromašnija zemlja sveta, ima jaku marksističko lenjinističku struju, verovatno pod velikim uticajem Kine. Ono što ipak dominira ovim azijskim prostorima je ta nadrealna prisutnost duhovnosti i religioznosti u svakodnevnom životu. Ogroman broj velelepnih hramova i božanstava vas prate na svakom koraku.

Živopisna prestonica Nepala, Katmandu, je bio prva stanica na mom putovanju kroz Nepal i Indiju. Ime ovog grada je, oduvek, nekako magično odzvanjalo u mojim ušima, sublimirajući eho daleke i egzotične kulture.

Zanimljivo je da dok sam uzimao vizu u nepalskom konzulatu u Njujorku, službenik je videvši odakle sam, vrlo veselo započeo priču o …, kome drugom, nego o Titu i njegovoj nekadašnjoj poseti Nepalu. Eto i posle toliko godina njegov duh nas i dalje prati.

Najbolji period za posete ovim područjima je od novembra do februara, kada je temperatura najprikladnija, a nema ni monsunskih kiša. Svi preporučuju da se pre dolaska ovde dobiju određene vakcine, usled mogućih bolesti, koje u našem delu sveta nisu tako raširene. Treba paziti da se jede u sigurnijim restoranima i da se hrana ne uzima na ulici. Takođe preporučljivo je da se koristi samo flaširana voda, čak i za pranje zuba


16060534314289cef05430e318080050_extreme.jpg


Prvi susret sa Nepalom i Katmanduom bio je prilično šokantan. Iako sam na određeni način bio spreman na ono što me čeka, ipak je direktan kontakt sa realnim svetom, nešto što se teško može opisati. Neko reče da “ovde sve trči prema tebi”. A to sve, su između ostalog, gomile ljudi, koje te saleću već na aerodromu, pri čemu trojica ubacuju kofer od 20 kila u taksi, ne bi li se ogrebali o napojnicu, pri tom se pored vozača smešta još jedan “padobranac”. Tada shvatam da je to tip iz neke agencije, koja se bavi iznajmljivanjem soba u hotelima, kao i organizovanjem drugih aranžmana vezanim za izlete van grada. I dok putujemo ka mom hotelu, deli vizit kartu i objašnjava gde se nalazi sedište agencije i ljubazno daje informacije o samom gradu.

Glavni utisak, pri prolasku gradom, je da veći deo grada podseća na siromašna, pretežno romska naselja u našim krajevima, sa trošnim kućama, udžericama. Odmah sam se upoznao i sa suludim saobraćajem u kojem se trubi na sve strane, brzo vozi i nekim čudom svi uspevaju da se izbegnu . Gomila rikši, motora, automobila, kombija, kamiona, bicikala, pešaka i sve to u jednom oblaku prašine, u uskim ulicama, bez jasno odvojenih trotoara, tako da se svi kreću zajedno i pešaci i sva moguća druga prevozna sredstva, računajući i svete krave, koje besciljno lutaju.

S obzirom da je Katmandu prava meta za turiste, kao prometna vazdušna luka i baza za mnoge dalje akcije ka planinskim vrhovima Himalaja ili Tibeta, prepun je hotela.

Grad se nalazi u dolini, odakle se pruža pogled na gorostasne Himalaje. Rano jutarnje Sunce čini dolinu i sam grad mistično bajkovitim. Dok se život budi, svetlost se prosipa po krovovima kuća i hramova, čije se religiozne konture naziru u jutarnjoj izmaglici izranjajući lagano na svetlo dana. Pri tome ceo ambijent upotpunjuje galimatijas raznih zvukova, od sirena automobila, preko muzike iz hramova, graktanja ptica do vrisaka majmuna.

U Katmanduu zbog blizine Tibeta, ima dosta budističkih hramova i monaha, koji skladno egzistiraju sa hindu tradicijom. Do Lase, glavnog grada Tibeta, je nekih 900 km pri čemu se penjete i do visine od oko 5000 metara, sa spektakularnim pogledima na himalajski venac. Veliki broj tibetanskih budističkih sveštenika je ovde u egzilu, pošto je Tibet zauzet od strane Kine još 1950. godine, a brojni sveštenicu su nakon toga morali da izbegnu iz zemlje, uključujući i Dalaj Lamu. Buda se u Hinduizmu smatra jednim od reinkarnacija Boga Višnu. Rođen je u Nepalu, u mestu Lumbini, blizu sadašnje granice sa Indijom, u kraljevskoj porodici. Sa 29 godina je napustio palatu i porodicu i krenuo u potragu za prosvetljenjem.


7000623764289cef07487d827326997_extreme.jpg


U gradu se nalazi i najveća budistička stupa na svetu (stupa je vrsta monumentalne budističke relikvije), Bodnat, koja fascinira svojom grandioznošću i jednostavnošću, sa očima Bude, koje gledaju na sve četiri strane sveta. Na jednom od brda u blizini centra grada nalazi se i čuveni budistički hram, koji se zove Hram majmuna, do kojeg se stiže tako što se uspenjete brojnim stepenicama, koje vode do vrha. Skulpture Bude u meditativnoj lotos pozi se nalaze u podnožju, a tipična budistička stupa, na vrhu odakle se pruža lep pogled na grad. Naravno u samom hramu, a i oko njega, muva se veliki broj majmuna. Jedno od Hindu božanstava je i Hanuman, čovek sa glavom majmuna, koji je veliki i hrabar ratnik.

Katmandu obiluje brojnim hindu hramovima, koji dominiraju gradskim trgovima. Mnogi hramovi su pod zaštitom UNESCO-a i predstavljaju remek dela hindu arhitekture. Većina je pravljena u pagoda stilu, na nekoliko spratova, sa rezbarenom drvenom fasadom. Gde god se okrenete susrećete se sa brojnim božanstvima iz hindu panteona.

Hindu mitologija bogova sadrži veliki broj likova, koji predstavljaju manifestacije, i reinkarnacije vrhovnih bogova. Od svih Bogova vrhunsku poziciju ima Brama, koji u stvari simboliše univerzalnu dušu. Višnu je jedan od centralnih Bogova u hindu panteonu i predstavlja Boga koji održava sve postojeće. Drugi značajan i prisutan Bog je Šiva, koji ima dva aspekta – kreator i rušitelj., zatim tu su još i Ganeš, čovek slon, koga je najlakše prepoznati i koji je najpopularniji (Šiva je njegov otac, koji mu je greškom odrubio glavu, a zatim je morao da je vrati, ali tako što bi to bila glava prve životinje, koja je naišla). Ganeš je simbol mudrosti i prosperiteta. Tu je i Krišna, koji svira flautu i igra. Muške bogove prati i veliki broj ženskih boginja, kao što su Parvati. Sarasvati, Kali, Durga itd. Kroz ceo Nepal i Indiju se prostire veliki broj svetilišta posvećenih ovim bogovima, sa njihovim skulpturama i simbolima, koji se poštuju i osveštavaju svakodnevno.

Gde su koreni ove jedinstvene i stare religije?

Jedna od najstarijih svetskih civilizacija je cvetala u dolini reke Ind, u današnjem Pakistanu, u periodu od otprilike 2600 do 1500 godine pre Hrista. Hiljadu i petsto godina pre Hrista, arijevska nomadska plemena su zaposela prostor severozapadne Indije, donoseći sa sobom i Vede, koje čine jezgro Hindu religije i prihvaćene su kao sveti tekst i božansko otkrovenje. U početku su se prenosile samo usmeno i predstavljaju božanske himne. Kasnije su napisane Upanišade, zatim i čuveni epovi Mahabharata i Ramajana, u okviru kojih se izdvaja i Bagavad Gita, koja na neki način predstavlja Bibliju Hinduizma.

Hinduizam, tradicionalna religija Nepala i Indije predstavlja više filozofiju i način življenja nego dogmatsku strukturu. Centralni pojmovi su Darma i Karma. Darma se odnosi na unutrašnji moralni zakon, koji je u biti celog života i postojanja, a Karma je vezana za ciklus radjanja i umiranja. Verujući u reinkarnaciju, ponovno rađanje, u hinduizmu postoji i verovanje da čovek svojim dobrim ili lošim postupcima gradi svoju karmu i ponovo se rađa radi učenja lekcija i otplaćivanja svojih dugova, koje je napravio u prethodnom životu. Sve dotle dok ne postigne oslobođenje, odnosno potpuno stapanje sa univerzalnom dušom sveta.

Nakon tri dana, obilaska grada i hramova, otišao sam na izlet i planinarenje do okolnih Himalaja. Posle prašnjavog, suludog i natrpanog Katmandua ovo je bila osvežavajuća promena. Prizori zalaska i izlaska Sunca iznad Mont Everesta i ostalih vrhova su veličanstveni i oduzimaju dah. Prolazeći kroz idilična nepalska sela, sa terasastim padinama, na kojima se obrađuju pirinač i ostale kulture, upija se neki zdravi prirodni ambijent i vedri duh. Utisak koji sam brzo stekao je da su Nepalke možda najlepše žene na svetu. U svojim koloritnim sarijima koje nose čak i kad rade na poljima, elegantne, dostojanstvene i čulne.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Pogled na Katmandu: foto-zapis

23. maj 2006.

Pogled na Katmandu: foto-zapis


Ova serija odabranih fotografija iz Katmandua, glavnog grada Nepala, ima za cilj da čitaocima omogući malo neposredniji doživljaj ovog drevnog grada i doline Katmandu u podnožju Himalaja. Foto-reportaža je napravljena neposredno pre skorašnjih demonstracija u Katmanduu koje su dovele do ponovne uspostave demokratskih institucija a posle dugog perioda apsolutističke vladavine kralja Gjanendre. Ovo romantično kraljevstvo već izvesno vreme gori usled sukoba kraljevske vojske i maoističkih pobunjenika koji faktički kontrolišu 90% teritorije Nepala, sa izuzetkom samog glavnog grada i istoimene doline, kao i pojedinih provincijalnih centara. Kao i u drugim sličnim sukobima u svetu, najveće žrtve su civili koji ne vide pravu alternativu ni u jednom političkom rešenju. Turizam, jedini značajan izvor zarade u Nepalu, polako presušuje i stoga ova amaterska foto-reportaža želi da dâ skromnu podršku brojnim prijateljima u toj lepoj zemlji koji u ovom trenutku ne vide perspektivu i gube nadu u sopstvenu budućnost.

Fotografije i tekst: Olivera Burgess

Izvor: B92

14343663304472f777f09a1197127808_extreme.jpg

Pogled na grad i dolinu Katmandu, sa vencima Himalaja u pozadini.


6992059544472f7780e9a2928717799_extreme.jpg

Trg Patan Durbar, jedan od tri drevna trga u Katmanduu.



10239184924472f77821df1914101648_extreme.jpg
Svakodnevni život se odvija u srcu grada-muzeja.

20384846394472f778357f2279253957_extreme.jpg

Detalj kraljevske palate na trgu Katmandu Durbar. Prefinjeno rezbarenje u drvetu na potpornim stubovima i prozorima je karakteristično za arhitekturu u Nepalu iz XV i XVI veka.


16537795674472f778469aa642595146_extreme.jpg

Hindu ‘sadu’ (sveti čovek) u prolazu kroz Katmandu, na putu ka jednom od brojnih svetilišta u Himalajima.


15332574764472f7785ce97334462008_extreme.jpg

Još jedan sadu – sledbenik boga Hanumana (bog-majmun).


5594205364472f7786fd51254676492_extreme.jpg

Jedan od tipičnih izloga zubnih ordinacija u Katmanduu.


12060383844472f77884097164553296_extreme.jpg
'Reklama' za zubne proteze u istom izlogu.

14482010584472f7789dc02570944397_extreme.jpg

Tih praznični dan u starom gradu.


6793585824472f778b456f784477287_extreme.jpg
Budistička stupa nedaleko od trga Durbar u centru grada.

19017860074472f778c5e9c045280101_extreme.jpg

Čitav Nepal ukrašen je raznobojnim zastavicama koje u vetar šalju budističke molitve.


4699413314472f778db74a282445938_extreme.jpg

Stare Tibetanke u trenutku molitve.


18896831214472f779114ff921670231_extreme.jpg

Još jedan budistički manastir na ivici grada.


8764221184472f7792804a762994891_extreme.jpg

Detalj iz budističkog hrama Suajambu koji se nalazi na brdu zapadno od Katmandua i koji se smatra najstarijim naseljem u dolini.


10494623244472f779451ef974599089_extreme.jpg
Monasi u trenucima odmora.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Na pola puta do Krova svijeta

26. novembar 2008.

Na pola puta do Krova svijeta

U avionu lokalna kompanije Sita Air koja prevozi putnike diljem Nepala, stjuardesa nam je uz bombone poslužila i smotuljke vate kako bismo zaštitili bubnjiće od nesnosne buke prilikom uzlijetanja. Aplauz putnikâ kojeg su piloti dobili nakon slijetanja i sigurnog zaustavljanja na zakrivljenoj i nakošenoj pisti u Lukli bio je iskren, koliko i zaslužen.

Autor: Drago Hedl
Izvor: B92


476652452492d794d4bb90878645453_extreme.jpg

Pogled na Krov svijeta (Photo: Drago Hedl)


Postoje dva načina da biste iz nepalske prijestolnice Kathmandua stigli do 250 kilometara udaljene Lukle, mjestašca na sjeveroistoku Nepala, odakle kreće većina ekspedicija na Mount Everest. Možete 12 sati autobusom do Jirija, pa onda još sedam dana penjući se planinama višim od pet tisuća metara; ili zrakoplovom iz Kathmandua za 35 minuta. No, aerodrom u Lukli jedan je od najopasnijih na svijetu: doslovce je uklesan u stijenu nad provalijom dubokom 700 metara, s kratkom pistom od samo 475 metara, koja se penje pod kutom od 12 stupnjeva i na kraju zavrće udesno, u obliku naopako napisanog slova "J", pa slijetanje i polijetanje liči na vožnju najluđom rollacostom.

Zastrašujući tekstovi koje sam, pripremajući se za put, čitao o toj zračnoj luci dodatno su dobili na dramatičnosti kad je prastari boeing 757 Air Nepala, na letu iz New Delhija sletio u Kathmandu: dočekala nas je vijest da se sat prije, toga 8. listopada, razbio zrakoplov na liniji za Luklu, kamo smo trebali putovati sutradan. Smrt 18 osoba, mahom turista, u malom DeHavilland DHC-6 Twin Otteru lokalne kompanije Yeti Airlines, nije bio samo mučan uvod u sanjanu avanturu penjanja do vidikovaca odakle puca pogled na vrhove Mount Everesta, Lhotse i Ama Dablama, već je tragedija uzrokovala i opću pomutnju dan kasnije. U zgradi male zračne luke za domaće letove iz Kathmandua, koja liči na kakav provincijski autobusni kolodvor, samo stotinjak metara od međunarodnog aerodroma Tribhuvan, sutradan je vladala neopisiva gužva. Loše vrijeme i tog dana u Lukli i otkazani letovi zbog jučerašnjeg udesa izazvali su pravi kaos. Stotine putnika i gomile robe koja će tako najbrže stići u Luklu – kojekakvih korpi i kutija natovarenih cvjetačom, rajčicom ili blitvom, vreća riže, buradi i zamotuljaka s hranom, ruksaka s planinarskom opremom i kartona kokošjih jaja – tiskalo se pred šalterima, gdje nitko nije znao reći hoće li i koja kompanija toga dana uopće letjeti.


351366280492d794d7108a915600194_extreme.jpg
Aerodrom u Lukli (Photo: Drago Hedl)

No, sutradan, sve je već bilo u redu pa kad smo se ukrcali u mali njemački dvomotorac Dornier 228-202, kojim lokalna kompanija Sita Air prevozi putnike diljem Nepala, stjuardesa nam je uz bombone poslužila i smotuljke vate kako bismo zaštitili bubnjiće od nesnosne buke prilikom uzlijetanja. Aplauz putnikâ kojeg su piloti dobili nakon slijetanja i sigurnog zaustavljanja na zakrivljenoj i nakošenoj pisti u Lukli bio je iskren, koliko i zaslužen: možda nije pretjerano reći da slijetanje u Luklu liči na novo rođenje.

Fascinantni krajolici od tog pitoresknog mjestašca u kojem turisti brojem višestruko nadmašuju njenih 230 stanovnika, svojom će ljepotom brzo baciti u zaborav sve muke i strahove izazvane naporima da onamo stignete. Gomila kojekakvog svijeta, nosača i vodiča, jakova i malih brdskih konja, tiska se u nekoliko tijesnih ulica. Odatle kreću svi penjači na Mount Everest, ali i oni manje ambiciozni čiji je cilj Bazni kamp na 5.364 metra, te bezbrojni turisti poput nas, zadovoljni da vide krov svijeta, makar i s 4.000 metara nadmorske visine. Sasvim dovoljnih za visinsku bolest čije ćemo blage, ali ipak neugodne simptome, uskoro početi osjećati.


319018105492d794d93dad128537631_extreme.jpg

Lica Nepala (Photo: Drago Hedl)


U Lukli imamo "radni doručak" kako bismo se koliko-toliko prilagodili na 2.840 metara iznad mora (za usporedbu, Triglav je samo 24 metra viši!) i pripremili za 30-ak kilometara dug put do Tengbochea, na 3.860 metara, krajnje odredište našeg četverodnevnog etverodnevnbog je.ka kilometara dug putko-toliko prilagodili na 2.840 metara iznad moras 4.000 tisuće metara nadmorske visine.uspona padinama Himalaja. Naš luckasti vodič Om Prasad Nepal, prezimena jednakog nazivu zemlje čiji je stanovnik, i još golobradi nosač Chandra Bahadur Purt kažu kako će nam za povratak, nizbrdicom, trebati dan manje i smijuljeći se dodaju da usponi nisu osobito teški. Vjerovat ćemo im prvih nekoliko sati lagane uzbrdice na putu za Phakding, mjesto u kojem ćemo prenoćiti, no sljedećeg dana dojam o laganim usponima posve će iščeznuti. Težinu puta do Namche Bazara u potpunosti ćemo shvatiti tek tjedan dana kasnije, kada se istom kozjom stazom budemo spuštali na povratku u Luklu, bezbroj se puta pitajući kako smo te strme uspone uopće svladali.

U Phakdingu, Namche Bazaru, Khumjungu, Thengbocheu i drugim živopisnim selima koja su se nanizala uz usku krivudavu stazu, sve je, kao i drugdje u Nepalu u znaku Mount Everesta – tako se zovu restorani, turistička prenoćišta do Baznog kampa koja se pretenciozno nazivaju hotelima, tako se zove i najpopularnije nepalsko pivo, i flaširana voda imenom Everest H2O, a Mount Everest zamijenio je na svježe otisnutim novčanicama i bivšeg kralja Gyanendru, mada je u opticaju mnogo više onih starih, iz vremena dok je mlada republika još bila kraljevina. Podsjetilo me to na prošlogodišnje putovanje Mongolijom gdje se sve zvalo Džingis Kan.


2116291781492d794dd0b01261057013_extreme.jpg
Gradnja kuće (Photo: Drago Hedl)

Na ulazu u Nacionalni park Sagarmatha (ime je dobio po nepalskom nazivu za Mount Everest) policajci iz kućice sklepane od dasaka dugo će iz knjižice koju morate pribaviti u Nepalskom turističkom birou da biste se uopće mogli penjati po Himalajama, prepisivati sve vaše podatke. Nepalci, srdačan i pristojan svijet, i inače sve vole zapisivati i ovjeravati kojekakvim štambiljima i taj će vas njihov običaj pratiti od ulaska u zemlju, do izlaska iz nje.

Put do Namche Bazara i dalje do Thengbochea prepun je turista i lokalnog svijeta. Dok prvi uživaju, drugi tegle sve što je za njih potrebno: od osobnih stvari do hrane i pića za brojne usputne restorane i kojekakve robe za male, nanizane dućane. Kad vidite nosače s teretom na leđima teškim i pedesetak kilograma ili pretovarene jakove, jedino "prijevozno sredstvo" koje ovdje funkcionira, s mnogo ćete više razumijevanja i manje negodovanja litrenu bocu vode, koja vas je u Kathmanduu koštala 15 rupija, platiti 200 ili 250. Trebalo je to dotegliti do tih visina. No, ako cijena vode raste kako se penjete prema Baznom kampu, tečaj dolara će biti sve niži, pa valja biti mudar i u Kathmanduu zamijeniti dovoljno novca. Razlika na 100 dolara može biti i do tisuću rupija, a za taj iznos dvije osobe mogu solidno objedovati u boljim restoranima nepalske prijestolnice.


964564489492d794e13b20259684688_extreme.jpg
Srušeni most (Photo: Drago Hedl)

Tek nešto širi od kozje staze put prema baznom kampu krivuda, penje se i spušta, pa zavrne na uske metalne mostove razapete iznad provalija, ispod koje se u dubini i vodenoj prašini, pjeni rijeka Dudh Koshi. Sad, tijekom sušnog razdoblja, ona poput srebrne zmije vrluda između planina, a za monsuna nabuja i podivlja, demonstrirajući svoju zastrašujuću snagu. Tim putem, koji povremeno prati korito rijeke, ništa se bitnog nije izmijenilo stotinama godina – ljudi i stoka ovdje su jedino transportno sredstvo za sve što je potrebno prebaciti iz Lukle naviše i taj mukotrpni način izvor je prihoda mnogih obitelji.

Grižnju savjesti koju ćete osjetiti gledajući šerpe kako vuku tovare ispod kojih se jedva vide, pokušat ćete ublažiti mišlju kako oni, da nema turista poput vas, ne bi imali prilike za ikakvu zaradu. Među njima su i dječaci, mlađi od našeg Chandra Bahadur Purta, kojima, da radim u kafiću, nikada ne bih prodao alkohol ili cigarete. Golobradi su, možda im je 15-16 godina, ali već su izučili ovdje najrašireniji zanat i u lakim sandalama, sa štapom u obliku slova "T", koji im služi pri penjanju ali i kao oslonac za kratkih odmora, s trakom koja povezuje teret i njihovo čelo, da bi lakše balansirali, veru se lako i sigurno poput divokoza. Raspoloženi su, a neki od njih poznaju i našeg vodiča Oma – možda su bili partneri vodeći kakvu skupinu poput naše - pa kratko zastaju i veselo čavrljaju na jeziku koji podsjeća na prepirku čavki.


788263418492d794e403f7215046823_extreme.jpg

Šerpa (Photo: Drago Hedl)


Na tri i pol tisuće metara još je sve zeleno i bujno, kao da smo u dolini. Crnogorica se miješa sa stablima pokrivenim debelim mesnatim lišćem, a mali vrtovi uz kamene seoske kuće puni su kupusa i blitve kojima očito prijaju visine i oštri zrak. Uz put seljaci u pletenim košarama nose poput klikera malen krumpir, a čili paprika, klipovi kukuruza i sitan crveni grah suše se u dvorištima na prostrtim šatorskim krilima. Musava djeca skaču uokolo, kokoši trčkaraju sudarajući se s kozama, zvukovi tibetanske glazbe dopiru iz malih prodavaonica pretrpanih suvenirima. Sve je živo i veselo pa imate dojam da su Nepalci najsretniji ljudi na svijetu iako ih više od 85 posto živi s manje od deset kuna dnevno.

A tih, manje od dva dolara, zarađuje se kojekako – u svakom ćete usputnom selu vidjeti i građevinske radnike koji ondje, bez ikakve mehanizacije, samo s dlijetom, čekićem i pilom, grade kuće od materijala kojeg je moguće naći na licu mjesta. Kameni blokovi, osnova tih kuća, klešu se na mjestu gradnje iz stijenja kojeg je napretek, a ono malo drveta, potrebnih za vrata, prozore i krovnu konstrukciju, pili se i oblikuje uz kuću koja niče.

Namche Bazar najveće je mjesto na putu od Lukle prema Baznom kampu i sa svojih 800 stanovnika središte je regije Khumbu. To živopisno mjestašce koje ima čak i muzej i u čijoj smo knjizi utisaka vidjeli i potpis Stipe Božića, razasulo se po brdima ispod planinskih vrhova Kongde Ri (6.187 metara) i Thamserku (6.623 metara), koji se prekriveni snijegom natječu u bjelini s oblacima. U zemlji koja ima jedan od rijetkih monopola, gdje je osam od 10 najviših vrhova svijeta, to i nisu neki gorostasi, no izjutra, kad sunce obasja njihove snježne kape, izgledaju nadnaravno i tek će ih prizor Mount Everesta, kad se sljedećeg dana popnemo još 400 metara da bismo ga ugledali, u potpunosti zasjeniti.


235771663492d794e76ade499277726_extreme.jpg
Prometna gužva (Photo: Drago Hedl)

U hotelu, koji se naravno zove Everest, vlada prava raskoš - ima i tuš s toplom vodom, čija se upotreba dodatno zaračunava, no nema te cijene koju nakon višednevnog znojenja i pentranja po prašnjavim stazama, ne biste bili spremni platiti. Izbor hrane, ni ovdje u Namche Bazaru nije osobit i sve se uglavnom svodi na nekoliko vrsta povrća pomiješanih s tijestom ili rižom, ili obrok kojeg je naš vodič Om Prasad Nepal jeo od prvog do posljednjeg dana – omiljeno jelo u Nepalu, dhal bat. To je porcija kuhane riže koja se posipa juhom od leće i uz slasno mljackanje jede prstima. Može se dodati i ponešto ovčjeg mesa, no kada vidite kako se ono doprema i uvjete u kojima se čuva, zacijelo ćete, bar na tom putu, postati vegetarijanac.

1968458931492d794e9bbff995500030_extreme.jpg
Jutarnja pozlata (Photo: Drago Hedl)

Dan kad smo, popevši se do 3.880 metara ugledali vrh Mount Eversta, ostat će u sjećanju za cijeli život. Prvo nas je opčarao Ama Dablam čiji vrh, sa strane koju smo vidjeli, svojom elegancijom podsjeća ne Chryslerov toranj u New Yorku, koji se poput kakve ponosne sekvoje koči na uglu 42. ulice i Avenije Lexington. No to je tek uvod u sliku koja slijedi. Mističan i teško osvojiv, ukazat će se potom Mount Everest, koji zbog položaja odakle ga gledamo izgleda niži od vrha Lhotse, iako ga u stvarnosti nadvisuje za 332 metra. To su vrhovi svijeta i nama, običnim turistima koji smo se jedva približili tek polovici tih visina, izgledaju neosvojivi i nedostupni u svojoj ljepoti i otmjenosti. Tu mističnost kojom zrače pojačat će oblaci što se, čim jutro odmakne, počnu skupljati oko njihovih vrhova, da bi ih do podneva već sakrili i posve zakrilili. Kao da je poruka: valja doći bliže da biste nas vidjeli.

Taj izazov, za kojeg nismo imali snage, mnogi su prihvatili, no rijetki i doživjeli. Ali vidjeti vrhove svijeta, makar s njihovih razmjerno lako dostupnih padina, s nekih četiri tisuće metara, doživljaj je vrijedan svih napora, svake kapi znoja i svakog koraka poput olova teških nogu.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Nepal: u neudobnom sendviču

16. januar 2009.

Nepal: u neudobnom sendviču


Stanovnici najmlađe republike na svetu imaju velika očekivanja od demokracije, imenice koja je odnedavno i službeno ušla u naziv zemlje, otkako se ove godine Nepal otarasio kralja i monarhije

Autor: Drago Hedl
Izvor: B92


934874607496ed5dc7fa6c890371575_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Na jednom od ulaza u nepalski Chitwan Royal National Park netko je bijelom bojom precrtao ono Royal, baš kao što je i tamošnja nacionalna zrakoplovna kompanija nedavno iz svog starog naziva Royal Nepal Airlines izbacila istu riječ.

S novih nepalskih novčanica, koje još mirišu na tiskarsku boju, lik bivšeg kralja Gyanendre, netragom je nestao, da bi ga zamijenio vrh Mount Everesta.

S popisa državnih praznika izbrisan je 7. srpnja, rođendan kralja, a njegov sad već bivši raskošni dvor u Katmanduu, kojeg je napustio četiri dana iza svog 61. rođendana, smješten preko puta gotovo jednako velikog američkog veleposlanstva, bit će pretvoren u muzej.

Kad su u travnju ove godine, nakon višegodišnjeg rata, maoisti na izborima osvojili vlast, a potom u svibnju proglašena republika, da bi se kralj sredinom lipnja povukao s vlasti, mala zemlja s najvišim planinama svijeta, zakoračila je u parlamentarizam, nakon 240 godina monarhije.

Nepal, površinom tri puta većom od Hrvatske i sa šest puta brojnijim stanovništvom, stiješnjen je u neudobnom sendviču između dviju najmnogoljudnijih zemalja svijeta, Indije na jugozapadu i Kine na sjeveroistoku.


1778615024496ed4719bf38027683647_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Sa svoja jedina dva susjeda dijele nemalo tri tisuće kilometara dugu granicu, pa za gotovo 30 milijuna Nepalaca vjerojatno nije ugodan osjećaj biti između milijardu i 150 milijuna Indijaca i milijardu i 330 milijuna Kineza.

Santosh Rimal, novinar lista Naya Patrika (Nove novine), nedavno pokrenutog dnevnika koji se prodaje u 55.000 primjeraka, kaže međutim kako to nije glavna briga njegovih sunarodnjaka. U zemlji gdje se živi s manje od dva dolara dnevno (Rimal kao novinar zarađuje oko sto dolara mjesečno), glavni je problem kako preživjeti.

To se vidi na svakom koraku: od prenapučenog Thamela, živopisnog trgovačkog središta Katmandua, gdje vas trgovci svim i svačim vuku za rukav, spuštajući početnu cijenu na manje od polovine; do teškog fizičkog rada na rižinim poljima u unutrašnjosti, ili na pretovarenim nosačima, koji na leđima, u podnožju Mount Everesta, kozjim stazama nose terete, nerijetko teže od njih samih.

Nepal je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, a desetgodišnji rat za svrgavanje monarhije, koji je odnio oko 13 tisuća života i raselio sto tisuća izbjeglica, dodatno ju je osiromašio.

1141731766496ed471ddf5a275326708_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Očekivanja od novouspostavljene republike su velika. Krishna Bhattarai, vlasnik male turističke agencije s kojim večeramo u jednom od bezbrojnih restorana nepalske prijestolnice, žali se kako mu vlada malo pomaže. On, njegova obitelj i desetak osoba koje zapošljava žive od turizma, no, kaže, on dovodi ljude koji ovdje troše i omogućavaju stotinama drugih da također od toga žive.

"Na CNN-u nećete vidjeti plaćene oglase naše vlade koja poziva turiste da dođu ovamo, kao što to čine druge zemlje. To im ni ne zamjeram", kaže Bhattarai, "jer znam da je državna blagajna prazna. Ali im zamjeram što raznim birokratskim propisima i gomilom kojekakvih službenika, otežavaju moj rad".

Tu silnu birokraciju osjetit će i svaki turist. Čim sletite u međunarodnu zračnu luku Tribhuvan u Katmanduu, sjatit će se gomila raznoraznih činovnika: jedan će vam pregledavati putovnicu, drugi spajalicom pričvrstiti fotografiju uz obrazac potreban za vizu, treći će tu vizu zalijepiti u pasoš. Mnoga radna mjesta su izmišljena, plaće mizerne, no bolje je zaraditi i 60 dolara mjesečno, nego ništa.

Oko pola milijuna Nepalaca radi na sezonskim poslovima u Indiji. Tisuću sedam stotina kilometara duga granica s Indijom posve je otvorena i Nepalci onamo mogu slobodno, bez viza i putovnica. Ali konkurencija je velika, takvih koji traže posao, u Indiji je napretek, pa se mnogi otiskuju dalje, u Maleziju i zemlje Zaljeva.

Indiji, za razliku od drugog susjeda, Kine, Nepalci su mnogo skloniji. Kulturološki i jezično su im bliži. Malo tko će reći da graniče s Kinom, već radije kažu kako je na sjeveru Tibet, a na turističkim kartama, tiskanim u Nepalu, svugdje će stajati Tibet, dok će Kina biti napisana odmah iza toga, ali stavljena u zagradu.

Simpatije prema Tibetu unekoliko su splasnule kad je shvaćeno da iza prosvjednika, koji svako malo izađu na ulice Katmandua, ne bi li ukazali na potlačenost tog naroda u Kini, prilično čvrsto i financijski obilato, stoji Indija.

320993733496ed47246392119370420_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


"Tibetanci se tijekom dana, odjeveni u njihovu tradicionalnu nošnju, skupljaju i demonstriraju ispred američkog veleposlanstva, a navečer, u odijelima i s kravatom, kockaju se po kasinima Katmadua", kaže Krishna Bhatarrai, vlasnik turističke agencije Encounters Nepal.

Bhatarrai nije prevelik optimist kad je u pitanju budućnost Nepala. Sjeća se kako su nepalski vojnici bili u sastavu UNPROFOR-a, mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za vrijeme rata u Hrvatskoj, no boji se da bi slična sudbina, kakva je zadesila bivšu Jugoslaviju, reprizu mogla imati i u njegovoj zemlji. Tenzije između 14 pokrajina su velike, politička nestabilnost ogromna, a interesi Kine i Indije snažno se prelamaju preko Nepala.

No, Gyaneshwor Acharya, marketinški stručnjak u nakladničkoj kući Naya Prakashan u Katmanduu, s kojim pijemo zeleni čaj u kultnom restoranu Nanglo, smještenom preko puta luksuznog Sherpa Hotela na Durbar Margu, nema tako crne misli.

Kaže kako je i Indiji i Kini u interesu da između njih postoji Nepal, kao tampon zona. No, to je slaba utjeha. Nepal tek neznatno razdvaja Kinu od Indije – dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta izravno se dodiruju granicom dugom čak 3.380 kilometara.

Nanglo restoran mjesto je gdje se sastaje lokalni jet set, gdje ćete susresti strane diplomate, bogatije turiste i kojekakve skorojeviće koji žele biti viđeni i mogu si priuštiti tamošnje prilično visoke cijene.

230341503496ed472a4f3d770750035_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


To je jedna od zapadnjačkih oaza Katmandua, najvećeg nepalskog grada, brojem stanovnika gotovo jednakom Zagrebu. Takvih ugodnih mjesta i nema previše u nepalskoj prijestolnici, prenapučenoj, zagađenoj, bučnoj i tijesnoj, u kojoj svatko traži svoj komadić životnog prostora, nekoliko desetaka rupija dnevno i bar porciju dhal bata, nepalskog jela spravljenog od kuhane riže i leće.

Kolikogod bio težak život u Katmanduu, on ipak pruža više prilika i mogućnosti za pronalaženje različitih poslova, naročito u turističkoj sezoni, čija je špica kratka, ali intenzivna, od listopada do kraja studenog.

Kad prestanu monsuni i dok u planinama još nije suviše hladno, sjati se ovamo bjelosvjetsko šareno društvo i eto posla za kuhare u restoranima, vozače rikši, nosače, taksiste, prodavače…

U provinciji, gdje je – osim na turističkim rutama – stranaca manje, život je još teži i ne daje ni ono malo mogućnosti koje nudi Katmandu.

Na putu od nepalske prijestolnice do drugog po veličini grada, Pokhare, uz najvažniju cestu zvanu Mahendra, koja vijuga dolinama rijeka Seti i Trisuli, vidjet će se sva težina tog života i široko rasprostranjene bijede. Kao i drugdje na Istoku, od Indije do Indonezije, život se uglavnom odvija uz cestu, jer je tu prilika da se ponešto zaradi.

Dječji rad nije nešto nad čime će se u Nepalu netko zgražati. Čak i teški poslovi, kakvo je tucanje kamena (a kamena je u Nepalu napretek), koji usitnjen služi kao građevinski materijal, uobičajen je za djecu školske dobi.

479850431496ed472ef959878603870_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Vidjet ćete ih, onako malene, kako čuče u improviziranim skladištima i čekićem udaraju kamenje sve dok ne postane dovoljno sitno da bi poslužilo u građevinarstvu. Ono što djeca usitne, prosijava se kroz metalna sita, a što ne prođe kroz tu mrežu, ponovno će na drobljenje.

Taj neugodan posao, na cjelodnevnom suncu, u čučećem položaju, ovdje je rezerviran uglavnom za djecu. Zarade li i dolar dnevno, bit će sretni.

Podjednako kao i građani, u Nepalu je siromašna i država. Kralj i njegova svita, uz brojne druge privilegije, nisu dakako plaćali ni poreze, no ta je pojava u Nepalu općeraširena.


263915086496ed4735f2b9323217697_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Poduzetnici, poput Birendre Chudala, koji u Katmanduu ima malu trgovačku tvrtku, kažu kako je u pitanju začarani krug. Ljudi izbjegavaju plaćanje poreza jer im država zauzvrat ništa ne nudi, a država im ništa ne može ponuditi jer nema novca.

Sve državno svedeno je na minimum: zdravstvo je u očajnom stanju, mirovina nema, javne službe jedva da postoje, obrazovni sustav je u kolapsu…

Biuyan Adhikart, vodič u nacionalnom parku Chitwan, vrsni poznavatelj ptica i egzotičnog prašumskog raslinja, ima 25 godina, tek se oženio i još nema djece, ali sanja o odlasku iz Nepala. Raspituje se kako bi mogao doći u Hrvatsku, raditi nešto, steći kakav kapital i onda se vratiti.


89879633496ed47394ed8990490692_extreme.jpg

Photo: Drago Hedl


Mlad je i bistar, s razvijenim smislom za humor, pa će za jednog od brojnih nestanaka struje u hotelu Jungle Safari Resort, smještenom na rubu džungle, na svoj način komentirati aktualne energetske prilike u svojoj zemlji: "Nepal ima obilje vode i rijeka, iznimne hidropotencijale, pa je logična posljedica toga da u zemlji nema dovoljno struje".

A da električne energije u Nepalu kronično manjka, uvjerili smo se i u Katmanduu, gdje je također svako malo nestaje, pa tisuće malih agregata, stvarajući nesnošljivu buku i dodatno zagađenje, umjesto struje iz hidrocentrala, osvjetljavaju tamošnje hotele i restorane.

Stanovnici te najmlađe republike na svijetu, s 10 od 14 najviših vrhova planete, imaju velika očekivanja od demokracije, imenice koja je odnedavno i službeno ušla u naziv zemlje, otkako se ove godine Nepal otarasio kralja i monarhije.

Kao i svugdje, ljudi su nestrpljivi u očekivanju boljeg. No, u toj siromašnoj i zapuštenoj zemlji, teško je uopće naći točku od koje krenuti, točku koja bi ta očekivanja mogla i ostvariti.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Dolina Katmandua

5. jun 2009.

Dolina Katmandua


Turisti su bili treća grupa hodočasnika koji su želeli da otkriju u Nepalu poslednji autentično srednjovekovni kutak na kugli zemaljskoj.

Autorka: Nada Mijatović
Izvor: Danas


1812402864a2854376258e205154628_huge.jpg


Sve do polovine prošlog veka jedinstveni krajevi sveta danas poznati kao država Nepal za većinu Zemljana, a pre svega za Evropljane, predstavljali su bajku. I jedinstvenu misteriju. A onda je, dosta naglo, ta privlačna vilinska priča počela da se osvaja, razotkriva i time da dobija obrise neke nove, nepoznate, ali ipak postojeće stvarnosti koju obeležavaju usrdno verovanje i stapanje sa svojim bogovima. Kao i neobična, toliko topla ljubaznost i širokogrudost prema stranim gostima.

Zapravo, kralj Tribuvan je 1951. godine otvorio granice svoje zemlje i njena nesvakidašnja lepota začinjena pomenutim tajanstvom postala je jedan od najomiljenijih ciljeva putovanja. Prvo su stigli planinari da osvajaju... Mont Everest, Makalu, Anapurnu, Loce i ostale vrhove „krova sveta“. Zatim su navalili hipici sa svih kontinenata, uvereni da se ovde, posredstvom slobodno prodavane droge, doživljava neslućeno blaženstvo u svom najoriginalnijem obliku. Turisti su bili treća grupa hodočasnika koji su želeli da otkriju u Nepalu poslednji autentično srednjovekovni kutak na kugli zemaljskoj.

S tim u vezi jedna zanimljivost. Dve turističke predvodnice inostranih grupa poželele su i nešto drugo: da osvoje i prisvoje (da li zauvek, ili samo za vreme kratkog boravka u dolini Katmandua, nepalske prestonice, ostalo je nepoznato) svog uslužnog domaćina Gobindu. Oduševio ih je (jednu maja, pa drugu novembra iste godine) svojom više iskrenom pričom nego (tipično nepalskim) izgledom.

- To je nešto karakteristično za naš narod, onda su to dve osobine: smisao za umetnost koja je deo našeg mentaliteta i religija utkana u naš svakodnevni život - bile su Gobindine reči upućivane svim njenim gostima.

- Nepal je možda jedina zemlja na svetu u kojoj nema ni nespretnih, ni nedarovitih, a ponajmanje ateista. Kako bi ih i bilo kada obitavaju, bar ovi u gradovima, doslovno stešnjeni među hramovima?! Katmandu, Patur i Baktapur, tri najveća danas već spojena urbana naselja Nepala, kao da su izronili iz srednjeg veka i utopili se u sadašnjost. Hinduistički i budistički hramovi, likovi Budinih inkarnacija, bogovi oličeni u životinjama... to je naša gradska svakodnevnica. Primećujete li sami da se stare trošne kuće s prljavim dvorištima, poneka sa veoma lepo izrezbarenom, ali zapuštenom kapijom, jedva vide među stupama i pagodama.

- A da li biste vi, kao rođeni Nepalac, mogli, recimo... ljubavi, pa čak i braka radi, da ovu starinsku, dosta zapuštenu lepotu zamenite životom u čistom, zdravom, modernom okolišu? - usudila se Elen, kao vodič jedne strane grupe, da pita Gobindu. - Na primer, da vam ja sada ponudim da svoju tradicionalnu romantiku zamenite urednom lepo uređenom supermodernom realnošću?

- Samo vi, hrišćani, poznajete veću ljubav od one prema religiji - uzvratio je Nepalac. - Za nas bi to bilo cepanje ličnosti koju ne zaslužuje niti može trajno da zadovolji ijedna putena lepota.

Odgovor jedinstven i jasan, da jasniji ne može biti.

Za divno čudo, posle pola godine isto pitanje učenome Gobindu postavila je Fler, druga vodičkinja (naravno u dogovoru s prvom), a uzgred lepša i neodoljivija od bilo koje holivudske dive. I - dobila je u dlaku isto objašnjenje.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kupanje sa slonovima kao turistička ponuda

Kupanje sa slonovima kao turistička ponuda

Dok neke zemlje turistima uglavnom nude sunce i more, druge zemlje poput Nepala, svojim posetiocima nude nešto drugačije sadržaje.

1.jpg
2.jpg

Nacionalni park Čitvan je prvi park s divljim životinjama u Nepalu i turisti tamo mogu videti pa čak i dirati brojne retke životinjske vrste. Na području veličine 932 kvadratnih kilometara žive ugrožene životinje poput nilskog konja s jednim rogom, kraljevskog bengalskog tigra i određene vrste slonova.

3.jpg
4.jpg

Ovde se mogu videti lepi prizori poput krda slonova na kupanju. Turisti ih smeju zajahati i kupati se zajedno s njima. Neki od njih radije se voze u dugačkom kanuu i gledaju divlje životinje sa sigurne udaljenosti.

5.jpg
19549870.jpg

52132841.jpg

18416422.jpg


Izvor: 021.rs

 
Natrag
Top