Nemački ovčar

Član
Učlanjen(a)
24.08.2009
Poruka
47
Kako vidim da skoro svi preferiraju na Nemačke ovčara pa evo malo pobliže da ga upoznamo :

Pravougaonog je telesnog oblika, jak i mišićav. Isijava moć svojih predaka, inteligenciju i pokretljivost. Telo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod nemačkog ovčara posebno važni pravilni uglovi među udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmerene napred. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna , boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje.Visina mužjaka - od 61 do 65 cm, ženki - od 55 do 60 cm.Nemački ovčar je najomiljenija službena rasa na svetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Nemačkoj je 150 000 članova Društva nemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Nemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milion.Prvi pas koji je bio upisan u knjigu nemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu nemačkih ovčara. Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lepih telesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim telom, izvanredno skladno građen. Imao je i primerne osobine
 
Učlanjen(a)
30.12.2009
Poruka
354
Na poklon

Oprosti što ću ovo dodati ovde ali - nužda zakon menja...

Poznajem jednog predivnog ovčara ženku...

Njen život je grozan i ja nisam u stanju da joj trajno pomognem.

Živi stalno vezana na lancu za svoju kućicu na utrini...

Leti - sunce je ubija

Zimi - ledeni vetar...

Niko joj ni slamu u kućicu ne ubaci...

Ona je i dalje živa.

Hrane je svaki drugi treći dan... Ne sete je se... nije im usput. a i što bi se cimali do nje...

Voda joj je u velikoj posudi - raniji (za čvarke), ne menja joj se... tek kad joj je baš nestane - neko se smiluje i dospe joj...

Nekad omaše i koska padne u vodu... unutra satruli i smrdi...

Posuda za hranu joj je bušna šerpa !

Ne smeju da joj bliže priđu i okrenu makar tu bušnu posudu kad se prevrne - plaše je se iako ih ona ne bi ni napala...

Plaše je se jer su sami pred sobom iznutra krivi...

Šta onda ona ima ???

Zimus je po prvi put rodila štence...njih 5... Uspela je da odgaji do 2omesečne samostalnosti živo samo 1o... Četvoro je nastradalo - ne znam kako...

Ja jedino što mogu je da je ukradem i pustim, ali... Šta ako polčudi i ujede nekog...

Ona je dobra, mazna - ali sem par puta godišnje - niko je ne mazi... Niko joj se ni ne obraća

Nije oduvek živela tako - neko ju je njima dao... I sada vezana gaca ili po utrini ili po blatu, sama...

A ona - uprkos svemu ostaje živa... Taman da umre - daju joj da jede i pije - taman da je Sunce ubije padne veče i ohladi je, taman da se smrzne - svane dan i Sunce ogreje je...

MOLIM VAS - ako na ovo naleti iskreni pravi ljubitelj ove rase koji bi želeo da joj ulepša preostalih nekoliko godina života, neko ko bi mogao da je spase - nek mi se javi a ja ću je rado iz petnih stopa tokom noći ukrasti...

Molim vas...
 
Natrag
Top