Ne namećite deci previše obaveza

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Savet psihoterapeuta: Ne namećite deci previše obaveza

Blic žena

Roditelji treba da podstiču decu da budu vredna i aktivna, ali ne smeju da im postavljaju standarde koji su iznad njihovih mogućnosti, kaže Svetlana Virijević-Mudrić, psihoterapeut.

11131_kid1_if.jpg


Prirodna je želja svakog roditelja da njegovo dete bude dobar đak i uspešno u svemu čime se bavi. Međutim, mnogi roditelji u tome znaju i da preteraju i da od dece očekuju i traže više nego što su ona u stanju da postignu. Osim što očekuju da u školi budu najbolji, upisuju ih na razne vannastavne aktivnosti, školu stranih jezika, muzičku škole, razne sportske aktivnosti.
Svetlana Virijević-Mudrić, dečji psihoterapeut, ukazuje na to da je sasvim u redu da roditelji podstiču decu da uče i da se bave raznim aktivnostima koje mogu da im koriste u životu, ali da u tome treba imati mere.

lg.php



11132_kid2_if.jpg


OD ZAHTEVA BOLI GLAVA

– Naročito zahtevni znaju da budu roditelji koji su i sami uspešni, pa im je sasvim normalno da to očekuju i traže i od svog deteta. Zahtevni su takođe i oni koji su potpuno neuspešni u životu, pa od svog deteta očekuju da postigne sve ono što oni nisu uspeli – objašnjava naša sagovornica.
Prema njenim rečima, nametanje prevelikih zahteva i preveliki pritisak na decu mogu kod mališana da izazovu razne probleme.
– Kod dece mlađeg uzrasta koja još nemaju razvijene mehanizme psihološke reakcije dešava se da ih zaboli glava ili stomak, da često piške, da im se koče ruke ili noge. Obično se misli da su ovi simptomi organske prirode, da su možda posledica prehlade i slično, a pri tom se prenebregava da su oni rezultat pritiska na dete i njegova reakcija na to – pojašnjava Svetlana Virijević-Mudrić.


TAKMIČENJE JE ZDRAVO
Takmičenje i rivalstvo s drugima je sasvim normalno i u ljudskoj prirodi je da se takmiči s drugima. To može da bude podsticajno kako kod dece tako i kod odraslih. Međutim, ni u tome ne treba preterivati. Ne treba sebi da postavljamo cilj da budemo bolji od drugih, ispred svih, a svaki drugi „plasman“ da doživljavamo kao tragediju, kaže Svetlana Virijević-Mudrić.

11134_kidr4_if.jpg


KAKO REĆI „NEĆU“

Deca su, kaže ona, ipak zavisna bića i, dok su mala, do, recimo, 11–12. godine, nisu u stanju da se odupru roditeljima i da kažu da neće i da ne mogu da urade sve što se od njih zahteva. To „neću“ tumači se kao krajnja neposlušnost i nevaspitanje, a upravo ono u nekim situacijama može biti znak da dete gradi svoju ličnost i da se bori za sebe samog.
Zato bi roditelji trebalo da budu ti koji će pažljivo pratiti i osluškivati reakcije svoje dece i, ako primete da su im nametnuti standardi previsoki, od nečega i odustati.


TREBA ZNATI ODUSTATI

11133_kid3_if.jpg


Međutim, mnogi nisu u stanju da preseku i kažu, ako sada odustanemo, ono će se naviknuti da odustaje i uvek će odustajati.
– Ali to ne mora da bude tačno. Ako se detetu u jednom periodu nešto ne dopada i nešto ne može, to ne znači da to isto neće moći za nekoliko meseci ili godinu dana – kaže naša sagovornica, i navodi da u celoj priči roditelji moraju da vode računa o sposobnostima i željama svoje dece. Jer obaveze usklađene s njihovim željama mnogo se lakše izvršavaju i postižu se bolji rezultati, što može da se poredi s ljubavlju odraslih prema poslu kojim se bave.
Roditelji su, kaže ona, često skloni da decu doživljavaju kao deo sebe, a to se naročito odnosi na prvorođenu decu, od koje su uglavnom i očekivanja najveća.
– To je potpuno pogrešno, jer deca su ipak ličnosti za sebe i to treba poštovati. Roditelji bi i sami trebalo da se sete da ni oni nisu deo ličnosti svojih roditelja već jedinke za sebe i da se tako ophode i prema svojoj deci.



 
Član
Učlanjen(a)
13.09.2009
Poruka
49
Pa moji sami sebi nametnuli ja ni nemogu da dodjem na red i kad bi hteo. hoce kosarku hoce plivanje hoce u igraonicu bas me zanima kad ce da uci. Sala na stranu sta mislite sta je optimalan broj aktivnosti a da pri tom ne remeti skolske obaveze . Znam da je organizacija bitna al me zanima da cujem i vase misljenje, kod mene je u pitanju 13-ogodisnjak i devojcica od 8 g
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Mislim da je to "previše", individualna stvar.
Recimo, ja sam išla paralelno i u muzičku školu, jurcala iz jedne u drugu, u osnovnoj školi bila čak i u nekoliko sekcija, i opet stizala sve. Mislim da me je to i naučilo da cenim i svoje i tuđe vreme, da uvek budem tačna, i da i danas svuda stižem.
Nije dobro da deca osim škole nemaju apsolutno nikakve obaveze i to što oni traže sportove i slično, može samo da bude dobro za njih. Treba ih podržati, a kad vidite da ne mogu sve da stignu, i da na račun vanškolskih obaveza popuštaju u školi, ukinite im bar jednu od njih. Ako stvarno žele da nastave, naći će vremena za sve.
 
Natrag
Top