Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Muzikoterapijom do boljeg zdravlja

Muzika ima terapeutsko dejstvo. Ona je melem za dušu, deluje direktno preko srca...

v165706p0.jpg

"Muzikoterapija deluje direktno preko srca na dušu. Težište muzikoterapije je u psihijatriji. Primenjuje se, na primer, u radu sa prevremeno rođenim bebama, decom i mladima ili osobama na samrti", kaže za "Dojče vele" muzikoterapeut Klas Hanson.

"Muzika ne leči, to nije pilula na recept. Ali muzicirati, praviti muziku zajedno sa nekim, u tome doživeti samog sebe, ali i međuljudsku povezanost jeste od neprocenjivog značaja. To pomaže mnogim ljudima koji su u teškim životnim situacijama i psihički oboleli. Ali muzika pomaže pre svega deci ometenoj u razvoju, kako bi otkrila mogućnosti sopstvenog tela ili naučila da govore."

Postoje dva pravca u muzikoterapiji - aktivni i receptivni. U aktivnoj terapiji pacijent koristi instrument, glas i telo, i pravi muziku zajedno sa terapeutom. Najčešće je reč o improvizaciji:

"Muzikoterapija polazi od osnovnog iskustva da svaki čovek može da svira. Uprkos tome, pacijent najpre reaguje strahom. Kaže, ne mogu, jer ne znam. Međutim, nije reč o tome da svirate klavirski koncert, nego da u zaštićenim, kontrolisanim uslovima, gde niko ne može da vas čuje, pravite muziku. Tu možete da se oslobodite strahova, kažete ja to mogu, to mi pričinjava zadovoljstvo, jer muziciranjem doživljavam divne emocije.“

Drugi pravac jeste receptivna muzikoterapija kada pacijent ne može da svira instrument.

"Na primer, prevremeno rođeno dete može samo da leži na leđima. Zajedno sa majkom i terapeutom sluša sasvim nežne tonove i glasove. Terapija ima pozitivna iskustva sa komatoznim pacijentima. Oni mogu da se povrate iz takozvanog vegetativnog stanja (budne kome) tako što u toj 'izgubljenosti' u kojoj se nalazi prate određeni glas."

Klas Hanson je muzičar i kompozitor. Ipak ni njemu nije lako da odabere pravu muziku u aktivnoj terapiji . Zato je, kaže, najbolje povući se, videti šta radi pacijent i u tome ga podržati.

"Ja lično dosta improvizujem, ne sviram muziku Mocarta ili Bitlsa, nego sopstvenu muziku. Sviram onako kako osećam. Baš kao i pacijent - nekada proizvodi glasne, brze, razdražljive tonove, koje vrti u krug. Ali muzika se menja, razvija.

Pacijent primećuje da može da promeni raspoloženje, da prekine trenutno osećanje. Tu mogu da pomognem, da mu pokažem kako da izrazi bes ili radost. Znači nije reč o muzičkom delu nego o muzičkom iskustvu koje nastaje.“

Tokom receptivne terapije muzikoterapeut sam određuje muziku, u zavisnosti od situacije i čoveka, rukovođen sopstvenom intuicijom. Klas Hanson je studirao klavir i obou. U radu sa pacijentima je dugo koristio klavir, ali je vremenom primetio da to i nije tako podesan instrument:

"Klavir deluje kao veliki sanduk prema kome pacijenti imaju preveliki respekt, ne usuđuju se ni da mu priđu, ili čak imaju grozna iskustva iz detinjstva sa prvih časova klavira. Zato najčešće koristim gitaru, iako je ne sviram dobro. Ali zato mogu da je stavim u krilo i zasviram. "

Muzikoterapet Hanson je dugo radio kao muzičar i kompozitor. Ali, kako kaže, često je bio sam na bini ili za pisaćim stolom. Nedostajalo mu je muzičko iskustvo koje može da podeli sa drugima. Zato je postao muzikoterapeut.

(MONDO)

 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Музика на рецепт


Mузикотерапију је могуће применити у лечењу срчане слабости, повишеног притиска, дијабетеса, јер је благотворно деловање музике потврђено студијом и искуством више од стотину болесника

muzika.jpg


Музика поправља расположење, улива наду, разгаљује срце и – лечи ! Одавно се примењује у лечењу психијатријских пацијената, а недавно је откривено да има „снагу лека” као додатна терапија за срчане болеснике и дијабетичаре. Деловање музикотерапије је потврђено у Ургентном центру Клиничког центра Србије, где кардиолог доц. др Предраг Митровић медикаментима и музиком помаже пацијентима да се лакше опорављају или предупреде напад ангине пекторис, појаву инфаркта срца или поремећај срчаног ритма. Спроводи се појединачно, ујутру и увече, а избор музике се обавља према жанру, музичком темпу и тонској скали.
Ову лепу терапију у којој болесници увек уживају, доц. др Митровић је реализовао у сарадњи са мр Александром Паладин, музикологом и уредницом музичког програма Првог програма Радио Београда. На Европском конгресу кардиолога, одржаном прошле године у Барселони, доц. др Митровић је за рад о примени нове, квантитативне, музикотерапије у лечењу болесника са инфарктом срца, награђен специјалном наградом.

Прија и шири зенице
Деловање музике на срчане болеснике је непобитно доказано и то на два различита начина. Утврђено је да поједине песме или композиције престају да буду задовољство када болесници имају хипертензију, а друге, које им такође пријају – снижавају притисак! У стању повишеног притиска, објашњава др Митровић, осетљивост на звук је појачана. У музикотерапији се примењује само она музика која и прија и снижава притисак.
– Студија коју смо спровели на 740 болесника лечених у Ургентном центру од инфаркта срца је то потврдила. Пацијенти су подељени у две групе. Обе су узимале лекове, али је само једна уз фармакотерапију свакодневно практиковала и музикотерапију. У тој групи пацијената прво је одређен музички жанр за сваког пацијента појединачно, што није било тешко јер сви знају шта им прија. Најтеже је било одредити музикотерапију за пацијенте који нису били искрени.
Да неком пацијенту одговара музика одређеног жанра открива нагло отварање или скупљање зеница, зависно од тога да ли је ноћ или дан. Многи пацијенти показали су реакцију на више жанрова, чак и на оне које никада нису слушали. Од музиколога мр Александре Паладин сазнајемо да је направљен компакт диск „Музичка лабораторија” на којем су снимљене композиције осам музичких жанрова, међу којима су класична музика, џез, поп, рок, евергрин, лендскејп, народна и инструментална музика. Провером телесних реакција на ове жанрове утврђено је да пацијент може да воли одређену музику, али зенице могу да му се прошире и док слуша неки други жанр за који није знао да ће му пријати.
У терапији хипертензије и аритмија користи се инструментална музика, без текста и певања, будући да речи одвлаче пажњу од музике. Примећено је такође да пацијентима са хипертензијом одговарају композиције са музичким темпом 85 до 105, а код дијабетичара 90 до 100. Ако пацијент има обе болести, повишен холестерол, срчану слабост, одговара му музика која има темпо 90 до 98. На крају се одређује да ли композиција треба да буде дурска или молска.

Лек је чак и фолк
Деловање музике, објашњава др Митровић, заснива се на производњи ендорфина и хормона задовољства који смањују срчану фреквенцу и крвни притисак. После слушања музике, њихова концентрација у крви траје дуго, чак 10 до 12 сати, а затим се слушање понавља. Код 370 особа који су лечени у Ургентном центру фармакотерапијом и квантитативном музикотерапијом дошло је до статистички значајног смањивања крвног притиска и броја откуцаја срца. Пацијенти су слушали музику две године. Класична музика већином је инструментална и зато је погодна за терапију. Могуће је користити и фолк композиције, али без текста. Музику је потребно слушати најмање 12 минута, да би она имала лековито дејство. После три месеца мења се избор композиција другим, истог дејства.
– Слушањем овако одабране музике смањују се услови за настанак ангине пекторис, поновљеног срчаног инфаркта, операције срца, а смртни исход је статистички значајно смањен у односу на контролну групу. Исти ензими смањују и лучење киселине код особа са чиром на желуцу и дванаестопалачном цреву – каже лекар.
Доктор Митровић наглашава да је студијом доказано да музика смањује притисак и успорава срчану фреквенцу једнако добро као и медикамент, а да се музички лек још и радо узима. Највећи број светских музичких хитова по музичком темпу одговара ритму срца.
Занимљиво откриће дошло је из медицинске документације великих композитора. Утврђено је да су велики музички ствараоци компоновали музику која је по музичком темпу највише одговарала њиховим болестима. У истраживању на нашим пацијентима, наводи др Митровић, показало се да оно што је пријало композитору прија и слушаоцима са истим болестима.

Бах и повећан притисак
По речима мр Александре Паладин, композиције Јохана Себастијана Баха показале су се ефикасним у снижавању високог крвног притиска, а зна се да је овај немачки композитор боловао од хипертензије. Италијански композитор Ђузепе Верди боловао је од мигрене, а слушање његове музике показало се сјајним у лечењу напада ове главобоље. Антонио Вивалди патио је од епилепсије, а његова музика се користи у лечењу ове болести. Моцарт је патио од импотенције, а његова дела дају одличне резултате у лечењу мушкараца са еректилном дисфункцијом. Антоњин Дворжак je патио од ниског притиска, а његова дела лече хипотензију. Композиције Михаила Глинке који је имао дијабетес, посебно пријају дијабетичарима. Немачки композитор Јоханес Брамс боловао је од астме, а показало се да његове композиције веома пријају астматичарима.
Добар учинак музике постиже се када се слуша музика уз ритмичне покрете, без обзира какви су, важно је да се уклапају уз музику. Покрет омогућава телу да се ослободи негативних емоција. Својеврсном музикотерапијом бавио се и немачки композитор Карл Орф који је својим испитаницима давао мале бубњеве да би у њих ударали. После извођења сви су изјавили да су се ослободили напетости.
Наша саговорница саветује да када није могуће направити квантитативни пресек притиска, холестерола и шећера, требало би измерити пулс и према њему одабрати музику (свака композиција на партитури има записан и музички темпо). У случају појединих болести и поремећаја рада срца, требало би одабрати инструменталне композиције темпа од 90 до 100 у молском тоналитету.
Вера Бошковић

----------------------------------------------------------------------

Чајковски јача срце
Разматране су вредности повећаног крвног притиска, шећера у крви и повишеног холестерола и добијен је пресек који одговара музичком темпу од 90 до 98. Молски тоналитет (изазива тугу и сетна расположења) одговара особама са повишеним притиском, срчаном слабошћу и дијабетесом. Комбинацији срчана слабост, хипертензија, повишен холестерол, често одговарају композиције Марка Нофлера, познатог британског гитаристе, или „Валцер цвећа” Петра Чајковског. Ако је срчана слабост удружена са дијабетесом пријаће композиције Анунција Паула Мантованија, или Григово „Јутро” из Пер Гинта. Ако пацијент има срчану слабост, гојазан је и има још и хипертензију пријаће му музика групе „Ван Гог”, или „Лабуд” из „Карневала животиња” Камија Сенс Санса.


----------------------------------------------------------------

Музика би требало да служи за уживање
Утицај музике на људски род одувек заузима важно место. Најчешће се користи за уживање, опуштање, а све више и у терапијске сврхе. Стари Грци су музику чак слушали голи да би је осетили и на кожи. Доказано је да уз Моцартову музику фетус у мајчиној утроби се опушта и иде ка извору звука, а на концертима где је музика нескладна и прегласна, тај исти фетус бежи. Отуд музика није непознаница ни као „оружје”. Како једна форма уметности која је извор радости може бити тортура, говоре многи примери из ратова где је једнолична, гласна и агресивна музика била једна од метода мучења. Показало се да се свако друго мучење може издржати, музика не! Неки музичари се противе таквој тези, али чињеница је да су шездесетих година, због потпуних преокрета у друштву, и форма и структура музике изашле из пожељног оквира. Појавили су се и неки правци, а пре свега мислим на електронску музику која ритмом и фреквенцијама угрожава ритам људског постојања. Идентификујући се са таквом врстом музике, неки људи постану њене жртве. Тако је екстази, као синтетска дрога, или како је још зову омладинска дрога, често присутна на тим техно-журкама, јер је немогуће остати миран, складан и будан у једном таквом амбијенту где вас угрожава и светлост и звук. Временом то повлачи потпуно неприродан стил живота и носи бројне последице, од оштећења ока, до повећаног лучења желудачне киселине и менталног замарања и исцрпљивања. Зато психолог Влајко Пановић саветује родитељима да омогуће деци да доживе различита искуства у музици, јер ће им то помоћи да разликују лоше од доброг.

Д. Станковић
Објављено: 02.01.2011.
Извор: Политика Магазин




 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Muzika kao droga

11. 01. 2011. 09:19h| Vestionline


Muzika kao droga

Mozak ljudi koji padaju u euforiju dok slušaju muziku luči dopamin, supstancu koja podstiče osećaj zadovoljstva, sličan onome koji donosi konzumiranje hrane, droga ili novac, pokazala je jedna neobična studija.


16009_bebe-muzika_f.jpg

Zašto i kako muzika utiče na raspoloženje idalje ostaje enigma

Istraživači univerziteta u Montrealu odabrali su osam volontera starosti od 19 do 24 godine koji tvrde da pri slušanju muzike imaju „čil“ - osećaj ekstremnog zadovoljstva.

Volonteri su bili priključeni na specijalni skener koji meri količinu dopamina, a konstantno im je meren broj otkucaja srca, telesna temperatura i disanje.

Slušajući svoje omiljene numere, volonteri su zabeležili značajne promene fizioloških parametara, ali i povećano lučenje dopamina u strijatumu koji se nalazi u prednjem delu mozga.

Međutim, ovakve promene se nisu dešavale kada je dobrovoljcima puštana neutralna muzika za koju je ranije utvrđeno da im se ne sviđa posebno.

Istraživanje bi moglo, tvrde stručnjaci, da objasni zašto ljudska vrsta, bez obzira na određenu kulturu, ima veliku potrebu za muzikom, ali i zašto svaki čovek ima individualni ukus za neku određenu vrstu muzike, prenose agencije.

Dopamin bi mogao da bude ključna supstanca za opstanak čoveka jer izaziva osećaj zadovoljstva pri životno važnim procesima, recimo pri hranjenju.

Čovek je zadovoljan dok jede - to ga dodatno stimuliše da unosi hranu i samim tim da živi.

Takođe, veće količine dopamina izaziva i novac, a mehanizam može biti pokrenut i konzumiranjem droga.

Ali muzika je posebna enigma, kažu naučnici. Ona nije ni vazduh, ni hrana, a nije ni sekundarna potreba poput novca, koji je u civilizaciji neophodan za život, a opet izaziva osećaj ekstremnog zadovoljstva, istakli su istraživači.



 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Klasična muzika pojačava lučenje dopamina

11. 02. 2011.
lekarinfo.com

Klasična muzika pojačava lučenje dopamina



Slušanje klasične muzike oslobađa neurotransmiter dopamin, hemikaliju ''zadovoljstva'' koja se oslobađa kada jedemo ili vodimo ljubav, objašnjavaju naučnici iz Kanade
Ova studija sprovedena je u Neurološkom institutu u Montrealu i Neuro bolnici na McGill Univerzitetu, a objavljena je 9. Januara u Časopisu Nature Neuroscience.
Pri sprovođenju studije, istraživači su počeli sa grupom od 217 ljudi, koji su bili izloženi muzici koja je izazivala ''jezu'' kod njih. Ova muzika je automatski , kod 8 ispitanika, izazvala promene na koži (ježenje), promenu disanja, ritma srca i temperature tela i to pri svakom slušanju , bez obzira na okruženje.
Ovih 8 ispitanika prešlo je na drugi deo testiranja, gde su slušali više od tri muzičke sesije, pri čemu su bili priključeni na PET(pozitron emisionu tomografiju) i FMR(funkcionalnu magnetnu rezonancu). Osim ovoga, ispitanike je na stolu čekao upitnik u kome su mogli da izraze svoja subjektivna zadovoljstva koje doživljavaju za vreme slušanja muzike.
Vodeći autor ove studije Valorie Salimpoor, sa Univerziteta McGill, program za psihologiju, izjavila je ''Veliki je izazov ispitivati ponašanje dopamina u ovako izazvanim uslovima. Muzika je jedinstvena iz razloga što možete izmeriti faze delovanja dopamina u realnom vremenu, prateći ga od osnovnog , neutralnog lučenja, do lučenja koje izaziva vrhunac zadovoljstva''.
Zajedno sa svojim kolegama, ova mlada naučnica otkrila je i ''funkcionalnu disocijaciju'' mozga, pri čemu se različiti delovi mozga aktiviraju u različitim fazama. Na primer, nastavci nervnig ćelija, aksoni(čine unutrašnju-belu masu mozga) su bili aktivniji pri iščekivanju muzike, dok je telo nervne ćelije(čine spoljašnju-sivu masu mozga), u kojoj se nalazi jedro, bilo više uključeno na samom vrhuncu reakcije na muziku.
Opšti zaključak ove studije je da se kao odgovor na klasičnu muziku javlja zadovoljstvo izazvano lučenjem dopamina.
''Dobijeni rezultati nam pomažu da shvatimo zašto je muzika tako važna u društvenom životu čoveka'', rekla je Salimpoor
Koautor ove studije, neurolog Dr Rebert Zatorre dodao je '' Ova istraživanja obezbeđuju neurohemijske dokaze da intenzivne emocionalne reakcije na muziku dovode do povezivanja šeme u mozgu''.
Takođe, Dr Robert dodaje da, koliko oni znaju , ovo je prva studija koja pokazuje kako apstraktni -neopipljivi pojmovi dovode do oslobađanja dopamina.
'' Apstraktni pojmovi su uglavnom kognitivne prirode i ova studija otvara put za dalje ispitivanje ovakvih neopipljivih pojmova, koje ljudi doživljavaju kao nagradu, iz vrlo kompleksnih, teško objašnjivih razloga''.



 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978

Muzika izaziva isti osećaj kao hrana

Ž. P. | 27. avgust 2011. 22:12 | Večernje novosti

Pri slušanju omiljene muzike dolazi do povećanog lučenja hormona dopamina koji podstiče osećaj zadovoljstva, sličan onome koji izaziva omiljena hrana

13-muzika-1_620x0.jpg

MUZIKA izaziva osećaj zadovoljstva kao hrana, tvrde istraživači Univerziteta u Montrealu, na osnovu obavljenog istraživanja. Oni su za potrebe istraživanja odabrali osam dobrovoljaca od 19. do 24. godine, koji tvrde da pri slušanju muzike imaju ekstreman osećaj zadovoljstva. Stručnjaci su volontere priključili na poseban skener koji je merio količinu hormona dopamina, kao i broj otkucaja srca, telesnu temperaturu i disanje.

Dopamin je meren jer se ispostavilo da mozak ljudi koji padaju u euforiju dok slušaju muziku luči baš ovaj hormon koji podstiče osećaj zadovoljstva, sličan onome koji izaziva omiljena hrana. Kod dobrovoljaca je prilikom slušanja omiljenih pesama došlo do povećanog lučenja dopamina u takozvani strijatum, koji se nalazi u prednjem delu mozga. Ovakve promene se, međutim, nisu dešavale kada je dobrovoljcima puštana muzika za koju je ranije ustanovljeno da im se posebno ne sviđa.

Analizirajući njihovo ponašanje, naučnici su čvrsto rešeni da odgonetnu i zašto ljudi, bez obzira na kulturu, imaju snažnu potrebu za muzikom. S druge strane, traže i odgovor zašto svaki čovek ponaosob ima sopstveni ukus za određenu vrstu muzike.

Istovremeno, dopamin bi mogao da bude ključni sastojak za preživljavanje čovečanstva, jer proizvodi zadovoljstvo u životno važnim trenucima, kao što je konzumiranja hrane. Shodno tome, ako je čovek zadovoljan dok jede, stimulisan je i da živi. Zanimljivo je, međutim, da isti efekat zadovoljstva zbog pojačanog lučenja dopamina izaziva novac, ali i droga?! Ipak, muzika je posebna zagonetka, jer nije ni vazduh, ni hrana, niti sekundarna potreba ovaploćena kroz novac, ističu naučnici. Utvrđeno je da Mocartova muzika posebno pozitivno utiče na opuštanje mozga. Ispitanici, kojima je puštana muzika ovog genijalnog kompozitora, pokazali su veću inteligenciju u odnosu na ispitanike koji su slušali modernu muziku. To je zato što Mocartova muzika ima jedinstvene matematičke uzorke koji aktiviraju logički deo mozga.


 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Glazba - lijek za dušu i tijelo

Zvučnim vibracijama do zdravlja i sklada

Listening-Music.jpg

Od pradavnih vremena ljudi su se služili glazbom kao moćnim alatom za iscjeljenje duševnih i tjelesnih problema, te postizanje općeg sklada.

Pitagora je još krajem 6. st. prije nove ere utvrdio da sve što postoji u svemiru podliježe zakonima harmonije.

U skladu s tim snažno se zalagao za primjenu glazbe u liječenju.

Naše tijelo je glazbeni instrument

U današnje vrijeme poznato je da svaka stanica našeg tijela vibrira određenom frekvencijom.

Pojednostavljeno rečeno, cijeli naš organizam proizvodi određenu melodiju.

Ako je ta melodija skladna - zdravi smo, a ako nije - nismo.

Upravo u tome krije se najveći potencijal liječenja glazbom.

Naime, na organizam možemo gledati i kao na instrument koji je nužno ugoditi, na način na koji bismo ugodili glasovir ili gitaru.

Kako? Lako, jer naši moždani valovi poslušno reagiraju na svaku frekvenciju koju prime.

Budući da je zvuk vibracija, djelovat će na sve dijelove našeg bića uključujući fizičku, emocionalnu i duhovnu razinu.

Tako glazbom možemo ciljano liječiti različite bolesti i tegobe, ali i služiti se njome radi poticanja kreativnosti ili smanjenja stresa.

Općenito, glazba povoljno djeluje na jačanje imuniteta i oporavak nakon bolesti.

Uzme li se u obzir da slušanje glazbe potiče lučenje endorfina, kemijskog spoja poznatog pod nazivom ''hormon sreće'', koji poboljšava raspoloženje i djelotvorno uklanja bol, tome se nije za čuditi.

Upoznajte "doktora" Mozarta

Kod zanimljivosti vezanih uz glazbu, valja se posebno osvrnuti na ''Mozartov efekt'', što je naziv za niz pozitivnih učinaka Amadeusovih genijalnih skladbi na naš um.

U zadnjih dvadesetak godina više je uglednih znanstvenika na temelju brojnih eksperimenata potvrdilo da njegova glazba sinkronizira desnu i lijevu moždanu polutku.

Na takav način opušta, pobuđuje kreativnost i motivaciju te poboljšava koncentraciju i sposobnost razmišljanja.

Tako, glazba salzburškog čuda od djeteta ne samo što godi uhu i štiti nas od pogubnih utjecaja stresa, nego i vrlo poticajno djeluje na brzinu usvajanja gradiva, jasnoću izražavanja i sposobnost donošenja intuitivnih zaključaka.

Istraživanja provedena na laboratorijskim životinjama, ustanovila su da glodavci izloženi Mozartovoj glazbi brže i lakše pronalaze izlaz iz labirinta od onih koje su isti zadatak vršili u tišini, izloženi nekoj drugoj glazbi ili buci.

Zanimljivije od svega, glodavci koju su Mozartovu glazbu slušali još u maternici, nakon dolaska na svijet pokazali su se inteligentnijima i snalažljivijima od onih koji tu privilegiju nisu imali.

To saznanje nesumnjivo se može primijeniti i na ljudsku populaciju pa buduće majke zacijelo neće pogriješiti budu li za vrijeme trudnoće slušale Mozartove sonate.

I biljke vole glazbu

Glazba, osobito klasična, povoljno utječe i na biljni i životinjski svijet. Ustanovljeno je da biljke pod utjecajem glazbe brže rastu, a krave daju više mlijeka.

Godine 2001. toskanski vinogradar Carlo Cignozzi u potrazi za ekološkim načinom zaštite loze od nametnika, iskušao je glazbu.

U svoj golemi vinograd postavio je zvučnike i vinovu lozu izložio klasičnoj glazbi te opazio da je grožđe brže sazrelo i općenito bilo zdravije.

U vezi s tim, 2006. skupina stručnjaka s firentinskog poljoprivrednog sveučilišta provela je neovisno istraživanje u kojem su Cignozzijevi zaključci i službeno potvrđeni.

Ipak, želite li se osobno uvjeriti hoće li vaše vrtne ili sobne biljke bolje napredovati uz pomoć glazbe, pripazite na repertoar.

Naime, čini se da ne vole pop, rock i heavy metal, no sviđa im se klasična glazba, džez i tradicionalna indijska glazba, dok su prema countryju posve ravnodušne.

Napokon, u liječenju glazbom valja istaknuti i drevne metode, poput iscjeljivanja zvukom gonga ili zvučnih vibracija tibetanskih zdjela.

I jedno i drugo stvaraju vibracije koje blagotvorno djeluju na um i tijelo vraćajući mu prvobitnu ravnotežu.

Tako možemo otkloniti brojne tjelesne i duhovne blokade, riješiti se boli, stresa i strahova te stvoriti pozitivne osjećaje.

I više od toga, njihove vibracije pročistit će prostor u kojem boravimo od negativnih energija i entiteta.

Zvončići mame smiješak

Za kraj, spomenimo još jedan nadasve simpatičan, jeftin i lako dostupan predmet, koji je vrlo poželjno držati unutar prostora u kojemu boravite.

To su kineske zvončiće - viseće predmete od bambusa, metalnih cjevčica, školjki i sličnog, koji pri strujanju zraka proizvode ugodan zvuk.

Nadasve je preporučljivo držati ih u domu, vrtu ili u radnom prostoru, jer nježni tonovi koje nasumično proizvode uklanjaju stres i umanjuju tjeskobu, istodobno donoseći osjećaj mira i ugode.

Također, vjeruje se da njihov zvuk uklanja negativne energije iz prostora. U to nema sumnje, jer nemoguće je ne osmjehnuti se kad ih čujete.

Izvor: Alternativa




 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lekovitost iskonskog zvuka

1.jpg

Čovek je bezgranično biće ali uopšte ne poznaje svoje mogućnosti. Vreme je da ih upozna. Što misli i oseća, to će i živeti. Muzika koju ansambl Vedun izvodi na koncertima nije uzalud nazvana - zvučnom hirurgijom...

Ova muzika, koja potiče iz drevnih vremena, odavno je dokazala svoju lekovitost.
Svaka drevna kultura bila je svesna velike moći zvuka. Muzičari su istovremeno bi(va)li i iscelitelji. To je važilo i za muzičke mudrace sa naših prostora - šamane.
Šta znači – šaman? ŠA znači mudrost, a MAN je čovek. Ovaj pojam je inače indoevropskog i staroslovenskog porekla.
„Naročito pre nove ere mudrost o veličanstvu zvuka bila je izuzetno široka. Civilizacije prošlosti bile su zvučne civilizacije, a današnja civilizacija se više oslanja na čulo vida, i vizuelne informacije. Zvuk je u ovom vremenu izgubio svoje značenje, iako je jedan od najprirodniji lekova i izuzetno jako oruđe za balansiranje samoga sebe, za širenje svesti i srca“, objašnjava dr Mira Omerzel-Mirit, šef ansambla Vedun, doktor etnomuzikologije, osnivač i šef ansambla Vedun, koji uz nju čine Mojka Žagar, pedagog tehnike razvijanja prirodnog glasa i Tine Omerzel Terlep, muzičar, pevač.

Svako dobija one vibracije koje je spreman da primi
Znanje o moći zvuka se, međutim, počelo gubiti u našoj eri. Iz veka u vek ga je bilo sve manje. Svo znanje o zvuku potiče iz osećanja i razumevanja tonskih frekvencija, koje zapravo čine energetske vibracije. Zvuk može prodreti u svaku našu ćeliju, svaku našu misao i svaki naš osećaj, i svakog od njih može menjati.
Kanalizovani kosmički zvuk ima višu vibraciju od misli i osećaja. Zato njime možemo uticati na naše misli i osećanja.
„Oni koji dođu na naše koncerte i predavanja, definitivno odlaze promenjeni. Naprosto, nisu više isti, jer zvuk iz kosmičkih visina svesti prenosi se kroz nas muzičare-isceljitelje i tako ulazi u svakog pojedinca – i svako dobije one vibracije koje su mu potrebne. Ljudi mogu slušati blagi zvuk i pesme i osećati se prijatno. Ali ne samo to, jer se istovremeno dešava i promena u njima, željeno balansiranje i osvešćivanje - zašto i kako živeti. Što se čovek više preda tim zvucima, to više ima efekata od toga i jači je uticaj isceljujućeg zvuka na njega. A kanalizovana zvučna hirurgija je u svim tim elementima još jača, brža i direktnija“, objašnjava dr Omerzel-Mirit.

Na koncertu sviraju preko 60 instrumentima

2.jpg

Na koncertima ansambl Vedun svira na oko 60 instrumenata. Inače, istorijat ove fantastične priče počinje kada je dr Mira Omerzel- Mirit imala 15 godina i krenula sa istraživanjem slovenačkih zaboravljenih narodnih instrumenata .
Dr Omerzel je počela da sakuplja sve te instrumente, jer joj se činilo da ih je važno sačuvati od zaborava. Zanimala je zvučna slika tih instrumenata i njihova upotreba. I polako je počela da uranja u njihove uspavane mogućnosti. Danas u svojoj zbirci ima više od 200 instrumenata i skoro svaki od njih može da oživi u nekoj od pesama ili instrumentalnih melodija ansambla Vedun.
„Zvuk u prošlosti nije služio za zabavu nego za ozbiljan rad i lečenje - kako na sebi, tako i u obredima, u kojima je čovek pokušao otelotvoriti svoje želje i molbe“, naglašava dr Omerzel-Mirit, i dodaje da je članica njenog ansambla, Mojka, tokom usavršavanja razvila sopstveni način školovanja prirodnog glasa, a da je ona usavršila isceljivanje zvukom i zvučnu hirurgiju.

Životna priča dr Mirit
A ovo je, ukratko, životna priča dr Omerzel-Mirit, osnivača ansambla...
„Kad sam imala dvanaest godina, počela sam da učim klasičnu gitaru i otkrila taj čarobni svet zvuka. Sa petnaest i po počela sam da istražujem našu baštinu i stare narodne instrumente. Sa dvadeset i dve godine (1978) osnovala sam ansambl za prezentaciju naše baštine i kulture. Od tada je 35 godina i više nikad nismo zaćutali! Ove godine slavim već 40-godišnjicu svog etnomuzikološkog rada. A naše prezentacije su se posle 1999. godine razvile u lečenje zvukom.“
Istina, što smo stariji, to smo i mudriji. I jače ulazimo na više nivoe ili dubine zvuka. Odmora nema.
Dr Mirit kaže: „Kad smo sa našim prvim ansamblom Trutamora Slovenica, iz kojeg je proizašao i trio Vedun, pevali naše stare narodne pesme, tada, pre više od četvrt veka, otkrili smo da te pesme na sve utiču podjednako. Tada sam počela istraživati kako zvuk i pesme utiču i na koji način. Jasno, sve više me je zanimalo, kakve osobine imaju stare obredne pesme. Njihov smisao je bio baš u tome, da ljude otvore nameri koju zajednica želi da ostvari, kao recimo: dobro u novoj kosmičko-zemaljskoj godini, u novom životnom ciklusu, dolasku na svet ili napuštanju ovog sveta, tj. odlasku na one nivoe višedimenzionalne svesti, koje vibriraju nad materijalnim svetom, na tim suptilnim nivoima duha. Od tada je svaka pesma bila proveravana na taj način.“
Svet vibrira slično kao oktave u muzičkom svetu. Sve postojeće je zapravo izgrađeno od različitih frekvencijskih ili vibracijskih oktava, to jest različitih visina zvučnih vibracija. Što niže vibriraju te oktave (sedmotonski niz, koji se ponavlja sve više ili niže u beskraj), to je čvršći materijalni svet. Oktave koje imaju izrazito visoki zvuk, postaju nečujne ali su još uvek tu: prisutne i čak mnogo snažnije. Zbog toga odabrani visoki glas (frekvencija, ton) može da razbije staklo prozora i/ili čašu.
„Ako se krećemo ili živimo samo u jednoj oktavi, ograničeni smo i nesretni, možda čak i bolesni. Što više širimo našu svest i shvaćanje, to se šire krećemo kroz bezbroj talasa našeg postojanja. Bolje shvatamo i razumemo život i njegove poruke. Na tim talasima možemo biti i jači, širi u svom razumevanju i efikasniji iscelitelji. U tome leži sva magija postojanja. Njegova bit je zvuk. A zvuk su i naše misli i osećaji. Kad sviramo i pevamo, putujemo kroz oktave ili dimenzije našeg bića i postojanja. Sa sobom ponesemo i slušaoce“, veli dr Mirit.

Kako živeti na prani
Po mišljenju dr Mirit, čoveka hrani Inteligencija života, koja je svuda prisutna i mi plivamo u moru životne energije. Ali, kako to vide članovi ovog ansambla, u strahu i neznanju, mi često plivamo zatvorenih usta. Kad bismo umeli da ih otvorimo, to more bi počelo da nas hrani. A to se dešava - širenjem svesti. Svako od nas se hrani tom energijom, jer bi bez nje život bio nemoguć. Svako od nas odlučuje koliko će u svoje telo unositi prane, a koliko – materijalne hrane. Život na prani znači živeti celovitu višedimenzionalnu svesnost. I to u svakom trenutku, i danju i noću. Što je šira svest - manje hrane nam treba. Međutim, dr Omerzel Mirit smatra da je nemoguće samo prestati jesti tvrdu hranu zbog same želje da prestanemo jesti. To bi bilo obično i opasno gladovanje. Taj način života je ogledalo zbivanja u čoveku samom, ogledalo njegove svesti i verovanja u veliku božansku Kosmičku Svest, koju neki nazivaju i Bog. Živimo u vremenu u kojem se brzo menja svesnost ljudi, svuda na Zemlji. Ta nova svesnost će biti puno srdačnija, šira i donosit će nam više radosti i razumevanja. U toj novoj svesti bit će mesta i za novi način života - za život bez materijalne hrane. Na način kako se danas jede, samo upropaštavamo život oko sebe, sebe samog i planetu, da o životinjama i ne govorimo. Etički bi bilo ne ubijati.

Šta je to zvučna hirurgija
Zvučna hirurgija je nešto posebno: u svojoj biti hiljadama godina star način „štimovanja“ ljudskog tela i duha, misli i osećaja, stvarnog i nestvarnog sveta. Zvuk je samo oruđe ili medij za prenos životne ili božanske inteligencije ili energije u fizički svet. Sa time se jača čitavo biće i isceljuje ono što u telu i duhu nije dobro ili još nije savršeno. Zalivanje čujnim i nečujnim energetskim vibracijama zvuka omogućava i osvešćivanje uzroka životnih problema ili poteškoća u odnosima. Nevidljivi i nečujni svet duha (ali se ipak može osetiti) se u toj hirurgiji stapa sa vidljivim i čujnim. Tako čovek postane jedno, celovito biće, smireno u svojoj biti, koje razume zakone života i smisao svega što se u životu događa.

Izvor: Zdrav život




 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lekovita (klasična) muzika

Sviranje i slušanje muzike povećava verbalnu inteligenciju, ubrzava oporavak nakon bolesti, a čak i tužne pesme deluju kao terapija za loše raspoloženje, tvrde stručnjaci. Propisana dnevna doza je dva puta po 12 minuta...

n28729_zps59f08f53.jpg


Za početak, slušanje muzike izaziva lučenje dopamina, koji snižava krvni pritisak i usporava srčani rad


- Koliko muzika snažno utiče na ljude, i to još u prenatalnom periodu, pokazuju brojna istaživanja tokom kojih je praćeno kako fetus reaguje na različite vrste muzike, naročito na Mocarta. Melodija je, kao i ritam, nešto što nam je dato, a izbor vršimo u skladu sa rapoloženjem. Recimo, ako smo u (ljubavnom) bedaku, znamo da se okrenemo onim "kukumavkama", iako ih pod normalnim okolnostima možda preziremo… Ovo činimo iz potrebe da se identifikujemo sa nekim ko je prošao kroz slično emotivno iskustvo, kaže za "Alo!" psiholog Aleksandra Janković.


Prevencija

Stres i teskoba, ali i ozbiljniji simptomi kardiovaskularnih bolesti, mogu se ublažiti slušanjem muzike, pokazalo je više od 25 naučnih studija. Slušanje omiljene muzike stabilizuje rad srca, smanjuje vrednosti krvnog pritiska i generalno umanjuje stres.


I tužna muzika leči

Stara poslovica kaže da kad ništa ne pomaže, samo muzika briše suze i hrabri srce, a to potvrđuje i nauka. Tužne pesme imaju efekt katarze i podstiču na suočavanje s tugom.Zbog toga je terapija tužnom muzikom mnogima pomoć nakon traumatičnih iskustava.


Preporučena doza


Da bi se postiglo lekovito dejstvo, potrebno je slušati muziku svakodnevno, dva puta, ujutru i uveče, po najmanje 12 minuta. Naime, kada osoba sluša muziku koja joj odgovara, onda se luči dopamin, poznat kao hormon zadovoljstva, koji snižava krvni pritisak i usporava srčani rad. Pozitivni efekat traje dvanaestak sati, posle čega se srčana frekvencija vraća na staru meru, zbog čega je potrebno ponovo slušati muziku.



Najbolji rezultati postižu se uz Mocarta, Baha i Betovena.


Lekoviti kompozitori:


Note ovih muzičara dokazano deluju na sledeće bolesti:
Johan Sebastijan Bah - visok krvni pritisk
Đuzepe Verdi - migrena
Antonio Vivaldi - epilepsija
Mocart - erektilna disfunkcija
Antonjin Dvoržak - hipotenzija
Mihail Glinka - dijabetes
Johanes Brams - astma
Čajkovski - povišen holesterol


Izvor: Vesti online
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Note leče dušu i telo

Koje su sve mogućnosti terapije muzikom: Štrausovi valceri podižu energiju, Bahova dela regulišu krvni pritisak. Ako puštamo melodije koje nisu u skladu sa našim bićem, počinjemo da osećamo napetost

zs9smpo0tury94wnz210.jpg


Ako imate problema sa disajnim putevima, vaš "lek" bi mogao da se zove - Johanes Brams. U slučaju glavobolje, setite se kompozicija Đuzepea Verdija, a ukoliko vam padne pritisak, pomoć potražite u delima Antonjina Dvoržaka. Šala?! Nije. Već odavno je daleko od toga. Terapeutska vrednost muzike sve je cenjenija.

U američkoj državi Florida na snazi je odredba 660 ili Zakon o Betovenovim bebama, po kojem predškolska deca svakog dana po pola sata moraju da slušaju klasiku. Tako će se, glasi pozadina ove odluke, lakše uspavati, a blagodet će osetiti i njihov cerebralni sistem. Kada su u podzemnoj železnici u engleskom gradu Njukasl, uobičajenu traku sa popularnom rok muzikom zamenili onom sa barokom, obezbeđenje metroa je primetilo da je tog dana bio prepolovljen broj krađa i napada na putnike. Od tada, umirujuće melodije klasičnih kompozicija nisu menjane.

Aleksandra Paladin, magistar muzikologije i odgovorni urednik za umetničku muziku Radio Beograda 1, već duže vreme je u ovoj tematici. Čini joj se da je radeći na svom obrazovanju, celog života na svojevrsnoj terapiji.

- Svi se mi u nekom periodu susrećemo sa melodijom koja nam ispunjava vreme i prostor. Neke pesme slušamo kada smo raspoloženi, neke kada smo tužni. Nije to slučajno, jer note imaju terapeutske elemente. Ta tvrdnja je stara koliko i Pitagorina filozofija, pošto je još u šestom veku pre nove ere poznati Grk govorio da je muzika dobra za dušu, a lekovita za telo.

Ovaj matematičar, astronom i filozof je prvi insistirao da njegovi učenici sviraju, kako bi podsticali, više nego važnu, mikrocirkulaciju - kaže Aleksandra, savetujući da svakog dana sebi damo oduška tako što ćemo se, makar na tren, opustiti uz pesme koje nam prijaju.
Kada joj je kardiolog dr Predrag Mitrović objasnio da želi da poveže medicinu i muziku, odmah se zainteresovala za saradnju. Rekao joj je da je jedna od retkih koja se na to nije nasmejala. Tako je krenulo istraživanje na temu - kako muzika može da pomogne srčanim bolesnicima, ali i onima koji pate od gastroenteroloških smetnji, epilepsije, gojaznosti...

- Pokazalo se da note zaista leče, a najdelotvornija je defitinivno klasika. Kvantitativna muzikoterapija propisuje "tretman" od dva puta po 12 minuta slušanja nepoznatih kompozicija. Pacijenti koji su "primali" muziku, nisu znali šta slušaju, ali je terapija bila adekvatna parametrima njihovog zdravstvenog stanja - krvnom pritisku, nivou šećera u krvi, holesterolu - objašnjava Aleksandra, dodajući da se posle mesec dana menja matrica, jer tada melodija postaje poznata, pa gubi delotvorno svojstvo.

Zanimljivo je da su otvaranjem zdravstvenih kartona kompozitora, Aleksandra i Predrag otkrili da njihova dela pomažu onima koji pate od istih bolesti koje su njih mučile. Muzika Johana Sebastijana Baha je tako korišćena u lečenju povišenog pritiska, s kojim je on vodio bitku, Mihaila Glinke za dijabetes, a Antonija Vivaldija za epilepsiju.

- Oni su imali dar da komponuju muziku za sebe, a mi sada koristimo njihov talenat. Ne znajući, oni su lečili sebe, a mi želimo da pomognemo drugima - kaže sagovornica "Života plus".

Muzika ima i odličnu preventivnu moć, pa Aleksandra preporučuje da svako od nas izmeri pritisak ili puls i opredeli se za melodiju koja mu prija. Kada je naš organizam ugrožen, počinje da se buni i traži ono što mu odgovara. S druge strane, neka muzika može i te kako da nam naškodi. Ako slušamo nešto što nije u skladu sa našim bićem, neretko dolazi do pomračenja uma, počinjemo da osećamo napetost, srce nam ubrzano lupa, preznojavamo se...

- Dokazano je da tehno i haus mogu da izazovu destrukciju. Sve što je agresivno, dovodi do kontraefekta. Imate slučaj u Nemačkoj, kada je na koncertu jedne hevi metal grupe troje ljudi preminulo. Ispitivanja su pokazala da oni nisu bili pod dejstvom nikakvih opijata, nego je očito ritam došao u sukob sa srcem, pa su vibracije prouzrokovale smrtni ishod - upozorava Aleksandra.

Muzika je takođe bitna stavka u razvoju dece, ali njima ne bi trebalo nametati listu numera koju roditelji slušaju. Savet naše sagovornice je da je mališane, a pogotovo tinejdžere, pametnije nadmudriti.

- Pre nego što otvore oči, pustite im neku poetičnu melodiju, možda filmske teme ili lepe gradske. To će ih sigurno razdrmati i učiniti ih poletnijim. Još od najranijih dana bi trebalo da im puštate klasiku, na primer Mocarta i njegovu "Malu noćnu muziku", "Turski marš". Uostalom, deca nisu ni svesna da su mnogi crtani filmovi podvučeni ovom melodijom i da im to prija. A, kada uče, dobro je da slušaju muziku bez teksta, jer čak i ako ga ne razumeju, može da im odvuče pažnju sa lekcije - kaže Aleksandra, dodajući da učenje odlično ide uz dobar džez ili landscape ritam.

Reči mogu da budu kontraproduktivne i kada smo u ljubavnim problemima, jer nas tekst vraća na slike koje želimo da zaboravimo. Lek za dušu može da nam pruži dobar džez, pa i izvorna narodna muzika. A za raspoloženje u svakom trenutku "zaduženi" su valceri Johana Štrausa.

NA POSLU PESME BEZ TEKSTA

Da bi poslovni učinak bio bolji, Aleksandra predlaže da se u radnim prostorijama sluša muzika bez teksta. Tako pesme ne odvlače pažnju, a prijatne kompozicije nas podstiču da budemo efikasniji. Uvek je, dodaje, dobar i kontakt sa prirodom, na kojem je još insistirao Karl Orf, a što se negde primenjuje.

- Kada sam gostovala u Radio Budimpešti, koji se nalazi u centru grada i izložen je stalnoj buci, oduševila sam se onim što sam zatekla. Kod njih se umesto standardne muzike čuju šumovi prirode. Mislim da nam je to svima potrebno - kaže muzikolog.

EFIKASNIJA NASTAVA

Od sledeće školske godine, organizovaće se Aleksandrin akreditovan seminar - "Primena muzike u postizanju veće efikasnosti nastave i veće saznajne moći učenika".

- Namenjen je nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, s ciljem da se uz pomoć muzike, koja bi se slušala tokom određenih časova, pospeši pamćenje đaka- objašnjava naša sagovornica, koja na ovom projektu sarađuje sa dr Predragom Mitrovićem i profesorkom klavira Biljom Krstić.

KLASIKA JE NEPROCENjIVA

Aleksandra kaže da su u mnogim medijima promovisane numere koje, iz njenog ugla, nemaju lekovito dejstvo. - Atraktivno je reći da su se u terapijama koristili hitovi nekih poznatih pevača, ali kao muzikolog imam odgovornost da ponudim samo ono što je najbolje. Klasika je tu neprocenjiva - kaže Paladin.


(Večernje novosti)
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
POD LUPOM: TERAPIJA MUZIKOM – I TO POSTOJI


Kad srce bije u ritmu melodije

Dobre vibracije su tu da teše, leče, bodre, ali i pomognu čoveku da se bolje oseća. Bahova muzika, tvrde znalci, smiruje na poslu, a učenicima i studentima Mocartove kompozicije pred ispit poboljšavaju koncentraciju i samopouzdanje. Primenom zvuka kao terapeutskog sredstva bavi i jedna od grana zvanične medicine, koja kod nas i dalje čeka „punopravno članstvo”

1_zpsadf591f9.jpg

Stariji ljudi reaguju pozitivno na melodije svoje mladosti

Novogodišnji praznici su prilika da se opustimo, veselimo, zaboravimo na brige i probleme, a bez muzike to baš i ne ide. Muzika, jedna od sedam vrsta umetnosti, stimuliše ljudska čula, um i duh. U njoj lakše utopimo tugu, ona nas kuraži, daje nam elan, briše prašinu zaborava, a po onom što su pokazala medicinska istraživanja, „reguliše sve aspekte telesnog funkcionisanja”, pa ne treba da čudi što je kao vid terapije nalazimo u učenjima antičkih škola, u biblijskim izvorima, šamanskim ritualima. Ali u kojoj meri u današnje vreme koristimo blagodeti muzike?

Jedan od odgovora leži u činjenici da muzikoterapija, jedna od grana zvanične, a ne tradicionalne, medicine, kod nas i dalje nije u potpunosti zaživela, tako da se za sad primenjuju samo na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Srbije. Za njenu primenu izvan klinike saznali smo prilikom posete stacionaru u Diljskoj ulici Gerontološkog centra „Beograd”, u kome su zbrinuti korisnici kojima je potrebna tuđa nega i pomoć ili konkretno nepokretnim ili teže pokretnim. Upravnica stacionara Vanja Taleski je u dogovoru sa Centrom za edukaciju muzikoterapeuta spojila lepo sa korisnim, tako što je pozvala buduće terapeute na praksu. Drugačije i ne bi mogla.

Udruženje za muzikoterapiju Srbijeje formirano 2001. na Institutu za psihijatriju KCS, u saradnji sa stručnjacima Medicinskog fakulteta, Fakultetom muzičke umetnosti, Defektološkim i Filozofskim fakultetom. Član Evropske muzikoterapeutske konfederaciji postalo je 2004. godine. Uveden je i četvorogodišnji program obuke koji mogu da upišu muzički obrazovani kandidati sa završenim fakultetom društveno-humanističkog smera ili muzičkih umetnosti. Sertifikat važi u zemljama čije su asocijacije muzikoterapeuta pristupile EMTC.

Problem je što muzikoterapeutkao pridružena zdravstvena profesija nije „prepoznat” u našoj zemlji, iako je muzikoterapija kod nas uvrštena u spisak zdravstvenih usluga,tako da stručnjaci ne mogu da se zaposle, bez obzira na sertifikat. Sada ostaje da se izbore za mogućnost da primenjuju muzikoterapiju na svojim radnim mestima, baveći se svojim poslovima. U udruženju se nadaju da će država prepoznati nužnost donošenja zakonske regulative u ovoj oblasti i tako sprečiti mogućnost zloupotrebe muzikoterapije od strane neškolovanih lica. Hrvatska i Slovenija su dobar primer, jer je tamo profesija muzikoterapeuta postoji na spisku zanimanja.

Melodije iz mladosti

Ova grana medicine koristi zvuk u dijagnostičke i terapeutske svrhe, koji može i ne mora da bude muzika. Ona je nešto poput fizikalne terapije, koja nije isto što i baviti se sportom, zbog čega je važna uloga stručnog kadra. Postoje dva pravca i u okviru njih niz tehnika: aktivna muzikoterapija, u kojoj se pomoću glasa ili instrumenata ostvaruje komunikacija sa pacijentima sa kojima je verbalna otežana, i druga, receptivna, kada klijent sluša muzički komad pomoću koga se postiže željeni psihološki efekat. Posebno je važno istaći da se muzikoterapija primenjuje i kod zdravih od najranijeg uzrasta, u cilju podsticanja telesnog i psihičkog zdravlja i razvoja, razvoju adaptivnih kapaciteta, socijalnih i intelektualnih veština, i prevenciji bolesti.Širok je spektar ustanova u kojima muzikoterapija može da se primenjuje, od škola i obdaništa, recimo za decu koja bi da prevaziđu tremu. U svetu je uvedena u ustanove socijalne zaštite (domove za decu, odrasle i stare), zatim pri crkvama, u zatvorima, rehabilitacionim i rekreativnim centrima. U okviru medicine, primera radi, u lečenju steriliteta kod žena kod kojih ne postoji organski problem. Ili kod beba u inkubatoru. U nekim zemljama postoji priprema za porođaj uz muzikoterapijske metode. Često se koristi u terapiji bola, prilikom davanja anestezije, u stomatologiji... Za poboljšanje kvaliteta života dece i odraslih obolelih od malignih bolesti od trenutka postavljanja dijagnoze, tokom terapijskog procesa, u fazama remisije, palijativnoj nezi. Muzikoterapija se u svetu primenjuje u svim granama medicine.Takođe doprinosi procesu inkluzije dece sa posebnim potrebama. Smanjuje agresivno ponašanje dece i adolescenata, utiče na bolje postizanje rezultata u školi...

Stariji ljudi reaguju pozitivno kada slušaju melodije svoje mladosti. Muzika aktivira određene regije u mozgu i počinju da naviru sećanja, pevaju oni koji ne mogu da govore, osmehuju se oni koji su inače bili ljuti, takmiče se oni koji su bili pasivni i malodušni, a uče nove pesme u devetoj deceniji.

– Domovi za stare, kojih je u našem društvu sve više, bili bi mnogo lepše mesto kada bi imali muzikoterapiju – rekla nam je Vanja Taleski.

Muzika nesporno ima blagotvorno dejstvo, zbog čega mnogi misle da deluje terapeutski sama od sebe. Ali je neophodno napraviti razliku između muzikoterapije i muzike koju slušamo u dokolici, ambijentalne muzike u lekarskim čekaonicama ili muzike koja se koristi u radno okupacionoj terapiji, ili muzičkoj pedagogiji.

Ništa bez pevanja

Nikada u istoriji čovečanstva nije postojalo toliko različitih vrsta muzike koje su dostupne svakome i u svakom trenutku, za razliku od prošlih vremena kada je bila privilegija samo za ljude koji su je neposredno izvodili, prisustvovali određenim događajima ili religijskim ceremonijama. Uz nju učimo i radimo, odmaramo se i veselimo, nezaobilazna je u svakom filmu, reklami... Mada većina ljudi i ne razmišlja o uticaju koji muzika ima na fizičko i mentalno zdravlje, na svest i podsvest.

– Na slušaoce najviše deluje ritam, kao jedan od osnovnih elemenata muzike, s obzirom na to da i naše telo ima svoje unutrašnje ritmove, koji mogu da se menjaju muzikom koju slušamo. Tako da muzički ritam može da utiče na krvni pritisak, varenje, širenje zenica, moždanu aktivnost, stvaranje hormona, puls, disanje i električne impulse kože – Marijana Milošević Simić, muzički pedagog.

Na primer, u toku jednog minuta naše srce otkuca oko 60 do 90 puta, a u većini kompozicija rok muzike ritam je oko tri puta brži, između 180 i 250 otkucaja. Kada slušamo takvu muziku, i naše srce počinje da radi ubrzano. Zato bi trebalo da potražimo onu vibraciju koja će prijati kako našem ličnom ukusu tako i našem srcu i našem telu – muziku koja će podstaći naše umne i emotivne snage u pravcu pozitivnog razvoja.

– Istraživanja su pokazala da je osetljivost bebe na različite ritmove i zvuke zapravo prisutna i u periodu dok su još u majčinom stomaku. Novorođene bebe prepoznaju muziku koja im je puštana dok su bile u stomaku. Nakon porođaja, praćen je razvoj dece i pokazalo se da su se ona u odnosu na mališane kojima nije puštana muzika brže napredovala fizički, brže razvila motoriku i imala su bolju koordinaciju – kaže Marijana Milošević Simić, koja inače radi na poboljšanju socijalne veštine, motorike, komunikacije, kognitivne sposobnosti (pamćenje, inteligencija, mišljenje...) kod mališana u najranijem uzrastu uz pomoć muzičkih stimulacija.

– Kod Maora, naroda sa Novog Zelanda, običaj je, recimo, da svaka mama komponuje bebi uspavanku pre nego što se rodi i peva kad god je beba nemirna. Danas se trudnicama preporučuje da naprave spisak pesama koje njih smiruju, da bi ih,nakon porođaja, puštale svojim bebama kad su uznemirene. Razlog je to što bebe čuju već od 20 nedelje i to posebno mamin i tatin glas kao i iznenadne bučne tonove, a od 30 nedelje pamte muziku koju majka sluša – ističe pedagog i podseća da deci najviše prija glas, zatim instrument, pa „nosač” zvuka. Pevanje deci, posebno uspavanki, posebna je veza majke i deteta, ne samo muzička već prvenstveno emotivna. Zato majke ne treba da se pravdaju time da nemaju sluh, jer to detetu ne smeta. Sa druge strane, raštimovane muzičke igračke su nešto što apsolutno valja izbeći.

– Pozitivan uticaj muzike očigledan je i kod starije dece koja su išla na časove muzike od svoje šeste do 15. godine. Aktivnosti u kojima učestvuju obe strane mozga u isto vreme, kao što su sviranje nekog instrumenta ili pevanje, povećavaju sposobnost mozga za obradu informacija. Istraživanja naučnika ukazuju na to da deca koja se bave muzikom imaju bolje pamćenje, verbalno izražavanje i sposobnost učenja – primećuje Marijana Milošević Simić, koordinator programa „El sistema Srbija” , kod nas poznat i kao „Orkestri nade”, koji postoji u 60 država sveta sa idejom da sva deca imaju pravo na muzičko obrazovanje. U okviru ovog programa peva i svira čak četiri miliona dece, o čemu smo pisali u jednom od prethodnih „Magazina”.

Uvođenje programa u Srbiji podržavaju Ministarstvo obrazovanja i Kancelarija za socijalnu inkluziju, kaže naša sagovornica. Mnogobrojne naučne studije su dokazale, a i primer „El sistema” pokazuje da je aktivno muziciranje kroz pevanje i sviranje nekog instrumenta na bilo kom umetničkom nivou toliko značajno za intelektualni, fizički i emotivni razvoj dece, da umanjuje agresivnost, pospešuje socijalne sposobnosti, pomaže kooperativnost, pa je prosto neophodno da muzika bude mnogo prisutnija u opštem obrazovnom sistemu. Takvi zdravi mladi ljudi, kako psihički tako i fizički, kapital su svakog društva – smatra naša operska pevačica Marijana Mijanović.
Krenuli smo od muzikoterapije, a ovo naše prebiranje po uticaju muzike na čoveka završićemo pričom o bugarskom naučniku dr Georgiju Lozanovu, psihijatru koji je moć muzike iskoristio za brže učenje stranih jezika.

– Prema naučnim saznanjima, potencijal za učenje se može povećati najmanje pet puta pomoću kompozicija čiji je tempo 60 otkucaja u minuti. Upravo to je naučnik Georgi Lozanov iskoristio za brzi način učenja stranih jezika, koristeći određene klasične kompozicije iz razdoblja baroka. Pričajući nam o brzom učenju koordinator Marijana Milošević Simić je završila razgovor konstatacijom da mi sami sebi možemo kreirati raspoloženje, pa ako želimo da budemo smireni i produktivni na poslu, preporučuje slušanje Baha, a učenicima i studentima pred ispit predlaže Mocarta za poboljšanje koncentracije i samopouzdanja, zato što su njegove kompozicije simetrične, jako dobro organizovane i čvrste strukture. Čak i ako je samo placebo efekat, naškoditi neće!

-----------------------------------------------

Promena muzike s promenom vladara

Stari narodi su muzici pridavali izuzetan značaj. U drevnoj Kini se smatralo da muzika odražava harmoniju između neba i zemlje. Jedna od prvih odluka svakog novog vladara koji bi došao na vlast u staroj Kini bile su izmene u muzici – jer, da je imala dobru muziku, smatralo se, prethodna dinastija ne bi propala. Heleni su bili duboko uvereni da muzika utiče na slušaočevu dušu moralno i vaspitno, dok se u Palestini i na području Mesopotamije muzika smatrala sredstvom za dobijanje božje naklonosti.

-----------------------------------------------

Projekat američke vlade

Temelji muzikoterapije kao naučne discipline postavljeni su još 1944. godine u SAD. Projekat je pokrenula američka vlada zbog potreba za novim metodama psihijatrijskog lečenja veterana iz Drugog svetskog rata. Naučnici su došli do saznanja da muziku registruje onaj deo mozga zadužen za osećanja i čulne doživljaje. Istraživači opisuju: „Kada draž stigne do hipotalamusa, upravni deo mozga automatski je osvojen.” Dakle, čovek koji sluša muziku izložen je uticaju čak i kada to ne želi. Zato čak i autistična deca reaguju na nju, jer ne moraju voljno da odlučuju – muzika jednostavno dopire do uma.

Slavica Berić

Objavljeno: 05.01.2015.

Izvor: Politika magazin
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top