Pitanje nije glupo, ali mislim da ti tu pravog odgovora nema, u smislu nekog recepta koji se može upotrijebiti za svakoga jednako. Ljudi su po svojoj prirodi različiti, po reakcijama, emocijama, temperamentu. Što nekome smeta, drugome je to o.k. i obratno, tako da je jako nezahvalno o ljubavi i govoriti. I nekada ne možemo da znamo zašto nam se sviđela baš ta i ta osoba. Najveća greška koju većina ljudi prave je što idealizuju partnera na početku. Poslije kad i mane izađu na viđelo, dolazi do razočarenja i onda ovaj pokušava da ga promjeni. E, tu ljubavi nikada neće biti. Jedno drugo treba da upoznaju u najgorm svijetlu i da vide, da li i onda mogu da budu zajedno. Da sagledaju sve svoje vrline i mane, da se uklapaju i svojim trudom doprinesu da veza opstane. Jako teško nekada čovjek može da trpi i sebe samog, a kamoli drugoga. Druga velika greška je govoriti o vječnoj ljubavi i opterećivati se mislima da li će ona i koliko trajati. Vječna ljubav ne postoji. Svakodnevne brige i obaveze ubijaju podosta ljubav i treba velikog umjeća da se ona održi. I treba shvatiti jedno. Ako sa nekim imaš ista interesovanja, navike, usklađene temperamente,privlačnost, truditi se da to opstane i onda kada " zaškripi ", jer lako je prekinuti i naći novog. Poslije određenog vremena će se javiti isti ili malo drugačiji problemi. I nikada ne treba " stiskati " osobu, opterećivati je čestim zvanjem telefonom, još gore sumnjičavostima, provjeravanjima.Ljubomora i nesigurnost ubijaju ljubav. Biti siguran u sebe, znati šta hoćaš i znati šta nećeš, održati i u vezi svoju sopstvenost, a ne živjeti život osobe sa kojom si u vezi, to je po meni neki preduslov za opstanak veze.