MOJE NAJBOLJE GODINE
Neven Bošković
Poznati beogradski maneken, Neven Bošković godinama je bio jedan od najtraženijih muških manekena u svetu. Radio je kampanje za razne svetske brendove, uživao u putovanjima i glamuroznom životu. Pre dvadeset godina uplovio je u mirnu bračnu luku sa Nikoletom, sa kojom je danas u skladnom i harmoničnom braku, a kruna njihove ljubavi je dvadesetogodišnja ćerka Anja, koja je krenula tatinim stopama.
![28069.jpg](http://kurir-app.epix.rs:8080/static/imgs/article_thumbs/632x474/uploads/2010-11/28069.jpg)
On je jedan od naših najpoznatijih i najuspešnijih manekena. Koračao je manekenskim pistama duž celog sveta, izgradio karijeru u inostranstvu, mamio brojne ženske uzdahe...
Rođen u Beogradu, 1953. godine, odrastao je u ulici, Admirala Geprata. U istom kraju je završio osnovnu školu, a kada se preselio na Zvezdaru, upisao je gimnaziju.
- Manekenstvom sam počeo da se bavim sasvim slučajno. Jedna prijateljica me je posavetovala da se sretnem sa Aleksandrom Maksimovićem, koji je u to vreme bio jako poznat kreator. Otišao sam kod njega i on mi je objasnio kako sve funkcioniše. To je bio moj prvi korak u svet mode. U prvi mah sam ovaj posao shvatio kao zabavu, ali kada mi se dopala revija u Parizu, pomislio sam zašto da se i ja ne okušam u tome?
TEŠKO JE PROBITI SE
Osamdesetih godina otišao je u Nemačku i tada je njegova karijera pošla uzlaznom putanjom. Usledila su putovanja i revije po celom svetu, od Pariza, Milana, Minhena i drugih svetskih metropola. Danas, kada se osvrne i priseti svojih početaka, kaže da nije baš sve bilo tako jednostavno.
- Bilo je teško probiti se, pokazati koliko vrediš i šta umeš, ali ja sam nekako uspeo. Bilo je tu dosta poteškoća i podmetanja, kao i u svakom poslu, ali uspeo sam sve to da prevaziđem i ponosim se što sam jedan od retkih ljudi koji su isplivali na površinu. Moja prva agencija zvala se “Rita Jeger”sa središtem u Minhenu. U to vreme, to je bila jaka agencija, kao sada “Armani” ili “Boss”. Izuzetno sam uživao dok sam tu radio. Iako sam za života promenio mnogo poslova i bio angažovan na raznim mestima, prva agencija mi je ostala u lepom sećanju – kaže plavooki maneken.
Posle Nemačke usledili su poslovi širom Evrope. Obišao je ceo svet i radio je u brojnim metropolama. U gradu svetlosti bio je pola godine, nakon toga je radio godinu dana u Milanu i vratio se u tadašnju Jugoslaviju. Za vreme Olipijade, 84. godine odlučio je da ode u Ameriku i tamo okuša manekensku sreću, u čemu je i uspeo.
![19760.jpg](http://www.kurir-info.rs/static/imgs/article_thumbs/632x474/uploads/2010-09/19760.jpg)
- U Americi sam boravio šest godina, a taj period obeležilo je poznanstvo sa Kristi Dženkins. Upoznali smo se slučajno i odmah su se rodile simpatije. Ona se bavila novinarstvom, zapravo bila je sportski novinar. Kasnije se rodila i ljubav. Bila je to jedna lepa veza. Danas kada se setim Amerike i tog perioda, uvek se setim nje. Kristi me je podržavala i izuzetno mi je pomogla da se snađem u stranom gradu. Na tome sam joj uvek bio zahvalan.
Maneken kome su evropske piste godinama bile do kolena priznaje da mu gej klubovi nikada nisu bili strani. Dok je kod nas to bila tabu tema svuda po Evropi bila je sasvim normalna pojava. Kada je prvi put kročio u jedan takav klub, za njega je to zaista bio šok.
-Dok sam živeo u Americi sa mojim velikim prijateljem Franom Lasićem posetio sam jedan pab koji se nalazio u nekoj mračnoj uličici. Dok nismo ušli unutra ništa nam nije bilo sumnjivo. Seli smo za šank i naručili piće ne gledajući oko sebe. U jednom trenutku, Frano me je potapšao po ramenu i rekao mi je da ga uhvatim za ruku. Našao sam se u čudu i upitao ga šta mu je. Kada sam se osvrnuo oko sebe sve mi je postalo jasno. Oko nas su bili zaljubljeni muški parovi, ali i samci koji su gledali u našem pravcu. Na brzinu smo popili piće, zagrlili se i izašli iz bara. Sećam se da nismo mogli da se hodamo od smeha. Kasnije sam shvatio da je to sasvim normalno u svetu, pa sam se navikao na homoseksualce i takve klubove.
NISAM BROJAO KALORIJE
Za izgled ovog plavookog manekena su zaslužni isključivo geni. Kako je dijeta većini manekena bila imperativ, Neven je imao tu sreću da nikada nije imao problem sa hranom.
-Nikada nisam držao dijetu. Istina je da sam pazio šta jedem jer nisam želeo sebi da dozvolim da zbog kilaže izgubim neki posao. Za razliku od današnjih manekena nikada se nisam opterećivao izgledom i brojanjem kalorija. Ja više sada praktikujem dijete ali ne zbog izgleda, već zbog zdravlja. Trudim se da vodim maksimalno računa o ishrani.
U mladosti Neven nije bio zaljubljive prirode pa samim tim nije bio sklon čestom menjanju devojaka. Više od dvadeset godina je u harmoničnom braku sa Nikoletom, sa kojom ima dvadesetogodišnju ćerku Anju, koja im je oboma ulepšala život.
PORODICA JE NAJVAŽNIJA
-Svoj brak bih opisao kao jedan normalan i zdrav brak. Nisam neki ekspert za davanje saveta, ali smatram da je brak najpre tolerancija i razumevanje. Potrebno je mnogo truda da bi jedna veza opstala. Naravno doza ljubavi mora da postoji da bi brak funkcionisao. Nikada nisam voleo da pričam o privatnom životu, ali mogu da kažem da imam harmoničnu porodicu i to mi je najbitnije. Anja se bavila manekenstvom izvesno vreme, ali je sada zbog studiranja napravila pauzu. Nikada nisam uticao na nju, to je bila njena želja i u tome sam je uvek podržavao. Smatram da manekenstvo nije lak posao, ili se rodiš za manekena ili ne. Anju sam savetovao više puta kako nešto da uradi i kako da se postavi u određenim situacijama, ali ona većinu mojih saveta nije poslušala. Anja je moj najveći ponos i sve ulažem u nju. Svakoga dana, gledam je kako raste i razvija se u pravog čoveka i to me jako raduje, jer znam da sam ja svoj posao kao roditelj obavio dobro.
Danas kada se osvrne na svoj život promenio bi samo jednu stvar.
- Bio sam na četvrtoj godini Pravnog fakulteta, i onda su usledila moja putovanja po svetu. Zanemario sam fakultet i zbog toga i danas žalim. Samo četiri ispita su me delila od diplome, vratio sam se iz inostranstva sa trideset i šest godina i smatrao da je kasno za te stvari. To je jedina stvar koju bih promenio. Danas bih verovatno bio uspešan advokat, a ne maneken. Ali, dobro odlučio sam se za modu, imao razne butike, radio mnoge poslove. Kada sve sumiram zadovoljan sam svojom karijerom. Sada držim “Ajs bar”, planiram da otvorim još jedan kafić i mogu lagano da odem u penziju.
Autor:
Milica Prelević
Izvor:stil-magazin.com