MMF - Civilizovani uterivač dugova

Član
Učlanjen(a)
12.01.2010
Poruka
472
Izvor: Nebojša Katić
Iz drugog ugla

nebojsa-katic.jpg


U sklopu sedme (poslednje) revizije stand-by aranžmana, misija Međunarodnog monetarnog fonda je u februaru okončala razgovore sa srpskim zvaničnicima. Ako su medijski izveštaji korektan odraz onoga što se tih dana događalo, može se zaključiti da je MMF u Srbiji veoma popularan.

Vlada Srbije, kao i većina savetodavaca, oduševljeni su saradnjom sa MMF-om, tim više što će MMF poslužiti i kao izgovor za seriju nepopularnih mera koje tek slede. Prevladava verovanje da je MMF glas razuma i bolji čuvar interesa Srbije nego što je to njena vlada. Ako se budu poštovali mudri saveti MMF-a, domaća ekonomija bi mogla brže izaći iz krize. Od MMF-a se očekuje i da spreči uobičajeno predizborno finansijsko šenlučenje o trošku domaćih poreskih obveznika i na račun budućnosti. Čini se i da su sindikati skloniji da više veruju strancima iz MMF-a nego bilo kom domaćem zvaničniku. U Srbiji, argumenti koji se izgovaraju na engleskom jeziku uvek imaju veću šansu da budu prihvaćeni.

Pođimo od kraja. Isključivo zahvaljući MMF-u i stand-by aranžmanu sa njim, zaustavljeno je bekstvo kapitala iz Srbije krajem 2008. godine i izbegnut je slom finansijskog sistema koji je bio pred vratima. I danas, zahvaljući MMF-u, krhotine ekonomskog sistema još uvek nisu sasvim rasute. Starateljstvo MMF-a može ohrabriti strance da dođu u Srbiju, ili da bar iz nje ne beže.

Ako umesto od kraja krenemo od početka, uloga MMF-a izgleda bitno drugačije.

Put Srbije u ekonomski sunovrat započeo je ubrzo posle oktobarskih promena. To je put koji je MMF sistematski inspirisao i ohrabrivao, isto onako kako je to radio svuda gde je imao pristup i gde je mogao da utiče na ekonomsku politiku. Pod uticajem MMF-a i domaćih liberalnih ekonomista, a sledeći mantru privatizacija – liberalizacija – deregulacija, Srbija je prihvatila model kojim je sistem doveden na rub ekonomske propasti.

MMF je svojim javnim saopštenjima godinama podržavao domaću ekonomsku politiku, pogotovo pogubnu monetarnu politiku Narodne banke. U tim hvalospevima je zanemarivano da su i inflacija i realne kamatne stope bile godinama najveće u Evropi i da su upravo monetarna politika i politika precenjenog dinara bile generatori razaranja trgovinskog bilansa i magnet za špekulativni kapital.

MMF nije imao krupnih primedbi ni na skandaloznu poresku politiku koja je sistematski krojena u interesu najbogatijih i najmoćnijih kompanija, banaka i pojedinaca. MMF-u je jedino i uvek smetalo trošenje države, dok je uglavnom ignorisao fundamentalni uzrok domaćih ekonomskih muka – rast privatne potrošnje finansiran zaduživanjem privrede i građana.

Paradoksalno je s druge strane, da se i pored toga najbolje analize domaće ekonomije mogu naći baš u opsežnim analitičkim papirima MMF-a. U njima jeste bilo zabrinutosti za ekonomske procese, bilo je i ukazivanja na rizike sa kojima se Srbija suočava, ali sve to, uvek sa velikim, prevelikim zakašnjenjem. Osim toga, i ta okasnela zabrinutost iskazivana je sa dovoljno rezerve, pa se mogla tumačiti kako se kome dopada.

Istovremeno, iako su bile svima dostupne, MMF-ove analize nisu bile predmet javne diskusije na ekonomskoj sceni Srbije. Nije učinjeno ništa da se i ta oprezna upozorenja predoče srpskoj javnosti. Sticao se utisak da nema ozbiljnih primedbi u vezi sa domaćom ekonomskom politikom. Par usamljenih glasova se ne računa.

MMF je efektivno, saučesnik u ekonomskoj propasti Srbije, a činjenica da je danas i njena ključna tačka oslonca, ne može promeniti tu fundamentalnu činjenicu. Da li je reč o ideološkom slepilu MMF-a, ili o dobrim namerama a lošem sticaju okolnosti, ili o razrađenom i uvežbanom scenariju, sasvim je svejedno. Srbija je potonula u dužničko ropstvo, MMF je njena sudbina i ne vidi se kako bi taj odnos mogao biti promenjen.

Važno je razumeti da MMF nije razvojna institucija i da nema obavezu da brine o prosperitetu i interesima Srbije. Građani na izborima ne glasaju za MMF, niti je MMF prisilio Srbiju na saradnju. Srbija je sama tražila pomoć i novac MMF-a i taj svoj tragični poraz čak proglasila činom velike mudrosti.

Cilj MMF-a je uvek isti – bitno je očuvati stabilnost finansijskog sistema i njegov kapacitet da vraća inostrane dugove. MMF je, suštinski, predstavnik kluba poverilaca i njihovih interesa, i tu je početak i kraj njegove uloge. Ohrabrivanje rasprodaje državne imovine je mera kojom se taj cilj sigurnije ostvaruje, ali se njime nameće i neoliberalni ekonomski obrazac. Na kom nivou plata ili penzija, ili na kom nivou bede će Srbija dugove vraćati, nije problem MMF-a. Nema sumnje da je to lakše uraditi na nivou niskih ličnih primanja i niske budžetske potrošnje, pa je fokusiranost MMF-a na ograničenje plata i penzija apsolutno razumljiva.

Iako je teza o krivici ili „krivici“ MMF-a samo akademska tema, njeno otvaranje može poslužiti da se mesto i uloga MMF problematizuju, ili bar objektiviziraju. To je istovremeno i tužna ilustracija problema nekompetentnosti, dezorijentacije i servilnosti, i ona otvara pitanja o stanju nacije kojoj je kontinuirano starateljstvo u svim oblastima, izgleda, neophodno. I na kraju, nije MMF proćerdao kredite i prihode od prodaje državne imovine, to je učinila Srbija sama, bez pomoći i pri čistoj svesti. Dug je stigao na naplatu, a sa njim i diskretni i civilizovani uterivač dugova.
 
Član
Učlanjen(a)
13.09.2009
Poruka
49
Pa ni kod babe nema dzabe - ko bi vracao dugove kad bi znao da ako ne vrati nista mu nece biti
 
Učlanjen(a)
30.06.2011
Poruka
9
kako sam ja shvatio teraju da se zaduzi drzava do nivoa da podize kredit da bi otplatio kamatu a samim tim "igra rokenrol cela jugoslavija" kako oni sviraju....najlepsi i najcistiji rat sami sebe koljemo al demokratski...
 
Natrag
Top