- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 39.023
Mišo Kovač
Neokrunjeni kralj hrvatske estrade Mišo Kovač rođen je 16. srpnja 1941. u Šibeniku. Roditelji Zrinka i Jakov pored Miše imali su još dvoje djece - Ratka i Blanku. Nakon završene osnovne škole učio je tapetarski zanat, ali već tada je znao kako mu to neće biti životni poziv. Kao mladić gradom je često išao pjevušeći, a pored glazbe zanimao ga je i nogomet pa je tako nastupao u juniorskoj selekciji NK Šibenika. Ljubav prema glazbi je ipak prevagnula pa se 1959. prijavio na glazbeni festival Prvi glas Šibenika i pobijedio. Tri ploče Elvisa Presleya bile su nagrada za osvojeno prvo mjesto. Dvije godine kasnije (1961.) na odsluženju je vojnog roka u Beogradu gdje pjeva na amaterskim glazbenim festivalima. Kako bi si osigurao izlaz u grad svakog vikenda stražarima je poklanjao šteke cigareta te bi oni tada 'zažmirli'.
Nakon odsluženja vojnog roka (1963.) dolazi u Zagreb s jednim kovčegom i tisuću dinara u džepu bez ikog poznatog. Spava na klupama u parku, a hrani se u studentskoj menzi. Ljubav prema pjevanju bila je velika i silno je želio postati pjevač. U tome će mu pomoći pjevač sevdalinki Himzo Polovina s kojim će otići do Jugotona i pokucati na vrat glavnom uredniku Peru Gotovcu i reći mu kako želi snimiti ploču. Kada je Gotovac čuo kako pjeva dopustio je Kovaču da snimi svoj prvi singl Ne mogu prestati da te volim. Iste godine (1964.) objavio je i svoju prvu ploču. U vrh glazbene scene bivše države vinuo je 1969. na sarajevskom Šlageru sezone s pjesmom Ti se nećeš vratiti koja će se kasnije prodati u 500.000 primjeraka. Na poslovnom planu doživio je uspjeh, ali privatno stvari nisu stajala baš najbolje jer razveo se od svoje prve surpuge Ljubice nakon četiri godine braka. Godinu dana nakon velikog glazbenog uspjeha (1970.) na Splitskom festivalu upoznaje svoju drugu suprugu, Miss Jugoslavije, splićanku Anitu Baturinu. S njom će 1975. dobiti sina Edija, a dvije godine kasnije (1977.) i kćerku Ivanu.
Glazbeni uspjeh nastavlja se pobjedom u Splitu 1971. s pjesmom Proplakat' će zora kada u dva dana osvaja pet nagrada. Zaradu od prodaje ploče uplaćuje za izgradnju autoceste Zagreb-Split, što će učiniti i 30 godina kasnije kada će autocesta biti konačno izgrađena. Iste te 1971. skoro je poginuo u prometnoj nesreći kod Zadra. Njegov automobil bio je potpuno smrskan, a za vrijeme oporavka Mišo odlučuje pustiti brkove koji će kasnije postati njegov zaštitni znak. Odluku da više ne nastupa na festivalima donosi 1980. godine. Na splitskom festivalu, kada je njegova odluka bila poznata, Mišini obožavatelji zasuli su pozornicu na kojoj je nastupao s 200 ruža. O njegovoj popularnosti rječito govori i podataka da je pjevač zabavne glazbe s najviše prodanih ploča u povijesti bivše Jugoslavije te da je jedini hrvatski pjevač koji je nastupao u Sydney Opera House. I sve to unatoč tome što mu je ponekad prebacivano kako nema sluha, da ima loš glad i da su mu pjesme prejednostavne. No, njegova karizma bila je ogromna. Primjerice, osamdesetih godina prošlog stoljeća nastupao je u klubovima ekstremne hrvatske emigracije, a prije svakog nastupa zahtijevao je da se sa zida skine slika Ante Pavelića. I poslušali bi ga.
Okušao se i glumačkim vodama glumeći s Radom Šerbedžijom u filmu Poslijepodne jednog fazana. Glazbena karijera i dalje je cvala, pet puta je proglašavan pjevačem godine, a 1989. godine proglašen je za osobu godinu u bivšoj Jugoslaviji. U politiku se nije miješao niti je s političarima koketirao pa je tako čak osam puta odbio pjevati Titu, a što se malo tko tada usudio učiniti. Početkom Domovinskog rata 1991. Kovačev šesnaestogodišnji Edi dragovoljno se prijavio u specijalnu postrojbu Hrvatske vojske Škorpioni. Smatralo se to svojevrsnim iskupljenjem zbog javno deklariranog očevog protivljenja HDZ-u, što se očitvalo u njegovoj izjavi kako će morati emigrirati ako HDZ dođe na vlast. Edi je ubrzo poginuo (1992.) pod još ne posve razjašnjenim prilikama. Policija je objavila priopćenje u kojem tvrdi kako je riječ o samoubojstvu. No, Mišo Kovač i danas tvrdi kako je riječ o ubojstvu.
Nakon Edijeve smrti prestao je snimati pjesme i održavati javne nastupe te je svom građanskom imenu dodao i krsno ime Mate. Javno je tada obznanio da više neće nasupati. Emocionalni udarac bio je velik: "Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i po 50 tableta dnevno." Nije se mogao nositi sa svojom boli, što je rezultiralo razlazom s drugom suprugom i pucanjem u grudi 14. siječnja 1999. U svom zagrebačkom stanu u Maksimirskoj 69 na lijevu stranu grudi prislonio je neprijavljenu berettu i zapucao. Međutim, ostao je živ. Posegnuo za mobitelom i nazvao svog menadžera kojije brzo reagirao i nazvao hitnu pomoć. Uslijedila je hitna operacija kojom je Kovaču spašen život. Nakon opravka u Splitu održava oproštajni koncert na kojem će biti oko 50 tisuća ljudi. Ubrzo će isto ponoviti u zagrebačkom Domu sportova, a zatim će uslijediti cijela serija oproštajih koncerata. Ali to neće biti stvarni kraj glazbene karijere jer uslijediti će i novi albumi.
Prije nego što pokuša samoubojstvo napustiti će ga druga supruga Anita, a Kovač će utjehu potražiti u zagrljaju 30 godina mlađe astrologinje Silvije Conte Calvi Marković. Nakon što i ta ljubavna veza nesretno završi novu će ljubav naći u trećoj supruzi Lidiji.
Izvor: Biografije.org
Poslednja izmena od urednika:
