Milan Konjović

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Milan Konjović

M_konjovic.jpg

Datum rođenja:
28. januar 1898.
Mesto rođenja:Sombor (Austrougarska)
Datum smrti: 20. oktobar 1993.
Mesto smrti: Sombor (Jugoslavija)

Milan Konjović (1898-1993) je bio istaknuti srpski slikar 20. veka. Studirao je u Pragu i Beču, a živeo u Parizu od 1924. do 1932. Svojim opusom od 6.000 radova pripada vrhu srpske likovne umetnosti, uz afirmaciju svoga osobenog stila strasnog koloriste ekspresionističkog temperamenta. Kritičari su ga ponekad nazivali „poslednji fovista“.

Kratka biografija


Milan Konjović je rođen 28. januara 1898. godine u Somboru gde još u gimnaziji 1914. godine prvi put izlaže pedesetak radova slikanih u prirodi. Na Akademiju likovnih umetnosti u Pragu upisuje se 1919. godine u klasi Vlahe Bukovca, gde studira samo dva semestra. Nastavlja da radi samostalno, u Pragu uz savete avangardnog češkog slikara Jana Zrzavija, u Beču i po nemačkim muzejima u Minhenu, Berlinu i Drezdenu. U Parizu od 1924. do 1932. godine postiže zapažene uspehe samostalnim izložbama kao i na izložbama u pariskim salonima. Tu nastaje njegova „plava faza“. Po povratku u Sombor 1932. godine posvetio se slikanju rodnog kraja, vojvođanskih pejzaža, ljudi i ambijenata, sa „izletima“ u Dalmaciju. To je „crvena faza“ koja obuhvata razdoblje do 1940. godine. Za vrijeme Drugog svetskog rata je u zarobljeništvu u Osnabriku. Posle povratka 1943. godine nastaju Konjovićevi pasteli u ulju koji do 1952. godine čine umetinikovu „sivu fazu“. Od 1953. godine u „kolorističnoj fazi“ plamsa opet čista intenzivna boja. Nova slikarska orijentacija traje na radovima „asocijativne faze“ od 1960. do 1980, a 1985. počinje sa pravim varijacijama na temu vizantijske umetnosti i do kraja 1990. godine nastaje tridesetak dela nove „vizantijske faze“.

Opus slikara Milana Konjovića je preko 6000 radova: ulja, pastela, akvarela, tempera, crteža, tapiserija, pozorišnih scenografija, skica za kostime, vitraža, mozaika i grafika. Stvorio je lični prepoznatljivi stil ekspresionističkog temperamenta. Doživio je punu afirmaciju na 294 samostalne i 693 kolektivne izložbe u Jugoslaviji, Srbiji i brojnim centrima Evrope (Prag, Budimpešta, Beč, London, Amsterdam, Rim, Pariz, Atina, Moskva) i sveta (Sao Paulo, Njujork, San Francisko...). U Somboru, umetnikovom rodnom gradu, od 1966. godine otvorena je „Galerija Milan Konjović“ u kojoj se trenutno nalazi više od 1060 dela.
Milan Konjović je bio član Vojvođanske akademije nauka i umetnosti u Novom Sadu, dopisni član Jugoslavenske akademije nauka i umetnosti u Zagrebu (od 1986) i član Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Dobitnik je nagrade AVNOJ 1988. godine. Umro je u Somboru 20. oktobra 1993. godine.

Izvor: Vikipedija



 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Tajna ispod Konjovićeve Kupačice

[h=2]Tajna ispod Konjovićeve Kupačice
[/h]Novosti

Otkriven do sada nepoznati akt na poleđini slike Milana Konjovića. Iza čuvenog ulja “Kupačice sa Morave”, iz 1922. godine - još jedna slika




VELIKI slikar Milan Konjović znao je da kaže da svojim platnima ponekad iznenadi i samog sebe. Ovih dana, 19 godina posle smrti, Maestro, kako su ga oslovljavali, iznenadio je i najveće poznavaoce njegovog opusa od 6.000 slika i crteža.

Tokom restauracije Konjovićevog ulja na platnu “Kupačice sa Morave” iz 1922. godine, Olivera Brdarić, slikar-konzervator Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, otkrila je na poleđini još jednu sliku - nepoznati ženski akt.

- To je bilo iznenađenje - kaže Olivera Brdarić. - Poleđina “Kupačice” koja nam je poslata na restauraciju, bila je pokrivena debelim belim premazom mestimično ispucalim. Ti “nabori” su prouzrokovali neravnine na osnovnoj slici zbog čega je ona i poslata na restauraciju.

Najpre je skinut premaz s poleđine i već ispod prvih milimetara ukazali se se delovi druge slike. Obazrivim potezima, da ne bi oštetila novu sliku, Olivera dnevno obradi po nekoliko centimetara platna. Do sada je otkriveno više od polovine slike.

Na njoj će se raditi još mesec-dva, a onda će reč imati stručnjaci - da potvrde verodostojnost ovog rada i odrede vreme nastanka. Pretpostavlja se da je slika urađena pre 1922. godine. To znači da je nepoznati akt čekao 90 godina da bude otkriven!

Vest iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iznenadila je i Petera Mrakovića, direktora Galerije “Milan Konjović” u Somboru, u kojoj se od 1966. godine čuvaju 1.084 dela koja je umetnik darivao rodnom gradu. Tako je postao jedan od retkih slikara u svetu koji je za života dobio galeriju sa svojim imenom.

- Mi smo poslali na restauraciju jednu, a dobićemo natrag dve slike - kaže Mraković.


SLIKAREVE MILjENICE

PRE nego što je nedavno penzionisana, istoričar umetnosti Irma Lang bila je na čelu Galerije “Milan Konjović” ukupno 42 godine, a 26 provela je uz slikara.

- Tu sliku Maestro nikada nije pominjao. Pričao mi je da je 1926. godine, preko nekih svojih starih slika naslikao nove, jer tada nije imao dovoljno para za boje. U njegovom opusu, postoje tri-četiri platna oslikana s obe strane. Ali, nikada se nije dogodilo da jedno od tih lica slike “sakrije” premazom, jer sve su one bile njegove miljenice.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Paleta Konjovićevog života

Paleta Konjovićevog života

Nesvakidašnji dnevnik "Konjović iz prikrajka", dve decenije posle smrti velikog slikara. Reč je o specifičnom svedočanstvu umetnikovog sugrađanina, dnevniku Milenka Popića

1.jpg
Milenko Popić i Milan Konjović

HTEO bih da vas zamolim da navratimo kroz 200 ili 300 godina i ponovo progovorimo neku reč o Milanu Konjoviću. On će trajati do tog doba.
Samo dalekovidi pesnik i boem poput Miroslava Antića mogao je sročiti ovakvo proročanstvo o maestru kista i boja, slikaru Milanu Konjoviću (1898-1993).
Jedan od najvećih srpskih slikara 20. veka živi i dalje kroz svoju galeriju u Somboru, kroz hiljade slika koje je odaslao na sve meridijane, i kroz monografije i knjige Dragoslava Đorđevića, Miroslava Josića Višnjića, Katarine Amrozić, Irme Lang...

Ovih dana, dve decenije od slikarevog preseljenja u legendu, stiže nova knjiga. Reč je o specifičnom svedočanstvu umetnikovog sugrađanina, dnevniku Milenka Popića "Konjović iz prikrajka".

Popić, bibliotekar Biblioteke "Karlo Bijelicki" u Somboru, pesnik i pasionirani maratonac, 1974. godine, posle studija u Beogradu, prvi posao našao je upravo u Konjovićevoj galeriji kao blagajnik, čuvar i ključar. U opis poslova ulazila je i - prodaja ulaznica, kataloga, monografija i razglednica-reprodukcija Konjovićevih slika.
Nije taj preplet Konjovića i Popića, dve stare somborske familije, bio nimalo slučajan.
- Moj otac Boža radio je u advokatskoj kancelariji Konjovićevog oca Davida, a onda sam ja prvo uhlebljenje našao u Milanovoj galeriji - otkriva nam tajnu vezu autor dnevnika o Konjoviću.
Popić je posao ključara obavljao pet godina. Već prvog dana, 14. juna, pošto je seo za sto koji je i danas na istom mestu u galeriji, zapisao je slikareve reči o njegovim slikama-miljenicama.
Konjović je jedan od retkih slikara u svetskim okvirima koji su za života dobili galeriju sa svojim imenom. Godine 1966. zaveštao je svoja dela rodnom gradu, a Popiću je o tome, docnije ovako govorio:
- Veliki deo mojih slika rasejan je po zemlji i inostranstvu - jadao se, a istovremeno i hvalisao umetnik. - Napuštale su me kao deca kada odrastu i napuste roditeljski dom. Slike koje su ostale sa mnom, od kojih se nikada nisam hteo odvojiti, one pripadaju gradu u kome sam se rodio, gde mi se probudila svest, gde sam postao čovek i sazreo kao umetnik.

Nenametljivi Popić beležio je gotovo svaku Konjovićevu reč. Maestro, kako su ga zvali likovni znalci i direktorka galerije Irma Lang, svakodnevno je dolazio u svoju galeriju. I u poznim godinama, kada je Alchajmerova bolest postala njegov nerazdvojni saputnik, dan u galeriji počinjao je tek kada bi se on pojavio na vratima.
- Konjović je danas otišao biciklom na Kanal, na svoje stalno mesto iza Štranda, gde je uvek od aprila do kraja oktobra - zabeležio je Popić 19. juna 1974. - Voli samoću, lepotu prirode i izbegava kupanje. Tu voli da slika.
Da je Konjović imao u svom karakteru i simpatičnu dozu narcisoidnosti u odnosu na svoj slikarski opus, bilo je opštepoznato. On je to i sam priznavao u nastupima dobrog raspoloženja. Godine nije brojao niti priznavao, ženama se udvarao do sudnjeg dana.
Imao je i svoje male tajne za demonstraciju svoje večne mladosti. Da bi dokazao svima kako ga vid dobro služi, čitao je u novinama glasno i najsitnija slova, uvek bez naočara. Ni ručni sat nije voleo da nosi, podsećao ga je na neumitnu prolaznost.
Često je maestro pričao o svojoj vitalnosti. Tako je 30. juna 1974. godine, sav ushićen ušao u Galeriju i ispričao kako je maločas, naišao na grupu penzionera. Želeo je da ih zaobiđe, a kako je pešačka staza uska, zaputio se preko travnjaka. Ali zapeo je za granu i - pao.
- Zapeo sam i leteći se dočekao na ruke, kao u zgibu: bez dodirivanja zemlje telom - pričao je tada 76-godišnji Konjović. - Ustao sam bez ikakvih ožiljaka, a jedna lepotica u prolazu me upitala da li to izvodim gimnastiku.
Poslednji radni dan kod Konjovića, Popić pamti i danas. Bio je to 17. mart 1979.
- Obukao sam zimski kaput i prišao maestru rekavši da sam mu zahvalan što sam imao priliku da tu radim. Rekao sam mu da sam od njega mnogo naučio o životu - zabeleženo je dnevniku.
Maestro je pružio ruku svom ključaru i znajući da odlazi na novo radno mesto u Biblioteku, vedro mu preporučio da nastavi da piše.
- Bolje je da pišeš, nego da izdaješ knjige - šeretski je rekao Konjović.
Popić ga je poslušao - delimično. Nastavio je da piše, ali i da objavljuje - tri knjige pesama i niz teorijskih zapisa i književnih kritika.
Posle dve decenije kolebanja, objavio je ovih dana i dnevnik "Konjović iz prikrajka". Izdavač je Gradska bibliooteka "Karlo Bijelicki", suizdavač Galerija "Milan Konjović", a pokrovitelj Pokrajinski sekretarijat za kulturu. Recenzenti Dr Draško Ređep, Miroslav Josić-Višnjić, Sava Stepanov i Irma Lang nisu štedeli reči hvale o nesvakidašnjem dnevniku-svedoku.

MOJA SLIKA, MOJA STVAR


O KONjOVIĆEVOJ naravi i umetničkoj sujeti svedoči i događaj od 21. septembra 1974. godine:
- Pozvao je Dragoslav Đorđević i javio da je žiri Oktobarskog salona u Beogradu odbio za izložbu jednu od Konjovićevih slika - zapisao je Popić. - Maestro je bio vrlo gnevan. Rekao je da ako njegova slika ne valja, to je onda samo njegova stvar, a ne stvar žirija. Vikao je: "Ne mogu oni o tome odlučivati, to je kao da su Lubardu odbili!"

SLIKAR I SELJAK
- DA nisam oduvek bio svestan da ću biti slikar po pozivu, ostao bih seljak. To je najlepši, najplemenitiji i najljudskiji poziv. To je veza čovek-zemlja - govorio je Konjović 1978. godine.

CEO ŽIVOT BORBA
- U KOSMOSU su večite promene i nema mira - razmišljao je glasno Konjović 5. novembra 1978. - Ceo život je borba. Teza da čoveka treba osloboditi od rada je glupa. Šta će biti kada pet ljudi oslobodimo da pritiskaju dugmad u fabrici? Pa, rad čini čoveka.

Izvor: Večernje novosti

 
Natrag
Top