Učlanjen(a)
18.01.2020
Poruka
209
Jeste li čuli za "Pokret malih kuća" (“Tiny House Movement”)?
Evo jednog zanimljivog članka o tome...

Mikro kuće

mikro-kuce.jpg


Jeste li nekada razmišljali o tome koliko vam je, od svega što posedujete, zaista potrebno? Bez obzira da li je u pitanju odeća, tehnika, životni prostor, uvek nešto nedostaje. Što se prostora tiče, to je ona jedna soba, koja gotovo uvek fali, a “to što malo fali, to devojci sreću kvari”, kako kaže narodna izreka.

Za razliku od većine nas, postoje i oni koji su shvatili da im za sreću ne treba mnogo, pa se rešili svega što ne koriste. Poklonili ili rasprodali višak nameštaja, garderobe, pokućstva i ostalih stvari koje su posedovali, i rešili da pređu u jednu od mini ili mikro kuća.

Male, mini i mikro kuće

Danas je za male kuće vezan čitav pokret koji se u svetu zove “Tiny House Movement” (“Pokret malih kuća”). Čine ga ljudi koji su pre svega praktični, a vrlo često i skloni majstorisanju, koje se popularno zove “Do It Yorself”, skraćeno DIY, ili u prevodu sa engleskog “Uradi sam”.

Ovi ljudi su shvatili da im je ono najneophodnije sasvim dovoljno za normalan život. Jer, velike nekretnine znače i veće troškove za struju, vodu, održavanje i porez a pritom, dosta tog prostora nema nikakvu funkciju. Pa zašto bi plaćali mnogo više za nešto što im ne treba? Stvarno, zašto?

Zbog toga svakodnevno raste broj onih koji se odlučuju za kućice od 40-tak kvadrata, često i na točkovima, što im omogućava još veću slobodu. U zavisnosti od zanimanja, to je ponekad daleko bolje rešenje za život.

Ah, ta Amerika

Da uzmemo za primer kuće u Americi. Prosečne kuće u kojima žive četvoročlane porodice sedamdesetih godina prošlog veka imale su oko 165 kvm, dok su danas čak stotinak kvadrata veće. Nije zanemarljivo, slažete se?

Kada je “Pokret malih kuća” zaživeo, a bilo je to malo posle svetske ekonomske krize 2008. godine, mnogi su se odlučili da svoje velike kuće zamene malim, koje u proseku imaju od 40 do 90, ili mikro kuće, sa manje od 37 kvadrata.

Vickasti Džej Šejfer

Jedan od prvih dizajnera koji se oprobao u ovome je Džej Šejfer (Jay Shafer), koji je krenuo da gradi mikro kuće od drveta, na točkovima ili sa mogućnošću preseljenja na drugu lokaciju, kako sam kaže, “ako vam se ne dopada pogled koji imate”. Koristeći iskustva u građenju kamp prikolica, počeo je da gradi kućice koje su funkcionalne i prilagođene životnim potrebama budućih ukućana, jer je želeo da ljudi koji u njima žive budu srećni.

On kaže da je najteže rešiti se nepotrebnih stvari, a da posle toga sve ide lakše. Sigurno je tako. A kad objašnjava pojam male kuće kaže da je to kao kad “Lego sretne Ikeu, pa zajedno snime porno film”. Vickasto, zaista, mada ima logike.

Mala kuća – jeftina a praktična

Ovaj pokret brzo je postao popularan širom sveta. Mnogo arhitekata i dizajnera uključilo se u projektovanje malih kuća, a popularisanju ovog načina života doprinelo je i nekoliko sjajnih dokumentarnih televizijskih serijala.

Male kuće u Americi danas koštaju između 20 i 50.000 dolara. To je veoma pristupačna cena i na njih ne ide hipoteka, što je još jedan od razloga zbog koga se mnogi odlučuju za promenu mesta stanovanja i načina života. Sve su to razlozi, zbog kojih je ovaj pokret vrlo brzo doživeo popularnost širom sveta, pa i kod nas. Postoji nekoliko firmi u Srbiji koje se bave izgradnjom malih kuća.

I mi kućicu za trku imamo

1719e2c1e.jpg


Imamo, i to veoma poznatu. Izgrađena je na na jednoj steni u sred reke Drine, a ideja za ovu kućicu nastala je 1968. godine, kada se nekoliko prijatelja, izmoreno plivanjem po brzoj reci, uspuzalo na ovu stenu da se odmori. Ležeći tako na suncu, vrlo brzo su shvatili da stena nije baš udobna, pa su otplivali do obale da donesu nekoliko dasaka, ne bi li boravak na njoj učinili prijatnijim. Međutim, posle nekog vremena, ležeći na suncu koje je pržilo, počeli su da podižu daske i da se zaklanjaju njima. I tako je nastala ideja o ovoj čuvenoj kućici, na “krivoj Drini”.

Šest puta za pedeset godina, nabujala Drina je odnosila kućice koje je ova grupa kreativnih ljudi uvek iznova gradila. Poslednja je postala nadaleko čuvena avgusta 2012. godine, kada je fotografija sa njom u glavnoj ulozi bila proglašena fotografijom meseca u časopisu “Nacionalna Geografija” (“National Geographic”).

A kako to rade Japanci

Pripremajući se za pisanje ovog teksta, odgledala sam mnogo snimaka vezanih za mikro kuće svuda po svetu. Jedna od najzanimljivijih je mikro kuća na točkovima, napravljena od drveta, u kojoj žive dve Japanke, od kojih je jedna likovni umetnik, a druga pisac. Njihovu kuću projektovao je mladi arhitekta g-din Tagami, a napravljena je od kedrovog drveta, dobro zaštićenog i znalački obrađenog da izgleda starije nego što jeste. On sam, svoju arhitekturu zove organskom, i ona to i jeste.

1729a72dd.jpg


Ova kućica je nestvarno mala i laka. Sa kompletnim pokućstvom teška je negde oko 600 kg. Njene vlasnice su toliko skromne da ormar za garderobu dele, i kad ga otvore, imate utisak da je prazan. Kućica nema čak ni kupatilo, jer je Japan vulkanska zemlja, tako da postoji mnoštvo termalnih izvora u kojima dok putuju, mogu da uživaju u prirodnim bazenčićima sa vrelom vodom.

A osim toga, posle Drugog Svetskog rata, sve je bilo razrušeno, pa su Japanci svuda gradili javna kupatila. Čak i mala sela su ih imala. Zbog toga one, ako ne naiđu na neki od izvora, svuda imaju dostupna ta javna kupatila i toalete, što je i bio razlog da njihova kuća bude bez ove prostorije. Imaju sudoperu, ali nemaju tuš, kao ni toalet. Tj, imaju neku vrstu kamperskog toaleta za kompostiranje.

Japan je u svemu dobro organizovana zemlja, pa tako ima i dosta kampova, kao i stanica poput naših benzinskih, na kojima ima svega, od restorana sa lokalnom hranom, do javnih kupatila i parkinga. A njihova kućica je tolika da taman lepo stane na standardno parking mesto.

Spadam u konformiste, pa zaista ne znam da li bih mogla tako da živim, ali one zaista uživaju. Žive i rade u svojoj kućici, stalno putuju, drže predavanja i izložbe, rade putopise i imaju život kakav su oduvek želele. Zbog toga odišu smirenošću, u kućici koja je zaista minijaturna, ali multifunkcionalna i spakovana kao majušna brodska kabina. Ima čak i kamin, da ne poverujete. Kažu da je, kada živite u ovakvoj kući, najvažnije da naučite da svaku stvar posle upotrebe vratite na svoje mesto. To je jedini način da sve funkcioniše.

Kad malo bolje razmislim, nije to ni tako čudno kad su u pitanju Japanci jer, oni su prvi na svetu počeli da prave hotele sastavljene od soba-kapsula, sličnih nekadašnjim spavaćim kolima u vozovima. “Sobe” imaju dovoljno prostora da se zavučete i prespavate, eventualno nešto pročitate pred spavanje ili odgovorite na elektronsku poštu.

Mislim da bi mnogi, na takvim mestima, dobili napad klaustrofobije. Ipak, gledajući ove dve savršeno zadovoljne, srećne i smirene žene, ostala sam potpuno zatečena. Naterale su me da se zamislim koliko ima stvari kojima i sama robujem jer bez njih “ne bih mogla” da živim. A ko to zna, dok ne proba?

Za ljubav i harmoniju

Kako davno reče čika Duško Radović: “Za ljubav su zgodni: malo vremena, nezgodna mesta, teskoba, brzina, niz otežavajućih okolnosti. Tada je ljubav lepa, samo tada cveta. Što je više vremena i prostora i raznih drugih pogodnosti, ljubav gubi draž. Nigde se tako ne mrze kao u velikim, lepo nameštenim i dobro zagrejanim stanovima.”

Ima tu nečega. Koliko je nefunkcionalnih porodica koje žive u ogromnim vilama sa bazenima, u najboljim uslovima? Supružnici koji se ne vole, vode dvostruke živote, pritom stvarajući privid sreće. Deca koja mrze svoje roditelje i trude se da ih stalno povređuju. Imaju sve, a u stvari – nemaju ništa. Nije pravilo, naravno, ali je čest slučaj.

Nasuprot njima, ima porodica koje skladno žive u malom prostoru, sa malim primanjima, ali se snalaze, vole i lepo slažu. Iz nekih od takvih, izašli su najveći naučnici, inženjeri, umetnici… Naravno, ni to nije pravilo, ali se često dešava.

Ekološka osvešćenost

Postoji više razloga zbog kojih se ljudi odlučuju za male kuće. Osim smanjenja troškova i više slobode, tu je i ono što zovu ekološkom osvešćenošću. Živeći jednostavno, sa manje uređaja, i zagađivanje životne sredine se smanjuje.

Mnogo ih se odlučuje za život u prirodi, van gradova i sela, gde sami proizvode struju za svoje potrebe koristeći čiste izvore kao što su sunce i vetar, kopaju bunare za vodu ili sakupljaju kišnicu.

173b4d412.jpg


Kuće su im zaista funkcionalne, sve je spakovano tako da imate utisak da je prostor mnogo veći nego što jeste, jer svaka stvar ima više namena. Koristi se bukvalno svaki milimetar, jer se nameštaj izrađuje po meri, uglavnom na licu mesta. Oni zaista uživaju u blagodetima života u prirodi, rekreaciji i druženju sa porodicom i prijateljima, kao i tišini o kojoj mnogi od nas maštaju, u kojoj se lakše se koncentrišu na rad, jer bolje čuju svoje misli.

Male kuće – velika bliskost

Upravo tako, mali prostori podstiču socijalnu interakciju. Teraju vas da se mnogo više družite sa ukućanima što doprinosi bliskosti i zajedništvu. Sve su to benefiti ovakvog načina života.

Ipak, ono od čega se najčešće kreće je ušteda. Na ovaj način, smanjuje se kako finansijski, tako i emotivni teret. Mnogo je toga što opterećuje kako naš budžet, tako i naše emocije.

Što se emotivnog tereta tiče, jedan od načina na koji ga se možemo rešiti je i selidba u novi grad, u manju kuću, ponevši pritom sa sobom samo ono najneophodnije. Upravo iz tih razloga, mnogi se odlučuju za mikro/mini/male kuće.

Vikendice za bekstvo iz grada

Izolacija zbog pandemije korona virusa, mnoge od nas je pokrenula da počnu da razmišljaju o kupovini kuća i selidbi na periferiju, kao i vikendica, za povremeno “bekstvo” iz grada. Kao da nas je izolacija “osvestila”, pa smo počeli da shvatamo začaj prirode i izreke “svoja kućica, svoja slobodica”.

1741ecb42.jpg


A dok smo bili “zatvoreni”, priroda je počela je da se oporavlja, jer smo prema njoj često bili bahati i bezobzirni. Po novinama smo viđali fotografije iz Venecije po čijim kanalima posle ko zna koliko godina ponovo plivaju labudovi i delfini, šume su cvetale kao nikada, reke su se očistile i oporavile. Priroda nam je pokazala da joj bez nas sasvim dobro ide, zbog čega su se mnogi zastideli.

Zbog svega toga, nije mali broj onih koji su rešili da sebi naprave utočište u prirodi, da više nikada ne budu “osuđeni” na boravak u četiri zida. I tako su sada u potrazi za kućom, vikendicom ili bar placem na koji će smestiti neku od onih divnih montažnih kuća, koje se za kratko vreme mogu postaviti gde god poželite. A mogu da posluže za povremeni beg od stvarnosti, ali i za jedno sasvim novo poglavlje u životu.

Jeste li razmišljali o ovoj temi? Da li biste mogli da živite u nekoj od malih kuća?

Podelite u komentarima svoje misli sa nama. Unapred hvala.

Autorski tekst: Jelena Todorović
Fotografije: Unspash.com i Pinterest
Izvor: Srbijaspace.com
 
Natrag
Top