Mikelanđelo Merizi Da Karavađo

Član
Učlanjen(a)
02.09.2009
Poruka
29
moj omiljeni :heart:

MIKELANĐELO MERIZI DA KARAVAĐO

(Caravaggio 1573-1610), tako nazvan po malom mestu kod Begama, u kome se rodio, prvi je i najbolji predstavnik naturalizma, drugog pravca u tadašnjoj italijanskom slikarstvu. Veoma mlad, učio je slikarstvo u Milanu, pa je oko 1590. došao u atelje vrlo popularnog slikara Kavaliera d'Arpino, čiji manirizam nikako nije odgovarao njegovom bujnom temperamentu, pa on sam studira prirodu i samostalno se razvija. On se vrlo rano oslobodio manirističkih stega i počeo je da slika na svoj način, ograničavajući se na figuru izanemarujući sve ono što je okružuje, pa i pejzaž.

Njegova mladićka dela su manjeg formata, sa jednom figurom, najčešće sa polufigurom, a među njima su najznačajnija Devojka sa lautom, Kotarica voća i Mladić sa kotaricom voća.

Karavađo je bio burne i silovite prirode. Stalno je bio po krčmama i u društvu njagorih skitnica, često se tukao i povlačio nož, pa je posle jednog dvoboja morao da se skloni u Đenovu a, i kada se vratio u Rim, skandali nisu prestjali. U tuči je ubio jednog čoveka pa je pobegao u Napulj (1606).


Ali, i pored tako burnog života, on je veoma mnogo slikao, odbacujući svako idealizovanje i težnju za ulepšavanjem, pa i na slikama sa religioznom tematikom, koje se često zbog toga savremenicima nisu dopadale, iako su svojim vanredno snažnim i sugestivnim deovanjem na posmatrače odgovarale zadacima religioznog slikarstva protivreforamcije. Svoje prve velike kompozicije radio je pre 1600. godne u crkvi San Luiđi dei Frančezi, slikajući na zidu Pozivanje sv. Matije i Mučeništvo sv. Matije, na kojima je prvi put koristio efekte svetla koje se probija u tamnoj prostoriji. Ove slike kao da prikazuju scene iz običnog života, pa se poručiocima nisu dopale.

Do svog odlaska iz Rima, pored ostalih slika, izradio je u crkvi Santa Maria del Polo Mučeništvo sv. Petra i Obraćanje Pavlovo a tada je nastala i jedna od njegovih najpoznatijih slika Polaganje u grob. Pred odlazak iz Rima izradio je izvanredan portret pape Pavla V.

Iako je u kompoziciji odstupio od renesansnih principa simetričnog grupisanja i harmonične ravnoteže, on je postizao utisak čvrste celine, dubine i pokreta, uzimanjem dijagonalne ili kose linije za osovinu svoje kompozicije, što će prihvatiti i ostali slikari 17. veka u različitim vrijantama. Međutim, glavna osobenost Karavađova slikarstva je tenebrozo, naročito tretiranje kontrasta svetla i senke i podešavanje osvetlenja, koja su već savremenici nazivali "podrumskim". Osvetljavajući scene i figure u tamnoj prostoriji, on je postizao štimung i dobijao željene efekte i akcente čisto slikarskim sredstvima, pa će tenebrozo, operisanje kontrastima svetla i scene, postati glavno izražajno sredstvo slikara baroka.

Iz Napulja Karavađo je otišao na Maltu na poziv velikog majstora Malteškog reda Adolfa Vinijakura, čiji je portret izradio, pa je postao i vitez, ali je smrtno uvredio jednog visokog časnika, pa je iz zatvora pobegao na Siciliju. Slikao je i lutao od Sirakuze i Palerma do Mesine, bežeći ispred progonitelja sa Malte, pa je čamcem prešao Napulj, gde su ga progonitelji stigli i teško ranili. Od pape je dobio oproštaj za ubistvo, pa se uputio u Rim, ali je na putu umro u malom mestu Porto Erkole.

Lutajući od mesta do mesta, Karavađo je malo učio i sve je stvarao velikom snagom svog sirovog talenta i, posle tako kratkog i burnog života ostavio je neverovatno veliki broj dela iza sebe. Iako nije ušao u red najvećih slikara, njegov uticaj na kasnije slikarstvo je neobično velik i značajan.

caravaggio8.jpg


judith_beheading_holofernes-400.jpg


624px-Michelangelo_Caravaggio_047.jpg


caravaggio016.jpg


crowning.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
02.09.2009
Poruka
51
Sem ubistva, danas se sumnja da je počinio još nekoliko nepočinstava, kao što su silovanje, sodomija,... Upravo je njegovo neuklapanje u norme kako društvenog života, tako i umetnosti, uticalo na to da nikad nije bio priznat kao veliki slikar. Čak je bio i zaboravljen ubrzo posle smrti, njegovo ime je bukvalno bilo taboo, a dela su uvek nailazila na osudu kritike. Tek je sredinom XX veka počelo da se o njemu govori kao o velikom inovatoru u umetnosti, sve do tada se nekako izbegavalo da mu se oda priznanje. Čak mu je i u Jansonovoj Istoriji umetnosti iz 1962 posvećeno svega par redova.
Svemu ovome, sem zločinačkog života, je doprineo i odnos prema tadašnjim opštim tendencijama u umetnosti. Opšta ideja koja je dominirala u njegovo vreme je bila kontrareformacija, odgovor katoličanstva na reformaciju u Nemačkoj. Ova ideja je, iza plašta religije, težila socijalnim i političkim ciljevima. Tako je ona ostavila traga i na umetnosti tog doba, preovladale su ideje idealne lepote koja je poistovećivana sa otmenošću i glamurom viših klasa. E sad, Karavađo je pružio dokaz o jednom višem moralnom nivou nego njegovi savremenici, on je u svoje religiozne kompozicije uneo prizore života običnih ljudi. Na primer, svetog Mateju je prikazao kao seljaka na jednoj oltarskoj slici, što je naravno dovelo do toga da slika ne bude prihvaćena. Ta želja da na oltarsku sliku stavi život niže društvene klase, imala je polemički cilj uperen protiv licemernog ubeđenja aristokratske klase da ona predstavlja otmenost i lepotu. Tako je Karavađov realizam bio okvalifikovan kao vulgaran, a to se može reći i za sav realizam posle njega, setimo se Kurbea na primer.
Tek danas, kad je shvatanje umetnosti oslobođeno predrasuda, je Karavađo dobio mesto koje zaslužuje u istoriji umetnosti, a zadnjih decenija je počeo da se slavi kao jedan od najvećih slikara u umetnosti. Ko čeka, dočekasmile3
 
Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Sveti Jeronim
12440252.jpg


Vađenje zuba
12267845.jpg


Spavanje Kupidona
12625505.jpg


Narcis
12554975.jpg


Večera u Emausu
11728092.jpg


Muzočari
12191465.jpg
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Izložba o Karavađu buntovniku

Izložba o Karavađu buntovniku

21 karavadjo.jpg

RIM - Četiri veka nakon smrti, Mikelanđelo Merizi, poznatiji kao Karavađo (1571-1610), ima status superzvezde među starim majstorima slikarstva. Njegova dela dramatičnog naboja i sirovog realizma lako komuniciraju sa današnjom publikom.
Ovaj velikan baroknog slikarstva poznat je i po veoma burnoj biografiji pa je ovih dana u Rimu otvorena izložba na kojoj su prikazani izvodi iz njegovog pozamašnog policijskog dosijea koji bi šokirao i najneobuzdaniju rok zvezdu današnjice.
Dokumenta izložena u Državnom arhivu otkrivaju svakodnevni život slavnog slikara, njegova prijateljstva ali i njegovu sklonost ka nasilničkom ponašanju zbog kojeg je na kraju bio prinuđen da pobegne iz Rima.
Posetioci mogu da vide policijske izveštaje, sudske naloge i presude koji Karavađa opisuju kao brutalnog i neobuzdanog čoveka koji je izlazio naoružan do zuba - uvek je sa sobom nosio bodež i mač, a ne retko i pištolj. Nabusito je govorio da uživa zaštitu visokih crkvenih vlasti po čijim je narudžbinama naslikao neka od svojih najpoznatijih dela.
Dokumenta svedoče da je cesto imao posla s policijom. Jednom prilikom je u jednoj krčmi, u naletu besa bacio tanjir vrelog povrća u lice kelnera, a drugi put je štapom prebio čoveka i mačem mu rastrgao odeću. Dokumentovan je i slučaj kada ga je gazdarica tužila zbog toga što je probio rupu na plafonu svoje sobe kako bi njegove ogromne slike mogle da stanu. Karavađo joj je iz osvete kamenicama razneo sve prozore na kući.
Svi ti događaji detaljno su dokumentovani na požutelim pergamentima čije dešifrovanje za laike može biti teško, ali koji za stručnjake predstavljaju dragoceni izvor informacija.
Među izloženim dokumentima je i onaj koji govori o najozbiljnijem Karavađovom izgredu kada je u maju 1606. tokom jedne kavge, sličnoj današnjim okršajima uličnih bandi, smrtno ranio izvesnog Ranučija Tomasonija.
Prema sudskom izveštaju, izloženom u Državnom arhivu, svađa je izbila ne zbog žene, kako su kasnije sugerisali mnogi slikarevi biografi, već zbog kockarskog duga.
Karavađo je nakon tog događaja, zbog kojeg ga je papa Pavle V osudio na smrt, pobegao iz Rima na Maltu, a potom na Siciliju gde je nastavio da radi.
Dokumenta otkrivaju, takođe, i način na koji je Karavađo umro u mestu Porto Erkole, nedaleko od Rima, u julu 1610. Čuveni slikar nije skončao život sam na pustoj plaži, bežeći od policije i poverioca, kako navode pojedini njegovi biografi, već u bolnici.
Imao je tek 38 godina i vraćao se za juga u Rim, uveren da će mu njegovi moćni prijatelji pomoći da dobije oprost za svoja nedela.
Kako prenosi BBC, dokumenta, koja su prethodno pomno restaurirana, pružaju istorijski kontekst Karavađovoj izložbi koja je prošlog leta priređena u Rimu i koja je izazvala ogromno interesovanje publike.


Autor:
Agencija Tanjug



 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Za smrt Karavađa odgovoran Malteški red?

Za smrt Karavađa odgovoran Malteški red?


S.K. |



Misteriozna smrt italijanskog slikara Karavađa do sada je bila objašnjavana trovanjem uljanim bojama koje je koristio, ali novootkriveni dokumenti nedvosmisleno otkrivaju da je reč o svirepom ubistvu iza kog navodno stoji Malteški red vitezova.

231368_karavadjo01_f.jpg


Karavađo je bio poznat po prekoj naravi

Profesor Paceli sa Napuljskog univerziteta tvrdi da je umetnika ubio Malteški red vitezova, iz osvete. Prema dokumentima koja je pronašao u tajnoj vatikanskoj arhivi tadašnja Rimska crkva potvrdila je da je videla kako je njegovo telo bačeno u more blizu Paloa.

Karavađo je bio poznat po nasilničkoj prirodi i verovalo se da je bio meta Malteškog reda nakon što je ranio jednog od njihovih strelaca u ranijoj svađi.

- Da je Karavađo umro u Porto Erkolu tamo bi bio i sahranjen, naročito, ako u obzir uzmemo činjenicu da mu je brat bio sveštenik. Ne bismo došli u situaciju da nagađamo gde mu je grob – izjavio je profesor Paceli za Dejli telegraf.

Ekspert za Karavađa na koledžu Vilijam i Meri, SAD Džon T. Spajk tvrdi da je ideja da su umetnika namerno ubili vitezovi okruglog stola nerealna i smatra da je verovatnije da su ga ubili sasvim slučajno, a potom su se tela oslobodili bacivši ga u more.

2010. godine policija u Toskani radila je ponovo na ispitivanju Karavađove smrti i otkrila ostatke tela u grobu crkve u Porto Erkole. Tada su insistirali da su 85 odsto sigurni da otkrivene kosti pripadaju Karavađu, ali su ovu tvrdnju odbacili mnogi ugledni istoričari.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Pronađena Karavađova "Magdalena u ekstazi"

Originalna Karavađova "Marija Magdalena u ekstazi" konačno je pronađena, tvrdi Mina Gregori, stručnjak za dela čuvenog baroknog slikara.

1_zpsae99762f.jpg

"Marija Magdalena u ekstazi"


Ona svoje tvrdnje zasniva na jedinstvenim energičnim potezima četkice pri nanošenju bele boje na slici, pronađena je i beleška "Magdalena u Chiaji, na usluzi kardinalu Borgezeu u Rimu".

Pretpostavlja se da je Karavađo tri slike poklonio kardinalu Borgezeu po povratku iz izgnanstva u Malti. Te tri slike, među kojima je i "Marija Magdalena u ekstazi", preuzela je na čuvanje markiza Kostanca Kolnna, u Chiaji, koja se spominje u belešci na poleđini slike.

Poznato je da postoji nekoliko kopija "Magdalene", ali Mina Gregori, predsednica firentinske fondacije za umetnost Roberto Longhi, tvrdi da je napokon pronađen original, ali nije želela da otkriva ime vlasnika.

Izvor: Blic Online
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306

Caravaggio (1573-1610)


- Baroque


zz.jpg

Ecce Homo (1605)


source : vanegykert.blogspot.com
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
UMETNIK PRLJAVIH NOGU: Slikao je prostitutke kao device, UBIO MAKROA i proveo život u bekstvu, a danas ga zovu OCEM BAROKA

karavado-crtez-portret_800.jpg


Mikelanđelo Merizi rođen je 29. septembra 1571. u Milanu. Potiče iz plemićke porodice. Otac mu je bio cenjeni arhitekta. O njegovom detinjstvu ne zna se mnogo sem da je njegova porodica pobegla iz Milana pred epidemijom kuge koja će kasnije pokositi njegovog oca, a ubrzo zatim i majku. I tako će, budući slavni slikar Karavađo, sa samo 13 godina ostati potpuno sam na svetu.

Karavađo je imao 21 godinu kada je otišao u Rim koji je i tada bio neodoljiv magnet za mlade umetnike. Prvih nekoliko godina borio se sa za opstanak konstantno radeći i pomažući velikim majstorima. U tim mračnim časovima, mladić verovatno nije ni slutio da će upravo on promeniti tok umetnosti i uticati na potonje umetnike poput Rembranta i Velaskeza.

Karavađo je brzo postao prepoznatljiv na rimskoj umetničkoj sceni. Bio je poznat po svojoj neverovatnoj brzini i veštini, a njegov rad uskoro je privukao pažnju kardinala Frančeska del Montea koji je naručio već slavne slike poput "Muzičara", "Lautiste" i "Svetog Franje u zanosu". Takođe je angažovan i na projektu dekoracije kapele Kontareli u crkvi Sv. Luiđija dei Franćezija u Rimu.

"Slikar prljavih nogu"

42924-sveti-franjo-580x326.jpg


Upravo saradnja i prijateljstvo sa kardinalom del Monteom predstavlja odskočnu dasku za Karavađa. Njegove slike bile su vrlo kontroverzne za ono vreme. Neke od njegovih religioznih slika crkvene vlasti odbile su da prime. Digla se velika prašina zbog toga što je Karavađo koristio leš udavljene prostitutke kao modela za čuvenu sliku "Smrt Device".

Upravo crkveno slikarstvo čini glavni deo Karavađovih radova. Ipak, ni to nije prošlo bez otpora. Karavađo je uveo revoluciju u tradicionalnu ikonografiju, stvarajući svoje snažne, neugledne figure, slikane bez doterivanja prema tipovima iz naroda. Oni koji su ga podržavali zvali su ga genijem. Za protivnike on je pogrdno bio "slikar prljavih nogu“, jer je Karavađo stvarno, na nogama slikao i trag prašine.

Interesantan je podatak da Karavađo u svom opusu nema nijedan ženski akt za razliku od velike količine muških aktova. Zbog toga je i danas aktivna rasprava istoričara umetnosti oko seksualnosti ovog genija.

42925-karavado-580x326.jpg


Loša narav

Slike nisu bile jedina stvar koja je bila kontroverzna kada je u pitanju bio Mikelanđelo da Karavađo. Bio je kapriciozan čovek podložan incidentima. Karavađo je bio i izuzetno poročan. Ostalo je zabeleženo da se često opijao i da je novac zarađen teškim radom lako gubio na kocki.

Prema jednom policijskiom zapisniku iz 1604. godine zabeležen je incident u kom je Karavađo bacio pun tanjir hrane konobaru u lice posle čega je došlo do tuče, a samo godinu dana kasnije kamenovao je policajce.

Ipak, 1606. Karavađo je napravio grešku koja ga je skupo stajala. Raspravljajući se oko jednog teniskog meča iz čistog hira je ubio poznatog rimskog makroa Ranuća Tomasonija.

Pošto mu je glava ucenjena, Karavađo je bio prisiljen da zauvek napusti Rim. Celog života će pokušavati da se vrati u "Večni grad" i upravo u toj čežnji će provesti ostatak svog života.

42926-karavado-580x326.jpg


Lutanja

Narednih godina Karavađo često menja gradove i stalno pokušava da se vrati u Rim. Jedina nada bila mu je da dobije pomilovanje od Pape, ali mu to nije pošlo za rukom.

U tom lutanju i neprestanoj selidbi nastaje slika "Sedam dela milosrđa".


42934-karavado-580x326.jpg


Pošto nije uspeo da se vrati u Rim, Karavađo odlazi na Maltu. Tamo se susreo sa pripadnicima reda Malteških vitezova koji su ga oduševili.

Uporno je pokušavao da skrene pažnju Velikog Majstora Reda Svetog Ivana, Alofa de Vinjakura koji ga je na kraju i primio u Red.

Može se reći da je Karavađo, bar neko vreme, bio srećan na Malti. Osim što je konačno negde pripadao, tu je stvorio i svoje grandiozno delo "Odrubljivanje glave Svetog Jovana Krstitelja".

42927-karavado-580x326.png

*Foto: Odrubljivanje glave Svetog Jovana Krstitelja

Ni na Malti nije imao mira! Prgav, kakav je bio, Karavađo je napao jednog od "najviših" vitezovi u Reda Svetog Ivana. Momentalno je završio u zatvoru, ali je uspeo da pobegne nakon mesec dana, posle čega je izbačen iz Reda "Ivanovaca", piše portal Vintidž njuz.

Misteriozna smrt

U julu 1610. godine, Karavađo je iznenada umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Postoje indicije da je bolovao od malarije, na obali Lacija nedaleko od Rima, gde se najverovatnije krio dok je čekao da njegovi moćni prijatelji u Rimu organizuju pomilovanje. Drugi istoričari pak tvrde da je preminuo od posledica atentata koji su izvršili pripadnici Malteškog reda.

Najverovatnije je sahranjen u nekoj masovnoj grobnici onog vremena i, iako slavan još za života, vrlo brzo zaboravljen. Tek istorija umetnosti 20. veka je ponovo otkrila veličinu dela ovog slikara. O njegovom uticaju na barok, slavni francuski kritičar Andre Bern-Džofrej je zapisao: "Ono što započinje sa Karavađovim delima je jednostavno – moderno slikarstvo”.

(Izvor: Dnevno.rs)
 
Natrag
Top