Manekenkama „nedostaje” četvrtina tela realne žene

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Manekenkama „nedostaje” četvrtina tela realne žene

U Srbiji domaći modni poznavaoci tvrde da problem anoreksije nije prisutan iz više razloga

Untitled-1.jpg
Da li su manekenke mršavije ili su prosečne žene deblje nego ranije

Da li će uskoro sa stranica modnih časopisa, iz video spotova i onako mršave i androgene manekenke ispariti poput dima? Naučnofantastični, crni, scenario nije u realnosti moguć ali se tema anoreksičnih manekenki ponovo zavrtela objavljivanjem podataka da su današnje manekenke u odnosu na prosečne žene, kakve se svakodnevno viđaju po ulicama, restoranima, na radnom mestu, za čak 23 odsto mršavije. Modni diktat predstavlja modele kojima nedostaje skoro četvrtina „obične” dame!
Pre dve decenije prosečna težina modela u odnosu na prosečnu težinu dama koje ne reklamiraju ništa bila je samo osam odsto manja. Disproporcija ne umanjuje problem ni ako se pođe od stava da su možda današnje žene generalno deblje u odnosu na pre dvadesetak godina.
Koga onda one predstavljaju? Kome prodaju odeću, cipele, tašne, šminku manekenke sa indeksom telesne mase koji se pre može svrstati u kategoriju anoreksičnih osoba nego da budu uzor – zapitala se Medlin Figeroa Džons, urednica američkog izdanja specijalizovanog magazina za žene koje nose veće konfekcijske brojeve „Plus model magazin”.
Ona optužuje dominaciju dijetetske industrije koja, prema njenom mišljenju, ide podruku s modom. U prilog tome ide činjenica da dominacijom mršavih modela mlade devojke ne mogu da saznaju da su normalne drugačije proporcije ili da uzor traže u ženama sa uobičajenim kilogramima. „Okruženi smo sa svih strana telima koja su po svim kriterijumima premršava. Traže se modeli koji nose veličinu šest i osam (u Srbiji to bi bili konfekcijski brojevi 34 i 36). Takođe, poznato je da najveći broj žena nosi veličine od 12 (broj 40) pa naviše”, piše ona u uvodniku januarskog izdanja časopisa.
U Srbiji, prema mišljenju Nebojše Grnčarskog, direktora modne agencije „Selekt”, dominacije anoreksičnih manekenki nikada nije bilo, niti može da se dogodi:
– I kreatori i modne kuće shvataju da, osim same promocije, kolekcije moraju da ostvare komercijalni efekat – da se prodaju. Kupci su u najvećem broju žene i muškarci koji nisu manekenske građe. Takođe, u našoj zemlji previše mršavo telo nije standard jer se ovde neguje kult lepog, zdravog tela, proporcija sa uobičajenom kilažom.
Kako je i sam bio maneken, pitamo ga da li su se poželjne proporcije u odnosu na prethodne godine promenile.
– Devojke i mladići su danas shvatili da za taj posao nije dovoljno imati samo lepo lice i dugačke noge. Potrebna je negovana koža, kosa, zategnuto telo. Sve više manekena su posvećeni fitnesu. Jednostavno moraju da paze na celokupnu negu i estetiku – kaže Grnčarski, uz opasku da se u Srbiji kriterijum visine smanjio. – Sada revije rade i devojke sa visinom od 1,70, 1,71 santimetar, što pre nije bio slučaj. A muškarac sa 190, što je pre bilo idealno, sada je previsok.
– Dijeta nikada nije jedina zaslužna za rezultat u ovom poslu. Za dobrog manekena potrebno je najmanje tri godine vrednog učenja i nikada nije dovoljno samo da se bude mršav – smatra Marija Savić-Simić, generalni direktor agencije „Forma viva model menadžment”:
– Radimo sa mladim ljudima i svakog savetujemo da je neophodna zdrava ishrana, najmanje pet obroka dnevno. Naravno da je potrebna vitkost ali ona zdrava, genetski predodređena, koju ne može svako da ima.
U ovoj agenciji, dodaje naša sagovornica, na kastinzima u prvom planu su visina za devojke od 168 do 182 santimetra i obim bokova od 87 do 90 santimetara.

A. Cvetićanin

-----------------------------------------------------------

Malo tržište – štit naših devojaka

Kako kaže Nenad Radujević, direktor „Klika”, problem anoreksije u modelingu kod nas praktično ne postoji.
– Naše tržište nije dovoljno ni veliko ni razvijeno, tako da ni honorari nisu toliko privlačni da bi konkurencija među devojkama bila „žestoka” i izazivala prevelika odricanja koja bi vodila u anoreksiju.
On dodaje da u dvadesetogodišnjem radu nisu imali nijedan slučaj anoreksične devojke.
– Organizujemo predavanja o zdravoj ishrani, pratimo stanje naših modela, tako da zdravstvene i bilo koje druge probleme svodimo na minimum – kaže Radujević uz opasku da su modni diktati mnogo jači u inostranstvu.
On potvrđuje da velika različitost kolekcija kreatora doprinosi različitosti tipova devojaka koje se angažuju: ženstvenije – sa naglašenim oblinama, mršavije, one sa alternativnijim izgledom. Tu se ogleda poenta kastinga – objašnjava Radujević.
On kaže i da se kako u svetu tako i kod nas kolekcije i prvi uzorci prave u veličinama 36 ili 38 što je prevashodni razlog potražnje devojaka sa tim merama.
– Kasnije se razvijaju po veličinama od 34 do 44 i više u zavisnosti od asortimana koji brend ili kreator nude.

-----------------------------------------------------------

Ko će to da kupi

I u Srbiji se za revije šiju uzorci u veličinama 34, 36 i 38. Kreatori i modne kuće paralelno za prodaju rade one u drugim konfekcijskim veličinama.
Nije tajna da se ista garderoba premijerno prikazana na pisti kasnije prodaje u buticima po sniženim cenama, ali da, nažalost, često ostane neprodata jer mali broj žena može da „uđe”u nju.

Izvor: Politika





 
Natrag
Top