Majdanpek: Izrađuju autentične srpske zlatnike

Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
Majdanpek: Izrađuju autentične srpske zlatnike





DA nije stare ljubavi naroda prema zlatu, tradicije da se ikone i slave pozlaćuju, kao i običaja da dede unucima daruju dukate, a snajkama zlatni nakit, mi bismo verovatno zatvorili naše pogone za proizvodnju. Zlatnici se i u ovoj krizi traže. Upravo za SPC radimo seriju sa likovima svetaca koje će narod uskoro da slavi, Svetog Nikole, Svetog Luke i Svetog Jovana. Kovači, međutim, poslednjih meseci najviše kuju zlatnike Svete Petke, Bogorodice Trojeručice, Belog anđela, Nikole Tesle, u čak tri verzije, Njegoša i Svetog Save. Na proleće Zlatara će raditi i zlatnik Jelene Anžujske, supruge srpskog kralja i majke kraljeva Dragutina i Milutina. Od jednog Beograđanina dobili su narudžbinu za izradu nekoliko zlatnika sa likom Josipa Broza.


rep-zlatara_310x186.jpg



Ovu malu poslovnu tajnu otkriva Milica Jesenski, direktor „Zlatare Majdanpek“, u kojoj se već četiri decenije kuju srpski zlatnici. U najboljim godinama, osamdesetih, kovala je godišnje oko dve tone zlatnog nakita i dukata, a sada tek oko 100 kilograma.
Fabrika sa 286 radnika pobedila je tranziciju, rekonstrukciju i krizu i nastavila da proizvodi najskuplju robu u Srbiji. Stara engleska mašina, kupljena još 1982. godine po komandom Rajka Šesta, šefa Kovačnice, iskovala je ovog leta čak 1.500 dukata.

Proizvodnja zlatnika traje oko dve nedelje - objašnjava Sanja Šojić Danilović, šef Metalurgije. - Prvo se istopi zlatno iz naših rudnika, dizajner Ljubiša Mančić oslika traženi lik ili motiv, po njemu se lije otisak u gipsu i limu, a u metalurgiji se napravi utiskivač po kome se kuju srpski zlatnici. Za to se koriste tanki zlatni limovi finoće 990 od 17 i 22 karata. Kada se zlatnici otkuju, treba da se potpišu sa tri žiga. Zlatara stavlja svoj grb, zatim znak za finoću, a država svoj potpis kao garant autentičnosti srpskog dukata.

Pogoni za izradu zlatnika smešteni su u glavnoj zgradi u centru Majdanpeka. U četiri radionice sa strugovima, mašinama za livenje i kovanje, čiji su zidovi obojeni zelenom bojom, malo je radnika. Ovde ih je nekada bilo hiljadu, a danas tri puta manje.


rep-zlatara-mala.jpg



- Zlatara me je školovala, zaposlila i omogućila mi normalnu egzistenciju. Moji roditelji su radili u rudnicima i zlatari. Zlato obrađujem već decenijama. Ono traži poseban pristup u obradi da bi sijalo - objašnjava inženjer Sanja Šojić Danilović.

Radnik Dragan Predić je već 35 godina u Zlatari. Kaže da je u svom radnom veku kroz ruke propustio najmanje pet tona zlata. Elizabeta Stanković već 29 godina udara žigove na njih i ne zna koliko joj je zlata prošlo kroz ruke.

Niko od zaposlenih u Zlatari, a većina su žene, ne sme da nosi zlatni nakit u radno vreme. Stekli su naviku da ga i ne kupuju niti nose, pa čak ni burme.
U gradu na reci Pek kuju se zlatnici komercijalne prirode. Naručuju ih preduzeća, političke institucije i trgovci. U trezoru Zlatare nalaze se zlatni simboli Beograda, Kalemegdana, Đerdapa, Golupca, Kosovske bitke i grb Srpske pravoslavne crkve.

Fabrika koja je nekad radila u tri smene danas ima samo jednu, od sedam ujutro do tri popodne. I mada su njeni zlatnici skupi, plate zaposlenih su skromne i kreću se od 23.000 za radnike do 40.000 za inženjere zlatne metalurgije.



Izvor:
Novosti.rs


 
Natrag
Top