Član
- Učlanjen(a)
- 27.11.2009
- Poruka
- 1.306
Na pominjanje narodnih običaja i verovanja mnogi odmahnu rukom uz komentar da su te bapske priče namenjene onima koji nemaju pametnija posla, zaboravljajući da su sujeverje i narodni običaji dva potpuno različita pojma.
Ipak, čak i najveći „protivnici“ kucnuće u drvo dok budu pričali o lepim stvarima iz svog života, neće dozvoliti da gost stoji po ulasku u dom, na svadbi će nestrpljivo očekivati da mlada baci buket baš ka njima ili će čekati 40 dana kako bi otišli u posetu prinovi koju su dobili njihovi prijatelji.
Poštovali ih ili ne, skoro svako od nas svakodnevno svesno ili nesvesno izvodi običajni ritual, bilo da poznanicima ne ispriča do kraja sve o najnovijim planovima u vezi sa poslom, ili da se pomeri sa mesta dok sluša tužnu priču sagovornika. Ritual je i vezivanje crvenog končića novorođenom detetu oko ruke, a o cepanju košulje novopečenog oca da i ne govorimo. O tome da smo narod koji voli da veruje, govori podatak o venčanju 15 parova u Beogradu baš 8. 8. 2008. godine zbog verovanja u broj osam, koji po feng šuiu obećava dug i srećan bračni život.
Hteli to da prihvatimo ili ne, običaji su svuda oko nas i godinama se prenose sa kolena na koleno.
(Lisa)