Lovci vole druženje i lepu reč

Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
Lovci vole druženje i lepu reč






ONI love - druženje. Potpiruju vatru na starim ognjištima, pričom i pesmom oživljavaju prohujala vremena, prisećaju se lepih običaja i dragih ljudi koji su ih poštovali. Članovi lovačkog društva "Cetinje" kreću na teren da "ubiju" - vreme, istovremeno negujući ono čega danas najviše nedostaje - lepu reč, dosetku, šalu.

[SIZE=-0]- Naravno da smo pod oružjem, krstarimo klancima Katunske nahije i lovimo uglavnom divljač-štetočine: divlje svinje, šakale, lisice... kaže Garo Zec, jedan od lovaca iz primorskog dela, iz sela Pobori iznad Budve. - Skupljamo se vikendom, uglavnom u selu Tomići, u cetinjskoj opštini, u kući Vušurovića.


REG-cetinjski-lovci_310x186.jpg



Cetinjski lovci su pokosili puteve zarasle u draču i tako pomogli ne samo sebi već i onima koji drže stoku u blizini i kreću se zaboravljenim stazama. Obnovili su stare zidine, na drevnim ognjištima opet gori oganj.

- Ponesemo sa sobom hranu i piće, spremajući jela "prelistavamo" prošle dane. Odvojeni od urbanih sredina zaboravljamo na svakodnevne brige i obaveze. I kao da smo u nekom drugom svetu gde nema ljutnje, prekora, ne daj bože svađe - veli naš sagovornik.

Garo Zec je uz ognjište načinio i pesmu u kojoj je "portretisao" svoje prijatelje, najstarijeg lovca Milija Pravilovića, predsednika Društva Nikolicu Markovića, Bojicu Vušurovića i ostale. Drage prijatelje, dobre lovce i pametare s kojima je, kaže, druželje velika privilegija. Ponekad zatrepere i strune gusala i ožive stara vremena.

[SIZE=-0]- Ne idemo - podvlači Zec - samo da lovimo, niti nam je to glavni cilj. Svaki put kada se nađemo učinimo po nešto dobro i tako naša misija dobija puni smisao. Rado dočekamo svakog putnika i namernika i čašom dobrog vina i lepim rečima. A toga je u ovo vreme svakojake otuđenosti - malo. Salvama smeha razbijamo turobnost koju život, pogotovu današnji, donosi, i vraćamo se podmlađeni u svoje domove i na posao. Ovakvu vrstu druženja preporučujemo svima koji su zaboravili na svoja sela, napustili ih radi boljeg života. To povremeno vraćanje u oronule domove i te kako krepi. I dušu i telo.


Izvor:
Novosti.rs[/SIZE]
[/SIZE]
 
Natrag
Top