Божурња код Тополе
Власник ове куће подно Опленца Зоран, ради и живи у Тополи, али му је у селу Божурња очевина и стара очева кућа. Како је ова стара кућа дотрајала, он одлучи, не дирајући је, да јој придода ову своју. Мајсторе и неке материјале довео је и дотерао од Љига где је у последње време све више мајстора за рад у камену. И то добрих мајстора који су срасли са својим гласовитим љишким пешчаром. И као што се на слици види, све је урађено како треба - зналачки и професионално.
Božurnja kod Topole
Vlasnik ove kuće podno Oplenca Zoran radi i živi u Topoli, ali mu je u selu Božurnja očevina i stara očeva kuća. Kako je ova stara kuća dotrajala, on odluči, ne dirajući je, da joj pridoda ovu svoju. Majstore i neke materijale doveo je i doterao od Ljiga gde je u poslednje vreme sve više majstora za rad u kamenu. I to dobrih majstora koji su srasli sa svojim glasovitim ljiškim peščarom. I kao što se na slici vidi, sve je urađeno kako treba - znalački i profesionalno.
BOŽURNJA – Vođen idejom da se gradnjom prepoznaje narod, njegove osobenosti i duh, Zoran Miloradović, iz Božurnje kraj Topole, rešio je da lično doprinese predstavljanju srpskog naroda kulturom i arhitekturom, odnosno narodnim graditeljstvom.
– Svaka zemlja ima svoj stil gradnje, a mi ovde gradimo kuće kako ko hoće. Zagubismo tradiciju – kaže Miloradović, vlasnik tek završene kuće, građene u starom pomoravsko-šumadijskom stilu, pored očeve kuće, stare oko 300 godina.
Kuću u duhu tradicije je podigao u Božurnji, preko puta Oplenca, iznad najveće šumadijske reke Jasenice. Sagrađena je na Zoranovoj očevini, pored stare kuće. Pošto je stara dotrajala, Zoran je odlučio, ne dirajući je, da pridoda svoju novu, ali građenu "po starinski".
Građena "po starinski"
– Neka se preko njih ređaju generacijski prstenovi kao što je to nekad bio zakon u Srbiji – kaže Zoran koji, inače, živi u Topoli i podseća da Miloradovići vode poreklo iz sela Buljana kod Trstenika, odakle su se povlačili od Turaka ka Topoli.
Na ideju da staroj očevoj kući doda svoju novu, ali građenu u istom duhu, Zoran je došao 1992. kada je njegov kolega Miladin Josipović, iz Veliševca, renovirao staru kuću, uz pomoć arhitekte Božidara Petrovića, poznatog po osobenom stvaralačkom opusu koji čine kuće inspirisane srpskim narodnim graditeljstvom.
"Arhitekta Petrović je došao u Božurnju", seća se Zoran, "sa majstorskim metrom u džepu i posle proučavanja zaključio da na lepšem mestu nije postavio kuću, jer ova moja ima pogled na Oplenac, Rudnik, Venčac i Svetinju".
Gradnja je počela. Prvo je 1993. napravljen put, pa temelj za kuću, pa ploča, "a posle je krenulo redom da se prinavlja", priča Zoran, dodajući da je pored kuće sazidao i starinsku kačaru, neki bi rekli letnjikovac, a ovih dana završio je i trem.
Prednost ovih kuća, građenih sa krovom "na četiri vode", višestruka je – vetar im ne može ništa, imaju velike streje i oluci im nisu potrebni, a i geografski su okrenute kako treba, objašnjava Zoran.
Pomoć prijatelja
Kaže da je majstore doveo i neke materijale doterao iz Ljiga gde je u poslednje vreme sve više majstora za rad u kamenu. Kamen je iz Slavkovice, kamene ploče oko kuće su iz Struganika, zidano je duplom jaseničkom ciglama iz Natalinaca, kape za odžake kupljene su u Rači.
Za krovnu konstrukciju i ogradu svih objekata utrošeno je, prema rečima vlasnika, oko 30 kubika čamove građe sa Zlatibora.
U gradnji su učestvovali i prijatelji, a sve koji su pomogli Zoran je 31. avgusta okupio na osveštenje i veselje povodom završetka radova.
Zoranovu kuću u Božurnji je osveštao jerej Aleksandar Petrović koji je, podsećajući da u Srbiji postoji tradicija graditeljstva, napomenuo da sam živi u kući koju je još 1846. u Topoli sagradio Karađorđev sin, knez Aleksandar Karađorđević.
Knez Aleksandar je u toj kući, veličine oko 60 metara kvadratnih, sa kamenim podrumom i zidovima debljine oko 70 santimetara, živeo 10 godina, a onda je ostavio topolskom proti, a od 1996. u njoj je đakonski stan. "Ovo što sam uradio svakom se sviđa", priča Zoran, napominjući da "samo treba imati volje za srpsku tradiciju", jer, isto koštaju i kuće građene u duhu tradicije i "ove moderne kućetine, po lošim imitatorskim zapadnim uzorima, nikle širom Šumadije i Srbije".
Sličnih tipičnih srpskih kuća, prema projektima arhitekte Petrovića, ima oko 50 – uglavnom u selima oko Čačka, Gornjeg Milanovca i Ljiga (Donja Gorevnica, Zagrađe, Pranjani, Brđani, Dići, Rajac, Bečanj, Trbušani, Koštunići, Takovo, Lunjevica i druga).