Lepa kao prostitutka

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
08. 01. 2012
Press


PRO AND CONTRA


Lepa kao prostitutka


Da li je u redu što žene u Srbiji na izvolte daju svoj dekolte, sevaju nogama na pijacama i „zacementiraju" lice već u 11 sati ujutru i da li moć i samopouzdanje rastu proporcionalno sa visinom potpetica, pitanja su na čijim odgovorima su se slomili i najverniji istomišljenici

1.jpg

Svaki stranac koji je posetio Srbiju nije se vratio svojoj kući, a da nije kao uspomenu poneo slike lepih žena sa ovih prostora. Nedavno je jedan hip-hop muzičar iz Kanade na internetu postavio snimak o svom putu u Beograd u kojem objašnjava da su najbolje čuvana tajna Srbije, pored ostalih znamenitosti, prelepe žene. On kaže da može da se zakune da negde u Srbiji postoji fabrika u kojoj se štancuju najlepše žene na svetu koje maksimalno doterane srećete na svakom koraku - u kafiću, restoranu, ispred zgrade u kojoj živite, lekarskim ordinacijama, u prevozu, dok šetate... Svakome ko poseti Beograd, savetuje ovaj muzičar, najbolji
provod je da sedne na klupu i samo posmatra.

On je bio toliko učtiv da nije napisao još jednu stvar koju, podjednako sa pitanjem kako toliko lepih žena može da se nađe na tako malom prostoru, muči sve strance koje ovde put nanese - zašto se neke naše devojke oblače kao prostitutke, napadno šminkaju i ne razlikuju šta je odeća za večernji
izlazak, a šta za odlazak u školu.
Iako je zimi debelo ispod nule, devojke se oblače isto kao leti. Matematika je bila takva da što su haljina ili minić kraći, štikla mora biti duža. I, naravno, nezaobilazni deo stajlinga je lice zacementirano ogromnom količinom pudera koji izgleda kao da samo špatlom može da se skine.

2.jpg

Jeftinim porno stajlingom bavila se i novinarka „Dejli mejla" koja je skovala naziv „strip-šik". Neke naše devojke i žene takav imidž imaju i kada idu na
posao, na pijacu, u školu, uveče i ujutru. Tako bi gorepomenuta novinarka verovatno pomislila da je dotična zoru dočekala u provodu pa ide kući, da se presvuče.
Nema ništa loše u tome da žena bude uvek doterana. I nije od juče to da devojke žele da izgledaju privlačno muškarcima jer na taj način, priznaje većina, jačaju svoje samopouzdanje i osećaju se moćnije. A jedno istraživanje je pokazalo da moć i samopouzdanje raste proporcionalno sa visinom potpetica. S obzirom na to da je danas „desetka" prošlost i da je „petnaestica" podrazumevajući deo stajlinga, postavlja se pitanje koliko je srozano samopouzdanje devojaka? I da li baš toliko moraju da se ponižavaju i stavljaju svoje telo na rasprodaju u vreme kada žene postižu izvrsne rezultate u oblastima koje su doskoro bile isključivo muške, kada pobeđuju muškarce na mnogim frontovima, kada su nikad bliže ravnopravnosti i kada konačno mogu da se suprotstave muškom šovinizmu i seksizmu.

Psiholog Aleksandra Janković objašnjava da je reč o manjem broju devojaka u Srbiji koje su neka vrsta kandidatkinja za sponzoruše, devojkama koje nemaju izgrađen svoj stil i kojima je nametnuto nešto što čini stil estrade. Vrlo često su upravo devojke takvog i sličnog izgleda viđene u društvu javnih ličnosti, političara i fudbalera, što zapravo govori da im je cilj da se integrišu u svet sporta, politike, muzike ili tamo gde je moć.

3.jpg

- One pokušavaju da postanu neka vrsta pratnje i više od „navijačica". A pravo pitanje ovde je ono pitanje koji im mnogi postavljaju: „Jel' te videla majka pre nego što si izašla na ulicu?" I to pitanje zapravo krije i odgovor da one nemaju podršku u porodici i svom okruženju, da nema ko da ih koriguje i posavetuje ili da su okružene sličnima sebi, i to je jedan zatvoreni krug... One samo što ne nose transparent sa natpisom: „Ja sam kurva!" Napadan način oblačenja je namenjen privlačenju pažnje, svrstavanju u određenu kategoriju, kategoriju robe. Takve devojke traže svoje mesto pod suncem po svaku cenu, jer nemaju neku drugu vrstu kapaciteta. Ipak, mislim da ova pojava nije široko rasprostranjena i da veliki broj žena u Srbiji izgleda pristojno - smatra Aleksandra Janković.

Srđan Vekić, kreator i stilista, kaže da je i sam bio u prilici da vidi kako stranci koji posete Beograd bivaju iznenađeni neposrednošću i lepotom naših devojaka, ali da sa blagom nevericom gledaju celokupno „upakovani" izgled koji od jutra do večeri ima prenapadne i preerotizovane forme.

- Istina je i da se kod devojaka ne može naslutiti koliko imaju godina od količine šminke, veštačkih trepavica, ekstenzija, potpetica i prekratkih odevnih kombinacija, ali tu postoji još jedan fenomen, a to je da nisu samo mlade devojke zabrazdile u trku svojim telima, već i starije žene, koje ili pokušavaju da budu (loši) uzori ili pokušavaju da ulete u borbu prsa u prsa sa mlađima. Jasno je da svi mi učestvujemo u trci za lepim i da jedan kompliment, pogled ili način na koji vam se neko obraća daje neopisivo samopouzdanje, ali isto tako, jeftini signali koji se šalju u etar neće rezultirati na željeni način. Svaka kopija je bleda u odnosu na original, a interesantno je da ljudi ne razumeju da je fotografija u novinama jedna moderna bajka i da ti savršeni ljudi zapravo ne postoje, da je scenski nastup daleko od života i da ono što nose zvezde na nastupima sigurno ne nose kada idu na kafu, na ručak ili sa prijateljima na
zabavu. Stoga ni njihovi fanovi ne bi trebalo to da nose u tim prilikama - kaže Vekić.

4.jpg


IZ MUŠKOG UGLA - Kako je novinar Marko Prelević pokušao da odbrani stav jednog dela muškaraca da je okej da žene šetaju polugole

Savršen recept: kelj, rotkve i visoke štikle


Da se razumemo: devojke u „starkama", širokim pantalonama i heklanim džemperima su skroz okej. Ali samo ako imaju manje od 18 godina.
Jer, na stranu čitava matematička priča o doterivanju žena - to je, kanda, ona „zakonitost" po kojoj su sve devojke istočnije od Zagreba „uvek sređene", pošto je nivo doterivanja i BDP-a obrnuto proporcionalan - na stranu i medicinsko razglabanje o udobnosti visoke obuće i štetnosti pudera i maskare, na stranu pitanja da li je Srbija zemlja „napucanih", a ne „lepih" žena, na stranu moguće optužbe feministkinja i dušebrižnika, ma na stranu sve, al' volim da vidim devojku na vrtoglavim štiklama, našminkanu i doteranu... Pa makar pazarila kelj, rotkve i beli luk na Kalenić pijaci.
Zamišljam, tako, tu devojku, kako nogu pred nogu hoda do stana i - i dalje tako u štiklama - pristavlja ručak za svog dečka ili muža, možda i decu. Poželim da budem taj dečko i taj muž. (Ma, ponekad bih joj bio i dete.)
I ne poznajem muškarca koji se, dok se javno sablažnjava nad tim tako malograđanskim - prostačkim, praktično! - običajem dostine Srpkinja da izgledaju vrhunski čak i ako idu samo do kioska, u takvim trenucima ne oseća baš kao ja. Niti imam prijatelja koji mi je uzbuđeno pričao da je na pijaci sreo devojku koja izgleda baš onako - prosečno.
Istina, mnogi će tipovi tvrditi da mu se takva devojka uopšte ne dopada. A onda krajičkom oka virnuti, u nadi da će ga primetiti, možda mu se i osmehnuti.
Govoriće i da to ne razume. A onda razmišljati o njenom parfemu koji se poput lijane obavio oko šipke tramvaja.
Reći će da je putovao po čitavom svetu i da Parižanke i Rimljanke i u duksericama izgledaju „baš kako treba". A onda poželeti da njegova devojka, u stvari, izgleda baš tako.

On dodaje da je uzrok ovoj pojavi činjenica da danas živimo medijski posredovanim načinom života koji na jedan indirektan način propagira agresivan izgled, sa TV zvezdama poput Lejdi Gage i ostalih, koje u svojoj trci da budu drugačije vode rat između sebe, a gledaoci bivaju njihove pasivne žrtve. Zato danas imamo slučaj da je odevanje u današnje vreme sve osim odevanja, a mlade devojke ulaze u fazu slepog praćenja trendova koji i nisu pravi trendovi, jer ne razmišljaju da je ono što njihova omiljena TV zvezda nosi na sceni propisano i dozvoljeno za tu priliku, ali nije nešto što treba da izađe na ulicu.

- Mediji su sa masovnih medija postali mediji mase jer svako od nas ima svoj medijski prostor, kao što su to društvene mreže, i tu dolazi do problema jer ljudi u svojim običnim životima počinju da se ponašaju kao TV zvezde, ne vodeći računa ili možda i ne znajući da granica ipak postoji, i mora da postoji. Sama ideja o agresivnosti i naglašenoj seksualnosti u vizuelnom izgledu potiče iz Ukrajine, ali sa dobrim razlogom: na jednog muškarca u proseku ide od 10 do 15 žena, te je neopisiva borba među njima bila naći sebi supruga. Međutim, vremenom sve kreće da se širi kroz različite magazine i TV programe, koji su u trci za većom gledanošću zaista preterivali banalizacijom ženskog tela - objašnjava Vekić.

Ana Mitić




 
Natrag
Top