Laslo Moholji Nađ

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Laslo Moholji Nađ


Laslo Moholji-Nađ (mađ. László Moholy-Nagy; * 20. jul 1895. Boršod – † 24. novembar 1946. Čikago)
bio je mađarski slikar i fotograf a takođe profesor u likovnoj školi Bauhaus. Veliki uticaj na njega je imao konstruktivizam. Bio je takođe veliki pobornik ideje o integraciji tehnologije i industrije u umetnost.

Moholji-Nađ se rodio kao László Weisz u porodici mešanog jevrejsko-mađarskog para. Prezime Moholji je sam dodao, kao uspomenu na mesto Mol u kome je odrastao. Posle studija prava i posle službe u Prvom svetskom ratu, gde je ranjen, kao rekonvalescent počeo je da slika. 1919. godine prvi put se susreo sa konstruktivizmom na izložbi radova Kazimir Maljeviča, Naum Gaba i El Lisickog.
Godine 1923. nastupio je kao instruktor pripremnog kursa u školi Bauhaus. Ovaj događaj je označio kraj ekspresionističke orijentacije škole i približio je školi dizajna i industrijske integracije.
Valter Gropijusa nije pak interesovala Nađijeva fotografije već Nađi kao konstruktor malo bizarne mašinerije na lepotu koji je proizvodio nedocenjen proizvod od stakla i izglancanog čelika. Njemu su u Bauhausu pripadale dve funkcije; vodećeg čoveka u metalnoj radionici i „starog majstora“ pripremnog kursa, i od samoga početka bilo je sigurno da će on radionici dati novi ton i stabilni kurs. Bauhaus je postao poznat po svojoj univerzalnosti i Moholji-Nađ nije bio izuzetak. Za vreme svoje karijere bavio se novatorski na poljima fotografije, tipografije, skulpture, slikarstva i industrijskom dizajnu. Njegova glavna orijentacija je bila fotografija. Stvorio je termin „The new Vision“ zbog svog ubeđenja da fotografija može da stvori sasvim novi način pogleda na svet koji inače nije moguć ljudskom oku. Njegova teorija umetnosti i učenja bila je sadržana u knjizi „The New Vision, from Material то Architecture“. Eksperimentirao je sa procesom u fotografiji koji se naziva fotogram, pri kojem se eksponira papir osetljiv na svetlost koji je pokrivan raznim predmetima.
Od 1927. godine do 1929. bio je urednik odeljenja umetnosti i fotografije evropskog avangardnog časopisa „International Rewue i 10“. Otišao je 1928. godine iz Bauhausa i radio je na filmu i pozorištu u Berlinu i pre odlazka u London radio je još u Parizu i Holandiji. U Engleskoj je radio sa sekcijom umetnika i intelektualaca emigranata. Tu je proveo osam meseci, zajedno sa Valterom Gropijusom, a zatim je otišao u Golders Gren. Oni su planizali da osnuju englesku verziju Bauhausa ali nisu mogli da nađu uporište a zatim je Moholji-Nađ bio odbijen kao učitelj na kraljevskom fakultetu za umetnost. Za vreme svog boravka u Londonu Laslo Moholji-Nađ je radio na dizajnerskim radovima i fotografisao je savremenu arhitekturu za „Architekture Review“ i uradio je dokumentarne fotografije za knjigu Džon Betjemena „An Oxford University Chest“. Radio je i za film, gde je predložio svetlosne efekte i kinetičke skulpture, ali oni nisu bili prihvaćeni od režisera.
Godine 1937. pozvan je da se preseli u Čikago i da postane direktor škole „New Bauhaus“ koja je bila nepromenjena u odnosu na originalnu školu, ali ova škola nije bila dugog veka, i posle jedne godine je zatvorena. Moholji-Nađ je otvorio školu dizajna, i osnove za stvaranje ove škole je opisao u knjizi „Vizija u pokretu“.
Moholji-Nađev univerzitet umetnosti i dizajna u Budimpešti nosi njegovo ime. Njegova dela su izložena u Korkoran galeriji umetnosti u Vašingtonu.




( Vikipedija )
 
Natrag
Top