Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
LAČNI FRANZ
(Maribor)

Lacni-Franz.jpg

Do osnivanja Lačnog Franza juna 1979. godine, pevač Zoran Predin (rođen 16. juna 1958. godine u Mariboru) nije imao nikakvih iskustava u radu sa rock grupama. Kao gimnazijalac je pisao poeziju i na nagovor članova tadašnje mariborske grupe Rdeči dečki, počeo je da radi tekstove za pesme. Rezultatom je bio zadovoljan, pa im pesme nije dao. Uz svoje tekstove počeo je da sklapa i muziku, ali bez nekih većih pretenzija. Juna 1979. godine je slavio rođendan na Pohorju i po dobrom običaju se popilo a zatim i zapevalo. U tom izdanju ga je čuo Oto Rimele, tadašnji gitarista grup Zevs. Budući da im je nedostajao pevač, pozvao je Predina na probu. Na toj nezvaničnoj audiciji predložili su mu da peva standarde "Feelings" i "Yesterday", ali to nekako nije išlo. Predin im je ponudio svoje prve pesme i postepeno su počeli da formiraju repertoar. Na Predinovo insistiranje, nazvali su se Lačni Franz (Gladni Franz) jer je u to vreme carovala disko muzika tipa Boney M, pa je pridev lačni značio da su gladni rock muzike. A na to ih je inspirisao lik Gladni Džo iz knjige "Kvaka 22". Adekvatno rasprostranjenom imenu Džo, Franc je odabran kao najčešće ime u Štajerskoj. Franc je promenjen u Franz iz zezanja, kako su sami objašnjavali.

Odmah su krenuli sa vežbanjem, jer nisu želeli da izađu na koncert pre nego što pripreme dvadesetak stvari. Pored Predina i Rimelea, koji je u to vreme pohađao II razred gimnazije, okosnicu grupe činili su bubnjar Andrej Pintarič, basista Zoran Stjepanovič i klavijaturista Mirko Kosi. Za razliku od njih, Predin je već bio oženjen imao je sina, pa se izdržavao tako što je radio kao nastojnik u zgradi u kojoj su bili podstanari. Radio je i kao poštar, noćni čuvar, agent osiguravajućeg društva, prodava ploča i sekretar u Omladinskom kulturnom centru. Aktivno je igrao košarku i dogurao do kadetskog reprezentativca Slovenije, ali ga je povreda odvojila od sporta.

Prvi veći uspeh grupa je postigla na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine. Tada su osvojili nagradu za interpretaciju. Ubrzo posle učešća na festivalu izlazi im debi album "Ikebana" koji su snimili za samo trideset šest sati. Ploča precizno ocrtav njihov specifičan stil, ali je oporezovana kao šund. Predinovi crnohumorni i metaforama bogati tekstovi praćeni su prilično komplikovanom muzičkom slikom, tako da na početku deluju nekomunikativno, pogotovo što su otpevani na slovenačkom. Zato je Predin na koncertima uveo praksu dugih priča između pesama kojima je prevodio svoje tekstove i pričao anegdote, pa je brzo dobio epitet domaćeg Leni Brusa. Sa debi ploče koju je producirao Boris Bele (Buldožer), izdvojile su se pesme "Praslovan", "Stari vojak" (u kojima Zoran Stjepanovič svira harmoniku), "Šankrok", "Bitles" i "Bog nima telefona".

Krajem 1981.godine prestaju sa radom zbog odlaska većeg dela grupe u JNA, ali pre toga snimaju ploču "Adijo pamet". Ploča ponavlja formulu prethodne, ali zbog koncertnog odsustvovanja grupe nije prošla zapaženije. Ostaje zapamćena po pesmama "Vaterpolist", "Lent 1980 " i "Miss Evrope". Po glasanju kritike u magazinu "Džuboks" za 1981, godinu, kao grupa su zauzeli drugo mesto (zajedno sa Ribljom čorbom), Predin je proglašen za najboljeg kompozitora i pevača, a Oto Rimele je osvojio mesto drugog gitariste u zennlji. U isto vreme iz Zagreba dobijaju nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za muzičku delatnost.

Septembra 1983. godine objavljuju album "Ne mi dihat za ovratnik" koji im donosi prvi hit, naslovnu pesmu. Ovog puta svoje ideje sasvim jasno formulišu u studiju. Biraju komunikativniji stil i mirnije blues orijentisane pesme kao "Prosim, pazi da mi ne pohodiš podočnjakov", "Prvi maj" i elegičnu "Lipa zelenela je"„ Iste godine Predin glumi u filmu "Rdeć'i bugi" Karpa Godine„ Pred Novu 1984. godinu su na koncertima u Mariboru i Ljubljani snimili živi album "Sliši školjka poje ti" na kome se pojavila samo jedna nova pesma "Naša Lidija je pri vojakih". Potpisali su je kao grupa Top Zizi jer su imali običaj da maskirani izlaze na sopstvene koncerte i predstavljaju se kao predgrupa pod tim imenom. "Lidija" je predstavljala folk orijentisanu, neformalnu zezalicu o tada aktuelnim vojnikinjama i u Sloveniji im je donela veliku popularnost. Samo zahvaljujući toj pesmi, počeli su da sviraju i po vrlo malim slovenačkim mestima„ Pre toga su najčešće nastupali u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu u kome su posebno prihvaćeni od novoprimitivne publike Po vezi autorskog prepoznavanja.

Predin je 1984. godine gostovao na debi albumu sarajevske grupe Kongres. Smislio je i otpevao refren za pesme "Zarjavele trobente" i "Zabava". Refren iz pesme "Zarjavel trobente" upotrebio je u svojoj pesmi "Jutri bom pujsa razbil" koja se pojavila na sledećem albumu "Slon med porcelanom" 1984. godine. Autorska stagnacija na toj ploči rezultirala je prvom velikom krizom, kada su bili na ivici raspada. Budući da su se kao kompozitori ravnopravno potpisivali Rimele, Predin i Stjepanovič, došlo se do dileme kojim putem krenuti. Rimele je rešio da sa njima uradi još samo jedan album a zatim pređe u Laibach i više se posveti slikarstvu,.

Poslednji zajednički album "Na svoji strani" doneo im je 1986. godine najveće uspehe u dotadašnjoj karijeri. Stilski raznovrstan, uz diskretno uvođenje duvača, ponudio je pesme koje su i danas njihovi koncertni favoriti: "Najti poljub nariše ustnice", "Ko si rdeče zvezde šivala", "Čuvstveno stanje mlade krave" i "Na svoji strani". Ujedno, to je prva studijska ploča koju su sami producirali Na promotivnom koncertu u beogradskom SKC-u, na bini sa njima se pojavio Bora Ðorđević koji je svirao usnu harmoniku u pesmi "Nasvidenje na plaži". Ðorđeviću je to ujedno bio prvi put da se popne na binu SKC-a.

Po odlasku Rimelea, novi gitarista Lačnih postao je Milan Prislan, pre toga član nepoznatog mariborskog sastava Grif. Albumom "Sirene tulijo" najavili su prelaz u muzički tok glavne struje, a Prislan se odmah predstavio i kao autor. Udarnu pesmu "ZdravIjica" (tradicional na tekst France Prešerna), otpevali su zajedno Predin, Pero Lovšin (Pankrti), Vlado Kreslin (Martin Krpan), Jani Kovačič i glumac Boris Cavazza, Zbog neformalnog načina interpretacije pesme, ta obrada je okarakterisana kao nepodobna. U isto vreme, slovenački učitelji su sa zahvalnošću pričali Predinu kako decu ne moraju više da teraju da uče tekst pesme, jer ga uveliko znaju. Ploča donosi još jedan njihov jak koncertni adut, baladu "Čakaj me".

Početkom 1989. godine Zoran Predin i Arsen Dedić snimaju LP "Svjedoci priče" na kome se nalaze nove verzije njihovih pesama. Ključni saradnik u studijskom radu bio je Mirko Vuksanović, klavijaturista Automobila. Dedić je uradio prepev pesme "Čakaj me", njegovu pesmu "Domovina" pevaju zajedno sa Borom Ðorđevićem. Povodom te ploče organizovali su niz pesničko-muzičkih večeri na kojima su ravnopravno nastupali Dedić, Predin i Ðorđević.

Septembra 1989. godine pored brojnih stranih grupa, Lačni Franz nastupaju na EBU rock festivalu u Novom Sadu, gde uz Bajagu i EKV predstavljaju Jugoslaviju. Album "Tiha voda" snimaju sa još jednim novim članom, perkusionistom Ninom Mureškićem. Milan Prislan komponuje polovinu ploče, a kao gost, usnu harmoniku svira Vlado Kreslin. Prepeve na omotu ploče uradio je Arsen Dedić„ Ploča ih predstavlja prilično rasvirane i ujednačene u udarnim pesmama "Tiha voda (Vzami si čas)", "Tam bi rad bil pokopan", "Gremo v nebesa" i "Mirno morje Miki Maus".

Po objavljivanju ploče, pomalo umorni od desetogodišnjeg zajedničkog rada, članovi grupe sve više se posvećuju svojim redovnim zanimanjima, a grupa sa publikom komunicira preko serije kompilacijskih kompakt diskova Predin se okreće radu na primenjenoj muzici, tako da je dosad komponovao muziku za filmove "Kormoran" (režija A. Tomašič, 1985.), "Trinajstica" (režija A. Tomašič, 1986.), "Decembarski dež" (režija B Šprajc 1990.), "Triangel" (režija J. Pervanje 1991.), "Do konca in naprej" druge, Radi i muziku za TV serije "Pripovetke iz medenega cvetličnjaka" (1989.), "Posel je posel",(1990.) i "Junaki petega razreda" (1996.). U pozorištu je radio muziku za predstave "Nočni prizori" (režija T Pandur 1984.), "Vida vidim" (režija F Križaj 1989.), "Stella" (režija J Pipan 1991.), "Domači učitelj" (režija J Pipan 1992.), "Češnjev vrt" (režija B Kobal 1992.), "Mein Kampf" (režija B Kobal 1995.) i "Moški pod posteljo". Deo tog materijala objedinjuje na solo kompaktu "Gate na glavo" koji je ostvario sa, za tu priliku formiranom grupom Los Malancanos. Nju su činili Mirko Vuksanović, David Šuljigoj (programiranje i bas), Bor Zuljan (gitara) i drugi.

Posle dileme da li da Lačni Franz nastavi dalje ili ne, odlučuju se za snimanje kompakta simboličnog naziva "Zadnja večerja". Kao muzika za naslovnu pesmu, iskorišćena je himna bivšeg SSSR-a. U međuvremenu su ostali bez perkusioniste, a kao prateći vokali na ploči se pojavljuju Roberto Manjifiko (Roberto Magnifico) i Kole Moreti, U starom muzičkom maniru, ploča donosi niz zrelih pesama: "Ambasadorji užitka", "Vetar iz Kazablanke" a neke i sa direktnim političkim stavovima "Vedno iste face" i "Zanzibar". Pesma "Azra" i čitav album su posvećeni "starom duhu Sarajeva".

Krajem novembra 1994. godine snimili su tri koncerta u Mariboru i sa njih objavili dva živa kompakt diska za sopstvenu diskografsku kuću LF Na tržištu se pojavil i video kaseta "Lačni Franz v živo". U leto 1995. godine Predin je objavio drugi solo CD "Napad ljubezni" koji je snimio sa za tu priliku sakupljenim bendom Ambasadori uživanja. Sastav čine njegov stari saradnik Mirko Vuksanović koji je bio producent i aranžer materijala, bubnjar Lucijan Kodermac, takođe iz sastava Automobili, gitarista i violinista Saša Olenjuk, basista David Šuljigoj i drugi. Na ovoj ploči Predin se ogledao u različitim žanrovima, pa se tu našla obrada partizanske "Počiva jezero v tihoti" sa sve uvodom na usnoj harmonici kao u seriji "Otpisani" i obrada indijske izvorne "Rad te imam". Solo ploča donosi novo viđenje pesama iz repertoara Lačnog Franza "Naj kolje noč" (u swing verziji) i "Pod poraščeno titovko" koja se u originalu zove "Tamo bih rad bil pokopan". Krajem aprila 1996. godine Lačni Franz su u Sarajevu održali dva koncerta u sali Akademije scenskih umjetnosti.

Predin je tokom karijere objavio tri knjige poezije: "Praslovan" (1987), "Namesto koga roža cveti / Sonček je in ti si skuštrana" (zajedno sa Vladom Kreslinom 1990.) i "Brez kravate in vezalk" (1995.), U knjizi "Bez kravate i pertli" našao se pedantan pregled pesama sa svih albuma Lačnog Franza kao i sa Predinovih solo ploča. Od 1995. godine Predin paralelno nastupa sa ciganskim orkestrom Šukar koji deluje od 1990. godine. Šukar su objavili ploče "Cigani ljubijo pesmi" (1992 ), "O ravbarjih, cigojnarjih" (1993 ), "Ciganska duša" (1994.) a sarađivali su sa Janijem Kovačičem i Vladom Kreslinom. Predin je sa njima počeo da izvodi neke od pesama Lačnog Franza u adekvatnoj obradi. Krajem 1996. godine zajedno su snimili CD "Mentol bombon" na kome su pesme Lačnog Franza u aranžmanima prilagođenim akustičnim instrumentima i ciganskoj muzici, mada se tu našlo i uticaja mađarskog i grčkog melosa. Pored već poznatih pesama Lačnih, tu su i dve nove - naslovna i "Žalostna" i sve imaju prilično opuštenu, kafansku atmosferu. Uspešan koncert Predin i Šukar su održali 19. februara 1997.godine u Cankarjevom domu.

Poslednjih godina Lačni Franz važe za jednu od najznačajnijih slovenačkih grupa i
uživaju status hodajuće institucije.


Diskografija

Albumi
"Ikebana" (Helidon 1981.)
"Adijo pamet" (Helidon 1982.)
"Ne mi dihat za ovratnik" (Helidon 1983.)
"Sliši školjka poje ti" (Helidon 1984. živi)
"Slon med porcelanom" (Helidon 1984.)
"Na svoji strani" (Helidon 1986.)
"Sirene tulijo" (Helidon 1987.)
"Tiha voda" (Helidon 1989.)
"Kaj bi mi brez nas" (Helidon 1989. kompilacija)
"Ilegalni pubertetniki" (Helidon 1991. kompilacija)
"Zadnja već'erja" (Helidon 1993.)
"Nasvidenje na plaži" (Helidon 1995. kompilacija)
"Lačni Franz v živo" (LF 1995. dva koncertna CD-a)


Zoran Predin solo
"Svjedoci priče"- Zoran Predin i Arsen Dedić (Diskoton 1989. )
"Gate na glavo" (Helidon 1992.)
"Napad ljubezni" (LF 1995.)
"Mentol bombon" Zoran Predin in Šukar (Založba KD Etno karavana 1996.)


Izvor: Džuboks



i moja najomiljenija




 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ново лице а не јесење цвеће

Док сам свирао шансону био сам присиљен на компромисе, а са „Лачним Францом” сам слободан да свирам како желим, каже Зоран Предин пред београдски концерт 24. октобра

1_zps2641a1e2.jpg

Зоран Предин и „Лачни Франц” Промотивна фотографија


Сваких седам година, наводно, у човеку се промене ћелије и ми, теоретски, постајемо нови људи. Почетком деведесетих почињао сам соло каријеру и тражио нове изазове. А сада се десила нова ситуација и, што због економске кризе што због другачијег погледа на свет, моји текстови из осамдесетих поново су, нажалост, постали актуелни. Неки од њих, у потпуности су се остварили.


Овако у разговору за наш лист словеначки музичар Зоран Предин објашњава разлоге због којих у Београд долази са новом-старом групом „Лачни Франц” са којом ће наступити и у Новом Саду, Нишу и Ужицу. Повод за концертe по региону јесте и нови албум, а као почетак повратка на сцену, бенд је објавио и нови сингл.


– Желео сам и да оне старе песме које се увелико обистињују представим уживо не само старим фановима већ и најмлађима. Знам да за то треба нова екипа која ће песме из новог таласа да свира истом оном жестином којом смо свирали осамдесетих, јер оне морају да буду жестоке и бескомпромисне. Док сам свирао шансону, џипси свинг, пропутовао свет, био сам присиљен да унутар сваког жанра радим компромисе. Са „Лачним Францом” сам потпуно слободан да свирам и наступам како ја желим. А то је велико олакшање – каже Предин који је са члановима групе „Зевс” 1979. основао бенд „Лачни Франц”.


Последњи већи концерт одржали су у априлу 1996. у Сарајеву, а први задатак који пред собом имају сада, јесте да увере и стару и нову публику да се „не ради о јесењем цвећу, профитабилној носталгији”.


– Напротив, желимо да их уверимо да је реч о свежој, конкретној свирци. Радим десет нових песама за албум који ћемо објавити већ на пролеће. А сада представљамо своје ново лице. Кренули смо од почетка како бисмо стали на ноге и како би нас и нова публика схватила попут старих обожавалаца – објашњава Предин.


На питање да ли су и нове песме у старом маниру, каже да су то рокерске песме без длаке на језику, без додворавања.


– Није ми потребно да се обазирем на било каква ограничења. То је нека нова слобода и ја у томе уживам. На крилима те нове енергије, са четворицом младих момака, нове песме одмах уклапамо у програм. За почетак сам одабрао клупске свирке. Момцима које доводим у Србију на мини-турнеју биће то први наступ код вас и већ не могу да спавају од узбуђења. На наступима у Београду, Нишу и Ужицу, са нама ће пред публику изаћи и група „Луде жене”. Са њима сам снимио песму „Моја драга” која је била на седмом месту топ листе у Србији. Сада ћемо први пут уживо да је изведемо – најављује наш саговорник.


Можда једини музичар који истовремено ради четири, пет различитих програма, каже да путовања и неколико наступа недељно не доживљава као напор већ као изазов.


– То је то, пут, комби, концерти. Оно што чини један бенд. Ту се рађају нове идеје за нове песме. Некада сам имао стотину наступа годишње, сада 50-60. Ако је наступ сваки трећи дан, то је добра сезона – не крије Предин који ће се београдској публици са „Лачним Францом” представити 24. октобра у Миксер хаусу.


С. Чикарић


-----------------------------------------


Да ме тата сада види


Пре турнеје са „Лачним Францом” добио сам позив да наступим као гост у „Лисинском” на концерту три диве – Терезе Кесовије, Габи Новак и Радојке Шверко. Масимо, Теди Спалато и ја ћемо наступити три дана пред мој новосадски концерт. Ја ћу у дуету певати са Терезом песму „Потражи ме у предграђу”. Мом покојном тати се Тереза свиђала и као певачица и као жена. Е, да сада може да ме види – каже Предин.


-----------------------------------------


Исто у Нишу и Дубровнику


Наступам и са Матејом Дедићем због чега ми се чини као да имам некакву мисију. Изводим песме које сви знају, али немају где да их чују. Певам сам, рецимо, песму „Галеб и ја” у Нишу, а публика пева са мном и сузе им теку. Или „Васу Ладачког” у Дубровнику, а тамо исто... Сви певају, сви плачу – прича Предин.


Oбјављено: 08.10.2014.
Извор: Политика
 
Natrag
Top