Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
39.023
KUD IDIJOTI
(Pula)

KUD_Idijoti_4_7_01.jpg

KUD Idijoti nastali su 2. februara 1981. godine, a prvu postavu činili su klinci koji su se ložili na Ramonese: Aleksandar Milovanović, poznatiji kao Sale Veruda, Davor Zgrablić, Egidio Rocco i Marino Piuko Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao što je Atomsko sklonište, želeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije.

Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačna postava u kojoj su basista Nenad Marjanović Fric, pevač Branko Crnac Tusta i bubnjar Dario Bošuško Ptica, označila je pravi start. Tusta je te 1985. godine već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pevačko iskustvo pre toga, Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerku i zaposlio u Uljaniku (fabrika u kojoj se prave brodovi) u personalnom odeljenju, ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i muvao se po rock mestima. I negovao želju da zapeva. Tako su KUD Idijoti njegov prvi bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili zbog ljubavi, a ne "samo zbog para" Ptica je radio kao električar u Uljaniku (uvodio je struju u brodove). Sale se bavio stolarskim poslovima (radio je drvenariju za brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vežbanje. lako su u medijskom smislu godinama tapkali u mestu, Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upornošću čoveka koji je uveren u ono što radi, gurao dalje.

Redovnim svirkama, KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolini a u saradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra, vlasnikom izdavačke kuće Slovenija, 1986. godine objavljuju kasetu "Legendarni uživo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne pesme, među kojima i obradučuvene italijanske revolucionarne pesme "Bandiera Rossa" koju su u to vreme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući kaseti, Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici 1987. godine na kome su se okupili i novi sastavi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Po glasanju publike, KUD Idijoti su uz Mizar proglašeni za najbolje na festivalu Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije njihovih pesama "Za tebe" i "Disco is not dead" našle su se na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobeda puno značila. Izmoreni dugim medijskim ignorisanjem, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobeda ih je spasla rasturanja.

Najednom su krenuli pozivi za svirke i otkriva ih mnogo širi krug publike. Zahvaljujući dobro organizovanim alternativnim kanalima za njih se saznalo u Evropi, tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Nemačkoj, Švajcarskoj i Italiji. Godine 1987. predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja u mestu Ređo Kalabrija na jugu Italije. Dok su svirali pesmu "Bandiera Rossa", iznervirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najverovatnije zbog refrena "Živeo komunizam i sloboda". Grupi je to donelo pravi publicitet, pa su se čak našli u spoljnopolitičkoj rubrici dnevne "Politike". Njihov koncert u Švajcarskoj prekidaju besne feministkinje zato što je Sale na gitari imao nalepnicu gole devojke, pa su mu sprejom isprskale gitaru i pokrile golotinju.

U to vreme objavljuju prvi singl "Bolje izdati ploču nego prijatelja" sa pesmama "Cirkus", "Ratna pjesma", "Maja" i "Kad Sunce opet zađe". Za njim slede singlovi nazvani "Budimo solidarni s bogatima" i "Hoćemo cenzuru" u zamenu za debi album koji niko nije želeo da im objavi. U proleće 1988. godine, kao prethodni pobednici, ponovo sviraju na Subotičkom festivalu. Zahvaljujući redovnim nastupima po Nemačkoj, povezuju se sa vlasnikom male izdavačke kuće Incognito Records i on im 1989. godine objavljuje LP "Bolivia r'n'r" na kome su se našle pesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa ljubljanskim Helidonom i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pevaču grupe Buldožer.

Prvi pravi LP "Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990. godine i sa njega se izdvajaju pesme "Minijatura", "Neću da radim za dolare", "Kako to može" i verzija pesme "Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u čitavoj zemlji. Sledeća ploča "Glupost je neuništiva" posle dosta otezanja izlazi leta 1992. godine i nudi njihove zrele i direktne pesme "To nije mjesto za nas", "Pjesma o ribaru. Marinu, Mari i moru", "Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vreme za svirke i objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrzli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor popunjavali su tako što su Sale, Ptica i Fric nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal.

CD "Tako je govorio Zaratusta" u naslovu krije njihovu igru reci koja je pevača Tustu podigla na filozofski nivo. To je njihov prvi CD u karijeri i na njemu su te 1993. godine napravili inventar prvih godina rada, jer su u to vreme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljim aktivnostima. Na ploči su se našle pesme koje je Sale Veruda komponovao u periodu od 1981. do 1985. godine. Od osamnaest pesama, snimili su sedam starih neobjavljenih, sedam pesama koje su već ranije snimili u različitim verzijama, dve sasvim nove: "Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i "Kad bi naše MC, CD, LP...". Dve Pesme su obrade starih pulskih punk grupaGola jaja i Visoki napon. U pesmi "lo sono....dittatore" (Ja sam diktator) usemplovali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče "Odbrana sokratova i smrt". Stara obrada "O bella ciao" dobila je podnaslov "ili....šta hoće ti antfašisti", a snimili su je uz malu harmonikukoja se svojevremeno koristila u partizanskim pesmama. Povodom te ploče opet su svirali po delu evropskih zemalja.

Avgusta 1994. godine nastupali su na festivalu Euro Woodstock u Budimpešti, a 10. oktobra im se ispunila davnašnja želja - u Ljubljani su svirali kao predgrupa sastavu Ramones. U to vreme ostvarili su saradnju sa Francijem Blaškovićem, kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča je predstavljala zgodnu mešavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz duvačku sekciju, odsvirali su deset koncerata po lokalnim istarskim kafanama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne "Bandiera Rossa" i "0 bella ciao" držeći se pored marke i dolara svoje jasne devize "Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti".

Sledeći CD "Megapunk" im 1995. godine donosi udarnu "Fuck The Svstem", preteču "Božina", gorke "Ima li (ovdje) života prije smrti", "Red i palice", "Blago budalama", "Sjaj". Leta 1996. godine sa bivšim članom grupe, gitaristom Marjetom i nizom pulskih muzičara snimaju kasetu "Marietto + I.R.A." (Bonaca 1997.). Marjeto već godinama živi u Americi, ali je letovanje u Puli iskoristio da snimi svoje pesme sa starim prijateljima koji su se za tu priliku nazvali Istarska renesansna avantura (I.R.A.). Uz KUD Idijote, na snimanju je učestovao Željko Vukićević Zhel, pulske grupe Fuck Of Bolan i Dark Busters.

U skladu sa svojom ogorčenom borbom protiv piraterije, KUD Idijoti odlučuju da više ne objavljuju normalne ploče, već samo vinilne singlove, računajući da će diskografski lopovi bar tako morati da se pomuče oko sklapanja novih izdanja. Prvi singl u tom nizu, "Fuck" sa pesmama "Evropo pomozi", "Politički podobna pjesma" i "Sam biram frendove", objavili su 1996. godine za sopstvenu firmu Veruda singles, a onda je došao primamljiv ugovor sa firmom Dancing Bear. Zato odustaju od ideje o singlovima i tokomleta 1997. godine snimaju novi CD "Cijena ponosa". U isto vreme kada se "Cijena ponosa" pojavila u Zagrebu novembra 1997. godine, licencno je u Beogradu objavila kuća Automatic. To je ujedno prva nova ploča iz Hrvatske koja je zvanično objavljena u SRJ. Na disku se KUD Idijoti predstavljaju melodičnijim zvukom, a udarne pesme su im "Ja sjećam se", "Rodna gruda", "Jebem ti rat" i "Lik". U pesmi "Hoćemo referendum!" solo na klavijaturama je odsvirao Bruno Krajcer, a u pesmi "Blago" vodeći vokal i solo na bas gitari pripao je Franciju Blaškoviću. Uz CD isti materijal je objavljen na vinilu u pet stotina primeraka. Paralelno sa tom pločom KUD Idijoti su pripremili kompilacijski CD "Singles Collection Vol.1" na kome su snimci sa ranih singlova.

Uz muziku, članovi grupe se bave i drugim aktivnostima. Ptica i Fric su pokrenuli duhovit list "Čempres" koji izlazi retko, kada prikupe novac. Sale producira druge sastave, a njihova izdavačka kuća Bonaca je štampala kasete Franciju Blaškoviću, grupama Svvindle, Sexton, Headbenger. Ptica i Fric su bili urednici muzičkog programa u pulskom klubu Uljanik gde su često organizovali svirke drugima.

Diskografija

Singlovi
"Bolje izdati ploču nego prijatelja" (Slovenija 1987.)
"Budimo solidarni - s bogatima" (Slovenija 1987.)
"Hoćemo cenzuru" / "Vajk na bolje" / "Preživjeti (WeRemember Marjeto)" (Slovenija 1988.)
"Fuck" (Veruda Singles 1996.)

Albumi
"Legendarni uživo" (Slovenija 1986. koncertna kaseta)
"Live in Biel" (Slovenija 1988. koncertna kaseta)
"Bolivia r'n'r" (Incognito Records 1989.)
"Mi smo ovdje samo zbog para" (Helidon 1990.)
"Glupost je neuništiva" (Helidon 1992)
"Tako je govorio Zaratusta" (Primitivc 1993.)
"Istra ti materina" KUD Idijoti i Franci Blašković (Primitivc 1994.)
"Megapunk" (Primitivci 995.)
"Singles Collection Vol 1" (Primitivc 1997. kompilacija)
"Cijena ponosa" (Dancing Bear 1997.)

Izvor: Džuboks






 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top