Šta je novo?

Krivotvorena crkvena povijest - Protestantski mitovi

Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.080
Svi ozbiljni povjesničari, koji drže do svog ugleda i koji se znanstveno ne prostituiraju, kažu da je protestantska povijest lakrdija i mitologija. :)

Slape, ne postoji tako nešto kao "prostestantska" historija. To što oni (EGWisti) citiraju i koriste je pseudoistorija prema kojoj su dela Denikena, Sitchina i njima sličnih, vrhunac naučnog pristupa.

Ni jedan jedini istoričar koji drži do svog ugleda neće sebi dozvoliti da i pogleda, kamoli citira "dela" koje adventisti, jehovisti, i njima slični ostaci mileritske histerije koriste i citiraju. Ni jedan jedini.
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
12.060
Ni jedan jedini istoričar koji drži do svog ugleda neće sebi dozvoliti da i pogleda, kamoli citira "dela" koje adventisti, jehovisti, i njima slični ostaci mileritske histerije koriste i citiraju. Ni jedan jedini.
Rekoh da sam se kao mali raspravljao sa istoricarem na temelju Velike Borbe, na sta se on zgrozio.. To ne da nije istorija nego je pseudoistorija (kako si i rekao). I nijedan ozbiljan istoricar nece pasti na takve price. Ali ja tada to nisam znao, mislio sam da je gospodin suvise ohol. Tada sam isao u osnovnu skolu, a nama je sve u skoli dato polovicno, sve se nekako uklopalo u Veliku Borbu, ali nije to istorija, u najboljem slucaju to je polovicna istorija. Ona je prezentovana tako da citaocu pruzi odredjeno predubedjenje, a detalji nisu dati, vec je pisac udzbenika sam interpretirao cinjenice prema vec uvazenom stavu vecine! Zato sam ja uceci iz udzbenika dobio keca, jer se nastavnica nije slagala sa tom interpretacijom istorije zapisanoj u knjizi!

To samo govori, da ono sto mi ucimo iz skolskih udzbenika, zapravo nije istorija, vec je to interpretacija istorijskih cinjenica, onako kako ih neki covek ili vlast vidi, a to je sve tako uklopljeno da pruzi odgovarajucu sliku!

Objasni to njima, nema sanse, jer oni to nece prihvatiti, jer im se vise svidja verovati lazi!

Rodney Stark, jedan od najcjenjenijih modernih sociologa religije koji je dugi niz godina predavao sociologiju i komparativnu religiju na Sveučilištu u Washingtonu, napisao je izvrsnu knjigu o kontroverzama crkvene povijesti, pod naslovom "Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti", i pri tome je istaknuo: “Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.” Dolje je izvadak iz jedne druge Starkove knjige koja nosi naslov "Mitovi Reformacije - Pet stoljeća zabluda i nevolja". Dana 31. listopada 2017. obilježava se 500-ta obljetnica Lutherova pribijanja „Devedeset pet teza“ na vrata crkve u Wittenbergu, čime je pokrenuto ono što je postalo poznato kao Protestantska Reformacija. Tijekom godine, stotine znanstvenih skupova koji slave taj događaj održavaju se u svim vodećim protestantskim zemljama, pa čak i oni s katoličkim sudionicima, izrazit će duboko divljenje svemu onome u čemu je Reformacija igrala veliku ulogu u stvaranju modernog Zapada. Međutim, neugodno pitanje na koje se mora odgovoriti svaki put kad se slavi Reformacija glasi: na koju Reformaciju mislite? Tri su se Reformacije, plus eksplozija anabaptizma, dogodile tijekom šesnaestog stoljeća (zanemarujući nedavne tvrdnje da je postojao čitav niz engleskih Reformacija). Jedino zajedničko obilježje tih triju Reformacija bilo je njihovo odbacivanje papinske vlasti, u svemu drugome su se poprilično svađali. Lutherova najvažnija teološka tvrdnja bila je da spasenje dolazi samo od vjere. John Calvin je naučavao da se spasenje ne može postići ni na koji način, već ga Bog iz nepoznatih razloga daruje samo određenom broju izabranih. Engleska Reformacija Henrika VIII. bila je u skladu s rimokatoličkim stavom da se spasenje može postići djelima i vjerom. Žestoka neprijateljstva razdvojila su ove tri Reformacije. Luterani su formirali monopolizirane državne crkve i zabranili sve druge vjere, nakon čega su lovili kripto-kalviniste i spaljivali neke od njih u Saksoniji tijekom 1580-ih. Luterani su također bili neprijateljski raspoloženi prema svima koji bi bili osumnjičeni za anabaptizam ili prema onima koji bi zloupotrijebili svete sakramente prakticirajući zwinglijanizam. Kalvinisti također nisu dopuštali nikakva krivovjerja u Ženevi i progonili su prekršitelje. Što se tiče Henrika VIII., on nije odrubio glave samo nekim katoličkim prelatima, nego je spalio niz luterana, kalvinista, anabaptista i drugih 'heretika'. Stoga sve ove proslave održane tijekom 2017. godine teško mogu biti u čast Reformaciji. Također se ne čini vjerojatnim da su slavljenici ujedinjeni u čast Luteranske Reformacije, a kamoli Engleske Reformacije. Jedina uvjerljiva zajednička osnova za sve te događaje jest slavljenje dostignuća Protestantizma. Ovo razotkriva još jednu važniju činjenicu: da su mnoga od dostignuća koja se pripisuju protestantizmu potpuno mitska, izmišljena, a neki od stvarnih rezultata protestantizma bili su potpuno negativni. Prema tome, često isticanje kako je protestantizam omogućio uspon znanosti i stvorio kapitalizam najobičniji su mitovi. .... Što se tiče Lutherove ostavštine nasilnog antisemitizma, ona se vjerojatno neće spominjati na proslavama Reformacije. Postavlja se jedno dodatno i neodoljivo pitanje koje će vjerojatno također ostati neodgovoreno: što je Protestant? U ovom kratkom uvodu pokazat ću da kategorija "Protestant" uključuje toliko mnogo varijacija u tako važnim stvarima da je u suštini besmislena, osim ako se ne koristi vrlo usko. Ime Protestant ima izvor u pismu njemačkih knezova 1529. godine „u znak protesta“ protiv carske odluke da opozove edikt koji omogućuje pojedinim knezovima da odaberu hoće li ili ne prihvatiti luteranstvo. Riječ potječe iz latinskog od "pro" (za) i "testari" (svjedok) ili iz "protestatio" (izjaviti). Ironično je da je Vatikan prvi upotrijebio riječ protestant 'da bi se spojili ..... skupina slabo međusobno povezanih, ali u konačnici različitih pokreta'. Danas je standardna definicija rječnika nejasna i negativna: „protestant je svaki kršćanin koji nije rimokatolik ili istočno pravoslavni“. Neki rječnici također isključuju anglikance. Nigdje nema pozitivne definicije poput „protestant je taj koji. , . 'Razlog je jednostavno taj što je nemoguće nabrojati skup vjerovanja kojih se drže svi koji se nazivaju protestanti ili otkriti bilo koju drugu zajedničku karakteristiku. Ovo su činjenice još od najranijih dana. Jedino u čemu su se složili luterani, kalvinisti, anglikanci i anabaptisti je božanstvo Isusa i pokvarenost pape.
Jako dobra tema, po meni mozda i najvaznija, treba nastaviti sa citatima..
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.080
Objasni to njima, nema sanse, jer oni to nece prihvatiti, jer im se vise svidja verovati lazi!

Naravno da neće prihvatiti objašnjenja. Posednuti su lažima za koje veruju da su "evanđelje". Sa takvima se ne raspravlja, nego im se Istina sasipa u lice. Doslovno isterujući "duha proroštva" i laži koje isti propoveda iz njih.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
17.655
Svi ozbiljni povjesničari, koji drže do svog ugleda i koji se znanstveno ne prostituiraju, kažu da je protestantska povijest lakrdija i mitologija. :)

Sva svetska istorija svedocoi jedno, a to je papski mracni srednji vek progonstva i zlocina nad onima koji nisu bili lojalni papstvu, u koje su ukljuceni na prvom mestu Hriscani nekatolici, naucnici, i carevi i carstva koji nisu podpadali pod papsku jurisdikciju.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
14.668
Sva svetska istorija svedocoi jedno, a to je papski mracni srednji vek progonstva i zlocina nad onima koji nisu bili lojalni papstvu,

Citiraj neke od tih "svjetskih povjesničara". :) Onako kako sam ja citirao Rodney-a Starka.

u koje su ukljuceni na prvom mestu Hriscani nekatolici, naucnici, i carevi i carstva koji nisu podpadali pod papsku jurisdikciju.

Kako je to papa mogao progoniti "careve i carstva koji nisu potpadali pod njegovu jurisdikciju"? Je li bacio atomsku bombu na njih? :)

 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.080
Kako je to papa mogao progoniti "careve i carstva koji nisu potpadali pod njegovu jurisdikciju"? Je li bacio atomsku bombu na njih?

Čitam ga kao otvorenu slikovnicu.

Slape, on misli na nesrećni četvrti krstaški rat i pad Konstantinopolja (koji su uzgred budi rečeno izazvali Venecijanci a ne papa) 1204. Ako i ne misli na to, onda mu je sigurno žao zbog poziva pape Urbana V na krstaški rat protiv po njemu "boljih hrišćana od hrišćana"....

U svojoj mržnji prema Katoličkoj Crkvi, adventisti ne samo da zaslepljeno citiraju dokazane kvazi "istoričare" i lažove, nego otvoreno iskazuju svoje antihrišćansko opredeljenje. Naime, nazvati muslimane "boljim hrišćanima od hrišćana", može samo neko ko Hrišćanstvo i ne poznaje, čak šta više, ko ga iz dna duše prezire jer ne odgovara njegovoj predstavi o tome šta je duhovnost.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
13.488
Kako može biti krivotvorena kada vidimo sada gde je haos i beznađe. Kao da je bilo pre bolje.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
17.655
Vec sam vise puta prilozio istorijske podatke o mracnom srednjem veku i inkviziciji.

Evo i izvora:

  • Alcalá, Ángel (2001). Literatura y Ciencia ante la Inquisición Española. Ed. del Laberinto. ISBN 978-84-87482-96-0.
  • Delimo, Žan (1993). Katolicizam između Lutera i Voltera. Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
  • Komelja, Beatris; Bukvić, Biljana (2003). Španska inkvizicija. Clio. ISBN 978-86-7102-087-9.
  • Olmo, Miguel Ángel García (2009). Las Razones de la Inquisición Española: Una Respuesta a la Leyenda Negra. Almuzara Estudios S A. ISBN 978-84-92573-73-8.
  • Murphy, Cullen (2012). God's Jury. New York: Mariner Books – Houghton, Miflin, Harcourt. str. 150.
  • Delimo, Žan (1993). Katolicizam između Lutera i Voltera. Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
  • G. J. Testas, Inkvizicija, Zagreb. 1982.
  • Adler, E. N. (april 1901). „Auto de fe and Jew”. The Jewish Quarterly Review. University of Pennsylvania Press. 13 (3): 392—437. JSTOR 1450541. doi:10.2307/1450541.
  • Burman, Edward, The Inquisition: The Hammer of Heresy (Sutton Publishers). 2004. ISBN 978-0-7509-3722-1.. A new edition of a book first published in 1984, a general history based on the main primary sources.
  • Carroll, Warren H., Isabel: the Catholic Queen Front Royal, Virginia, 1991 (Christendom Press)
  • Foxe, John (1997) [1563]. Chadwick, Harold J., ur. The new Foxe's book of martyrs/John Foxe; rewritten and updated by Harold J. Chadwick. Bridge-Logos. ISBN 978-0-88270-672-6.
  • Given, James B, Inquisition and Medieval Society . Cornell University Press.2001.
  • Kamen, Henry, The Spanish Inquisition: A Historical Revision. (Yale University Press). 1999. ISBN 978-0-300-07880-0.. This revised edition of his 1965 original contributes to the understanding of the Spanish Inquisition in its local context.
  • Lea, Henry Charles, A History of the Inquisition of Spain, 4 volumes (New York and London, 1906–7)
  • Parker, Geoffrey (1982). „Some Recent Work on the Inquisition in Spain and Italy”. Journal of Modern History. 54 (3).
  • Peters, Edward (1989). Inquisition. U of California Press.
  • Twiss, Miranda (2002). The Most Evil Men And Women In History. Michael O'Mara Books Ltd.. ISBN 978-1-85479-488-8.
  • Walsh, William Thomas, Characters of the Inquisition (TAN Books and Publishers, Inc, 1940/97). ISBN 978-0-89555-326-3.
  • Whitechapel, Simon, Flesh Inferno: Atrocities of Torquemada and the Spanish Inquisition (Creation Books). 2003. ISBN 978-1-84068-105-5.
 
Top