Kragujevac

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
KRAGUJEVAC

Beograd je Evropa, ali ako hoćete da vidite pravo srpsko mesto, posetite Kragujevac – zapisao je krajem 19. veka Čeh Konstantin Jireček pisac ’’Istorije Srba’’. Kragujevac je nekada bio poznat po ZASTAVI i proizvodnji automobila, danas je tu jedna od FIATOVIH fabrika, a turiste sve više privlači zbog seoskog turizma i činjenice da se u njegovoj blizini nalazi geografsko središte Srbije.


kragujevac-gimnazija.jpg


U ataru naselja Jabučje, prigradskom naselju Kragujevca, na geografskoj širini 44 stepena, nula minuta i 23 sekunde i geografskoj dužini 20 stepena 59 minuta i 48 sekundi, nalazi se geografski centar Srbije. Ove godine tu će biti postavljeno obeležje, jer turisti, svuda u svetu, rado pohode mesta koja su turistička atrakcija.
Osim činjenice da se nalazi u središtu Srbije, Kragujevac je ušuškan u dolini reke Lepenice, između obronaka Gledićkih planina, Rudnika i Crnog vrha. Dobro je povezan sa skoro svim mestima u Srbiji, a i dalje, jer se glavne saobraćajnice iz pet pravaca slivaju u grad.


kragujevac1.jpg



Nekada prva prestonica moderne Srbije i začetnik industrijalizacije, danas, sa oko 200 hiljada stanovnika, predstavlja privredni, zdravstveni i kulturno – prosvetni centar Šumadije i Pomoravlja. Po veličini je četvrti grad u Srbiji, ali po istorijskom i kulturnom nasleđu u mnogo čemu prvi. Prvo spominjanje pod današnjim imenom nalazi se u turskim dokumentima iz 1476. godine, a ime je, verovatno, dobio po ptici kraguj, iz roda grabljivica, sličnoj orlu ili sokolu, koja je sve do 20. veka naseljavala šume u ovim krajevima, a nalazi se i na grbu Grada. Kao prestonica Srbije, u vreme kneza Miloša Obrenovića, Kragujevac doživljava procvat od 1818. do 1841. godine, u vreme kada su osnovane institucije koje predstavljaju temelje državnosti, naučnog i kulturnog razvoja savremene Srbije.


kragujevac3.jpg



Tih godina je osnovana prva sudska ustanova u Srbiji, prva apoteka, škola slikanja, galerijska i muzejska postavka, prva gimnazija, pevačko društvo, teatar, štampane su prve novine. U Kragujevcu je potpisan prvi trgovinski ugovor u Srbiji, sklopljen sa Velikom Britanijom, a prva generacija školovanih pravnika u našoj zemlji diplomirala je baš na Pravnom odeljenju kragujevačkog Liceja. U ovom gradu je formiran prvi fudbalski klub u Srbiji nazvan Šumadija, a obale Lepenice premošćuju armirano betonski mostovi, prvi te vrste u Srbiji.


kragujevac2.jpg



Na desnoj obali Lepenice je Stara,odnosno Pridvorna crkva iz 1818. godine tako nazvana jer je bila i zadužbina kneza Miloša, a značajna je kao mesto gde je 1835. godine održana Sretenjska skupština na kojoj je donet Prvi srpski Ustav. Četvrt veka, u njenoj porti su održavana skupštinska zasedanja, a onda je sagrađena skupštinska zgrada, značajna u istoriji Srbije kao mesto gde su 1878. godine pročitane odluke Berlinskog kongresa, kojima je naša zemlja dobila konačnu nezavisnost.
Kragujevac je bio srpska prestonica do 1841. godine kada je ukazom Kneza Mihaila to postao Beograd. Istovremeno, u gradu na Lepenici počinje razvoj industrije, pa su osnivanjem Topolivnice, buduće vojne industrije, 1853. godine izliveni prvi topovi. Tradicija industrije se nastavlja vek kasnije kada u fabrici “Zastava” počinje razvoj automobilske industrije. Po licenci italijanske fabrike ’’FIAT’’,1955.godine sa trake je sišao prvi automobil – ’’fiat 750’’. Za tri decenije proizvedeno je oko milion popularnih fića i blizu četiri miliona putničkih automobila koji su se izvozili u 74 zemlje sveta. Izvozilo se i lovačko i sportsko oružje, alat i mašine.


kragujevac4.jpg



U zgradi livnice iz osamdesetih godina 19.veka, najstarijem objektu u krugu „Zastave“ i jednom od retkih sačuvanih primera industrijske arhitekture toga vremena, smešten je muzej Stara livnica sa postavkom koja dokumentuje industrijski razvoj u Srbiji. Tu je izloženo i trofejno oružje iz Prvog i Drugog svetskog rata, foto i arhivski materijal o fabrici, zatim artiljerijsko oružje, program lovačkog i sportskog oružja.


konak-kneza-mihaijla.jpg



Izložbena postavka Narodnog muzeja smeštena je u konaku kneza Mihaila iz 1860. godine, a u sklopu Narodnog muzeja je Amidžin konak, jedina sačuvana zgrada prvobitnog dvorskog kompleksa sa početka 19. veka. Jedno od najlepših arhitektonskih zdanja u Kragujevcu je zgrada Tržnice iz 1928. godine, istovremeno i jedna od prvih pokrivenih namenskih tržnica u tadašnjoj Evropi. Zidana je u stilu akademizma i secesije, a delo je Đorđa Kovaljevskog, arhitekte koji je radio Generalni regulacioni plan Beograda. Staro gradsko jezgro u Kragujevcu, nazvano Milošev venac, zaštićeno je krajem prošlog veka kao kulturno dobro od velikog značaja.


kragujevac5.jpg



U Kragujevcu je ispisana jedna od najtužnijih stranica srpske istorije u Drugom svetskom ratu, kada je u znak odmazde, streljano oko 300 učenika kragujevačkih srednjih škola i 18 profesora. Na taj događaj podseća spomenik koji simbolizuje pticu slomljenih krila gde se svake godine održava Veliki školski čas. Kragujevac danas mnogi nazivaju gradom mladosti, jer četvrtinu stanovništva čine đaci i studenti. To je grad dobre zabave i provoda, a obilje zelenila i prelepi šumadijski pejsaži pružaju gostima mogućnost da uživaju u miru seoskog ambijenta, zdravoj hrani i vodi, u lovu i ribolovu, šetnjama i obilascima velikog broja srednjovekovnih manastira.
izvor:glassrbije
 
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Kragujevac - Arhitektura i urbanizam
Naselje Kragujevac je najverovatnije nastalo u prvoj polovini XV veka. Kragujevac se prvi put pominje u jednoj turskoj katastarskoj knjizi -tapudefteru iz 1476 godine, kao selo, trg Kragujevdža. U to vreme je bio srediste nahije. Za vreme austrijske vladavine (od 1718. do 1739.) bio je središte austrijskog distrihta. 1818. godine knez Miloš Obrenović Kragujevac proglašava prestonicom srpske države, sedištem Državnog saveta i Opštenarodnog suda. U tom periodu su položene osnove srpske državnosti, prosvete i kulture. 1833. godine osnovana je Gimnazija u Kragujevcu, a 1834. iz Beograda je preneta štamparija "Novine srbske". 1835. godine osnovan je Knjaževsko-srbski teatar, a 1838. prva viša škola, Licej i biblioteka. Razvojem vojne industrije (1851 Topolivnica), Kragujevac postaje prvi industrijski grad u Srbiji.1870. godine je u Kragujevcu otvorena prva učiteljska škola u Srbiji. Na početku I svetskog rata, Kragujevac je bio sedište vrhovne komande, koja je 1914. godine rukovodila srpskom vojskom. 1941. godine od 19. do 21. oktobra nemački fašisti su u Kragujevcu počinili jedan od najtežih masovnih zločina na tlu Jugoslavije u II svetskom ratu. Streljano je preko 7 000 gradjana, medju kojima 300 učenika i preko 40 prosvetnih radnika.



2731161597_89a531fb93_o.jpg




izvor:skyscrapercity



Ko je i kada projektovao i gradio Prvu gimnaziju SAZNANJE KO JE ARHITEKTA GIMNAZIJE :

Piše: Veroljub Trifunović, arhitekta

Navršilo se sto dvadeset godina od izgradnje jednog od simbola Kragujevca – zgrade Velike gimnazije.
Osnivanje, u prestonom Kragujevcu, Gimnazije 1833. i Liceja 1838. godine je ugaoni kamen utemeljenja obrazovanja u kneževini Srbiji. Kragujevačka gimnazija je preko pola veka radila u nenamenskim i neuslovnim građevinama. Osamdesetih godina, u vremenu ekonomskog uspona, sagrađena je prava zgrada.

gimn-nekad.jpg


Reprezentativna srednjeevropska palata. Akademistički sigurna u svojoj eleganciji. Eklektičarski komotno projektovana. Sjajna i samouverena usred skromnog kragujevačkog okruženja.
Velika gimnazija danas spada u najbolji deo graditeljskog nasleđa Kragujevca. Kulturno je dobro od izuzetnog spomeničkog značaja uključeno u savremeni urbani život. Nezaobilazni deo gradske slike.
Zgrada Velike gimnazije je vrhunac kragujevačkog graditeljstva 19. veka.
Uloga Kragujevca u modernizaciji Srbije tokom 19. veka nije dovoljno proučena. Posebno, za razvoj graditeljstva. Osamdesetih godina je planski izvršena izgradnja novog sloja objekata Vojnotehničkog zavoda, unoseći prostorne obrasce razvijenih industrijskih zemalja, daleko iznad nivoa industrije Srbije. Istovremeno, regulacija izgradnje grada se odvija pod uticajem savremenih evropskih teorija. Velika gimnazija i crkva Uspenja presvete Bogorodice su reperi panorame Kragujevca krajem veka.
O građenju Gimnazije postoji niz podataka.
Poznat je način obezbeđenja sredstava. Početkom osamdesetih godina narod kragujevačkog okruga »uzima na sebe dužnost da o svom trošku napravi zgradu za kragujevačku gimnaziju«. Određen je prirez putem koga je sakupljena polovina novca. Drugu polovinu je dala država. Vlada je odobrila izgradnju na zemljištu više Kneževog konaka. Poznat je izvođač. Kompanija Marka O. Markovića, značajnog graditelja u Kragujevcu i Srbiji. Cena je pogođena za 300.000 dinara. Temelj udaren 27. marta 1885. godine. Zgrada je završena i osvećena 8. oktobra 1887. Useljena 1888. godine.

korica%20tekla%20reka-%20naslovna.jpg


Iz knjige " Građenje Kragujevca u kneževini i kraljevini Srbiji"
Izdavač: KORACI, Kragujevac

Poznato je da je projekat bio laskavo ocenjen. »Tako lep i izredan, da će, po mišljenju stručnjaka – inženjera – ova zgrada biti jedinstvena u Srbiji«. Ali, arhitekt–projektant se ne pominje. Nema ga ni u dva izdanja Spomenice.
U knjizi »ARHITEKTURA O KRAGUJEVCU« izrečena je procena da se najverovatnije radi o stranom projektu. Činilo se verovatnim da Kragujevac, pa ni Srbija nisu imali projektanta takvog kapaciteta. U to vreme u Kragujevcu nije bilo školovanih arhitekata. U Beogradu ih je bilo nekoliko, ali nijedan nije u literaturi označen kao autor Kragujevačke gimnazije. Stil objekta nije ukazivao ni na jednog od njih.
U publikacijama o istoriji Novog Sada pojavljuje se niz snimaka nove zgrade Srpske pravoslavne velike gimnazije. Baron Miloš Bajić, unuk kneza Miloša Obrenovića, darovao je 200.000 kruna za njenu izgradnju. Projektant je bio arhitekt Vladimir Nikolić, koji je u to vreme radio sve značajnije nacionalne objekte. Gimnazija u Novom Sadu je građena 1899. i 1900. godine. Po svojim arhitektonskim karakteristikama sasvim je slična Kragujevačkoj gimnaziji.
To je dovelo do hipoteze iznete u knjizi »URBANIZAM KRAGUJEVCA« da je autor Gimnazije u Kragujevcu upravo iz tog vojvođanskog kruga. Šta je prirodnije nego da se grad iz kneževine Srbije obrati za projekat evropski obrazovanom projektantu iz Vojvodine srpske?
Nedoumicu je izazivala činjenica da je Kragujevačka gimnazija podignuta od 1885. do 1887. godine, a Srpska pravoslavna gimnazija u Novom Sadu tek krajem veka. Objekti u srpskom duhovnom centru, Sremskim Karlovcima, podizani su u istom neorenesansnom stilu posle 1891. godine. Posle Velike gimnazije u Kragujevcu.
Novo svetlo bacaju podaci iz knjige akademika Dejana Medakovića: SRPSKA UMETNOST U 19. VEKU o arhitektu Vladimiru Nikoliću. Rođen i umro u Vojvodini (Senta 1857. – Sremski Karlovci 1922). Svršivši tehniku u Beču, 1884. prelazi u Srbiju i postaje arhitekt Ministarstva građevina. Od 1891. na poziv patrijarha karlovačkog Georgija Brankovića prelazi u Karlovce. Projektovao je i izgradio niz velikih javnih zgrada. Patrijaršijski dvor, Crkvenonarodni sabor, Stefaneum i Bogoslovski seminar u Sremskim Karlovcima. Episkopske dvorove u Novom Sadu i Budimu. Gimnaziju u Novom Sadu...
Ovo otvara mogućnost pretpostavci da je baš arhitekt Vladimir Nikolić na početku svoje karijere u beogradskom Ministarstvu građevina, 1884. i 1885. godine, projektovao zgradu Kragujevačke gimnazije. Primenjujući svoja bečka znanja o neorenesansi, koji kasnije postaje njegov prepoznatljiv stil. Mlad i talentovan, verovatno da je hrabro obradio prvu veliku temu. Projektovao neorenesansnu srednjoevropsku palatu u gradu velikom samo oko 10.000 stanovnika. U istom stilu dobio je prvu nagradu na konkursu za Patrijaršiju u Sremskim Karlovcima. To mu je omogućilo otvaranje biroa u Beču i Karlovcima. Njegov neorenesansni manir bio je po meri evropeizacije Srba. I u Vojvodini, i u Kneževini.
Kragujevačka gimnazija je, izgleda, bila na početku tog puta.
Između bečkih studija i nacionalnih javnih objekata u karlovačkom srpskom duhovnom jezgru.
Možemo konstatovati da je Velika gimnazija u Kragujevcu prvi od objekata nacionalnog značaja sagrađenih u neorenesansnom stilu. Zgrade okružnih načelstava u Kragujevcu (današnjeg Suda) i Kruševcu građene su 15 do 20 godina kasnije. Građevine neorenesansnih karakteristika u srpskoj Vojvodini došle su posle 1891. godine.
Kragujevačka gimnazija je bila prethodnica. Na čelu niza značajnih objekata srpske arhitekture podignutih u poslednjim decenijama 19. veka i godinama do Prvog svetskog rata. Velika većina ih je po obrascima neorenesansa. Bio je to uticaj profesora Politehnike u Cirihu Gotfrida Sempera koji je promovisao akademsku dogmu o apsolutnoj primeni renesansnog stila u rešavanju arhitektonskih zadataka.
Značaj projekta Kragujevačke gimnazije sagledava se i kroz poređenje sa drugim objektima u srpskom narodu namenjenih obrazovanju.
U Kneževini se može uporediti samo Velika škola u Beogradu – Kapetan Mišino zdanje. Ni kod Srba u Vojvodini u pretposlednjoj deceniji 19. veka nije bilo prosvetne zgrade uporedive sa kragujevačkom. Može se zaključiti da je Kragujevačka gimnazija bila uzor i za građenje Srpske pravoslavne gimnazije u Novom Sadu.
Nasuprot očekivanju da su evropski uticaji prvo primenjeni u Vojvodini, pa u kneževini Srbiji. Taj visok rang Kragujevačke gimnazije u srpskoj arhitekturi nije dobio odgovarajući status.
U istoriji građenja Kragujevca tokom 19. veka, sigurno – pored objekata iz prestoničkog perioda – grupa objekata iz druge polovine stoleća ima izuzetan značaj. Nekoliko dela pripada samom vrhu modernizacije Srbije. Nova crkva – emancipaciji od baroka. Industrijski objekti Vojnotehničkog zavoda – kao prethodnica evropske tehničke arhitekture. Vojne zgrade – reprezentativne u svojoj kategoriji. Železnička arhitektura...
Zgrada Velike gimnazije među tim dostignućima ima dominantno mesto. Ne samo u Kragujevcu, već u arhitekturi svih srpskih prostora krajem 19. stoleća.
Kragujevac nedovoljno ističe ovaj reper svog nasleđa. U stvaranju novog regionalnog identiteta Velika gimnazija će biti među dokaznicama kulture grada oko koga se okupljala Šumadija i veliki deo srpskog naroda.


izvor:teklareka



I KRAGUJEVACKA GIMNAZIJA

Хатишерифом из 1830. године, Србима је дозвољено да сами установљавају школе, болнице, штампарије и пошту. Исте године, на настојање Вука С. Караџића и Димитрија Исаиловића у Београду почиње са радом "Верховна" или Виша школа, коју ду, две године, похађали и кнежеви синови Милан и Михаило. Када се Димитрије Исаиловић, 1833. године са Типографијом преселио у Крагујевац, кнез је наредио да и ђаци крену за наставником. Тако је Велика школа у престоници Србије почела са радом у новембру 1833. године, са 34 ученика и једним професором. Две године касније, 1835. године, школа је званично названа Гимназија. У то време имала је четири разреда и четири професора, а у школској 1838/39 години добија и пети разред. Школа је у почетку била устројена по "Устави народни школа у Књажеству Сербије", одобреном и потврђеном од кнеза Милоша Обреновића. Био је то први школски закон у Србији, на основу кога су касније отваране и Гимназије у другим местима. Кнез је указом од 1. јула 1838. године продужио школовање у Гимназији у Крагујевцу на шест година.
Бурни политички догађаји са средине XIX века узроковали су да Крагујевачка Гимназија буде укинута 1842. године, али то је потрајало само до 1845, када се крагујевачка Општина обратила Министарству просвете са молбом да се у Крагујевцу поново отвори Гимназија. Државни савет тада доноси одлуку да се полугимназија из Чачка пресели у Крагујевац. Полугимназија је у Крагујевцу почела да ради у "Гостинском конаку" и ту остала све до школске 1851/52 када је пресељена у "правитељствено" здање крај старе цркве. Како због повећања броја ученика нису сви могли похађати школу у овој згради, купљена је најближа кућа до школе, која је припадала цркви. Тако је Гимназија радила у две школске зграде, у једној виши а у другој нижи разреди. 1868. године дозидане су две учионице и један ходник.
Школске 1846/47, отворен је при Гимназији четврти разред. Све до септембра 1861. када је отворен пети разред, школа је радила као полугимназија. Наредне године отворен је и шести разред а од 1891. Гимназија у Крагујевцу добија и седми и осми разред.

У овом периоду развијане су, у Гимназији разноврсне ваншколске активности. Народна библиотека пчела је да ради у Гимназији 26. јуна 1886. године, а добијала је књиге од Народне библиотеке у Београду. Два месеца радила је у посебној згради а потом је делила субину Гимназији. Године 1868. основано је ђачко удружење "Подмладак", које је, са малим прекидима, радило све до II Светског рата.





izvor:skyscrapercity

STARA CRKVA

Podignuta je 1818. godine na desnoj obali reke Lepenice kao zadužbina kneza Miloša. Posvecena je Silasku Svetog Duha. Njena arhitektura svedoci o kulturnim prilikama u doba kneza Miloša (kako je u vreme gradnje Srbija bila još uvek u vazalnim obavezama prema Turskoj, to su se morala poštovati pravila koja su odredivala da hrišcanski hram ne može biti veci od džamije, ali je, uz svoje lukavstvo, knez uspeo da napravi hram daleko veci nego što je bilo predvideno). U porti crkve su u Miloševo doba održavane Narodne skupštine od kojih je najznacajnija Sretenjska skupština iz 1835. godine na kojoj je donet prvi srpski Ustav.


Кнежева задужбина која и данас постоји у неизмењеном облику, подигнута је на месту где је раније било гробље. Доказ за то су велики надгробни споменици узидани у темеље овог храма. Као главни мајстор на изградњи храма помиње се Милутин Гођевац, док је уређење ентеријера поверено италијанским мајсторима Ђузепеу диАнтонију и Мауеру Мартину. Највећу вредност имају иконе на иконостасу, које су дело најбољих иконописаца тога времена. Звона ове цркве по први пут су зазвонила 1829. године.

izvor:skyscrapercity


AMIDZIN KONAK

Amidžin konak je jedina sacuvana zgrada iz kompleksa dvorskih objekata Miloševog doba. U njegovoj neposrednoj blizini se nalazio konak kneza Miloša (uništen 1941. godine) i konak kneginje Ljubice (izgoreo u požaru 1884. godine). Amidžin konak je podignut 1819-24. godine za dvorsko osoblje na cijem celu je bio domostroitelj Kneževog dvora Sima Milosavljevic Paštrmac, rodom iz Paštrme, zaseoka u Ramaci. Miloš ga je zvao Amidža (tur. stric), pa je tako konak dobio naziv. Paštrmceva porodicna kuca i danas postoji, u ul. Svetozara Markovica 3

amidzin1.jpg

amidzin2.jpg


izvor:skyscrapercity
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Spomenici i konaci





Kragujevac... Grad budućnosti... Prepun je mladih studenata, novog entuzijazma, pokretkačke snage... Ulice su uvek pune, po celom gradu bašte kafića iz kojih dopire smeh i žamor... Kragujevac... Grad sa perspektivom. No pored svega toga, Kragujevac je i nešto više. Grad sa istorijom, grad sa pričom. Prepun istorjiskih znamenitosti, parkova, konaka i crkvi, mora vas namamiti da čujete barem jednu interesantnu priču o istoriji ovog grada. Mi ćemo biti vaš vodič i na trenutak vas odvesti u prošlost.


Spomen park "Kragujevački oktobar"



Ovaj park, osnovan je 1953. godine i prostire se na čak 352 hektara. Naime, 21. oktobra 1941. godine u Kragujevcu se desila ogromna tragedija. Preko 3000 hiljada ljudi iy ovog grada je streljano tog dana, među kojima je bilo i 300 đaka. Spomenik streljanim đacima i profesorima, je postao ne samo simbol ovog parka, već i simbol grada. Do danas je u ovom parku iznad deset humki podignuto deset spomenika. Takođe, već 39 godina se održava komemorativna svečanost Veliki školski čas, radi odavanja počasti streljanim građanima.
Osim bogate istorije, ovaj park je pravo mesto za šetnju u svakom godišnjem dobu. Oaza zelenila u kojoj možete uživati sa prijateljima i porodicom, kao i mesto gde možete pronaći mir i pozitivnu energiju.

K O N A C I


Amidžin konak



Amidžin konak je najstarija građevina u Kragujevcu i jedina sačuvana zgrada iz doba Miloša Obrenovića.. Podignut u periodu između 1819. i 1824. godine. Bio je namenjen dvorskom osoblju na čijem je čelu bio domostroitelj Kneževog dvora Sima Milosavljević Paštrmac. Miloš ga je zvao Amidža, pa otuda i naziv Amidžin konak. Ovaj konak i dalje postoji, u ulici Svetozara Markovića broj 3. Danas ovaj konak predstavlja izložbeni prostor u kome se mogu videti eksponati koji obuhvataju istoriju ovog područja od praistorije do XIX veka.

Regentova kuća




Naziv je dobila po regentu Aleksandru Karađorđeviću koji stanovao tu u toku 1914. i 1915. godine. Nalazi se u Glavnoj ulici, preko puta Nove crkve izbog svojih kulturno-istorijskih karakteristika i stilskih odlika jedna je od najznačajnih građevina. Jedna je od retkih građevina iz I svetskog rata, a sačuvana je kao podsetnik na značajne ličnosti koje su tu boravile i bitne odluke koje su se upravo tu donosile. Nakon II svetskog rata, u jednom periodu u ovoj zgradi je radila Gradska biblioteka.

Konak Kneza Mihaila




Konak kneza Mihaila je predstavljao jednu od prvih evropskih građevina, rađenih po austrijskom uzoru. Zgrada je podignuta 1860. godine na zahtev kneza Miloša Obrenovića, a odlukom skupštine SR Srbije, 1979. proglašena je značajnim spomenikom kulture. Ovaj konak je danas deo kompleksa Narodnog muzeja. Pored biblioteke i stručnog odeljenja, na spratu postoji postavka „Srpsko i evropsko slikarstvo XIX veka“.


Denin konak




Ovaj konak predstavlja zapravo privatnu kuću Nedeljka Stojkovića Dene, koji je bio poznata ličnost u vreme kneza Miloša. Sagrađena je tridesetih godine XIX veka i do danas nije bitno promenila svoj originalni izgled. Dodati su novi dekorativni elementi kao što su dimnjačka kapa, veliki trem, dvokrilni prozori sa drvenim rešetkama, a u dvorištu se nalazi i bunar. Nalazi se u ulici Svetozara Markovića, i danas je tu Lovačko Društvo kao i restoran „Lovac“ koji odiše duhom prošlih vremena.


S P O M E N I C I


Spomenik „Uznesenje”




Podignut je 2007. godine u samom centru grada. Spoenik je delo našeg arhitekte Nataše Atanasijević i vajara Zorana Ilića. Spomenik je visok 9,5 metara i ima paterni deo, a na stepeničastom delu sa četiri pločesu uklesana imena Kragujevčana koji su izgubili živote u ratovima u periodu od 1990. godine. Takođe uklesani su i grbovi grada i Udruženja Ratnih Vojnih Invalida.


Spomenik Joakimu Vujiću




Spomenik je rad kragujevačkog vajara Nikole Jankovića. Otkriven je 1985. godine, povodom proslave 150 godina od osnivanja pozorišta u Kragujevcu. Naime, 1835. godine osnovan je Knjaževsko-serbski teatar kao svedočanstvo o istoriji pozorišne umetnosti Srbije. Upravo je Joakim Vujić bio prvi direktor teatra, pa je u tu čast i nastao spomenik „ocu pozorišne umetnosti“ u Srbiji. Nalazi se u blizini prve gimnazije i pozorišta.


Spomenik Radomiru Putniku




Spomenik je postavljen 1992. godine na istoimenom trgu ispred zgrade Okužnog suda i delo je vajara Nikole Jankovića. Posvećen je velikom vojskovođi Prvog svetskog rata, Radomiru Putniku, koji je rođeni Kragujevčanin. Bio je vojnik i vojskovođa srpske vojske punih 40 godina i smatra se tvorcem moderne srpske vojske. Vojničko zvanje stekao je u Artiljerijskoj školi u Beogradu.


Spomenik Jovanu Ristiću




Jovan Ristić rođen je u Kragujevcu. Bio je poznati političar i istoričar i spada u red najvećih državnika Srbije XIX veka. Spomenik u njegovu čast nalazi se na platou površine hiljadu kvadratnih metara i nalazi se u blizini donjeg kamenog mosta, na obali reke Lepenice. Delo je kragujevačkog vajara Zorana Ilića, a otkriven je 2004. godine. Spomenik je viskok 5 metara.


Spomenik palim Šumadincima




Spomenik je posvećen palim borcima u ratovima za oslobođenje u periodu 1804.-1918. godine. Predstavlja simbol herojske borbe za slobodu srpskog naroda. Na postolju spomenika se nalaze četiri grupe figura koje predstavljaju četiri istorijske epohe: Prvi i Drugi srpski ustanak, Balkanski ratovi i Prvi svetski rat. Nalazi se u Malom parku kod gradske pijace, postavljen je 1932. godine i delo je poznatog vajara Autuna Augustinčića.


Spomenik Topolivcu




Spomenik predstavlja radnika-livca i prikazan je sa nesrazmerno malom glavom u odnosu na telo. Postavljen je posle Drugog svetskog rata i potiče iz vremena komunizma. Nalazi se isper ulaza u „Zastavu“, u blizini „Sata“, gde se nekada nalazio spomenik Aleksandru Karađorđeviću koji je srušen 1946. godine.


Spomenik „Ranjenik“




Spomenik je bez ikakvih polotičkih oznaka, jer po legendi nepoznati ratnik je uspeo da stigne do vode, utoli žeđ, zaleči rane i spase se na ostrvu. Nalazi se u Velikom parku, kao deo kompleksa fontane. Postavljen je 1950. godine i predstavlja rad kragujevačkog vajara Dragana Panića.


Spomenik Vuku Karadžiću




Vuk Karadžić je bio srpski filolog, reformator srpskog jezika, skupljač narodnih pesama i pisac prvog rečnika srpskog jezika. Mesto na kome je postavljen Vukov spomenik u Kragujevcu ima simboličan značaj. Spomenik se nalazi na trgu ispred zgrade Prve kragujevačke gimnazije, na đačkom trgu, a nedaleko od spomenika nalazi se i konak kneza Miloša koga je Vuk nastojao da opismeni. Spomenik je podignut 1987. godine, 200 od godina rođenja Vuka Karadžića. Rad je vajara Aleksandra Zarina.


Spomenik prvoj Štafeti




U čast rođenja Tita, organizovana je štafeta mladosti koje je 1945. godine krenula upravo iz Kragujevca. Na mestu odakle je krenula prva štafeta Titu, podignut je spomenik i to je jedino i jedinstveno obeležje takve vrste u celoj bivšoj Jugoslaviji. Kragujevčanka, Nada Stevanović, je prva koja je predala štafetu Titu. Ovaj spomenik ostao je kao retko obeležje Titovog vremena.
izvor:razvojkarijere.kg
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top