Korak napred ili gledanje unazad?

MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.066
Citajuci teme po forumu, primetio sam da veliki broj ljudi nije zadovoljan sadasnjim stanjem, nezadovoljni su mnogim stvarima. Vecina trazi odgovore na probleme u proslosti, ali vremeplov ne postoji, ne mozemo se samo vratiti i promeniti to, sta god da se desilo u proslosti, i onda nastaviti kao da se to nije dogodilo. Zanimljiva stvar je sto je vecina spremna ici samo onoliko u proslost koliko im odgovara, niko ne zeli ici toliko daleko da ukljuci sve i dobre i lose stvari iz nase istorije. Na osnovu ovih subjektivnih istrazivanja istorije nastaju nova merila vrednosti koja nemaju potporu u sadasnjosti. Valjda je tako lakse, prigrabis tudje zasluge i onda si vredniji, ne moras nista vise da uradis. Religiozni se vracaju slavnoj istoriji SPC, nece ici do paganskih religija koje bez obzira jesmo li starosedeoci ili slovenski narod je postojala pre toga. Mi nismo izmislili hriscanstvo, nismo cak ni Vizantija koja je stvorila jedan oblik hriscanstva. Pojedini traze istoriju pre istorije da bi dokazali nesto staroscu naroda, da bi uspeli mozda i da prigrabe tudje zasluge od ranije. Ali i ta istorija pre istorije ima svoju istoriju, koja ce nas mozda staviti u isti kos sa onima koje ne volimo. Ne mozemo birati samo svetle tacke i reci to smo mi, moramo svratiti i na one lose koje, nam ne odgovaraju, moramo pogledati i tamnu stranu istorije. Istorija nema delove, istorija je sve sto se dogodilo od nastanka sveta, mozda ima nesto i pre toga cak, pa do sad, cak i ovo sto pisem je sada vec istorija/proslost jer je vec napisano. Ne zasluzuje sve biti zapamceno , i nikada nece sve biti zapamceno, bice zapamceno mozda i necije subjektivno misljenje, ne objektivno. Mozda nismo zadovoljni onim sto smo sada, ali istorija nas je ucinila takvima kakvi jesmo, ne mozemo je promeniti. Traume ili lepe stvari i iz licne proslosti ne mozemo obrisati, one su tu i uvek ce biti. Mozda je vreme da krenemo da koracamo napred...

Proslost je nesto na sta ne mozemo uticati ne mozemo naterati nase pretke da urade nesto umesto neceg, jer oni vise ne postoje. Jedino sto postoji je buducnost, ono sto ce se dogoditi od ovog trenutka, ili ovog, ili ovog.... Resenje problema je ispred nas, uzrok je mozda iza nas. Moze biti da je uzrok razgovor u kafani koji je nekome pomogao da stvori ideju koju je ostvario u proslosti, pre svega postoji pre. Postoji mnogo problema u nasem svetu, postojace i u nasoj buducnosti, mislim da je mnogo bitnije sta cemo uraditi povodom problema, nego jednostavno reci on ili oni su krivi i nastaviti ziveti sa problemom. Vecina problema se ne resava sama od sebe, neki mozda da ali vecina ne. Meni vise nije bitno ko je kriv vec kako da ukonim problem iz svog zivota, iz svoje buducnosti, zar ne mislite da bi trebalo tako? Pronalazenje ubice nikome nije vratilo dragu osobu, da zasluzuje kaznu ali to je to. Mnogi doduse prodju nekaznjeno, ali istorija je tu da kazni i nagradi. Buducnost ce stvoriti novu istoriju koja ce biti proslost i pitanje je ima li tamo mesta za nas? Mozemo li zasluziti mesto u istoriji. Tesla je uradio ogromnu stvar, ali zamislite neko otkrice koje ce se mozda desiti, a mozda i ne koje bi resilo energetsko pitanje za ceo svet, ko ce se pamtiti, Tesla ili taj ko je novo otkrio. Ako mislite da ce Tesla biti pamcen, varate se, hoce neko vreme, a posle toga ce se zaboraviti, kao i onaj sto je upalio prvu vatru, napravio prve alatke, izmislio tocak... Vremenom se sve zaboravlja, ili gubi vaznost. Zato i smatram cak i da to perje kojim pojedini pokusavaju da se okite, jeste nase, opet ono sada nista ne vredi, vredilo je savremenicima nasih predaka i onima malo posle njih, nikome vise ne vredi. Znate li inzinjere koji su konstruisali prvi vodovod, one koji su konstruisali piramide? Te zasluge se pripisuju narodu, ali samo zato sto se ne zna ko ih je tacno napravio, svako logikom moze da dodje do toga da to nije uradio narod ceo vec pojedinci ili grupa pojedinaca. Nisu svi italijani bili Leonardo, Rafaelo i Petrarka, niti holandjani Rembrant i Van Gog.m Mnogi od njih nisu bili nista posebno. Kao sto ni svi mi nismo Djokovic, on je svoje uspehe zasluzio, nismo ni Paja Jovanovic, nismo ni Djura Jaksic, ni Ivo Andric... Vreme je da krenemo napred promenimo nesto. Eto ne svidja nam se kapitalizam ne svidja nam se Demokratija, ajde da napravimo nesto novo, bolje, ne mozemo samo pricati ovo ne valja, i ono ne valja, ovo su oni uradili ovo su oni. Hajde ponudite neko resenje, kako bi svet trebalo da izgleda, sta ne valja i kako ga promeniti, kako sacuvati ono sto je dobro. Izaberite korak napred ili pogled unazad...
 
Član
Učlanjen(a)
02.11.2012
Poruka
1.746
Istorija naroda se povezuje sa nacionalnim identitetom pa posle se povezuje sa licnim identitetom pogotovu ako imas malu krizu licnog identiteta. U pravu si, moze da ti bude drago zbog Novaka, Divca i Tesle, ali to su licna dostignuca i ne treba ih indtifikovati sa nacionalnim, a pogotovu se ne treba busati u grudi zbog tudjih dostignuca. Biti Srbin nije dostignuce, samo slucajnost sa kojom ti licno nemas veze, sto me je podsetilo na:

George Carlin on national and ethnic pride - YouTube
 
Član
Učlanjen(a)
08.07.2010
Poruka
51
Vreme je da krenemo napred promenimo nesto. Eto ne svidja nam se kapitalizam ne
svidja nam se Demokratija, ajde da napravimo nesto novo, bolje, ne mozemo samo
pricati ovo ne valja, i ono ne valja, ovo su oni uradili ovo su oni. Hajde ponudite neko
resenje, kako bi svet trebalo da izgleda, sta ne valja i kako ga promeniti, kako sacuvati
ono sto je dobro. Izaberite korak napred ili pogled unazad...

Pa, ako je ovo ozbiljan poziv za promenu nabolje i, ako su potrebna nova rešenja za tu
promenu i, ako su demokratija i kapitalizam to koje ne valja i treba da se menja, onda je jasno
šta treba da se radi i koji društveni poredak je sledeća etapa razvoja ljudskog društva
koji treba da počne da se zagovara i gradi. Ne, taj naredni društveni poredak
nije ni socijalizam, ni komunizam - to smo već imali i propalo je zbog svojih mana i nedos-
tataka - već HUMANIZAM. To je prirodni, univerzalni društveni poredak na kojem se evolucija
cele prirode temelji. To je poredak koji se temelji isključivo na ekonomskim interesima i
principima, poredak koji isključuje i ukida sve političke, nacinalne, verske, klasne i druge
sličnne principe i interese. Najbolji primer takvog društvenog i ekonomskog uređenja u
prirodi je ljudski organizam, koji se satoji od oko 42000 različitih delova i organa, građenih
od više miliojardi ćelija, u kojem (ljudskom organizmu) sem ravnopravne podele rada i
rezultata rada nikakvih drugih podela nema. Političke, nacionalne, verske, klasne, rasne i
druge slične podele su ono što krasi demokratiju-kapitalizam koji teži da se nametne
svetu kao jedinstveni novi svetski poredak, koji je nama na Balkanu i doneo sve one
teške (ekonomske, političke, nacionalne, verske, a u novcije vreme i klasne) probleme
koje nismo u stanju da rešimo.

Pokušaću ovo malo bolje da objasnim.

Treba imati na umu da se život u prirodi manifestuzje kao sila zvana "nagon samoodržanja"
i da postoje dva osnovna principa samoodržanja:

1. Princip podele, mržnje i borbe svakoga sa svakim u cilju samoodržanja - borbe u kojoj jači
preživljava, u kojoj je pravo jačega njegovo prirodno pravo u i kojoj su dozvoljena sva
sredstva samoodržanja. Dosadašnja istorija razvoja ljudskog društva se odvijala isključivo
po ovom principu čiji rezultatu su se ogledali kroz društvene poretke: robovlasništvo,
feudalizam, kapitalizam i komunizam.

Ovaj princip je priodan taman tliko koliko su i ljudsko neznanje i niska ljudska svest prirodni,
imajući na umu da bez životnog iskustva nema ni znanja, ni visoke svesti. Ovaj princip ima
značenje laži, neznanja i niske ljudske svesti iz razloga što se njegovom praktičnom
primenom kroz minule i sadašnje svetske društvene poretke želelo ostvariti duhovno i
materijalno blagostanje svakog društva sa značenjem "dobra", a redovno su se postizali
suprotni efekti, stradanje, smrt, nasilje, siromaštvo, strah za goli život, jednom rečju sve
ono što podrazumeva reč i pojam "zlo". Cela ljudska istorija je svedok tome.

Da bi tek na kraju, kada ljudsko društvo putem iskustva isproba sva zla na svojoj koži
primenjujući princip podele (na političke teritorije, na vere, nacije, klase, rase itd), princip
mržnje i borbe, setili se da osim ovog principa postoji još jedan, prirodniji i mnogo bolji od
ovoga, koji do danas ljudsko društvo nikada nije oprobalo u praksi. To je:

2. Princip jedinstva svakoga sa svakim, ljubavi, mira, rada, reda, uzajamnog poštvanja i
pomaganja. To je princip visikog znanja, iskustva i visoke svesti. Ljudsko društvo koje se
u budućnosti bude organizovalo po ovom principu neće biti podeljeno po političkim partijama,
nacijama, verama i klasama koje u svojim međusobnim obračunima i borbama za materijalna
dobra, vlast i teritorije neprestano ugrožavaju opstanak celog društva, jer ovakve podele nisu
karakteristika visoke svesti, već niske, pošto za svoju posledicu imaju zlo, a ne dobro. U
društvu koje se u budućnosti bude organizovalo po ovom univerzalnom, prirodnom, možemo
slobodno reći i Božijem, principu, tj. principu ljubavi, nikakvih drugih podela neće da bude,
sem ravnopravne podele rada i rezultata rada. Kao u ljudskom telu u kojem vlada princip
"svi za jednoga, jedan za sve" koji omogućuje jednom društvu da na kraju postane toliko
sjedinjeno da postaje biće. Kao što je atom biće, kao što je ćelija biće, kao što je nebesko
telo biće, kao što je ljudsko telo biće. Isto tako i jedno ljudsko društvo, ako se razvija po
ovom principu, na kraju može da postane biće.

******

Sve kad se sabere, moj - pradeda Ljubin - savet svima onima koji, ma iz kog razloga, nisu
zadovoljni sadažnjim društvenim i ekonomskim stanjem i zbog toga teško žive i traže rešenja
kako da se izvuku iz krize, neka se okanu prizivanja u pomoć svoje teške i mračne istorije i
prošlosti, jer ona nikome ne može doneti ništa drugo do samo nastavljanje tog istog mraka
i patnje iz prošlosti. Bolest se nemože lečiti sredstvom koje je uzrok bolesti. Za svetliju i
bolju budućnost potrebno je nešto što će da bude sasvim suprotno od onoga čime je bila
obeležena prošlost.

O humanističkom društvenom poretku, kao najsavršenijem, univerzalnom, prirodnom poretku
opširnije u mojoj knjizi "Zakon postojanja" pod naslovom "Prirodni sistem vrednosti".

Pozdrav.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.066
Gotovo svako kada malo pogleda ispod povrsine videce sve ove stvari koje si naveo, ali tesko je naterati nekoga da zagrebe po onome sto nazivamo stvarnost... Dosta je onih koji zele da je sve jednostavno i kazu da znam ja da ne valja, oni su krivi, i ja tu nista ne mogu... Niko ne zeli da preuzme odgovornost na sebe. Ima par pojedinaca i grupa koji to pokusavaju u svetu, ali trenutno malo ljudi ih podrzava, ali ipak vremenom taj broj raste, pa kad dostici ce se kriticna masa, koja ce moci uticati na nasu buducnost. Treba jednu stvar shvatiti, pojedinac je slab, i lako ga je diskreditovati, lako ga je zaustaviti, treba shvatiti da princ na belom konju postoji samo u bajkama, nijedan covek se ne moze boriti sam protiv vise od par neprijatelja istovremeno. Tako da i ti koji su dovoljno hrabri da zrtvuju svoju buducnost trebaju nasu podrsku, inace ce bitit porazeni... Ratove ne dobijaju heroji vec obicni ljudi, obicni vojnici. Da neko ne shvati pogresno ne pozivam ja na nasilje, to je ono sto treba zaustaviti. Trebalo bi samo da se organizujemo i kazemo necemo vise ovako...


Imate li ideja kako ovo izvesti? Recimo i kada bi Srbija krenula da pravi takav projekat, verovatno bi velike sile zavisne od materijalistickih sistema pokusale zaustaviti. Pada mi na pamet da jedino sto bi napravilo balans medju mocnicima bi bilo proglasavanje medjudrzavene teritorije, jer onda niko ne bi smeo zbog balansa, medju silama, doci i direktno se mesati ili zauzeti teritoriju. Ako ona pripada svima onda niko ne bi dozvolio da jedna drzava uzme nesto sto pripada svima. Ovo je samo ideja koja mi je pala na pamet dok pisem ovo ne mora da znaci da je dobra... To je cisto resenje za odbranu... Problema je mnogo , i ne znam da li je svet spreman za tako nesto. Smatram nemogucim da ceo svet odjednom se promeni. Potrebna su zarista koja ce pruziti primer drugima. Najgore je sto svi znaju snaju kako bi to trebalo da izggleda, ali niko ne zna kako konkretno doci do toga. Ima mnogo problema, kako naterati ljude da se odreknu materijalistickih vrednosti i potrosackih navika, kako resiti kriminal, kako spreciti korupciju i zloupotrbu moci... Mislim da bi ukidanje politike mnogo donelo, svaki proizvod bi imao vrednost u resursima, koja bi bila odredjena prema raspolozivosti resursa, tako bi se sprecilo da neko uzima previse, trebalo bi ipak da svako prema svojim potrebama ima ono sto mu treba. Naravno nicija potreba nije da ima jahtu od 160 metara... Neke luksuzne stvari bi bile dostupne svima u podjednakoj kolicini ili vremenu... Kriminal je mozda i najveci problem, ne mozemo selektirati podobne i nepodobne, a opet uvodjenje regulatornog tela bi donelo disbalans u moci i mogucnost zloupotrebe. Naravno opet bi moralo da postoji upravljacko telo, ili bar nesto nalik tome. Mozda ne bi bila losa ideja da recimo svaka opstina daje svog predstavnika kada se raspravlja o odredjenom problemu, formiranje strucnih saveta za svaki projekat. Bez obzira sto naizgled deluje neravnopravno ali ipak o strucnim stvarima trebalo bi da odluke donose strucnjaci a ne neko neupoznat sa temom. Recimo pitajte mene nesto o arhitekturi ja bih pristao na ono sto izgleda meni najlepse, ali to ne znaci da je najbolje resenje i da je uopste izvodljivo... naravno bili bi i ograniceni na samo svoje resurse verovatno i eventualno pomoc od pristalica ovakvog poretka iz drugih drzava. Ovo je sada samo fikcija ne govori se Srbiji kao drzavi, vec samo eto razmisljam kako bi to moglo da se uradi ovde... Moze biti bilo koja drzava, po mogucstvu najbolje bi bilo da se radi o celom svetu :D.

Uglavnom bitno je smisliti nacine funkcionisanja takvog uredjenja, jer ako i kada dodje kraj trenutnim sistemima treba nesto fukcionalno ponuditi, ideja nije dovoljna, potreban je plan. Ne mozemo samo reci e sada zivimo ovako i onda tek videti koliko problema ima... Moramo biti spremni resiti i izbeci probleme. U suprotnom bez obzira koliko ideja bila dobra imace prednost neko sa konkretnim idejama. Plasim se da ce kao i sva prethodna uredjenja, i ovo biti zamenjeno istim takvim sa malim izmenama. Da bi ste se odrekli necega u potpunosti morate imate bolju zamenu. Bilo bi lepo da ovde razmislimo o potencijalnim problemima koji bi mogli postojati i eventualnim resenjima. Jer ako samo ponudimo dobru ideju i mnogo odricanja niko je nece prihvatiti...
 
Član
Učlanjen(a)
08.07.2010
Poruka
51
Ima par pojedinaca i grupa koji to pokusavaju u svetu, ali trenutno malo ljudi ih
podrzava, ali ipak vremenom taj broj raste, pa kad dostici ce se kriticna masa, koja ce moci
uticati na nasu buducnost.


Za promenu nekog poretka, pogotovo jednog tako moćnog kao što je kapitalizam sa svojom
ideologijom zvanom “demokratija”, koji se već učvrstio kao svetski, svakako da su potrebne
grupe i pojedinci, ali i još nešto mnogo bitnije od toga - potrebna je IDEJA (ideologioja) jača
od demokratije. IDEJE vladaju svetom, a ne ljudi, to treba svakome da je jasno.. Onaj ko
nema jaku ideju (ideologiju) kojom će da pobedi drugu (tuđu) ideju (ideologiju), ne može uraditi
ništa. Može samo da peva borbene pesme. Uvek je tako bilo. Tako nastaju i nove svetske
religije i novi društveni poreci. Prvo se pojave novi filozofi, ideolozi, proroci ili naučnici sa novim
idejama, jačim od trenutno važećih, pa tek onda počnu da se okupljaju pristalice tih ideja. Da
bi njihova primena na društvenom planu nastupila tek kad broj pristalica tih novih ideja dostigne
kritičnu masu. Zato, bez jače ideologije od demokratije ne treba ni pomišljati na bilo kakve
promene, već pokriti se ćebetom i ćutati da ne bi bilo još i gore.


Zato, onoj ko nije zadovoljan demokratijom, prvo treba dobro da izanalizira u čemu je njena
snaga i koje su njene mane. Imajući uvek na umu da logika, tj. filozofija (obzirom da je logika
osnovna filozofska disciplina) i nauka uvek na tom planu imaju poslednju reć, a nikako
grupe ljudi i njive želje i volja.


Izmimo primer hrišćanstva sa svojom osnovnom idejom “ljubavi prema bližnjemu kao prema
samome sebi” koja bez potpune ravnopravnosti svih ljudi, kako na društvenom, tako i na
ekonomskom, materijalnom planu, je nezamisliva. Koja je potpuno suprotna svim idejama na
kojima su se zasnivali svi dosadašnji društveni i ekonomski poreci, podrazumevajući i kapitalizam
sa njegovom idejom demokratije. A ipak i nakon dve hiljade godina od pojave ideje i
hriščanstva i pored činjenice da u svetu danas ima preko dve milijarde hrišćana kao pristalica,
ta deja hrišćanske ljubavi, mira reda, nenasilja i ravnopravnosti, ostala samo mrtvo slovo
na papiru. Postavlja se pitanje zašto? U čemu je manjkavost te ideje. Po čemu je ideja
demokratije, tj ideja podele, mržnje i borbe svega i svačega sa svim i svačim, jača od
hrišćanske ideje jedinstva, mira i ljubavi?


Jača je po tome što ideja demokratije ima svoj temelj u prirodi i stvarnosti, a hrišćanska
ideja ljubavi, nema. Ideja demokratije sa svojom filozofijom slobodnog tržišta i privatnog
vlasništva se oslanja i temelji na činjenici da u prirodi jači uvek proždire slabijeg i jači prživljava.
Zato ovu ideju podržava ukupna svetska i filozofija i nauka i svi oni svetski moćnici koji su,
primenjujući ovu ideju u praksi, isplivali na površinu kao pobednici i tako uspeli da zagospodare
svetom. Ne podržavaju je samo gubitnici, jer to se njima bije o glavu, ali ko njih pita?


Dok, suprotno tome, hrišćanska ideja ljubavi i mira nema svoj temelj u prirodi i stvarnosti.
Ona se poziva na Boga i Isusa Hrista. A gde su Bog i Isus Hrsist? Da li ih je ikada iko video
na delu i u praktičnom životu u ljudskom društvu ili u prirodi, i njih i n jihovu ljubav? Nije! Sve
to Božije i Hristovo se završava samo na praznim pričama i verovanju. Zato ideju hrišćanstva
ne podržava ni svetska filozofija, ni nauka. Podržavaju je samo vernici, tj. gubitnici, jer to
im je jedino ostalo kao nada, spas i uteha. Ali, slaba vajda od toga. Jači i dalje vladaju svetom..


********

Tako, na kraju, pitanje, da li će ikada biti moguće promeniti stvari u svetu od goreg ka
boljem, svodi se na pitanje da li će ikada svetska filozofija i nauka uspeti oboriti temelj
ideje demokratije, tj. dokazati da se priroda ne temelji i ne razvija po principu podele, mržnje
i borbe svega i svačega sa svim i svačim i pravu jačega, već principu jedinstva, mira i
ljubavi svega i svačega sa svim i svačim i jednakih prava svih?


Ja se ovim pitanjem bavim već više od trideset godina i rezultat toga je moje otkriće Zakona
postojanja, po kojem princip podele, mržnje, borbe i prava jačega nije glavni princip na kojem
se svemir, priroda i život temelje, već upravo, suprotno, princip jedinstva, mira, ljubavi i
podjednakih prava svih.


Princip podele, mržnje, borbe i prava jačega vlada samo u početku razvoja neke materijalne
forme, dok se ne pronađe najbolje, prirdno organizacijsko, društveno i ekonomsko rešenje koje
će da zadovolji sve subjekte koji jednu organizaciju (materijalnu formu-biće) grade. Dok se
to rešenje ne pronađe, tj dok svi subjekti u orgnizaciji ne budu mogli ostvariti maksimum svojih
životnih želja i potreba, organizacija se uvek iznova ruši i gradi. A kad se pronađe to najbolje,
prirodno organizacijsko rešenje, organizacija prestaje da se uvek iznova ruši, ona postaje
čvrsta i stabilna, postaje organizam-biće. To se događa u trenutku kad svi subjekti na kraju
shvate da podela, mržnja, borba i pravo jačega nije najbolji princip samoodržanja, već princip
jedinstva, ljubavi, mira i podjednakih prava svih. Evolucija svih materijalnih formi od kojih se
priroda sastoji (atomi, nebeska tela, sistemi nebeskih tela, tela ćelija, biljaka, životinja i ljudi
itd) su odavno dostigli taj najviši stupanj svog unutrašnjeg razvoja koji se temelji upravo na
principu jedinstva, mira, ljubavi i podjednakih prava za sve. Unitar ovih materijalnih tela
nikakve borbe više nema. Da nije tako, ceo svemir i priroda bi se raspali, pa ih ne bi ni bilo.


Princip podele, mržnje, borbe, prava jačga da jede slabijega vlada još samo u organskoj
prirodi, iz razloga jer organska prida je poslednja karika u lancu razvoja prirode koja još uvek
nije dostigla vrhunac svog razvoja. Ali ta etapa razvoja organske prirode je pri kraju.
Čovečanstvo će da bude prvo koje će da dostigne taj razvojni nivo i to će morati što pre
da se desi, jer u protivnom, zbog visoko-razvijenih tehnologija borbe koje su se razvile u
skladu sa principom borbe, umesto materijalnog i duhovnog blagostanja i smoodržanja, koje
želi da se dostigne uz pomoć ovih borilačkih tehnologija, veoma lako može da masovnog
samouništenja. Iz tih razloga čovečanstvo je došlo do tačke razvoja kada pod hitno mora
da odbaci princip demokratije, tj. princip podele, borbe i prava jačega i pređe na princip
jedinstva, ljubavi i ravnopravnosti, ako želi da preživi. I kad se to konačno desi i ostvari,
ubrzo potom će i u ostatku organske prirode prestati da važi princip “jačega koji ždere
slabijega” jer u prirodi postoji i druga mogućnost obnavljanja telesne životne energije od
ove koju zovemo imenom “hrana”, koja je sada u primeni.


Zakon postojanja je nova ideja o postojanju materije, života i prirode, koja je logički
(filozofski) i naučno lako dokažljiva, objašnjiva i proverljiva. Ona objašnjava da je princip
jedinstva, mira, ljubavi i ravnopravnosti glavni i poslednji princip na kojem se svemir i priroda
temelje i ovom idejom se lako može oboriti ideja i zabluda o principu podele, mržnje, borbe
i prava jačekga kao glavnom i najboljem prirodnom principu samoodržavanja.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.066
Slazems e sa tobom oko dosta stvari. U svetu vec postoji dosta ideja koje pruzaju sliku, kako bi trebalo da izgleda buducnost, od Utopije pa do recimo Venus projekta. Postoje i druge organizacije, koje ukazuju na ono sto ne valja i sire ideje kako bi te lose stvari mogli da se pretvore u nesto korisno. Mislim da kapitalizam i demokratija su na svom zalasku, njihova odrzivost je odavno upitna, a vremenom se naziru pukotine u sistemu. Naravno niko ne moze reci kada ce se tacno desiti kraj ovih, mozda sutra, mozda kroz 100 godina, a mozda kraj istih bude i kraj nas, ljudi. Mene zabrinjava sto opet ljidi sa idejama pokrivaju samo pojedine segmente, niko se jos nije nasao da te ideje sklopi u jednu sliku, da jeste bili bi spremni da docekamo kraj i mozda ga preuranimo... Dosta dobrih ideja je zloupotrbljeno kroz istoriju, bas iz tog razloga sto nisu bile kompletne. Mislim da najprimamljivija stvar ovih uredjenja je sto nudi nadu i navodnu mogucnost da uradis isto sto i bilo ko drugi. Nudi ti bezgranicne mogucnosti, merljive jedino mastom pojedinca, ali u realnosti te mogucnosti su rezervisane samo za one kojima su i prvobitno namenjene, odredjenim klasama. Lepo je reci svako moze postati predsednik, svako moze zaraditi koliko kod pozeli, cinjenice govore suprotno, nista od toga nije moguce, osim mozda retkim izuzecima kojima je mozda bas iz razloga sistem dozvolio da ispune svoje snova, da bi odrzao ideju.

Cinjenica je da u svetu jacaju pokreti koji se zalazu za neke slobode i prava, neka su vec odavno diskreditovana, ili svedena na neki sistemu odgovarajuci nivo. Recimo udruzenja za zastitu i zivotne sredine i zivotinja, su iskoriscena u kapitalistickom potrosackom drustvu, poraze su pretvorili u pobede, pa sada jos vise zaradjuju na ustrab prirodnog okruzenja, sada su stvar prestiza, i bunde i odmaralista. Ono sto su pokusali da ocuvaju zarad svih nas je sada rezervisano samo za podobnu grupu gradjana... Strah me je, da i ove ideje se ne pretvore u poraze vecine stanovnistva. Ideje nazalost je lako diskreditovati, ali konkretne primere je malo teze. Mislim da bi veoma teze bilo diskreditovati funkcionalnu zajednicu, nego ideju o funkcionalnoj zajednici. Ali od ideje do funkcionalne zajednice ima jos mnogo... Cak iako bi neko krenuo da sprovodi sad pojedine ideje veoma lako bi ih unistili, jer nisu kompletne. Veoma mi se svidja projekat koji su uradili ljudi koji su radili Venus projekat, ali za sada je to na nivou epizode iz emisije posle 2000-te ako je se secate. Zanimljivo ali neostvarljivo. Potrebno je sve ideje slicnog tipa razraditi da bi zajedno mogle funkcionisati kao celina. Lako je reci kako bi moglo biti ali mi jos ne znamo kako to sprovesti u delo. Mozda sam pesimistican ali nisam siguran ni da je ljudska vrsta spreman jos uvek za tako nesto. Trebalo bi da prodje dosta vremena pre nego sto svi uvide da moze mnogo bolje. Vecina i zivi u strahu da ne bi mogla da zive u nekom utopijskom drustvu i plasi se promena, jer vec dosta vremena se radi na tome da se ubije zelja za promenama. Zanimljiva stvar je sto smo mi u Srbiji vec preziveli drasticne promene u nacinu zivota u poslednjih 20 godina, mozda zato, posto volim da pricam o tome i sa strancima, kod nas ljudi vec razmisljaju o tome kako i sta bi trebalo menjati. Stranci su na nekom nivou prosecnog gradjanina Srbije skloni trazenju krivca i skloni verovanju u teorije zavera. Bar sam ja stekao takav utisak. Zanimljiva stvar mi je sto sada sa gotovo svakim se moze naceti ovakva tema, sto nije bio slucaj pre par godina. Naravno mnogo njih se nece sloziti sa vecinom ali ce bar biti spreman da saslusa, moram da priznam da kada bi gledao neko sa strane recimo moju raspravu sa nekim ko se ne slaze izgledalo bi da taj "pobedjuje" jer mnogo tema je jos neobradjeno, naravno ne sluzim se samo tudjim idejama, vec uglavnom govorim o onome do cega sam dosao svojim razmisljanjem, o nekim mogucim problemima nikada nisam razmisljao, tako da nemam neki odgovor, ili imam neki improvizovani odgovor, kao recimo u prethodnom postu kako recimo zastiti takvu zajednicu od mesanja i eventualne invazije velikih sila, moja ideja je bila proglasavanje medjunarodne teritorije, medjutim svestan sam da prvo vecina stanovnistva ne bi pristala na to, drugo uvek bi to zastupnici trenutnog sistema mogli pretvoriti u teoriju zavere, od rusenja drzavnog poretka zarad licnih interesa do ko zna cega. Takodje dozvoljava prisustvo medjunarodnih snaga i gotovo pristup svakome... Zato mogli bismo predlagati ovde resenje nekih problema i diskutovati o njima, traziti mane jedni drugima jer tako se jedino moze naci resenje koje nema mana ili bar te mane mozemo svesti na minimum... Svaki propust moze se iskoristiti da ubije ideju. Ne kazem da cemo ista postici ali eto bar ce se neke ideje razraditi pa ce neko neku mozda i iskoristiti...
 
Član
Učlanjen(a)
08.07.2010
Poruka
51
Mene zabrinjava sto opet ljudi sa idejama pokrivaju samo pojedine segmente, niko
se jos nije nasao da te ideje sklopi u jednu sliku, da jeste bili bi spremni da docekamo kraj i
mozda ga preuranimo... Dosta dobrih ideja je zloupotrbljeno kroz istoriju, bas iz tog razloga
sto nisu bile kompletne.


U pravu si. Imamo primer marksizma kao nepotpune i nedovršene ideje. Marksisti su počeli da
je realizuju, ali u praksi ona se pokazala manjkavom, pa su se onda pojavili mnogi novi
teoretičari pokušavajući, svako na svoj način, da tu ideju usavrše. To je uslovilo stvaranje
suprotnosti unutar svetskog marksisitičkog pokreta u obliku, recimo, evrokomunizma, kineskog
i albanskog komunizma, YU komunizma, ruskog komunizma itd, da bi to na kraju sve propalo.


Imamo primer i ideje hrišćanstva. o “ljubavi prema bližnjemu” koja je gotovo identična ideji
komunizma, koja je takođe, zbog svoje nedorečenosti, uslovila cepanje hrišćanstva na stotine
odvojenih vera i sekti, od kojih niti i jedna nije uspela ideju ravnopravnosti i ljubavi realizovati
u praksi.


Ne bih želeo da ovo što ću sada reći ispadne kao neka moja gruba nametljivost ili bezvezna
reklama, ali moram da primetim da Zakon postojanja koji na ovom forumu pokušavam da
prezentiram, koji obuhvata i objašnjava pravila i zakone po kojima postoji i razvija se materija,
život i priroda, podrazumevajući i ljudsko društvo, je neka mešavina marksizma i hrišćanstva
jer u sebi sadrži upravo ono najbitnije što je nedostajalo i marksizmu i hriščanstvu i što im je
sprečilo uspeh u praksi. Sadrži rešenje i objašnjenje jedino-postojeće sile i pojave zvane
“svest” sa značenjem “nagona samoodržanja”, po čijim pravilima i zakonima se sve u prirodi
dešava i odvija. Kada upoznamo ova pravila i zakone mi tada jasno razumemo našu prošlost i
tačno znamo šta je naša budućnost. I isključeno je da bi nam se moglo desiti da pravimo greške
i doživljavamo neuspehe prilikom planiranja i realizovanja te naše budućnosti. Prosto iz razloga
jer ćemo da budemo u skladu sa tom univerzalnom silom i njenim pravilima i zakonima zvanom,
“nagon samoodržanja”, koja smo mi sami, jer sada tačno znamo ko i šta je ona, u kom pravcu
nas ta sila od samom našeg postanja tera, šta ona želi od nas i šta mi sami, kao delići te sile.
sami od sebe želimo. A ne kao do sada, kada zbog našeg neznanja, radimo na štetu i te
prirodne sile i svoju vlastitu štetu.



Mislim da najprimamljivija stvar ovih uredjenja je sto nudi nadu i navodnu mogucnost
da uradis isto sto i bilo ko drugi. Nudi ti bezgranicne mogucnosti, merljive jedino mastom
pojedinca, ali u realnosti te mogucnosti su rezervisane samo za one kojima su i prvobitno
namenjene, odredjenim klasama. Lepo je reci svako moze postati predsednik, svako moze
zaraditi koliko kod pozeli, cinjenice govore suprotno, nista od toga nije moguce, osim mozda
retkim izuzecima kojima je mozda bas iz razloga sistem dozvolio da ispune svoje snova, da
bi odrzao ideju.


Da, isto kao lutrija, svako ima mogućnost da igra i dobije milion, samo što se to u praksi
uvek desi nekom drugom, a nikada nama. Takav je kapitalizam. Humanizam nije takav. U
njemu svi igraju i svi dobivaju.


Strah me je, da i ove ideje se ne pretvore u poraze vecine stanovnistva. Ideje
nazalost je lako diskreditovati, ali konkretne primere je malo teze. Mislim da bi veoma
teze bilo diskreditovati funkcionalnu zajednicu, nego ideju o funkcionalnoj zajednici. Ali od
ideje do funkcionalne zajednice ima jos mnogo..
.


I ovde se slažem s tobom. I navodim primer. Kapitalizam kao ideju da jači treba da jede
slabijega, naizgled, ne možemo diskreditovati zato jer u prirodi i praksi je “očigledno” da
je tako. Međutim, “očigledno” je samo zato jer do sada nismo uspevali da prirodu i zakone
po kojima ona postoji i razvija da sagledamo i objasnimo do kraja. “Očigledno” je da je to
tako samo u početku razvoja neke materijalne forme u prirodi, tj. nekog materijalnog
sistema i organizma, kao što je to organska priroda na čelu sa čovekom na planeti Zemlji
koja se nije razvila do kraja. Nije upravo zato jer u njoj, zbog neznanja, tj. zbog niske i
nerazvijene svesti, vlada zakon jačega, po kojem jači, da bi preživeo, prinuđen je da jede
slabijega. Međutim, to nije nužno. Postoji i druga, bolja mogućnost prežvljavanja, a to je
da u cilju što lakšeg preživljavanja svako sarađuje i uzajamono se pomaže sa svakim.
Neuporedivo je više praktičnih primera takvih vrasta organizacija u prirodi nego onih u kojima
svako svakoga jede. Cela anorganska priroda (svemir) i sva tela biljaka, životinja i ljudi su
takve vrste organizacija u kojima je u primeni upravo princip jedinstva, ljubavi i uzajamne
saradnje i pomaganja. Unutar njih niko nikoga ne jede. A kada se to nekim slučajem i desi,
kada u jednom organizmu jedna vrsta ćelija počne da proždire drugu, tada se to zove
“kancer” i takav organizam ubrzo propada i umire. Takvo stanje još uvek vlada i u ljudskom
društvu i zbog toga ljudsko društvo treba smatrati bolesnim ili, najblaže rečeno, nedovoljno
razvijenim organizmom. Sve su to primeri iz prirode i prakse (fakti) kojima se mogu
obezvrediti i oboriti sve svestke nasilne, robovlasničke, eksploatatorske ideje, pa i ideja
kapitalizma, koje se sve od reda temelje i opravdavaju idejom i ubeđenjem da je proždiranje
slabijeg od strane jačeg jedini i osnovni prirodni zakon.


Lako je reci kako bi moglo biti ali mi jos ne znamo kako to sprovesti u delo.

Pa, nije baš da ne znamo. Zna se kako to ide. Prvo se dođe do nove, bolje ideje. Pa se
onda ta ideja obnaroduje, tj. propagira, sve dok ona ne pridobije dovoljno veliki obroj pristlica
koji će biti dovoljno moćni da je sprovedu u delo. Ta nova ideja, dovoljno snažna, naučno i
logički (filozofski) utemeljena, koja bi mogla da posluži kao temelj za gradnju jednog boljeg
sutra, po meni je “Zakon postojanja”. On može da se upotrebiti i kao završni i konačni oblik
ideje marksizma. Možda, bolje ideje hrišćanstva jer to je isto, pošto je marsizam kao svetski
pokret propao, a hrišćanstvo nije. “Zakon postojanja” kao ideja u sebi sadrži sva ona
suštinska objašnjenja o postojanju materije, života i proirode koja marksizmu i hrišćanstvu
upravo nedostaju. Kao takva, ova ideja se može veoma lako uklopiti u već postojeći hrišćanski
svetski pokret koji ima više od dve milijarde svojih poklonika, što je dovoljna snaga i garancija
da ova ideja može mirno i bezbolno, u svim delovima sveta, da se sprovede u delo.


Mozda sam pesimistican ali nisam siguran ni da je ljudska vrsta spreman jos uvek
za tako nesto. Trebalo bi da prodje dosta vremena pre nego sto svi uvide da moze mnogo
bolje. Vecina i zivi u strahu da ne bi mogla da zive u nekom utopijskom drustvu i plasi se
promena, jer vec dosta vremena se radi na tome da se ubije zelja za promenama.


Dovoljno dobra, naučno i logički utemeljena, ideja, drastično može ubrzati tok događaja i
dovesti do promene od goreg ka boljem preko noći


Naravno ne sluzim se samo tudjim idejama, vec uglavnom govorim o onome do
cega sam dosao svojim razmisljanjem, o nekim mogucim problemima nikada nisam razmisljao,
tako da nemam neki odgovor, ili imam neki improvizovani odgovor, kao recimo u prethodnom
postu kako recimo zastiti takvu zajednicu od mesanja i eventualne invazije velikih sila,
moja ideja je bila proglasavanje medjunarodne teritorije.


Pa, najjače zemlje u svetu su hrišćanske. Ojačano hrišćanstvo sa Zakonom postojanja
kao idejom bi ubrzo moglo biti u stanju da od svetske politike i političara preuzme vodeću
ulogu, uz ukidanje država kao političkih tvorevina i stvaranje jedinstvene svetske
ekonomske zajednice koja bi se temeljila na ravnopravnoj raspodeli rada i rezultata rada.
To bi bilo u skladu sa idejom jedinstva, mira i ljubavi u svetu, tj. sa glavnom idejom
hrišćanstva koja u budućnosti treba da vlada i da se razvija. Nasuprot ideji podele, mržnje
i borbe koja je za svoju posledicu imala dosadašnju političku, nacionalnu, versku i klasnu
podelu sveta, koja će na kraju ionako morati da se ukine i nestane.


Kada ovo pišem pada mi na pamet deo iz knjige Dragana Simovića “Vizije Milojka Kremanca”
u kojoj Milojko predviđa kako će jednoga dana “ceo svet prihvatiti pravoslavnu veru
– a li ne ovakvu kakva je danas već promenjenu”..


Zato mogli bismo predlagati ovde resenje nekih problema i diskutovati o njima,
traziti mane jedni drugima jer tako se jedino moze naci resenje koje nema mana ili bar te
mane mozemo svesti na minimum... Svaki propust moze se iskoristiti da ubije ideju. Ne
kazem da cemo ista postici ali eto bar ce se neke ideje razraditi pa ce neko neku mozda
i iskoristiti...


Moju prezentaciju Zakona postojanja na ovom forumu treba shvatiti upravo tako
– kao predlog nove ideje načina rješavanja domaćih i svetskih gorućih društvenih,
ekonomskih i svih drugih problema, koja kroz diskusiju treba da se razradi. U svakom
slučaju, čak i kad se u celosti pročita Zakon postojanja kao knjiga, ostaje još dosta
detalja koji u knjizi namerno nisu dorečeni do kraja, koje u polemici treba izreči kasnije
u vidu širih objašnjenja pojedinih delova knjiga. Ovo se posebno odnosi na praktično
sprovođenje ove ideje u delo i na sve one prednosti života koje bi ubrzo usledile kao
posledica te sprovedbe..
 
Natrag
Top