KONTRADIKCIJE I PROTIVURJEČNOSTI IZMEĐU ČETIRI JEVANĐELJA
U današnjim jevanđeljima ima bezbroj grešaka, kontradikcija i interpolacija. U knjizi Izhar-ul-hak su mnoge od njih objašnjene. Po ovom pitanju takođe postoje obimni i detaljni podaci i u knjigama koje su napisali, i još uvijek pišu i objavljuju njemački orijentalisti, kao što su Joizer, Davis, Miel, Kepler, Maće, Bred Schneider, Griesbach Huge, Lesinag, Herder, Straus, Haus, Tobian, Thyl, Carl Butter, i mnogi drugi. Ovdje ćemo spomenuti samo neke od njih.
U Jevanđeljima po Mateju i Luki ima velikih razlika u odnosu na Isaove (Isusove) sallallahu ala Nebijjina ve alejhi ve sellem pretke.
U Jevanđelju po Mateju su navedena sljedeća imena, kao preci Isa alejhisselama: Abraham (Ibrahim), Izak (Ishak), Jakov (Ja’kub), Juda (Jehuda), Fares (Faris), Esrom (Harson), Aram (Iram), Aminadab (Aminabad), Naason (Nahšon), Salmon, Booz (Buaz), Obed (Obid), Jesej (Jesse), David (Davud), Salomon (Sulejman), Roboama (Rehobeam), Abija, Asa, Jozafat (Jehašafat), Joram, Ozija (Uzzija), Joatama (Jotam), Ahaz, Ezkija (Hazkija), Manasija (Manesse), Amon, Jozija (Jošija), Jehonija (Jekonija), Salatiel (Šaltoil) [Evo, opet, kao i u Jevanđelju po Luki, Salatiel (Šaltoil) je predstavljen kao Zorobabelov otac što nije istina.], Zorobabel (Zerubabel), Abijud (Abihud), Elijakim (Eljakim), Azor, Sadok, Ahim, Elijud (Elliud), Eleazar (Eliazer), Matan (Mattan), Jakov (Ja’kub), Josipa muža Marije (Jusuf Merjemin muž). (Matej 1, 1-16)
Međutim, u dvadeset trećem i narednim stihovima trećeg poglavlja Jevanđelja po Luki su napisana sljedeća imena: Tare (Taruh), Abraham (Ibrahim), Izak (Ishak), Jakov (Ja’kub), Juda (Jehuda), Fares (Faris), Esrom (Hasron), Aram (Iram), Aminadab (Aminabad), Naason (Nahšon), Salin (Salmon), Booz (Buaz), Obed (Obid), Jesej (Jesse), David (Davud), Natan, Matata (Mattasa), Menin (Minan), Melej (Milja), Elijakim (Eljakim), Jonam (Jonan), Josip (Jusuf), Juda (Jehuda), Simeon (Sem’un), Levi (Lavi), Matat (Metsad), Jorim (Jorim), Eliezer (Eliazar), Isus (Juša), Her (Ejr), Elmadam (Elmodam), Kozam (Kosam), Adi (Addi), Melki, Nerij (Nejri), Salatiel (Šaltoil), Zorobabel (Zerubabel), Reza (Risa), Joanan (Juhanna), Joda (Jehuda), Josek (Jusuf), Semejev (Šemi), Matatija (Mattasija), Maat (Mahat), Nagaj (Nadžaj), Hesli, Nahum, Amos, Matatij (Metasija), Josip (Jusuf), Janej (Janna), Melki, Levi (Lavi), Matat (Metsat), Heli, Josip (Jusuf Merjemin/Marijin muž). (Luka 3, 23-34).
1 -- Po Mateju je Josip (Jusuf), za kog je rečeno da je Isa alejhisselamov otac, Jakovljev (Ja’kubov) sin. On je prema Luki Helijev sin. Matej je bio vrlo blizak Isau alejhisselam. Međutim, Luka je Petrov učenik. Oni bi trebali biti ljudi koji uče i posmatraju one koji su im bliski. Oni čak nisu u stanju ni da ispravno pronađu, ispitaju, i zapišu, ime osobe za koju tvrde da je Isa alejhisselamov djed. Ko bi im onda na svijetu vjerovao njihova druga pripovijedanja?
2 -- Po Mateju je Sulejman (Solomon) alejhisselam Davudov (Davidov) alejhisselam sin. Ali on po Luci nije Davudov alejhisselam sin. Po Luci je Natan Davudov alejhisselam sin.
3 -- Matej kaže da je Salatiel Jehonijev sin. Međutim Luka kaže da je on Nejrijev sin. U Mateju je Abihud Zerobabelov (Zorovaveljov) sin. Luka kaže da je njegov sin Reza. Isto je zapanjujuće i to što u devetnaestom stihu trećeg poglavlja Prve knjige Ljetopisa (Ahbar-i ejjam sefer-i ula) piše da su Mešullam (Mesulam) i Hananje (Hananija) Zerobabelovi sinovi. [Prvi Ljetopisi 3, 19] Tamo se čak Abihud i Reza ni ne spominju.
4 -- Po sedamnaestom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju - od Ibrahima (Abrahama) alejhisselam do Jusufa Nedždžara (Josipa stolara, drvodjelje) - postoje četrdeset dvije generacije Isaovih alejhisselam djedova. Međutim, nabrojano je samo četrdeset imena. Po Lukinom ih nabrajanju, s druge strane, ih ima pedeset i pet.
Hrišćanski učenjaci su po ovom pitanju ostali potpuno zbunjeni i zabezéknuti. Neki od njih su to probali objasniti na način koji niko ko ima zdrav razum ne bi mogao prihvatiti. Iz tog razloga su učenjaci kao što su Eckhart, Keiser, Haisee, Ghabuth, Wither, Fursen, i drugi, priznali činjenicu i rekli, “Ova Jevanđelja u sebi sadrže puno kontradikcijatornih stvari koje se odnose na njihova značenje.” To je tačno. Jer, nedosljednosti i greške nisu samo u tom pogledu već i u drugim stvarima.
Isa alejhisselam je došao na ovaj svijet bez oca. Međutim, iako ga židovi kleveću i nazivaju [haša!] dijetetom bluda (veled-i zina). Hrišćani mu daju oca i kažu da mu je Jusuf (Josip, Josif) bio otac, iako mu on nije bio otac. To je jedna zapanjujuća indolencija (gaflet) i paradoks. Ajeti Kur’ani kerima koji se odnose na Isa alejhisselama upotrebljavaju izraze kao što su, “Isa ibni Merjem, to jest Isa Merjemin sin.” U Kur’ani kerimu je jasno rečeno da Isa alejhisselam nije imao oca.
5 -- U dvadeset drugom i dvadeset trećem stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše: “A sve je to bilo da se izvrši što je Rabb rekao preko Poslanika koji govori, evo, Djevica će zatrudnjeti i rodiće sina, i daće mu ime Emanuel, što znači Allah je s nama.” (Matej 1, 22-23) Prema hrišćanskim sveštenicima riječ “Poslanik” u ovom stihu podrazumijeva Išaju (Izaiju) alejhisselam. Oni, kao dokaz za to, navode četrnaesti stih sedmog poglavlja Izaije, koji glasi, “Zato, sam će vam Rabb (Gospodin) dati znak: Evo, začeće djevojka i roditi sina, i daće mu ime Emanuel!” (Izaija 7, 14) Rahmetullah Efendija ovo detaljno objašnjava u svojoj knjizi Izhar-ul-hak. On kaže da je ovo iz tri razloga pogrešan zaključak:
Prvo: Riječ, koju su prevodioci jevanđelja i prevodioci knjige Izaija preveli kao azra (djevica), je ilmetun. Ona je ženski rod od riječi ilm (znanje). Prema židovskim učenjacima ova riječ označava “mladu ženu”. Oni kažu da je ova ista riječ isto tako upotrijebljena i za “udatu ženu” bez obzira bila ona djevica ili ne i u tridesetom poglavlju Solomonovih izreka (Sifr-ul-emsal). Tri grčke verzije knjige Izaija koje su preveli Ikola, Thedusjen, i Semkis objašnjavaju ovu riječ kao “mlada žena”. Ovi prijevodi su prema hrišćanskim sveštenicima jako stari. Pripovijeda se da je prvi preveden 129. godine, drugi 175. godine, a treći 200. godine. Rani hrišćani su sve ove prijevode toplo prihvatili a naročito onaj Thedusejnov. Prema tome, izgleda da, prema jevrejskim učenjacima i tumačima ovih prijevoda, riječ koji je Matej upotrijebio nije tačna. Fery, u svom govoru o hebrejskom leksikonu, u knjizi koja je popularna i prihvaćena među protestantskim sveštenicima kaže da ova riječ, to jest riječ azra, znači “mlada žena”. Oni (protestanti) kažu da ova riječ, po ovom objašnjenju, ima dvojno značenje. Međutim jevreji, čiji je ovo maternji jezik, su kao odgovor na ovakvo svešteničko objašnjenje rekli da, kao prvo, Matejeva riječ nije ispravna, a kao drugo, dati riječi azra značenje “djevica” - koje se protivi i koje je suprotno ranijim prijevodima jevrejskih tumačenja - zahtijeva čvrst dokaz. Sveštenik koji je napisao knjigu Mizan-ul hak kaže, u njegovoj knjizi pod naslovom Hall-ul eškal, da je značenje riječi sigurno azra. On nije u pravu. Dva dokaza koja smo gore naveli su dovoljna da ga opovrgnu.
Drugo: Dvadeseti stih prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju glasi: “Ali kad on tako u sebi pomisli, pojavi mu se u snu anđeo Rabbov i reče mu: ‘Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati da uzmeš sebi Mariju, ženu svoju; jer je ono što se u njoj začelo je od Duha svetoga.’” (Matej 1, 20) “I ne znađaše za nju dok ne rodi sina prvorođenca. I nadjenu mu ime Isus.” (Matej 1, 25)
S druge strane, u prvom poglavlju po Luki se kaže da je hazreti Merjem (Marija) sobom vidjela meleka (anđela) Džebraila alejhisselam. Prema trideset prvom stihu istog poglavlja melek je rekao hazreti Merjem: “I evo, ti ćeš zatrudnjeti i roditi sina kome ćeš dati ime Isus.” (Luka 1, 31)
Matej nam kaže da se melek pokazao Josipu u snu, a Luka, da ga je hazreti Merjem vidjela na jávi.
Šta više, u dvadeset trećem stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše: “Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina i daće mu ime Emanuel, …” (Matej 1, 23) Ovaj stih je istovremeno i četrnaesti stih knjige Izaija. Ovo nije tačno. Jer, Isa alejhisselam nije nikada rekao da je njegovo ime Emanuel.
Treće: Sljedeća epizoda sprečava davanje imena Emanuel Isa alejhisselamu. Kada su Rason, aramski vladar, i Pekah (Fakah), izraelski vladar, sastavili u Jerusalemu svoje vojske sa ciljem da se bore protiv judejskog vladara, njihov savez je alarmirao Ahaza bin Jusana. Dženab-i Hak (Allah dželle-šanuhu) je poslao objavu (vahj) Izaiji (Išaji) alejhisselam da smiri Ahaza. Izaija alejhisselam je obradovao Ahaza veselim vijestima: “O Ahazu! Nemoj se plašiti! Oni tebe neće pobijediti. Njihovi suvereniteti će uskoro biti uništeni i oni će nestati.” On je takođe rekao i predznake (alamete) koji će se desiti: “Mlada žena će zatrudnjeti i rodiće sina. Prije nego što ovaj dječak mogne razlikovati dobro od zla ova dva carstva će biti uništena.” Pekino carstvo je uništeno na dvadeset prvu godini od ovih vijesti. Onda, ovaj dječak je morao biti rođen prije nestanka Pekinog carstva. S druge strane, rođenje Isa alejhisselama je bilo sedam stotina dvadeset i jednu godinu poslije nestanka Pekine države. Prema tome, ehli kitab (hrišćani i jevreji) se ne slažu po pitanju istinitosti ovog pripovijedanja. Neki hrišćanski sveštenici i Bens [Dr. George Benson], doktor istorije, su rekli da je “mlada žena”, na koju je Izaija alejhisselam mislio, bila njegova žena i da je on prema tome rekao propovjed. Ovo objašnjenje izgleda najprihvatljivije i najvjerodostojnije.
6 -- U drugom poglavlju Jevanđelja po Mateju se kaže da je Josip (Jusuf-un-Nedždžar), iz straha od Heroda, uzeo Merjem i Isa alejhisselama i odveo ih u Egipat. Petnaesti stih drugog poglavlja glasi ovako: “I bi tamo do smrti Irodove (Herodove) - da se ispuni što je Rabb rekao, preko Poslanika, ‘Iz Egipta pozvah sina svoga’. (Matej 2, 15) Poslanik na kog se ovdje misli je Hošea (Juša’). Autor ovog Jevanđelja po Mateju nas upućuje na prvi stih jedanaestog poglavlja knjige Hošea u Starom Zavjetu. To nije tačno jer ovaj stih nema veze sa Isa alejhisselamom. Ispravan oblik ovog stiha se nalazi u arapskom prijevodu koji je štampan 1226/1811. g.n.e. On ovako glasi: “Ja sam volio Israila od njegovog djetinjstva i pozvao sam njegovu djecu iz Egipta.” Ovaj stih je znak Allahovog dželle-šanuhu dobročinstva (ihsana) koje je u vrijeme Musa alejhisselama dodijeljeno Izraelcima. Autor knjige Jevanđelja po Mateju je promijenio ovaj stih Starog zavjeta. On je, umjesto trećeg lica “njegov”, upotrijebio prvo lice jednine zamjenice “moj” i zamijenio množinu “djeca” jedninom “sin” (ibn). Autori arapske verzije, koja je izdata 1260/1844. g.n.e., su, slijedeći njegov primjer, napravili [namjerne] promjene [te su tako u potpunosti promijenili značenje]. Međutim, kada pročitamo stihove koji iza njih slijede, razlog za mijenjanje nam postaje jasan. U stvari, sljedeći stih jedanaestog poglavlja knjige Hošea glasi: “Kako su ih zvali, oni su se od njih sve više okretali. Oni su baalima [idolima plemena Ilijasa alejhisselam - Idoli koje je narod obožavao u vrijeme Iljasa (Ilije) alejhisselam] žrtve žrtvovali, ...” (Hošea 11, 2) Ovo ne može biti slučaj sa hazreti Isaom niti sa židovima, Isa alejhisselamovim savremenicima, niti čak ni sa židovima koji su živjeli pet stotina godina prije Isa alejhisselamovog rođenja. Jer, u istoriji je jasno napisano da su židovi - pet stotina trideset šest godina prije Isa alejhisselamovog rođenja, to jest nakon njihovog spasa od ropstva u Babilu - odustali od obožavanja idola, i u pokajanju napustili obožavanje idola. Jasno je zapisano da oni poslije toga nisu obožavali idole.
7 – U devetnaestom i narednim stihovima drugog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše, “Ali, kada Herod (Irud) umrije, gle, anđeo se Rabbov ukaza u snu Josipu (Josifu) u Egiptu. ‘Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku i idi u zemlju Izraelsku jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete.’ I on ustade, i uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju Izraelsku. Ali kad sazna da u Judeji vlada Arhelaj, namjesto svoga oca Heroda, poboja se ići onamo pa, pošto primi u snu zapovijest, ode u krajeve galilejske. I došavši onamo, nastani se u gradu koji se zove Nazaret, da bi se ispunilo ono što je rečeno po prorocima, zvaće se Nazarećanin. (Matej 2, 19-23) Ni ovo, takođe, nije tačno. Nijedna knjiga koju je donijeo Pejgamber nije ovako kazala. Jevreji ovo potpuno odbacuju, i kažu, da je to jedna laž i kleveta. [U stvari jevreji ne vjeruju da je ijedan Pejgamber živio u Galileji, da i ne govorimo o Nazaretu. Pedeset drugi stih sedmog poglavlja Jevanđelja po Jovanu to jasno izražava, “Odgovoriše mu: ‘Da nisi i ti iz Galileje? Ispitaj, pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne dolazi nikakav prorok!” (Jovan 7, 52) Ovaj Jovanov stih kontradiktira Matejevom stihu koji smo prethodno naveli.] Ako hrišćanski sveštenici imaju po ovom pitanju ikakav drugi podatak oni bi ga onda trebali reći.
8 – Kako piše na početku četvrtog poglavlja Jevanđelja po Mateju šejtan (sotona, đavo) je htio da iskuša Isa alejhisselama. Njega je Duh (Ruh) odnijeo u pustinju. On je postio četrdeset dana i četrdeset noći i na kraju ogladnio. Zatim je šejtan odveo Isa alejhisselama u sveti grad, naveo ga da se popne na vrh hrama (na kubbe), i kaže: “Ako si zaista sin božji, skoči dolje, jer je napisano: “Narediće svojim anđelima za tebe da te nose na rukama.” (Matej 4, 6) Isa alejhisselam je odgovorio šejtanu, “Ne kušaj Rabba svojega!” (Matej 4, 7) Onda ga je odveo u planine i rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš.” (Matej 4, 9) Isa alejhisselam je odgovorio šejtanu: “Idi od mene, sotono, jer je napisano, Rabbu svojemu se klanjaj i Njemu jedinom služi!” (Matej 4, 10)
U dvanaestom i trinaestom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Marku piše: “I odmah ga Duh odvede u pustinju. I bi ondje u divljini četrdeset dana, i sotona ga kušaše; i bi sa zvjerinjem; i anđeli mu služahu. (Mark 1, 12-13) Ovdje se ne pominju šejtanska iskušavanja i Isaov alejhisselam četrdesetodnevni post.
9 – Šesti i sedmi stih dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kaže, “Dok je Isus boravio u Betaniji (Vitaniji), u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabasternom posudom dragocjene masti te mu je izli na glavu dok je sjedio za trpezom. (Matej 26, 6-7)
Treći stih četrnaestog poglavlja Jevanđelja po Marku kaže: “Kad je Isus u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za trpezom, dođe neka žena s alabasternom kutijom prave vrlo skupocjene nardove masti. Razbi kutiju i poli ga po glavi.” (Marko 14, 3)
Kako piše u trideset šestom, trideset sedmom i trideset osmom stihu sedmog poglavlja Jevanđelja po Luki: “Jedan od fariseja ga je molio da on kod njega jede. I on uđe u farisejevu kuću i sjede za trpezu. I, gle, žena u gradu, koja bijaše grešnica, kada je doznala da je Isus za trpezom u farisejevoj kući, donese sa sobom alabasternu kutiju s mašću, i stade iza njega kod njegovih nogu plačući, i poče mu suzama prati noge, i otirati ih svojom kosom, i ljubiti njegove noge, i mazati ih masnoćom.” (Luka 7, 36-38) “A njoj reče: ‘Oprošteni su ti grijesi.’” (Luka 7, 48)
S druge strane, ovaj isti događaj se ovako pripovijeda u dvanaestom poglavlju Jevanđelja po Jovanu: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus podiže od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj je Marta posluživala. Lazar bijaše jedan od onih što su s Isusom sjedili za trpezom. Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih otr svojom kosom. Kuća se napuni mirisom pomasti. (Jovan 12, 1-3) [Kako vidimo isti događaj je različito prepričan u četiri Jevanđelja.]
10 – U devetnaestom, dvadesetom i dvadeset prvom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Jovanu piše: “I ovo je svjedočanstvo Jovanovo (Jovana Krstitelja, Jahjino), kad mu židovi iz Jerusalema poslaše neke sveštenike i levite da ga upitaju, Ko si ti? I on prizna; ne zanijeka, nego priznade, Ja nisam Hrist. I upitaše ga, Pa onda ko si? Jesi li Ilija? I on reče, Nisam. Jesi li prorok? I on (Jahja, Jovan Krstitelj) odgovori, Ne. (Jovan 1, 19-21)
S druge strane, prema četrnaestom stihu jedanaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju, Isa alejhisselam je pred ljudima kazao o Iliji (Jahji): “I ako hoćete vjerovati, on je Ilija, koji će doći.” (Matej 11, 14) Matej opet piše u desetom, jedanaestom, dvanaestom i trinaestom stihu sedamnaestog poglavlja: “I zapitaše ga njegovi učenici, govoreći, Zašto onda pisari govore da prvo mora doći Ilija? A Isus im odgovori i reče, Ilija će bez sumnje prvo doći, i opet sve na svoje mjesto postaviti Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, i da ga oni nisu prepoznali, nego su s njim postupili kako im se prohtjelo. Slično će takođe od njih patiti i Sin Čovječji. Tada učenici shvatiše da im on govori o Jovanu Krstitelju.” (Matej 17, 10-13) Kako se dade razumjeti iz ovog finalnog pasusa Jahja (Jovan Krstitelj) je obećani i očekivani Ilija. Prema Jovanovom i Matejevom Jevanđelju se izjave o Jahji alejhisselam ne slažu sa onom koju je dao Isa alejhisselam. [Zato što Jahja alejhisselam, u Jevanđelju po Jovanu, kaže da on nije Ilija. Jedan od razloga zašto Jevreji nisu prihvatili Isa alejhisselama je zato što su oni, prije njega, očekivali Ilijin dolazak. Ovdje je navedena kontradikcija jasna kao dan.]
11 – Melek koji, u prvom poglavlju Jevanđelja po Luci, donosi Zekerijjau alejhisselam vesele vijesti o hazreti Jahji nabraja Jahjine kvalitete i kaže u sedamnaestom stihu: “I on će napred doći pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da okrene srca očeva prema djeci, a nepokorne mudrosti pravednika” (Luka 1, 17) Ovaj stih, kojeg pripovijeda Matej, se ne slaže sa stihom kojeg smo gore naveli pošto bi bilo paradoksalno da Jahja bude oboje, i da bude Ilija i da ima Ilijine mudrost i vrline.
12 – Dvadeset četvrti, dvadeset peti i dvadeset šesti stih četvrtog poglavlja po Luci glasi: “I on reče, ‘Zaista vam kažem, nijedan Poslanik nije priznat u svom zavičaju. Ali, ja vam govorim o istini, u vrijeme Ilijino u Izraelu bijahu mnoge udovice, kad se nebo zatvori na tri godine i šest mjeseci, te po svoj zemlji zavlada velika glad. I ni jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija osim udovici u Sarepti (Sarfati) sidonskoj.’” (Luka 4, 24-26) Pošto se ovaj događaj nije desio u vrijeme Jahje alejhisselama, njegovo se prepričavanje, očigledno, ne slaže sa Matejovim pripovijedanjem. [Jer u Jevanđelje po Mateju se iznosi da je Jahja alejhisselam živio u vrijeme Isa alejhisselama i da je on bio Ilija. S druge strane događaj, u kom je nebo bilo tri godine i šest mjeseci zatvoreno - suprotno pripovijedanju koje se nalazi u Lukinom Jevanđelju - se nije desio u vrijeme Isa alejhisselama i Jahje (Jovana Krstitelja) - koji je predstavljen kao Ilija.]
13 – Pedeset treći i pedeset četvrti stih devetog poglavlja Jevanđelja po Luci kaže: “I ne primiše ga, jer vidješe da ide u Jerusalim. A kad to vidješe njegovi učenici Jakov (Ja’kub) i Jovan (Ivan, Juhanna), rekoše: ‘Ja Rabb (Gospode), hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?’ kao što je to i Ilija učinio?’” (Luka 9, 53-54) [Riječi, “Kao što je i Ilija učinio” su uzete iz Biblije koju je izdala Novinarska izdavačka kuća Stvarnost - Zagreb, 1968.] Dakle, čak i Isa alejhisselamovi apostoli su znali da da Jahja nije Ilija i da je Ilija živio prije njih. Ovo pripovijedanje se takođe kosi i sa Matejevim pripovijedanjem.
14 – U prvom, drugom i trećem stihu dvadeset prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše da je Isa alejhisselam poslao dva svoja apostola u obližnje selo i naredio im da mu donesu magaricu, koja je tamo bila privezana, i njeno magare. Druga Jevanđelja ne spominju magaricu već samo govore o magaretu.
15 – Šesti stih prvog Markovog poglavlja piše da je Jahja (Jovan) jeo skakavce i divlji med. Osamnaesti stih jedanaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju, s druge strane, kaže da Jahja nije ništa ni jeo ni pio. [Njihove izjave su međusobno potpuno suprotne.]
16 – Jevanđelja po Mateju ovako pripovijeda: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu (Jahji) da ga on krsti. Ali Jovan ga odvraćaše, govoreći: ‘Ti mene treba da krstiš, a ti dolaziš meni?’ A Isus mu odgovori i reče: ‘Pusti sada! Jer tako nam dolikuje da ispunimo svaku pravdu!’ Tada mu Jovan popusti. I Isus, kada je bio kršten, odmah iziđe iz vode: I gle! Otvoriše se nebesa i on ugleda Duha Allahovog gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I gle, glas s neba, koji kaže: ‘Ovo je sin moj ljubljeni sa kojim sam jako zadovoljan.’” (Matej 3, 13-17) I opet, drugi i treći stih jedanaestog poglavlja kaže: “A kad Jovan (Jahja) doču u tamnici za Hristova djela (mu’džize), posla dva svoja učenika, i reče mu [Isau], Jesi li ti onaj što će doći [Mesih, Mesija], ili da čekamo drugoga? (Matej 11, 2-3)
Jahja alejhisselam (Jovan) je bio zatvoren u tamnicu, u kojoj je na kraju bio i ubijen. Jovanovo (Jahjino alejhisselam) krštenje Isa alejhisselama se desilo prije njegovog zatvaranja u tamnicu. Po Mateju je Jovan, prije krštenja, znao za Isa alejhisselama. [U trinaestom, četrnaestom i petnaestom stihu trećeg poglavlja, kako smo gore naveli, Jahja alejhisselam traži od Isa alejhisselama da ga on krsti, pa kaže, “Ti treba mene da krstiš.” Međutim, u jedanaestom poglavlju nam se pripovijeda da Jahja alejhisselam nije znao, dok je bio u tamnici, da je Isa alejhisselam Mesija pa je “poslao svoje učenike da se o njemu raspitaju”. U stvari, činjenica je, da je Jovan ostao u tamnici (do kraja svoga života) gdje ga je Herod učinio šehidom. Ova činjenica je takođe izražena i u četrnaestom poglavlju Matejevog Jevanđelja. Prema tome, stihovi iz trećeg i jedanaestog poglavlja se po ovom pitanju ne slažu.]
17 – Ova epizoda je u Jevanđelju po Jovanu ispričana na jedan potpuno drukčiji način. Trideset drugi i trideset treći stih prvog poglavlja kaže: I posvjedoči Jovan, govoreći: “Vidio sam Duha kako silazi s neba kao golub i stade na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla da krstim vodom reče mi: ‘Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetijem (Ruh-ul-kuds).’” (Jovan 1, 32-33) Prema ovom pripovijedanju Jovan nije, prethodno, znao Isa alejhisselama. On je saznao za njega kada je na njega sišao Duh. Ovo pripovijedanje se ne slaže sa trinaestim, četrnaestim i petnaestim stihom prvog poglavlja po Marku koji smo gore naveli.
18 – Isa alejhisselam kaže u trideset prvom stihu petog poglavlja Jevanđelja po Jovanu: “Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.” (Jovan 5, 31) Isa alejhisselam opet kaže u jedanaestom stihu trećeg poglavlja: “Zaista, zaista kažem ti: govorimo što znamo i svjedočimo za ono što vidjesmo ali svjedočanstva našeg ne primate.” (Jovan 3, 11) Ove dvije izjave su potpuno suprotne.
19 – On kaže u dvadeset sedmom stihu desetog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što vam se šapće na uši, pripovijedajte s krovova.” (Matej 10, 27) On kaže u trećem stihu dvanaestog poglavlja po Luki: “Jer što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što ste u sobama na uho šaptali, pripovijedaće se na krovovima.” (Luka 12, 3) Kako vidimo izjava, koja je izvedena iz istog izvora, je kasnije promijenjena.
20 – Dvadeset prvi i naredni stihovi dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kažu: “Dok su jeli, reče im: ‘Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’ I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: ‘O moj gospodine (efendija), da nisam ja?’ On odgovori: ‘Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.’” “A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: ‘da nisam ja učitelju?’ Reče mu, ‘Ti sam kaza.’” (Matej 26, 21-23, 25)
Dvadeset prvi i naredni stihovi trinaestog poglavlja Jevanđelja po Jovanu kažu: “Rekavši to Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoči i reče: ‘Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!’ Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus posebno volio - bijaše naget prema Isusovim njedrima. Šimun (Simon) Petar mu namignu i reče: ‘Pitaj ko je taj o kome govori?’ Ovaj se nasloni Isusu uz prsa i upita: ‘Gospodine, ko je taj?’ Isus odgovori: ‘To je onaj kome ja dadnem umočen zalogaj.’ I umočivši zalogaj dade ga Judi Šimuna Iskariotskoga. (Jovan 13, 21-26). Razlika u ova dva prepričavanja je očigledna.
21 – Dvadeset šesto poglavlje Jevanđelja po Mateju, kada pripovijeda kako su židovi uhvatili i zatvorili hazreti Isaa, piše sljedeće, počevši od četrdeset osmog stiha: “A njegov izdajnik im dade znak, govoreći, ‘Koga poljubim, taj je, njega držite’. I odmah priđe k Isusu, i reče mu: ‘Zdravo, Učitelju!’ I poljubi ga. A Isus mu reče, ‘Prijatelju, šta češ ti ovdje?’ Oni tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.” (Matej 26, 48-50)
Treći i kasniji stihovi osamnaestog poglavlja po Jovanu pripovijedaju: “Onda Juda, nakon što je uzeo četu ljudi i oficira od svešteničkih poglavara i Fariseja, dođe onamo s fenjerima i bakljama i oružjem. A Isus, znajući sve šta će s njim biti, izađe, i reče im, ‘Koga tražite?’ ‘Isusa Nazarećanina’ odgovoriše mu. Isus im reče, ‘Ja sam’. A s njim stajaše i Juda koji ga je izdao. Onda, čim im reče, ‘Ja sam’, oni se izmakoše natrag i i popadaše na zemlju. Onda ih opet zapita Isus, ‘Koga tražite?’ A oni odgovoriše, ‘Isusa Nazarećanina’. Isus im odgovori, ‘Kazah vam da sam ja’. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu:” (Jovan 18, 3-8) Kontradikcija između ova dva pripovijedanja je očigledna.
22 – U Jevanđeljima ima puno suprotnih pripovijedanja koja se odnose na Petrovo poricanje poznavanja Isa alejhisselama. Šezdeset deveti i kasniji stihovi dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kažu: “Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna cura govoreći, ‘I ti si bio s Isusom Galilejcem’. On to zanijeka pred svima, i reče, ‘Ne znam reče što govoriš’. Dok je odlazio prema vratima, ugleda ga druga djevojka, i reče onima što bijahu ondje, ‘I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom’. On to opet zanijeka s kletvom, ‘Ne znam toga čovjeka’. Malo po tom pristupiše Petru oni što bijahu ondje i rekoše Petru, ‘Zbilja i ti si od njih’, jer te i govor tvoj izdaje. On se tada poče kleti i preklinjati da ne zna tog čovjeka. I odmah zapjeva pijetao. I Petar se sjeti Isusovih riječi koje mu je rekao, ‘Prije nego što pijetao zapjeva ti ćeš me se tri puta odreći’. I iziđe napolje i gorko zaplaka.” (Matej 26, 69-75)
S druge strane u Jevanđelja po Marku u četrnaestom poglavlju se ovako pripovijeda između šezdeset šestog i sedamdeset drugog stiha: “I dok je bio Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja svešteničkog poglavara. I kad viđe Petra gdje se grije pogleda ga i reče mu, ‘I ti si takođe bio s Isusom Nazarećaninom’ A on to zanijeka govoreći, ‘Niti znam niti razumijem šta ti govoriš’. I iziđe napolje u predvorje, a pijetao zapjeva. A kad ga sluškinja opet vidje poče govoriti onim što ondje stajahu, ‘Ovaj je od njih’. A on se opet odricaše. I malo zatim prisutni opet rekoše Petru, ‘Zbilja ti si od njih; jer si Galilejac i govoriš kao i oni’. A on tada stade kleti i preklinjati: ‘Ne znam toga čovjeka o kome govorite!’ I pijetao zapjeva po drugi put. I Petar se sjeti riječi koje mu je rekao Isus, ‘Odreći ćeš me se triput prije nego što pijetao dvaput zapjeva’. I kad se toga sjeti on briznu u plač. (Marko 14, 66-72)
Pedeset i peti i kasniji stihovi dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki ovako pripovijedaju: “A kad oni naložiše nasred dvorišta vatru i sjedoše zajedno, i Petar sjeđaše među njima. Kad ga neka sluškinja viđe gdje sjedi kraj vatre zagleda se u njega i reče, ‘I ovaj je bio s njim’. On ga se odreče govoreći, ‘Ženo ne poznajem ga’. I malo zatim viđe ga neko drugi i reče, ‘I ti si jedan od njih!’ A Petar mu odgovori, ‘Čovječe, nisam!’ Kad prođe oko jedan sat vremena opet neko ustvrdi govoreći, ‘Zbilja je i ovaj bio s njim; jer je Galilejac.’ A Petar reče, ‘Čovječe, ne znam šta govoriš!’ I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. Gospodin se obazre i pogleda u Petra, a Petar se sjeti riječi Gospodinove kako mu ono reče, ‘Prije nego što pijetao zapjeva tri puta odreći ćeš me se.’ I iziđe napolje i gorko zaplaka. (Luka 22, 55-62)
Dvadeset peti i naredni stihovi osamnaestog poglavlja Jevanđelja po Jovanu kažu: “Šimun (Simon) Petar je ondje stajao i grijao se. Onda mu rekoše, ‘Da nisi i ti od njegovih učenika?’ A on se odreče i reče, ‘Nisam’. Nato će jedan od sluga poglavara svešteničkog, rođak onoga kome je Petar bio odsjekao uho, ‘Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?’ Tada se Petar ponovo odreče, a pijetao odmah zakukurijeka.” (Jovan 18, 25-27) Razumni ljudi vide kontradikcije u ova četiri pripovijedanja.
23 – U trideset šestom stihu dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki hazreti Isa kaže svojim apostolima na dan kada će biti uhvaćen: “A on im reče, ‘Ali sad ko ima kesu neka je uzme!’ Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač.’” (Luka 22, 36) U trideset osmom stihu apostoli su rekli hazreti Isau: “Oni mu rekoše: ‘Gospodine, evo ovdje dva mača!’. A on im reče: ‘Dosta je.’” (Luka 22, 38) A hazreti Isa im reče: “Kad njegovi pratioci vidješe šta će biti, rekoše mu, ‘Gospodine, da udarimo mačem?’ I jedan od njih udari slugu poglavara svešteničkog, i odsiječe mu desno uho. A Isus odgovori, ‘Pustite! Dosta!’ Onda se dotače njegovog uha i izliječi ga.” (Luka 22, 49-51) Međutim, druga tri Jevanđelja u sebi i nemaju i ne spominju događaje kupovine mačeva i izliječenja odsječenog uha.
24 – U pedeset prvom i narednim stihovima dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju se ovako pripovijeda: I gle, jedan od onih što bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu poglavara i odsječe mu uho. Tada mu Isus reče: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega da mi pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?’” (Matej 26, 51-54) S druge strane druga jevanđelja ne sadrže ništa o ovim duhovnim vojnicima - anđelima.
25 – U Jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki piše da je, dok su vodili Isa alejhisselama da ga razapnu, Šimun iz Kirine nosio krst. (Matej 27, 32; Marko 15, 21; Luka 23, 26). Međutim, Jovan kaže u sedamnaestom stihu devetnaestog poglavlja da je lično hazreti Isa nosio krst.
26 – Isa alejhisselama su prema Matejevom i Markovom pisanju vrijeđala dva zločinca koji su trebali da budu zajedno sa njim obješeni. Međutim u Jevanđelju po Luki je jedan od obješenih zločinaca vrijeđao Isa alejhisselama dok ga je drugi ukorio, i zatražio od Isa alejhisselama da ga se sjeti u svom kraljevstvu. (Luka 23, 39-43)
27 – Stvari koje se odnose na Isaovo alejhisselam uskrsnuće se međusobno kose u četiri Jevanđelja. Da ne bi zamarali čitaoca detaljnim nabrajanjima mi ćemo, iz poučnih ciljeva, samo rezimirati kontradiktorne stihove svakog Jevanđelja:
Pedeset sedmi i naredni stihovi dvadeset sedmog poglavlja Jevanđelja po Mateju glase: “Kad nastade veče dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josif (Josip), koji je takođe bio Isusov učenik. On pristupi Pilatu, i zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat naredi da mu dadu tijelo. Kada Josif uze tijelo on ga zavi u čisto platno i položi ga u svoj novi grob koji je bio izdubio u stijeni i dokotrlja veliki kamen na grobna vrata i ode. Tu su bile Marija iz Magdale i druga Marija; sjedile su prema grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave [Subota. Dan Priprave znači dan prije dana počinka (subota, sabat)], skupiše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata i rekoše mu: “Gospodaru sjetili smo se da je ona varalica još za života rekao: ‘Poslije tri dana ustaću (uskrsnuću)’. Zato naredi da mu se čuva grob do trećeg dana da ne bi došli njegovi učenici, ukrali ga, te rekli narodu: ‘Usto (uskrsnuo) je iz mrtvih!’ Pa bi posljednja prevara bila gora od prve.” Reče im Pilat, ‘Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!’ Oni odoše i osiguraše grob, zapečatiše kamen i postaviše stražu.” (Matej 27, 57-66) “Po suboti u svanuće prvog dana nedjelje dođoše Marija iz Magdale (Magdalena, Medždelli Merjem) i druga Marija da pregledaju grob. I gle, zemlja se silno zatrese, jer anđeo Rabbov (Gospodnji) siđe s neba, i pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari, i postadoše kao mrtvi. A anđeo reče ženama: ‘Ne bojte se! Znam da tražite razapetog Isusa! On nije ovdje! Ustao (uskrsnuo) je kako je rekao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao, zatim pođite žurno i recite učenicima njegovim ustao je iz mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti. Eto ja vam kazah’. One odoše žurno s groba sa strahom i s velikom radošću otrčaše da to jave njegovim učenicima. I dok su išle da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: ‘Zdravo!’ One poletiše k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: ‘Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju; i tamo će me vidjeti.’ Dok su one bile na putu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše sa starješinama, pa nakon vijećanja dadoše vojnicima mnogo novaca. I rekoše im: “Recite, ‘Njegovi učenici dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali’. I ako to čuje sudija, mi ćemo ga umiriti i pobrinuti se da vama ništa ne bude.” Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To pričanje se raširilo među židovima - sve do danas. Jedanaest učenika odoše u Galileju u goru gdje im je Isus naredio. Kad ga ugledaše, pokloniše mu se. A neki posumnjaše. Tada im se Isus približi i reče im: ‘Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i učite sve narode krsteći ih u ime Oca i sina i svetoga Duha (Ruh-ul-kudsa). Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio. I evo, ja sam uvijek s vama do kraja svijeta.” (Matej 28, 1-20)
S druge strane u Jevanđelja po Marku u četrdeset drugom i narednim stihovima petnaestog poglavlja, i u šesnaestom poglavlju se to ovako pripovijeda: “A uveče, budući da je bila Priprava, to jest, dan uoči subote, dođe Josif iz Arimateje, istaknuti savjetnik koji i sam iščekivaše carstvo Božije; odvaži se, i uđe Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.” (Marko 15, 42-43) “Kad sazna od kapetana, dade tijelo Josipu. I on kupi platno, i skinu Isusa, zavi ga u platno, i položi ga u grob koji bijaše izduben u kamenu i navali kamen na vrata od groba. A Marija iz Magdale i Marija Josijina (Ja’kubova) majka, su gledale gdje su ga položili.” (Marko 15, 45-47) “Kada prođe subota Marija iz Magdale i Marija Jakovljeva (Ja’kubova) majka i Saloma (Solomija) kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano, s izlaskom sunca, u prvi dan nedjelje dođoše na grob. One su među sobom govorile: ‘Ko će nam odmaći kamen s grobnih vrata’? I kad pogledaše viđeše da je kamen već odmaknut. Bio je zaista veoma velik. I uđoše u grob i spaziše mladića obučena u bijelu dugu haljinu gdje sjedi zdesna. I uplašiše se. A on im reče: ‘Ne plašite se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Ustao je, nije ovdje. Evo mjesta gdje su ga položili. Nego idite i recite njegovim učenicima, i Petru, da pred vama ode u Galileju; tamo ćete ga vidjeti kao što vam je rekao’. A one izađoše i počeše bježati od groba jer ih obuze strah i trepet. I nikome ništa o tom nisu rekle jer su se bojale. Kada Isus ustade (uskrsnu) rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam đavola. Ona ode i to javi onima što su bili s njim, koji su plakali i ridali. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Potom javi se na putu dvojici od njih, u drugom obliku, dok su išli u selo. Ovi odoše i javiše ostalima; i ni njima nisu vjerovali. A najposlije se javi jedanaestorici dok su bili za stolom, i prekori ih zbog njihove nevjere i okorjelosti srca što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli da je ustao. I reče im: ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte Jevanđelje svakome stvorenju. Ko uzvjeruje i pokrsti se, spasiće se, a ko ne uzvjeruje, osudiće se.’” (Marko 16, 1-16) “Pošto im je ovako govorio Rab (Gospodin) uze se na nebo i sjede s Allahove desne strane.” (Marko 16, 19)
U pedesetom i narednim stihovima dvadeset trećeg i dvadeset četvrtog poglavlja Jevanđelja po Luki se to ovako pripovijeda: “I gle, čovjek, po imenu Josif (Jusuf), savjetnik, dobar i pravedan čovjek, (on ne pristade na njihov savjet i na posao) bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, koji i sam očekivaše carstvo Allahovo, pristupi k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko nikad ne bijaše položen. I to bijaše dan priprave (petak), i subota već osvitaše. A žene, koje su takođe bile došle s Isusom iz Galileje, su to pratile i vidjele grob i kako je tijelo položeno. I one se vratiše i pripraviše miomirise i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu (Zakona).” (Luka 23, 50-56) “U prvi dan nedjeljni one dođoše vrlo rano na grob s miomirisima što pripraviše, i neke druge žene s njima i nađoše kamen odmaknut s groba. I uđoše, ali ne nađoše tijelo Isusovo. I dok su se zbunjene čudile, gle, dva čovjeka u blistavim haljinama stadoše pred njih. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, ustao je. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji.’” (Luka 14, 1-6) “Kad se vratiše s groba javiše to sve jedanaestorici i svima ostalima. To su bile Marija iz Magdale, Jovana i Marija Jakovljeva (Ja’kubova) majka i ostale žene koje su bile zajedno s njima to isto rekoše apostolima. Ali njima se te riječi učiniše kao laž i ne vjerovaše im. A Petar ustade i otrča na grob. Nadviri se i vidje same haljine gdje leže, i ode, čudeći seu sebi šta bi. I gle, dvojica od njih su toga istoga dana putovala u selo Emaus, koje je udaljeno od Jerusalima šezdeset potkrališta. I oni su razgovarali među sobom o svim tim događajima. I dok su oni tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima. Ali njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati. On ih zapita: ‘Kakav je to razgovor koji vodite među sobom na putu, i što ste neveseli?’ A jedan, po imenu Kleopa (Kleofa), mu odgovori i reče: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu i nisi čuo šta se u njemu dogodilo ovih dana? upita ih. A on će: ‘Šta to?’ A oni mu rekoše: ‘Pa ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom: kako ga naši glavari sveštenički i knezovi predadoše te se osudi na smrt, i razapeše ga? A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izraela. Ali osim svega toga već je treći dan kako se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od našijeh, koje su bile rano na grobu. Ali nisu našle njegova tijela pa dođoše i rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je živ. Neki su od naših otišli na grob te su našli onako kako su rekle žene ali njega nisu vidjeli.’ A on im reče: ‘O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što su proroci govorili. Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi i da uđe u svoju slavu?’ I počevši od Mojsija i od sviju Poslanika kazivaše im ono što se u svim Pismima odnosi na njega. Oni se približiše selu u koje su išli, a on kao da htjede dalje. Ali ga oni ustavljahu govoreći: ‘Ostani s nama jer zamalo će veče i dan je na izmaku.’ I uđe s njima da noći. I dok je sjedio s njima za stolom, uze hljeb, i blagoslovivši prelomi ga i dade im. Tada im se otvoriše oči i prepoznaše ga. I njega nestade. I oni rekoše jedan drugome: ‘Zar naše srce nije u nama gorjelo dok nam je putem govorio i otkrivao Pisma?’ U isti se čas digoše i vratiše u Jerusalim gdje nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: ‘Zaista Rab ustade i javi se Simonu (Šimunu). I oni pripovijediše što se dogodilo na putu, i kako ga prepoznaše kad prelomi hljeb. Dok su oni još o tom razgovarali, Isus stade među njih i reče: ‘Mir vama!’ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. A on im reče: ‘Šta se plašite? I zašto takve misli ulaze u vaša srca? Vidite ruke moje ruke i noge moje. To sam ja. Opipajte me i vidite. Duh nema tijela ni kostiju kao što vidite da ja imam.’ I kada to reče pokaza im ruke i noge. I dok oni još nisu mogli vjerovati od radosti, i kako su se samo čudili, on ih upita: ‘Imate li ovdje šta za jelo?’ Oni mu pružiše komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima.” (Luka 24, 9-43) [Citirani stihovi izostavljaju priču prijekora i savijet koji im je Isus dao.] “I izvede ih do Betanije (Vitanije) i podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagosiljaše, rastade se od njih, i bi uznesen na nebo.” (Luka 24, 50-51)
S druge strane, trideset prvi i naredni stihovi devetnaestog poglavlja, kao i u kasnijim poglavljima Jevanđelja po Jovanu, se navodi: “Budući da bijaše petak (priprava), da tijela ne bi ostala na krstu u subotu, (jer bijaše velik dan ona subota,) židovi zamoliše Pilata da se razapetima prebiju noge i da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome i drugome koji su s bili razapeti s njim prebiše noge. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, ne prebiše mu noge, nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra i odmah poteče krv i voda.” (Jovan 19, 31-34) “Poslije toga dođe Josif iz Arimateje, koji bijaše učenik Isusov ali kradom od straha židovskoga, i zamoli Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. On onda dođe i uze tijelo Isusovo. A dođe i Nikodim (Nikodem). To je onaj koji je prije dolazio Isusu po noći. On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloja. I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u židova da ukopavaju. A na mjestu gdje je bio razapet bijaše vrt i u vrtu njegov grob u koji još niko ne bijaše položen. Tu dakle, radi židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.” (Jovan 19, 38-42) “U prvi dan nedjelje dođe Marija iz Magdale na grob rano, još dok se ne bijaše rasvanulo, i viđe da je kamen odvaljen s groba. Onda otrča, i dođe k Šimunu Petru i k drugom učeniku koga je Isus posebno volio, i reče im: ‘Uzeli su Rabba (Gospodina) iz groba i ne znamo gdje su ga stavili.’ A Petar i onaj drugi učenik se uputiše i dođoše na grob. Obojica su trčala, ali je drugi učenik brže trčao od Petra, i prije je došao na grob. On se nadviri i viđe haljine gdje leže, ali ipak ne uđe unutra. U to dođe i Šimun Petar za njim, i uđe u grob, i viđe haljine same gdje leže, i peškir koji mu je bio na glavi, ali ne s haljinama već posebno savijen na jednom mjestu. Tada uđe i drugi učenik, onaj što je prvi došao na grob, i viđe i povjerova. Jer oni još ne znađahu Pisma da njemu valja ustati iz mrtvih. Tada se učenici vratiše kući. A Marija je stajala napolju, kod groba, i plakala. I dok je tako plakala, nadviri se nad grob, i viđe dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan kod drugi kod nogu, na mjestu na kom je ležalo Isusovo tijelo. Oni joj rekoše: ‘Ženo! Što plačeš?’ Reče im: ‘Uzeše moga Rabba, i ne znam gdje ga staviše.’ I to rekavši obazre se natrag, i ugleda Isusa gdje stoji ali nije znala da je to Isus. Isus joj reče: ‘Ženo zašto plačeš? Koga tražiš?’ A ona, misleći da je vrtlar, reče: ‘Gospodine! Ako si ga ti uzeo reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.’ Isus joj reče. ‘Marija!’ A ona mu se okrenu i reče na hebrejski ‘Rabbuni!’ što znači učitelju. Isus joj reče: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh ocu, nego idi mojoj braći i javi im: ‘Uzlazim ocu svome i ocu vašem, Allahu svome i Allahu vašem.’ Marija iz Magdale je otišla i javila učenicima: ‘Vidjela sam Rabba i on mi je ovako rekao.’ I uveče toga istoga dana, prvog u nedjelji, dok su učenici u strahu od židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stade u serd njih i reče im: ‘Mir vama!’ Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Rabba. Isus im onda ponovo reče: Mir vama! Kao što je mene posla otac tako i ja šaljem vas.’ I kad im to reče puhnu u njih i reče im: ‘Primite duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.’ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: ‘Vidjeli smo Rabba!’ A on im reče: ‘Dok ne vidim na rukama njegovim rana od klina, i ne stavim svoj prst u rane od klina, i ne stavim ruke svoje u njegova rebra neću vjerovati. I poslije osam dana njegovi učenici opet bijahu unutra, i Toma s njima. Dođe Isus dok su vrata bila zatvorena, stade među njih i reče: ‘Mir vama.’ Zatim reče Tomi: ‘Prinesi svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke. Prinesi ruku i stavi je u moja rebra i ne budi više nevjernik već vjernik.’” (Jovan 20, 1-27) Kasnije prvi, drugi, i treći stih dvadeset prvog poglavlja, govori kako su neki učenici išli lađom u ribe, u Tiverijadskom (Tiberijadskom) moru, i kako te noći nisu ništa ulovili. Onda slijedi četvrti stih: “A kad je došlo jutro, stajao je Isus na obali. Ali učenici nisu znali da je to Isus. Tada im Isus reče: ‘Djeco! Imate li šta za jelo?’ Odgovoriše mu: ‘Nemamo.’ A on im reče: ‘Bacite mrežu s desne strane lađe, i naći ćete.' Baciše oni i već je nisu mogli izvući zbog mnoštva riba. Onda učenik koga je Isus posebno volio reče Petru: ‘Ovo je Rabb.’ Kad je to Šimun (Simon) Petar čuo da je to Rabb navuče na sebe košulju, jer bijaše go, i skoči u more. Drugi učenici dođoše na lađi, jer nisu bili daleko od kopna jedva kojih dvjesta lakata, vukući mrežu s ribom. Kad iziđoše na kopno opaziše naloženu vatru i na njoj pristavljenu ribu i hljeb. Reče im Isus: ‘Donesite ribe što ih sada uloviste.’ Nato se Šimun Petar pope i izvuče na kopno mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. Iako ih je bilo toliko puno mreža se nije poderala.” (Jovan 21, 4-11)
Ovo su četiri različita pripovijedanja. Ona se međusobno jako puno razlikuju. Ova četiri Jevanđelja, koja predstavljaju bazu hrišćanske vjere, su puna kontradiktornih pripovijedanja. Malo pažnje je dovoljno da vidimo kako je jedna pripovijest drukčija od druge. Šta više, često pripovijedanje jednoga se čak i ne nalazi u drugim pripovijedanjima. Kontradikcije i razlike u Jevanđeljima se ne odnose samo na uskrsnuće Isa alejhisselama već takođe, slično tome, i na sve ostale stvari. Ima vrlo mali broj događaja koji su ispričani u sva četiri Jevanđelja. Na primjer, sljedeći događaji se nalaze u samo jednom ili dva Jevanđelja. Druga jevanđelja u sebi nemaju ovih događaja: Isa alejhisselamovo rođenje; Herodovo ubijanje djece; dolazak sveštenika sa Istoka; Odlazak Isa alejhisselama, u svom djetinjstvu, u Egipat; Odbacivanje Isa alejhisselama od strane Nazarećana; Isa alejhisselamovo izlijećenje bolesnog sluge (vojnog) kapetana i proživljenje sudijine mrtve kćerke i naređivanje njegovim apostolima da kupe mačeve; njegovi razni prijekori i pokazivanje ličnim primjerom; njegovo prizivanje, “O moj Allahu, O moj Allahu! Zašto si me napustio?” (“Eli, Eli, lama sabaktani”); njegovo lično nošenje krsta; čekanje stražara na njegovom grobu; njegovo ustajanje (uskrsnuće) iz mrtvih i prikazivanje sebe apostolima u raznim vidovima, kao i još mnogi drugi događaji.
Četvrto jevanđelje, Jevanđelje po Jovanu, je potpuno drukčije od druga tri jevanđelja, i u načinu pripovijedanja i u stilu. Isa alejhisselamovo vrijeđanje njegove majke i pretvaranje vode u vino, koji se spominju u drugom poglavlju; njegov razgovor sa ženom kod bunara, u četvrtom poglavlju; njegovo izliječenje bolesnika kod ribnjaka u Bethezdi (Betlehemu) koji je ležao trideset osam godina u krevetu, u petom poglavlju; njegova prepirka koju je imao sa židovima, o krvi i mesu sina čovječjeg (Mesije), u šestom poglavlju [pedeset drugi i kasniji stihovi]; njegovo suđenje bludnici i razgovor koji je imao sa židovima o postanku i genealogiji Mesije, u osmom poglavlju; njegovo izlijeđenje slijepčevih očiju blatom, koje je napravio miješajući ga sa svojom pljuvačkom i koje je premazao preko slijepčevih očiju i poslao ga da se okupa u Siloamskom bazenu, i razni farisejski pokušaji i njihove prepirke sa Isa alejhisselamom, u devetom poglavlju; početak židovskog kamenovanja Isa alejhisselama i razgovori koje je on vodio sa njima o njegovom uluhijjetu (posjedovanju Allahovih atributa), u desetom poglavlju; njegovo proživljavanje Lazara, u jedanaestom poglavlju; mazanje Isa alejhisselamovih stopala, u dvanaestom poglavlju; njegov razgovor sa Filipom i Judom u četrnaestom poglavlju; interesantna Isa alejhisselamova molitva, u sedamnaestom poglavlju; sljedeći događaji koji su spomenuti u devetnaestom poglavlju: natpis koji mu je stavljen na grudi kada je razapet je bio napisan na čivutskom, grčkom i latinskom i dok su, njegova majka, sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija iz Magdale, stajale kod njegovog križa Isus je vidio svoju majku sa najdražim svojim učenikom i rekao joj: “Ženo! Evo ti sina!” “Zatim reče učeniku, ‘Eto ti matere!’” u dvadeset šestom i dvadeset sedmom stihu; dok je bio na krstu kopljem su mu probodena rebra; krst je podignut napolju; Isa alejhisselam je ustao (uskrsnuo) iz groba i rekao Mariji iz Magdale, “Nemoj me dirati, nisam još uzišao ocu”; njegovo prikazivanje apostolima tri puta na raznim mjestima, i mnoga druga slična pripovijedanja ne postoje u Jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki.
Mnoge stvari koje se nalaze u Jevanđelju po Mateju, Marku i Luki ne postoje u Jevanđelju po Jovanu. Jedan primjer ovoga je i Pričešće ili Poslednja večera (Iša-i Rabbani kurbani), jedan od sakramenata hrišćanske vjere. Ono postoji u druga tri jevanđelja ali ne i u Jevanđelju po Jovanu. [Iša-i Rabbani znači večera. Ono simboliše vjerovanje koje se temelji na pripovijedanju u dvadeset šestom i narednim stihovima Jevanđelja po Mateju, u dvadeset drugom i kasnijim stihovima četrnaestog poglavlja Jevanđelja po Marku, i u devetnaestom stihu dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki: “Dok su jeli, Isus uze hljeb, i blagoslova ga, i razlomi ga, pa ga davaše učenicima, govoreći, uzmite i jedite; ovo je moje tijelo. Zatim uze čašu, i blagoslovi je, i dade im je, govoreći: ‘Pijte iz njega svi! Jer ovo je krv moja, krv novog zavjeta koja se za mnoge proljeva za oprost grijeha.” (Matej 26, 26-28) [U Jevanđelju po Luci ima još jedna dodatna primjedba: “… ovo činite na moju uspomenu.” (Luka 22, 19)] Ovako je nastalo vjerovanje, da, kada sveštenici u crkvama puhnu neku molitvu (dovu) na komad hljeba, on postaje Isa alejhisselamovo tijelo, kada ga raskomadaju Isa alejhisselam je žrtvovan, kada puhnu dovu na vino u posudi ono postaje Isa alejhisselamova krv, i oni, koji jedu zalogaje hljeba, nakon što su ga umočili u vino, će se sjediniti s bogom. Ovo će biti detaljno objašnjeno u devetom poglavlju ove naše knjige.]
Što se tiče Jevanđelja po Mateju, događaji kao što su, Petrovo hodanje po vodi prema Isa alejhisselamu, riba koja u svojim ustima drži novčić, san Pilatove žene, uskrsnuće svih svetaca s Isa alejhisselamovim uskrsnućem, postavljanje stražara kod Isa alejhisselamovog groba, postoje samo u Jevanđelju po Mateju i ni u jednom drugom.
Četiri Jevanđelja ne samo da su međusobno kontradiktorna i oprečna u broju stvari već i svako jevanđelje, takođe, u sebi sadrži i razne nedosljedne stvari. To možemo pokazati sljedećim primjerima:
1 – Kada je Isa alejhisselam poslao dvanaest apostola na njihovu prvu vjersku misiju on im je, u Jevanđelju po Mateju (Matej 10, 5), zabranio da ulaze u paganske i samarijske gradove i da se s njima sastaju. On je u svom propovijedu na planini zabranio svojim učenicima da ne daju svetinje psima, i naredio im je da ne bacaju svoje Jevanđelja pred svinje (Matej 7, 6). Ovo isto Matejevo Jevanđelje u svojim naređenjima naređuje i nešto sasvim suprotno. U osmom i dvadeset prvom poglavlju im je naređeno da umjesto židova pozivaju pagane u hrišćanstvo. On se žali na židove zbog njihovog nevjerstva. U dvadeset četvrtom poglavlju, u četrnaestom i drugim stihovima, je rečeno da kraj svijeta neće doći sve dok Jevanđelje ne bude saopšteno i podučavano svim plemenima i narodima na zemaljskoj kugli. U dvadeset osmom i drugim poglavljima je apostolima naređeno da uvedu jednim krštenjem i bez diskriminacije sve druge narode u hrišćanstvo.
2 – Stihovi koji se odnose na vojnog kapetana koji je došao Isa alejhisselamu [peti i kasniji stihovi osmog poglavlja] i stihovi u petnaestom poglavlju, dvadeset drugi i sljedeći, koji pripovijedaju ženinu priču, su kontradiktorni. Isa alejhisselam je, u osmom poglavlju, pomogao bolesnom slugi paganskog kapetana. S druge strane - u petnaestom poglavlju - iako žena Kananejka sa kojom dolazi u dodir nije paganka, Isa alejhisselam je u početku otvoreno odbija, da bi joj kasnije, kao specijalnu uslugu, pomogao radi njene iskrene molitve.
3 – Na početku sedmog poglavlja Jevanđelja po Jovanu piše: “Potom je Isus obilazio Galileju; jer nije htio ići po Judeji, jer su ga židovi tražili da ga ubiju. Bijaše pak blizu židovski praznik gradnje sjenica. Tada mu rekoše braća njegova: ‘Otiđi odavde te idi u Judeju, da i tvoji učenici vide tvoja djela što ih činiš, jer niko ko želi biti javno poznat ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš takva djela pokaži se svijetu.’ Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Tada im Isus reče: ‘Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme uvijek pogodno. Vas svijet ne može mrziti, a mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega - da su mu djela zla. Vi izađite na ovaj praznik. Ja još neću izaći na ovaj praznik, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.’ To im reče i ostade u Galileji. Ali kad iziđoše njegova braća na praznik, izađe i on, ne javno već potajno.” (Jovan 7, 1-10) Ako kažemo da Jevanđelje po Jovanu nije promijenjeno kako ćemo onda, objasniti pripisivanje ove laži Isa alejhisselamu? [Jer nam ono prvo kaže da on neće ići na praznik a onda tamo odlazi tajno, što bi bila laž. Isa alejhisselam nije lagao, nije nikada mogao imati jednu ovakvu manu.]
4 – Jevanđelje po Mateju ovako pripovijeda Judino samoubistvo u trećem i narednim stihovima dvadeset sedmog poglavlja: “Kada Juda, njegov izdajnik, viđe da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka svešteničkim poglavarima i starješinama: Govoreći: ‘Ja pogriješih što izdadoh nevinu krv!’ Odgovoriše mu: ‘Što se to nas tiče? To je tvoja stvar.’ On tada baci srebrnjake u hram, i ode, i objesi se. Poglavari sveštenički uzeše srebrnjake i rekoše: Ne valja ih stavljati u hramsku blagajnu, jer su krvarina.’ Nego se dogovoriše i za njih kupiše lončarevu njivu za groblje gostima. Zato se ona njiva i dan danas zove ‘Krvna njiva.’” (Matej 27, 3-8)
Međutim, u osamnaestom stihu prvog poglavlja Knjige Djela Apostolskih Luka ovako pripovijeda od Petra: “On je, dakle, kupio njivu od nepravedne plate; pa se strmoglavio, i raspuče po sredini, i sva mu se utroba razlila. To postade svim Jeruzalemcima poznato da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama (Hakeldama), što znači ‘Krvna njiva’” (Djela Apostolska 1, 18-19)
Prvo: Juda se prema Matejevom pripovijedanju pokajao. On je vratio srebrnjake koje je od njih uzeo, za koje su oni onda kupili njivu. Prema Lukinom pripovijedanju je on (Juda) lično kupio njivu.
Drugo: Juda se po Matejevom pripovijedanju objesio. Po Lukinom pripovijedanju on se “strmoglavio, i raspuk’o po sredini tako da mu se sva utroba razlila.”
5 – U drugom stihu drugog poglavlja Prve Jovanove poslanice piše: “On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe cijeloga svijeta.” (Prva Jovanova poslanica 2, 2) To znači da je samo Isa alejhisselam bezgrešan i da je samo on spasitelj svih griješnika.
S druge strane, osamnaesti stih, dvadeset prvog poglavlja Mudrih izreka, glasi: “Zao čovjek je otkup za pravednog, a grešnik za čestitog.” (Mudre izreke 21, 18) Prema tome, grešnik će biti žrtvovan za nevinog a licemjer za pravdoljubivog. [Ovaj citat se kosi sa Jovanovim pisanjem.]
6 – U osamnaestom i devetnaestom stihu sedmog poglavlja Pisma Hebrejima piše: “Tim se ukida prijašnja zapovijed, zbog njezine nemoći i beskorisnosti jer Zakon nije ništa učinio savršenim, a uvođenje bolje nade jeste, koja nas približuje bogu.” (Poslanica Hebrejima 7, 18-19) U sedmom stihu osmog poglavlja piše: “Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.” (Poslanica Hebrejima 8, 7) Pa ipak, Isa alejhisselam kaže u sedamnaestom stihu petog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “Nemojte misliti da sam ja došao da ukinem Zakon ili Poslanike. Nisam došao da ih ukinem, već ispunim.” (Matej 5, 17)
7 – Isa alejhisselam kaže Petru u osamnaestom i devetnaestom stihu šesnaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “A i ja tebi kažem: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskog, i što god svežeš na zemlji biće svezano i na nebesima, i što god odriješiš na zemlji biće odriješeno i na nebesima.” (Matej 16, 18-19) Međutim, u istom poglavlju piše, počevši od dvadeset prvog stiha: Otada Isus poče otkrivati svojim učenicima da mora ići u Jerusalem gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, svešteničkih poglavara i pisara i da će biti ubijen i da će na dan treći ustati iz mrtvih. Onda ga Petar uze na stranu i poče odvraćati, govoreći: ‘Gluho i daleko bilo, ja Rabb (Gospodine). Tebi se to ne smije dogoditi.’ Ali se Isus okrenu i reče Petru: ‘Idi mi s očiju, sotono! Ti si mi uvreda jer ti nije na pameti što je božije, već što je ljudsko!” (Matej 16, 21-23) Opet smo u trideset četvrtom stihu dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju izvješteni da je Isa predskazao za Petra, “Reče mu Isus: Zaista, kažem ti, noćas češ me se odreći tri puta prije nego što pijetao zakukurijeće,” (Matej 26, 34) a Petar se zaklinje u trideset petom stihu istog poglavlja da ga nikad neće izdati. U dvadeset šestom poglavlju Jevanđelja po Mateju, od šezdeset devetog do sedamdeset petog stiha, smo izvješteni da je Petar zaboravio na ovo svoje obećanje i da se zaklinjao i preklinjao da on ne zna Isa alejhisselama i da ga se je tri puta odrekao. Slično ovom, Isa alejhisselam u šesnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju hvali Petra i dodaje da će Allah dželle-šanuhu oprostiti kome god on oprosti (Matej 16, 19). Međutim, on ga u dvadeset trećem stihu dvadesetog poglavlja (Matej 20, 23) odbacuje i naziva “šejtanom” (sotonom, đavolom), dok u dvadeset šestom poglavlju proriče da će ga se on (Petar) odreći. Hrišćani vjeruju da je Isa alejhisselam [haša (da nas Allahu teala zaštiti takvog vjerovanja)] bog. Može li se bog izjednačiti sa ovakvim greškama? Papa koji danas živi u Rimu predstavlja upravo ovog Petra i tako preuzima ulogu univerzalnog monarha (aleme sultana), kojem je zemaljska kugla zavještena i stavljena na raspolaganje. Neki ljudi koji vjeruju u papu, kao takvog, sanjare da će otići u Džennet.
8 – Opet, kada uporedimo epizode koje pripovijedaju o Pričešću [Poslednjoj večeri], u dvadeset šestom stihu dvadeset šestog poglavlja po Mateju, devetnaestom i dvadesetom stihu dvadeset drugog poglavlja po Luki, i dvadeset drugom i dvadeset trećem stihu četrnaestog poglavlja po Marku, vidjećemo da je ono, po jednom, prije noćne molitve (jacije) a po drugom nakon noćne molitve i da sva tri jevanđelja kažu da je na stolu bilo vina. U šestom poglavlju Jevanđelja po Jovanu se takozvani događaj odigrao samo sa hljebom; vino čak nije ni spomenuto.
Pa ipak, Pričešće, jedno od dogmatičnih i praktičnih principa hrišćanstva, je vjerovanje da je hljeb Isa alejhisselamovo tijelo i da je vino njegova krv. Jovan, koji je malo oprezniji i pažljiviji od drugih, po pitanju ovih stvari vjerovanja (i’tikada) čak ni ne spominje vino. Ovo nam jasno pokazuje da je ova njihova dogma samo jedno obično praznovjerje.
______________
Hazreti imami Rabbani kaže u 275. pismu prvog toma njegove knjige Mektubat:
“... Tvoje dobijanje ovoga ni’meta potiče od podučavanja islamskog znanja i širenja fikhskih propisa. Bid’ati su se svuda raširili, džahilijet se udomaćio. Allah dželle-šanuhu te je obasuo Svojim dobročinstvom i dao ti je ljubav prema onima koje On voli. On ti je dao da budeš posrednik (vesile) širenja islama. Prema tome, nastoj da što više možeš
U današnjim jevanđeljima ima bezbroj grešaka, kontradikcija i interpolacija. U knjizi Izhar-ul-hak su mnoge od njih objašnjene. Po ovom pitanju takođe postoje obimni i detaljni podaci i u knjigama koje su napisali, i još uvijek pišu i objavljuju njemački orijentalisti, kao što su Joizer, Davis, Miel, Kepler, Maće, Bred Schneider, Griesbach Huge, Lesinag, Herder, Straus, Haus, Tobian, Thyl, Carl Butter, i mnogi drugi. Ovdje ćemo spomenuti samo neke od njih.
U Jevanđeljima po Mateju i Luki ima velikih razlika u odnosu na Isaove (Isusove) sallallahu ala Nebijjina ve alejhi ve sellem pretke.
U Jevanđelju po Mateju su navedena sljedeća imena, kao preci Isa alejhisselama: Abraham (Ibrahim), Izak (Ishak), Jakov (Ja’kub), Juda (Jehuda), Fares (Faris), Esrom (Harson), Aram (Iram), Aminadab (Aminabad), Naason (Nahšon), Salmon, Booz (Buaz), Obed (Obid), Jesej (Jesse), David (Davud), Salomon (Sulejman), Roboama (Rehobeam), Abija, Asa, Jozafat (Jehašafat), Joram, Ozija (Uzzija), Joatama (Jotam), Ahaz, Ezkija (Hazkija), Manasija (Manesse), Amon, Jozija (Jošija), Jehonija (Jekonija), Salatiel (Šaltoil) [Evo, opet, kao i u Jevanđelju po Luki, Salatiel (Šaltoil) je predstavljen kao Zorobabelov otac što nije istina.], Zorobabel (Zerubabel), Abijud (Abihud), Elijakim (Eljakim), Azor, Sadok, Ahim, Elijud (Elliud), Eleazar (Eliazer), Matan (Mattan), Jakov (Ja’kub), Josipa muža Marije (Jusuf Merjemin muž). (Matej 1, 1-16)
Međutim, u dvadeset trećem i narednim stihovima trećeg poglavlja Jevanđelja po Luki su napisana sljedeća imena: Tare (Taruh), Abraham (Ibrahim), Izak (Ishak), Jakov (Ja’kub), Juda (Jehuda), Fares (Faris), Esrom (Hasron), Aram (Iram), Aminadab (Aminabad), Naason (Nahšon), Salin (Salmon), Booz (Buaz), Obed (Obid), Jesej (Jesse), David (Davud), Natan, Matata (Mattasa), Menin (Minan), Melej (Milja), Elijakim (Eljakim), Jonam (Jonan), Josip (Jusuf), Juda (Jehuda), Simeon (Sem’un), Levi (Lavi), Matat (Metsad), Jorim (Jorim), Eliezer (Eliazar), Isus (Juša), Her (Ejr), Elmadam (Elmodam), Kozam (Kosam), Adi (Addi), Melki, Nerij (Nejri), Salatiel (Šaltoil), Zorobabel (Zerubabel), Reza (Risa), Joanan (Juhanna), Joda (Jehuda), Josek (Jusuf), Semejev (Šemi), Matatija (Mattasija), Maat (Mahat), Nagaj (Nadžaj), Hesli, Nahum, Amos, Matatij (Metasija), Josip (Jusuf), Janej (Janna), Melki, Levi (Lavi), Matat (Metsat), Heli, Josip (Jusuf Merjemin/Marijin muž). (Luka 3, 23-34).
1 -- Po Mateju je Josip (Jusuf), za kog je rečeno da je Isa alejhisselamov otac, Jakovljev (Ja’kubov) sin. On je prema Luki Helijev sin. Matej je bio vrlo blizak Isau alejhisselam. Međutim, Luka je Petrov učenik. Oni bi trebali biti ljudi koji uče i posmatraju one koji su im bliski. Oni čak nisu u stanju ni da ispravno pronađu, ispitaju, i zapišu, ime osobe za koju tvrde da je Isa alejhisselamov djed. Ko bi im onda na svijetu vjerovao njihova druga pripovijedanja?
2 -- Po Mateju je Sulejman (Solomon) alejhisselam Davudov (Davidov) alejhisselam sin. Ali on po Luci nije Davudov alejhisselam sin. Po Luci je Natan Davudov alejhisselam sin.
3 -- Matej kaže da je Salatiel Jehonijev sin. Međutim Luka kaže da je on Nejrijev sin. U Mateju je Abihud Zerobabelov (Zorovaveljov) sin. Luka kaže da je njegov sin Reza. Isto je zapanjujuće i to što u devetnaestom stihu trećeg poglavlja Prve knjige Ljetopisa (Ahbar-i ejjam sefer-i ula) piše da su Mešullam (Mesulam) i Hananje (Hananija) Zerobabelovi sinovi. [Prvi Ljetopisi 3, 19] Tamo se čak Abihud i Reza ni ne spominju.
4 -- Po sedamnaestom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju - od Ibrahima (Abrahama) alejhisselam do Jusufa Nedždžara (Josipa stolara, drvodjelje) - postoje četrdeset dvije generacije Isaovih alejhisselam djedova. Međutim, nabrojano je samo četrdeset imena. Po Lukinom ih nabrajanju, s druge strane, ih ima pedeset i pet.
Hrišćanski učenjaci su po ovom pitanju ostali potpuno zbunjeni i zabezéknuti. Neki od njih su to probali objasniti na način koji niko ko ima zdrav razum ne bi mogao prihvatiti. Iz tog razloga su učenjaci kao što su Eckhart, Keiser, Haisee, Ghabuth, Wither, Fursen, i drugi, priznali činjenicu i rekli, “Ova Jevanđelja u sebi sadrže puno kontradikcijatornih stvari koje se odnose na njihova značenje.” To je tačno. Jer, nedosljednosti i greške nisu samo u tom pogledu već i u drugim stvarima.
Isa alejhisselam je došao na ovaj svijet bez oca. Međutim, iako ga židovi kleveću i nazivaju [haša!] dijetetom bluda (veled-i zina). Hrišćani mu daju oca i kažu da mu je Jusuf (Josip, Josif) bio otac, iako mu on nije bio otac. To je jedna zapanjujuća indolencija (gaflet) i paradoks. Ajeti Kur’ani kerima koji se odnose na Isa alejhisselama upotrebljavaju izraze kao što su, “Isa ibni Merjem, to jest Isa Merjemin sin.” U Kur’ani kerimu je jasno rečeno da Isa alejhisselam nije imao oca.
5 -- U dvadeset drugom i dvadeset trećem stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše: “A sve je to bilo da se izvrši što je Rabb rekao preko Poslanika koji govori, evo, Djevica će zatrudnjeti i rodiće sina, i daće mu ime Emanuel, što znači Allah je s nama.” (Matej 1, 22-23) Prema hrišćanskim sveštenicima riječ “Poslanik” u ovom stihu podrazumijeva Išaju (Izaiju) alejhisselam. Oni, kao dokaz za to, navode četrnaesti stih sedmog poglavlja Izaije, koji glasi, “Zato, sam će vam Rabb (Gospodin) dati znak: Evo, začeće djevojka i roditi sina, i daće mu ime Emanuel!” (Izaija 7, 14) Rahmetullah Efendija ovo detaljno objašnjava u svojoj knjizi Izhar-ul-hak. On kaže da je ovo iz tri razloga pogrešan zaključak:
Prvo: Riječ, koju su prevodioci jevanđelja i prevodioci knjige Izaija preveli kao azra (djevica), je ilmetun. Ona je ženski rod od riječi ilm (znanje). Prema židovskim učenjacima ova riječ označava “mladu ženu”. Oni kažu da je ova ista riječ isto tako upotrijebljena i za “udatu ženu” bez obzira bila ona djevica ili ne i u tridesetom poglavlju Solomonovih izreka (Sifr-ul-emsal). Tri grčke verzije knjige Izaija koje su preveli Ikola, Thedusjen, i Semkis objašnjavaju ovu riječ kao “mlada žena”. Ovi prijevodi su prema hrišćanskim sveštenicima jako stari. Pripovijeda se da je prvi preveden 129. godine, drugi 175. godine, a treći 200. godine. Rani hrišćani su sve ove prijevode toplo prihvatili a naročito onaj Thedusejnov. Prema tome, izgleda da, prema jevrejskim učenjacima i tumačima ovih prijevoda, riječ koji je Matej upotrijebio nije tačna. Fery, u svom govoru o hebrejskom leksikonu, u knjizi koja je popularna i prihvaćena među protestantskim sveštenicima kaže da ova riječ, to jest riječ azra, znači “mlada žena”. Oni (protestanti) kažu da ova riječ, po ovom objašnjenju, ima dvojno značenje. Međutim jevreji, čiji je ovo maternji jezik, su kao odgovor na ovakvo svešteničko objašnjenje rekli da, kao prvo, Matejeva riječ nije ispravna, a kao drugo, dati riječi azra značenje “djevica” - koje se protivi i koje je suprotno ranijim prijevodima jevrejskih tumačenja - zahtijeva čvrst dokaz. Sveštenik koji je napisao knjigu Mizan-ul hak kaže, u njegovoj knjizi pod naslovom Hall-ul eškal, da je značenje riječi sigurno azra. On nije u pravu. Dva dokaza koja smo gore naveli su dovoljna da ga opovrgnu.
Drugo: Dvadeseti stih prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju glasi: “Ali kad on tako u sebi pomisli, pojavi mu se u snu anđeo Rabbov i reče mu: ‘Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati da uzmeš sebi Mariju, ženu svoju; jer je ono što se u njoj začelo je od Duha svetoga.’” (Matej 1, 20) “I ne znađaše za nju dok ne rodi sina prvorođenca. I nadjenu mu ime Isus.” (Matej 1, 25)
S druge strane, u prvom poglavlju po Luki se kaže da je hazreti Merjem (Marija) sobom vidjela meleka (anđela) Džebraila alejhisselam. Prema trideset prvom stihu istog poglavlja melek je rekao hazreti Merjem: “I evo, ti ćeš zatrudnjeti i roditi sina kome ćeš dati ime Isus.” (Luka 1, 31)
Matej nam kaže da se melek pokazao Josipu u snu, a Luka, da ga je hazreti Merjem vidjela na jávi.
Šta više, u dvadeset trećem stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše: “Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina i daće mu ime Emanuel, …” (Matej 1, 23) Ovaj stih je istovremeno i četrnaesti stih knjige Izaija. Ovo nije tačno. Jer, Isa alejhisselam nije nikada rekao da je njegovo ime Emanuel.
Treće: Sljedeća epizoda sprečava davanje imena Emanuel Isa alejhisselamu. Kada su Rason, aramski vladar, i Pekah (Fakah), izraelski vladar, sastavili u Jerusalemu svoje vojske sa ciljem da se bore protiv judejskog vladara, njihov savez je alarmirao Ahaza bin Jusana. Dženab-i Hak (Allah dželle-šanuhu) je poslao objavu (vahj) Izaiji (Išaji) alejhisselam da smiri Ahaza. Izaija alejhisselam je obradovao Ahaza veselim vijestima: “O Ahazu! Nemoj se plašiti! Oni tebe neće pobijediti. Njihovi suvereniteti će uskoro biti uništeni i oni će nestati.” On je takođe rekao i predznake (alamete) koji će se desiti: “Mlada žena će zatrudnjeti i rodiće sina. Prije nego što ovaj dječak mogne razlikovati dobro od zla ova dva carstva će biti uništena.” Pekino carstvo je uništeno na dvadeset prvu godini od ovih vijesti. Onda, ovaj dječak je morao biti rođen prije nestanka Pekinog carstva. S druge strane, rođenje Isa alejhisselama je bilo sedam stotina dvadeset i jednu godinu poslije nestanka Pekine države. Prema tome, ehli kitab (hrišćani i jevreji) se ne slažu po pitanju istinitosti ovog pripovijedanja. Neki hrišćanski sveštenici i Bens [Dr. George Benson], doktor istorije, su rekli da je “mlada žena”, na koju je Izaija alejhisselam mislio, bila njegova žena i da je on prema tome rekao propovjed. Ovo objašnjenje izgleda najprihvatljivije i najvjerodostojnije.
6 -- U drugom poglavlju Jevanđelja po Mateju se kaže da je Josip (Jusuf-un-Nedždžar), iz straha od Heroda, uzeo Merjem i Isa alejhisselama i odveo ih u Egipat. Petnaesti stih drugog poglavlja glasi ovako: “I bi tamo do smrti Irodove (Herodove) - da se ispuni što je Rabb rekao, preko Poslanika, ‘Iz Egipta pozvah sina svoga’. (Matej 2, 15) Poslanik na kog se ovdje misli je Hošea (Juša’). Autor ovog Jevanđelja po Mateju nas upućuje na prvi stih jedanaestog poglavlja knjige Hošea u Starom Zavjetu. To nije tačno jer ovaj stih nema veze sa Isa alejhisselamom. Ispravan oblik ovog stiha se nalazi u arapskom prijevodu koji je štampan 1226/1811. g.n.e. On ovako glasi: “Ja sam volio Israila od njegovog djetinjstva i pozvao sam njegovu djecu iz Egipta.” Ovaj stih je znak Allahovog dželle-šanuhu dobročinstva (ihsana) koje je u vrijeme Musa alejhisselama dodijeljeno Izraelcima. Autor knjige Jevanđelja po Mateju je promijenio ovaj stih Starog zavjeta. On je, umjesto trećeg lica “njegov”, upotrijebio prvo lice jednine zamjenice “moj” i zamijenio množinu “djeca” jedninom “sin” (ibn). Autori arapske verzije, koja je izdata 1260/1844. g.n.e., su, slijedeći njegov primjer, napravili [namjerne] promjene [te su tako u potpunosti promijenili značenje]. Međutim, kada pročitamo stihove koji iza njih slijede, razlog za mijenjanje nam postaje jasan. U stvari, sljedeći stih jedanaestog poglavlja knjige Hošea glasi: “Kako su ih zvali, oni su se od njih sve više okretali. Oni su baalima [idolima plemena Ilijasa alejhisselam - Idoli koje je narod obožavao u vrijeme Iljasa (Ilije) alejhisselam] žrtve žrtvovali, ...” (Hošea 11, 2) Ovo ne može biti slučaj sa hazreti Isaom niti sa židovima, Isa alejhisselamovim savremenicima, niti čak ni sa židovima koji su živjeli pet stotina godina prije Isa alejhisselamovog rođenja. Jer, u istoriji je jasno napisano da su židovi - pet stotina trideset šest godina prije Isa alejhisselamovog rođenja, to jest nakon njihovog spasa od ropstva u Babilu - odustali od obožavanja idola, i u pokajanju napustili obožavanje idola. Jasno je zapisano da oni poslije toga nisu obožavali idole.
7 – U devetnaestom i narednim stihovima drugog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše, “Ali, kada Herod (Irud) umrije, gle, anđeo se Rabbov ukaza u snu Josipu (Josifu) u Egiptu. ‘Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku i idi u zemlju Izraelsku jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete.’ I on ustade, i uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju Izraelsku. Ali kad sazna da u Judeji vlada Arhelaj, namjesto svoga oca Heroda, poboja se ići onamo pa, pošto primi u snu zapovijest, ode u krajeve galilejske. I došavši onamo, nastani se u gradu koji se zove Nazaret, da bi se ispunilo ono što je rečeno po prorocima, zvaće se Nazarećanin. (Matej 2, 19-23) Ni ovo, takođe, nije tačno. Nijedna knjiga koju je donijeo Pejgamber nije ovako kazala. Jevreji ovo potpuno odbacuju, i kažu, da je to jedna laž i kleveta. [U stvari jevreji ne vjeruju da je ijedan Pejgamber živio u Galileji, da i ne govorimo o Nazaretu. Pedeset drugi stih sedmog poglavlja Jevanđelja po Jovanu to jasno izražava, “Odgovoriše mu: ‘Da nisi i ti iz Galileje? Ispitaj, pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne dolazi nikakav prorok!” (Jovan 7, 52) Ovaj Jovanov stih kontradiktira Matejevom stihu koji smo prethodno naveli.] Ako hrišćanski sveštenici imaju po ovom pitanju ikakav drugi podatak oni bi ga onda trebali reći.
8 – Kako piše na početku četvrtog poglavlja Jevanđelja po Mateju šejtan (sotona, đavo) je htio da iskuša Isa alejhisselama. Njega je Duh (Ruh) odnijeo u pustinju. On je postio četrdeset dana i četrdeset noći i na kraju ogladnio. Zatim je šejtan odveo Isa alejhisselama u sveti grad, naveo ga da se popne na vrh hrama (na kubbe), i kaže: “Ako si zaista sin božji, skoči dolje, jer je napisano: “Narediće svojim anđelima za tebe da te nose na rukama.” (Matej 4, 6) Isa alejhisselam je odgovorio šejtanu, “Ne kušaj Rabba svojega!” (Matej 4, 7) Onda ga je odveo u planine i rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš.” (Matej 4, 9) Isa alejhisselam je odgovorio šejtanu: “Idi od mene, sotono, jer je napisano, Rabbu svojemu se klanjaj i Njemu jedinom služi!” (Matej 4, 10)
U dvanaestom i trinaestom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Marku piše: “I odmah ga Duh odvede u pustinju. I bi ondje u divljini četrdeset dana, i sotona ga kušaše; i bi sa zvjerinjem; i anđeli mu služahu. (Mark 1, 12-13) Ovdje se ne pominju šejtanska iskušavanja i Isaov alejhisselam četrdesetodnevni post.
9 – Šesti i sedmi stih dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kaže, “Dok je Isus boravio u Betaniji (Vitaniji), u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabasternom posudom dragocjene masti te mu je izli na glavu dok je sjedio za trpezom. (Matej 26, 6-7)
Treći stih četrnaestog poglavlja Jevanđelja po Marku kaže: “Kad je Isus u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za trpezom, dođe neka žena s alabasternom kutijom prave vrlo skupocjene nardove masti. Razbi kutiju i poli ga po glavi.” (Marko 14, 3)
Kako piše u trideset šestom, trideset sedmom i trideset osmom stihu sedmog poglavlja Jevanđelja po Luki: “Jedan od fariseja ga je molio da on kod njega jede. I on uđe u farisejevu kuću i sjede za trpezu. I, gle, žena u gradu, koja bijaše grešnica, kada je doznala da je Isus za trpezom u farisejevoj kući, donese sa sobom alabasternu kutiju s mašću, i stade iza njega kod njegovih nogu plačući, i poče mu suzama prati noge, i otirati ih svojom kosom, i ljubiti njegove noge, i mazati ih masnoćom.” (Luka 7, 36-38) “A njoj reče: ‘Oprošteni su ti grijesi.’” (Luka 7, 48)
S druge strane, ovaj isti događaj se ovako pripovijeda u dvanaestom poglavlju Jevanđelja po Jovanu: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus podiže od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj je Marta posluživala. Lazar bijaše jedan od onih što su s Isusom sjedili za trpezom. Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih otr svojom kosom. Kuća se napuni mirisom pomasti. (Jovan 12, 1-3) [Kako vidimo isti događaj je različito prepričan u četiri Jevanđelja.]
10 – U devetnaestom, dvadesetom i dvadeset prvom stihu prvog poglavlja Jevanđelja po Jovanu piše: “I ovo je svjedočanstvo Jovanovo (Jovana Krstitelja, Jahjino), kad mu židovi iz Jerusalema poslaše neke sveštenike i levite da ga upitaju, Ko si ti? I on prizna; ne zanijeka, nego priznade, Ja nisam Hrist. I upitaše ga, Pa onda ko si? Jesi li Ilija? I on reče, Nisam. Jesi li prorok? I on (Jahja, Jovan Krstitelj) odgovori, Ne. (Jovan 1, 19-21)
S druge strane, prema četrnaestom stihu jedanaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju, Isa alejhisselam je pred ljudima kazao o Iliji (Jahji): “I ako hoćete vjerovati, on je Ilija, koji će doći.” (Matej 11, 14) Matej opet piše u desetom, jedanaestom, dvanaestom i trinaestom stihu sedamnaestog poglavlja: “I zapitaše ga njegovi učenici, govoreći, Zašto onda pisari govore da prvo mora doći Ilija? A Isus im odgovori i reče, Ilija će bez sumnje prvo doći, i opet sve na svoje mjesto postaviti Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, i da ga oni nisu prepoznali, nego su s njim postupili kako im se prohtjelo. Slično će takođe od njih patiti i Sin Čovječji. Tada učenici shvatiše da im on govori o Jovanu Krstitelju.” (Matej 17, 10-13) Kako se dade razumjeti iz ovog finalnog pasusa Jahja (Jovan Krstitelj) je obećani i očekivani Ilija. Prema Jovanovom i Matejevom Jevanđelju se izjave o Jahji alejhisselam ne slažu sa onom koju je dao Isa alejhisselam. [Zato što Jahja alejhisselam, u Jevanđelju po Jovanu, kaže da on nije Ilija. Jedan od razloga zašto Jevreji nisu prihvatili Isa alejhisselama je zato što su oni, prije njega, očekivali Ilijin dolazak. Ovdje je navedena kontradikcija jasna kao dan.]
11 – Melek koji, u prvom poglavlju Jevanđelja po Luci, donosi Zekerijjau alejhisselam vesele vijesti o hazreti Jahji nabraja Jahjine kvalitete i kaže u sedamnaestom stihu: “I on će napred doći pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da okrene srca očeva prema djeci, a nepokorne mudrosti pravednika” (Luka 1, 17) Ovaj stih, kojeg pripovijeda Matej, se ne slaže sa stihom kojeg smo gore naveli pošto bi bilo paradoksalno da Jahja bude oboje, i da bude Ilija i da ima Ilijine mudrost i vrline.
12 – Dvadeset četvrti, dvadeset peti i dvadeset šesti stih četvrtog poglavlja po Luci glasi: “I on reče, ‘Zaista vam kažem, nijedan Poslanik nije priznat u svom zavičaju. Ali, ja vam govorim o istini, u vrijeme Ilijino u Izraelu bijahu mnoge udovice, kad se nebo zatvori na tri godine i šest mjeseci, te po svoj zemlji zavlada velika glad. I ni jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija osim udovici u Sarepti (Sarfati) sidonskoj.’” (Luka 4, 24-26) Pošto se ovaj događaj nije desio u vrijeme Jahje alejhisselama, njegovo se prepričavanje, očigledno, ne slaže sa Matejovim pripovijedanjem. [Jer u Jevanđelje po Mateju se iznosi da je Jahja alejhisselam živio u vrijeme Isa alejhisselama i da je on bio Ilija. S druge strane događaj, u kom je nebo bilo tri godine i šest mjeseci zatvoreno - suprotno pripovijedanju koje se nalazi u Lukinom Jevanđelju - se nije desio u vrijeme Isa alejhisselama i Jahje (Jovana Krstitelja) - koji je predstavljen kao Ilija.]
13 – Pedeset treći i pedeset četvrti stih devetog poglavlja Jevanđelja po Luci kaže: “I ne primiše ga, jer vidješe da ide u Jerusalim. A kad to vidješe njegovi učenici Jakov (Ja’kub) i Jovan (Ivan, Juhanna), rekoše: ‘Ja Rabb (Gospode), hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?’ kao što je to i Ilija učinio?’” (Luka 9, 53-54) [Riječi, “Kao što je i Ilija učinio” su uzete iz Biblije koju je izdala Novinarska izdavačka kuća Stvarnost - Zagreb, 1968.] Dakle, čak i Isa alejhisselamovi apostoli su znali da da Jahja nije Ilija i da je Ilija živio prije njih. Ovo pripovijedanje se takođe kosi i sa Matejevim pripovijedanjem.
14 – U prvom, drugom i trećem stihu dvadeset prvog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše da je Isa alejhisselam poslao dva svoja apostola u obližnje selo i naredio im da mu donesu magaricu, koja je tamo bila privezana, i njeno magare. Druga Jevanđelja ne spominju magaricu već samo govore o magaretu.
15 – Šesti stih prvog Markovog poglavlja piše da je Jahja (Jovan) jeo skakavce i divlji med. Osamnaesti stih jedanaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju, s druge strane, kaže da Jahja nije ništa ni jeo ni pio. [Njihove izjave su međusobno potpuno suprotne.]
16 – Jevanđelja po Mateju ovako pripovijeda: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu (Jahji) da ga on krsti. Ali Jovan ga odvraćaše, govoreći: ‘Ti mene treba da krstiš, a ti dolaziš meni?’ A Isus mu odgovori i reče: ‘Pusti sada! Jer tako nam dolikuje da ispunimo svaku pravdu!’ Tada mu Jovan popusti. I Isus, kada je bio kršten, odmah iziđe iz vode: I gle! Otvoriše se nebesa i on ugleda Duha Allahovog gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I gle, glas s neba, koji kaže: ‘Ovo je sin moj ljubljeni sa kojim sam jako zadovoljan.’” (Matej 3, 13-17) I opet, drugi i treći stih jedanaestog poglavlja kaže: “A kad Jovan (Jahja) doču u tamnici za Hristova djela (mu’džize), posla dva svoja učenika, i reče mu [Isau], Jesi li ti onaj što će doći [Mesih, Mesija], ili da čekamo drugoga? (Matej 11, 2-3)
Jahja alejhisselam (Jovan) je bio zatvoren u tamnicu, u kojoj je na kraju bio i ubijen. Jovanovo (Jahjino alejhisselam) krštenje Isa alejhisselama se desilo prije njegovog zatvaranja u tamnicu. Po Mateju je Jovan, prije krštenja, znao za Isa alejhisselama. [U trinaestom, četrnaestom i petnaestom stihu trećeg poglavlja, kako smo gore naveli, Jahja alejhisselam traži od Isa alejhisselama da ga on krsti, pa kaže, “Ti treba mene da krstiš.” Međutim, u jedanaestom poglavlju nam se pripovijeda da Jahja alejhisselam nije znao, dok je bio u tamnici, da je Isa alejhisselam Mesija pa je “poslao svoje učenike da se o njemu raspitaju”. U stvari, činjenica je, da je Jovan ostao u tamnici (do kraja svoga života) gdje ga je Herod učinio šehidom. Ova činjenica je takođe izražena i u četrnaestom poglavlju Matejevog Jevanđelja. Prema tome, stihovi iz trećeg i jedanaestog poglavlja se po ovom pitanju ne slažu.]
17 – Ova epizoda je u Jevanđelju po Jovanu ispričana na jedan potpuno drukčiji način. Trideset drugi i trideset treći stih prvog poglavlja kaže: I posvjedoči Jovan, govoreći: “Vidio sam Duha kako silazi s neba kao golub i stade na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla da krstim vodom reče mi: ‘Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetijem (Ruh-ul-kuds).’” (Jovan 1, 32-33) Prema ovom pripovijedanju Jovan nije, prethodno, znao Isa alejhisselama. On je saznao za njega kada je na njega sišao Duh. Ovo pripovijedanje se ne slaže sa trinaestim, četrnaestim i petnaestim stihom prvog poglavlja po Marku koji smo gore naveli.
18 – Isa alejhisselam kaže u trideset prvom stihu petog poglavlja Jevanđelja po Jovanu: “Ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.” (Jovan 5, 31) Isa alejhisselam opet kaže u jedanaestom stihu trećeg poglavlja: “Zaista, zaista kažem ti: govorimo što znamo i svjedočimo za ono što vidjesmo ali svjedočanstva našeg ne primate.” (Jovan 3, 11) Ove dvije izjave su potpuno suprotne.
19 – On kaže u dvadeset sedmom stihu desetog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što vam se šapće na uši, pripovijedajte s krovova.” (Matej 10, 27) On kaže u trećem stihu dvanaestog poglavlja po Luki: “Jer što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što ste u sobama na uho šaptali, pripovijedaće se na krovovima.” (Luka 12, 3) Kako vidimo izjava, koja je izvedena iz istog izvora, je kasnije promijenjena.
20 – Dvadeset prvi i naredni stihovi dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kažu: “Dok su jeli, reče im: ‘Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’ I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: ‘O moj gospodine (efendija), da nisam ja?’ On odgovori: ‘Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.’” “A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: ‘da nisam ja učitelju?’ Reče mu, ‘Ti sam kaza.’” (Matej 26, 21-23, 25)
Dvadeset prvi i naredni stihovi trinaestog poglavlja Jevanđelja po Jovanu kažu: “Rekavši to Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoči i reče: ‘Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!’ Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus posebno volio - bijaše naget prema Isusovim njedrima. Šimun (Simon) Petar mu namignu i reče: ‘Pitaj ko je taj o kome govori?’ Ovaj se nasloni Isusu uz prsa i upita: ‘Gospodine, ko je taj?’ Isus odgovori: ‘To je onaj kome ja dadnem umočen zalogaj.’ I umočivši zalogaj dade ga Judi Šimuna Iskariotskoga. (Jovan 13, 21-26). Razlika u ova dva prepričavanja je očigledna.
21 – Dvadeset šesto poglavlje Jevanđelja po Mateju, kada pripovijeda kako su židovi uhvatili i zatvorili hazreti Isaa, piše sljedeće, počevši od četrdeset osmog stiha: “A njegov izdajnik im dade znak, govoreći, ‘Koga poljubim, taj je, njega držite’. I odmah priđe k Isusu, i reče mu: ‘Zdravo, Učitelju!’ I poljubi ga. A Isus mu reče, ‘Prijatelju, šta češ ti ovdje?’ Oni tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.” (Matej 26, 48-50)
Treći i kasniji stihovi osamnaestog poglavlja po Jovanu pripovijedaju: “Onda Juda, nakon što je uzeo četu ljudi i oficira od svešteničkih poglavara i Fariseja, dođe onamo s fenjerima i bakljama i oružjem. A Isus, znajući sve šta će s njim biti, izađe, i reče im, ‘Koga tražite?’ ‘Isusa Nazarećanina’ odgovoriše mu. Isus im reče, ‘Ja sam’. A s njim stajaše i Juda koji ga je izdao. Onda, čim im reče, ‘Ja sam’, oni se izmakoše natrag i i popadaše na zemlju. Onda ih opet zapita Isus, ‘Koga tražite?’ A oni odgovoriše, ‘Isusa Nazarećanina’. Isus im odgovori, ‘Kazah vam da sam ja’. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu:” (Jovan 18, 3-8) Kontradikcija između ova dva pripovijedanja je očigledna.
22 – U Jevanđeljima ima puno suprotnih pripovijedanja koja se odnose na Petrovo poricanje poznavanja Isa alejhisselama. Šezdeset deveti i kasniji stihovi dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kažu: “Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna cura govoreći, ‘I ti si bio s Isusom Galilejcem’. On to zanijeka pred svima, i reče, ‘Ne znam reče što govoriš’. Dok je odlazio prema vratima, ugleda ga druga djevojka, i reče onima što bijahu ondje, ‘I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom’. On to opet zanijeka s kletvom, ‘Ne znam toga čovjeka’. Malo po tom pristupiše Petru oni što bijahu ondje i rekoše Petru, ‘Zbilja i ti si od njih’, jer te i govor tvoj izdaje. On se tada poče kleti i preklinjati da ne zna tog čovjeka. I odmah zapjeva pijetao. I Petar se sjeti Isusovih riječi koje mu je rekao, ‘Prije nego što pijetao zapjeva ti ćeš me se tri puta odreći’. I iziđe napolje i gorko zaplaka.” (Matej 26, 69-75)
S druge strane u Jevanđelja po Marku u četrnaestom poglavlju se ovako pripovijeda između šezdeset šestog i sedamdeset drugog stiha: “I dok je bio Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja svešteničkog poglavara. I kad viđe Petra gdje se grije pogleda ga i reče mu, ‘I ti si takođe bio s Isusom Nazarećaninom’ A on to zanijeka govoreći, ‘Niti znam niti razumijem šta ti govoriš’. I iziđe napolje u predvorje, a pijetao zapjeva. A kad ga sluškinja opet vidje poče govoriti onim što ondje stajahu, ‘Ovaj je od njih’. A on se opet odricaše. I malo zatim prisutni opet rekoše Petru, ‘Zbilja ti si od njih; jer si Galilejac i govoriš kao i oni’. A on tada stade kleti i preklinjati: ‘Ne znam toga čovjeka o kome govorite!’ I pijetao zapjeva po drugi put. I Petar se sjeti riječi koje mu je rekao Isus, ‘Odreći ćeš me se triput prije nego što pijetao dvaput zapjeva’. I kad se toga sjeti on briznu u plač. (Marko 14, 66-72)
Pedeset i peti i kasniji stihovi dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki ovako pripovijedaju: “A kad oni naložiše nasred dvorišta vatru i sjedoše zajedno, i Petar sjeđaše među njima. Kad ga neka sluškinja viđe gdje sjedi kraj vatre zagleda se u njega i reče, ‘I ovaj je bio s njim’. On ga se odreče govoreći, ‘Ženo ne poznajem ga’. I malo zatim viđe ga neko drugi i reče, ‘I ti si jedan od njih!’ A Petar mu odgovori, ‘Čovječe, nisam!’ Kad prođe oko jedan sat vremena opet neko ustvrdi govoreći, ‘Zbilja je i ovaj bio s njim; jer je Galilejac.’ A Petar reče, ‘Čovječe, ne znam šta govoriš!’ I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. Gospodin se obazre i pogleda u Petra, a Petar se sjeti riječi Gospodinove kako mu ono reče, ‘Prije nego što pijetao zapjeva tri puta odreći ćeš me se.’ I iziđe napolje i gorko zaplaka. (Luka 22, 55-62)
Dvadeset peti i naredni stihovi osamnaestog poglavlja Jevanđelja po Jovanu kažu: “Šimun (Simon) Petar je ondje stajao i grijao se. Onda mu rekoše, ‘Da nisi i ti od njegovih učenika?’ A on se odreče i reče, ‘Nisam’. Nato će jedan od sluga poglavara svešteničkog, rođak onoga kome je Petar bio odsjekao uho, ‘Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?’ Tada se Petar ponovo odreče, a pijetao odmah zakukurijeka.” (Jovan 18, 25-27) Razumni ljudi vide kontradikcije u ova četiri pripovijedanja.
23 – U trideset šestom stihu dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki hazreti Isa kaže svojim apostolima na dan kada će biti uhvaćen: “A on im reče, ‘Ali sad ko ima kesu neka je uzme!’ Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač.’” (Luka 22, 36) U trideset osmom stihu apostoli su rekli hazreti Isau: “Oni mu rekoše: ‘Gospodine, evo ovdje dva mača!’. A on im reče: ‘Dosta je.’” (Luka 22, 38) A hazreti Isa im reče: “Kad njegovi pratioci vidješe šta će biti, rekoše mu, ‘Gospodine, da udarimo mačem?’ I jedan od njih udari slugu poglavara svešteničkog, i odsiječe mu desno uho. A Isus odgovori, ‘Pustite! Dosta!’ Onda se dotače njegovog uha i izliječi ga.” (Luka 22, 49-51) Međutim, druga tri Jevanđelja u sebi i nemaju i ne spominju događaje kupovine mačeva i izliječenja odsječenog uha.
24 – U pedeset prvom i narednim stihovima dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju se ovako pripovijeda: I gle, jedan od onih što bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu poglavara i odsječe mu uho. Tada mu Isus reče: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega da mi pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?’” (Matej 26, 51-54) S druge strane druga jevanđelja ne sadrže ništa o ovim duhovnim vojnicima - anđelima.
25 – U Jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki piše da je, dok su vodili Isa alejhisselama da ga razapnu, Šimun iz Kirine nosio krst. (Matej 27, 32; Marko 15, 21; Luka 23, 26). Međutim, Jovan kaže u sedamnaestom stihu devetnaestog poglavlja da je lično hazreti Isa nosio krst.
26 – Isa alejhisselama su prema Matejevom i Markovom pisanju vrijeđala dva zločinca koji su trebali da budu zajedno sa njim obješeni. Međutim u Jevanđelju po Luki je jedan od obješenih zločinaca vrijeđao Isa alejhisselama dok ga je drugi ukorio, i zatražio od Isa alejhisselama da ga se sjeti u svom kraljevstvu. (Luka 23, 39-43)
27 – Stvari koje se odnose na Isaovo alejhisselam uskrsnuće se međusobno kose u četiri Jevanđelja. Da ne bi zamarali čitaoca detaljnim nabrajanjima mi ćemo, iz poučnih ciljeva, samo rezimirati kontradiktorne stihove svakog Jevanđelja:
Pedeset sedmi i naredni stihovi dvadeset sedmog poglavlja Jevanđelja po Mateju glase: “Kad nastade veče dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josif (Josip), koji je takođe bio Isusov učenik. On pristupi Pilatu, i zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat naredi da mu dadu tijelo. Kada Josif uze tijelo on ga zavi u čisto platno i položi ga u svoj novi grob koji je bio izdubio u stijeni i dokotrlja veliki kamen na grobna vrata i ode. Tu su bile Marija iz Magdale i druga Marija; sjedile su prema grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave [Subota. Dan Priprave znači dan prije dana počinka (subota, sabat)], skupiše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata i rekoše mu: “Gospodaru sjetili smo se da je ona varalica još za života rekao: ‘Poslije tri dana ustaću (uskrsnuću)’. Zato naredi da mu se čuva grob do trećeg dana da ne bi došli njegovi učenici, ukrali ga, te rekli narodu: ‘Usto (uskrsnuo) je iz mrtvih!’ Pa bi posljednja prevara bila gora od prve.” Reče im Pilat, ‘Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!’ Oni odoše i osiguraše grob, zapečatiše kamen i postaviše stražu.” (Matej 27, 57-66) “Po suboti u svanuće prvog dana nedjelje dođoše Marija iz Magdale (Magdalena, Medždelli Merjem) i druga Marija da pregledaju grob. I gle, zemlja se silno zatrese, jer anđeo Rabbov (Gospodnji) siđe s neba, i pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari, i postadoše kao mrtvi. A anđeo reče ženama: ‘Ne bojte se! Znam da tražite razapetog Isusa! On nije ovdje! Ustao (uskrsnuo) je kako je rekao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao, zatim pođite žurno i recite učenicima njegovim ustao je iz mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti. Eto ja vam kazah’. One odoše žurno s groba sa strahom i s velikom radošću otrčaše da to jave njegovim učenicima. I dok su išle da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: ‘Zdravo!’ One poletiše k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: ‘Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju; i tamo će me vidjeti.’ Dok su one bile na putu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše sa starješinama, pa nakon vijećanja dadoše vojnicima mnogo novaca. I rekoše im: “Recite, ‘Njegovi učenici dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali’. I ako to čuje sudija, mi ćemo ga umiriti i pobrinuti se da vama ništa ne bude.” Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To pričanje se raširilo među židovima - sve do danas. Jedanaest učenika odoše u Galileju u goru gdje im je Isus naredio. Kad ga ugledaše, pokloniše mu se. A neki posumnjaše. Tada im se Isus približi i reče im: ‘Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i učite sve narode krsteći ih u ime Oca i sina i svetoga Duha (Ruh-ul-kudsa). Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio. I evo, ja sam uvijek s vama do kraja svijeta.” (Matej 28, 1-20)
S druge strane u Jevanđelja po Marku u četrdeset drugom i narednim stihovima petnaestog poglavlja, i u šesnaestom poglavlju se to ovako pripovijeda: “A uveče, budući da je bila Priprava, to jest, dan uoči subote, dođe Josif iz Arimateje, istaknuti savjetnik koji i sam iščekivaše carstvo Božije; odvaži se, i uđe Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.” (Marko 15, 42-43) “Kad sazna od kapetana, dade tijelo Josipu. I on kupi platno, i skinu Isusa, zavi ga u platno, i položi ga u grob koji bijaše izduben u kamenu i navali kamen na vrata od groba. A Marija iz Magdale i Marija Josijina (Ja’kubova) majka, su gledale gdje su ga položili.” (Marko 15, 45-47) “Kada prođe subota Marija iz Magdale i Marija Jakovljeva (Ja’kubova) majka i Saloma (Solomija) kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano, s izlaskom sunca, u prvi dan nedjelje dođoše na grob. One su među sobom govorile: ‘Ko će nam odmaći kamen s grobnih vrata’? I kad pogledaše viđeše da je kamen već odmaknut. Bio je zaista veoma velik. I uđoše u grob i spaziše mladića obučena u bijelu dugu haljinu gdje sjedi zdesna. I uplašiše se. A on im reče: ‘Ne plašite se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Ustao je, nije ovdje. Evo mjesta gdje su ga položili. Nego idite i recite njegovim učenicima, i Petru, da pred vama ode u Galileju; tamo ćete ga vidjeti kao što vam je rekao’. A one izađoše i počeše bježati od groba jer ih obuze strah i trepet. I nikome ništa o tom nisu rekle jer su se bojale. Kada Isus ustade (uskrsnu) rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam đavola. Ona ode i to javi onima što su bili s njim, koji su plakali i ridali. Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Potom javi se na putu dvojici od njih, u drugom obliku, dok su išli u selo. Ovi odoše i javiše ostalima; i ni njima nisu vjerovali. A najposlije se javi jedanaestorici dok su bili za stolom, i prekori ih zbog njihove nevjere i okorjelosti srca što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli da je ustao. I reče im: ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte Jevanđelje svakome stvorenju. Ko uzvjeruje i pokrsti se, spasiće se, a ko ne uzvjeruje, osudiće se.’” (Marko 16, 1-16) “Pošto im je ovako govorio Rab (Gospodin) uze se na nebo i sjede s Allahove desne strane.” (Marko 16, 19)
U pedesetom i narednim stihovima dvadeset trećeg i dvadeset četvrtog poglavlja Jevanđelja po Luki se to ovako pripovijeda: “I gle, čovjek, po imenu Josif (Jusuf), savjetnik, dobar i pravedan čovjek, (on ne pristade na njihov savjet i na posao) bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, koji i sam očekivaše carstvo Allahovo, pristupi k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko nikad ne bijaše položen. I to bijaše dan priprave (petak), i subota već osvitaše. A žene, koje su takođe bile došle s Isusom iz Galileje, su to pratile i vidjele grob i kako je tijelo položeno. I one se vratiše i pripraviše miomirise i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu (Zakona).” (Luka 23, 50-56) “U prvi dan nedjeljni one dođoše vrlo rano na grob s miomirisima što pripraviše, i neke druge žene s njima i nađoše kamen odmaknut s groba. I uđoše, ali ne nađoše tijelo Isusovo. I dok su se zbunjene čudile, gle, dva čovjeka u blistavim haljinama stadoše pred njih. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, ustao je. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji.’” (Luka 14, 1-6) “Kad se vratiše s groba javiše to sve jedanaestorici i svima ostalima. To su bile Marija iz Magdale, Jovana i Marija Jakovljeva (Ja’kubova) majka i ostale žene koje su bile zajedno s njima to isto rekoše apostolima. Ali njima se te riječi učiniše kao laž i ne vjerovaše im. A Petar ustade i otrča na grob. Nadviri se i vidje same haljine gdje leže, i ode, čudeći seu sebi šta bi. I gle, dvojica od njih su toga istoga dana putovala u selo Emaus, koje je udaljeno od Jerusalima šezdeset potkrališta. I oni su razgovarali među sobom o svim tim događajima. I dok su oni tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima. Ali njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati. On ih zapita: ‘Kakav je to razgovor koji vodite među sobom na putu, i što ste neveseli?’ A jedan, po imenu Kleopa (Kleofa), mu odgovori i reče: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu i nisi čuo šta se u njemu dogodilo ovih dana? upita ih. A on će: ‘Šta to?’ A oni mu rekoše: ‘Pa ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom: kako ga naši glavari sveštenički i knezovi predadoše te se osudi na smrt, i razapeše ga? A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izraela. Ali osim svega toga već je treći dan kako se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od našijeh, koje su bile rano na grobu. Ali nisu našle njegova tijela pa dođoše i rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je živ. Neki su od naših otišli na grob te su našli onako kako su rekle žene ali njega nisu vidjeli.’ A on im reče: ‘O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što su proroci govorili. Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi i da uđe u svoju slavu?’ I počevši od Mojsija i od sviju Poslanika kazivaše im ono što se u svim Pismima odnosi na njega. Oni se približiše selu u koje su išli, a on kao da htjede dalje. Ali ga oni ustavljahu govoreći: ‘Ostani s nama jer zamalo će veče i dan je na izmaku.’ I uđe s njima da noći. I dok je sjedio s njima za stolom, uze hljeb, i blagoslovivši prelomi ga i dade im. Tada im se otvoriše oči i prepoznaše ga. I njega nestade. I oni rekoše jedan drugome: ‘Zar naše srce nije u nama gorjelo dok nam je putem govorio i otkrivao Pisma?’ U isti se čas digoše i vratiše u Jerusalim gdje nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: ‘Zaista Rab ustade i javi se Simonu (Šimunu). I oni pripovijediše što se dogodilo na putu, i kako ga prepoznaše kad prelomi hljeb. Dok su oni još o tom razgovarali, Isus stade među njih i reče: ‘Mir vama!’ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. A on im reče: ‘Šta se plašite? I zašto takve misli ulaze u vaša srca? Vidite ruke moje ruke i noge moje. To sam ja. Opipajte me i vidite. Duh nema tijela ni kostiju kao što vidite da ja imam.’ I kada to reče pokaza im ruke i noge. I dok oni još nisu mogli vjerovati od radosti, i kako su se samo čudili, on ih upita: ‘Imate li ovdje šta za jelo?’ Oni mu pružiše komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima.” (Luka 24, 9-43) [Citirani stihovi izostavljaju priču prijekora i savijet koji im je Isus dao.] “I izvede ih do Betanije (Vitanije) i podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagosiljaše, rastade se od njih, i bi uznesen na nebo.” (Luka 24, 50-51)
S druge strane, trideset prvi i naredni stihovi devetnaestog poglavlja, kao i u kasnijim poglavljima Jevanđelja po Jovanu, se navodi: “Budući da bijaše petak (priprava), da tijela ne bi ostala na krstu u subotu, (jer bijaše velik dan ona subota,) židovi zamoliše Pilata da se razapetima prebiju noge i da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome i drugome koji su s bili razapeti s njim prebiše noge. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, ne prebiše mu noge, nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra i odmah poteče krv i voda.” (Jovan 19, 31-34) “Poslije toga dođe Josif iz Arimateje, koji bijaše učenik Isusov ali kradom od straha židovskoga, i zamoli Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. On onda dođe i uze tijelo Isusovo. A dođe i Nikodim (Nikodem). To je onaj koji je prije dolazio Isusu po noći. On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloja. I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u židova da ukopavaju. A na mjestu gdje je bio razapet bijaše vrt i u vrtu njegov grob u koji još niko ne bijaše položen. Tu dakle, radi židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.” (Jovan 19, 38-42) “U prvi dan nedjelje dođe Marija iz Magdale na grob rano, još dok se ne bijaše rasvanulo, i viđe da je kamen odvaljen s groba. Onda otrča, i dođe k Šimunu Petru i k drugom učeniku koga je Isus posebno volio, i reče im: ‘Uzeli su Rabba (Gospodina) iz groba i ne znamo gdje su ga stavili.’ A Petar i onaj drugi učenik se uputiše i dođoše na grob. Obojica su trčala, ali je drugi učenik brže trčao od Petra, i prije je došao na grob. On se nadviri i viđe haljine gdje leže, ali ipak ne uđe unutra. U to dođe i Šimun Petar za njim, i uđe u grob, i viđe haljine same gdje leže, i peškir koji mu je bio na glavi, ali ne s haljinama već posebno savijen na jednom mjestu. Tada uđe i drugi učenik, onaj što je prvi došao na grob, i viđe i povjerova. Jer oni još ne znađahu Pisma da njemu valja ustati iz mrtvih. Tada se učenici vratiše kući. A Marija je stajala napolju, kod groba, i plakala. I dok je tako plakala, nadviri se nad grob, i viđe dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jedan kod drugi kod nogu, na mjestu na kom je ležalo Isusovo tijelo. Oni joj rekoše: ‘Ženo! Što plačeš?’ Reče im: ‘Uzeše moga Rabba, i ne znam gdje ga staviše.’ I to rekavši obazre se natrag, i ugleda Isusa gdje stoji ali nije znala da je to Isus. Isus joj reče: ‘Ženo zašto plačeš? Koga tražiš?’ A ona, misleći da je vrtlar, reče: ‘Gospodine! Ako si ga ti uzeo reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.’ Isus joj reče. ‘Marija!’ A ona mu se okrenu i reče na hebrejski ‘Rabbuni!’ što znači učitelju. Isus joj reče: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh ocu, nego idi mojoj braći i javi im: ‘Uzlazim ocu svome i ocu vašem, Allahu svome i Allahu vašem.’ Marija iz Magdale je otišla i javila učenicima: ‘Vidjela sam Rabba i on mi je ovako rekao.’ I uveče toga istoga dana, prvog u nedjelji, dok su učenici u strahu od židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stade u serd njih i reče im: ‘Mir vama!’ Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Rabba. Isus im onda ponovo reče: Mir vama! Kao što je mene posla otac tako i ja šaljem vas.’ I kad im to reče puhnu u njih i reče im: ‘Primite duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.’ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: ‘Vidjeli smo Rabba!’ A on im reče: ‘Dok ne vidim na rukama njegovim rana od klina, i ne stavim svoj prst u rane od klina, i ne stavim ruke svoje u njegova rebra neću vjerovati. I poslije osam dana njegovi učenici opet bijahu unutra, i Toma s njima. Dođe Isus dok su vrata bila zatvorena, stade među njih i reče: ‘Mir vama.’ Zatim reče Tomi: ‘Prinesi svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke. Prinesi ruku i stavi je u moja rebra i ne budi više nevjernik već vjernik.’” (Jovan 20, 1-27) Kasnije prvi, drugi, i treći stih dvadeset prvog poglavlja, govori kako su neki učenici išli lađom u ribe, u Tiverijadskom (Tiberijadskom) moru, i kako te noći nisu ništa ulovili. Onda slijedi četvrti stih: “A kad je došlo jutro, stajao je Isus na obali. Ali učenici nisu znali da je to Isus. Tada im Isus reče: ‘Djeco! Imate li šta za jelo?’ Odgovoriše mu: ‘Nemamo.’ A on im reče: ‘Bacite mrežu s desne strane lađe, i naći ćete.' Baciše oni i već je nisu mogli izvući zbog mnoštva riba. Onda učenik koga je Isus posebno volio reče Petru: ‘Ovo je Rabb.’ Kad je to Šimun (Simon) Petar čuo da je to Rabb navuče na sebe košulju, jer bijaše go, i skoči u more. Drugi učenici dođoše na lađi, jer nisu bili daleko od kopna jedva kojih dvjesta lakata, vukući mrežu s ribom. Kad iziđoše na kopno opaziše naloženu vatru i na njoj pristavljenu ribu i hljeb. Reče im Isus: ‘Donesite ribe što ih sada uloviste.’ Nato se Šimun Petar pope i izvuče na kopno mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. Iako ih je bilo toliko puno mreža se nije poderala.” (Jovan 21, 4-11)
Ovo su četiri različita pripovijedanja. Ona se međusobno jako puno razlikuju. Ova četiri Jevanđelja, koja predstavljaju bazu hrišćanske vjere, su puna kontradiktornih pripovijedanja. Malo pažnje je dovoljno da vidimo kako je jedna pripovijest drukčija od druge. Šta više, često pripovijedanje jednoga se čak i ne nalazi u drugim pripovijedanjima. Kontradikcije i razlike u Jevanđeljima se ne odnose samo na uskrsnuće Isa alejhisselama već takođe, slično tome, i na sve ostale stvari. Ima vrlo mali broj događaja koji su ispričani u sva četiri Jevanđelja. Na primjer, sljedeći događaji se nalaze u samo jednom ili dva Jevanđelja. Druga jevanđelja u sebi nemaju ovih događaja: Isa alejhisselamovo rođenje; Herodovo ubijanje djece; dolazak sveštenika sa Istoka; Odlazak Isa alejhisselama, u svom djetinjstvu, u Egipat; Odbacivanje Isa alejhisselama od strane Nazarećana; Isa alejhisselamovo izlijećenje bolesnog sluge (vojnog) kapetana i proživljenje sudijine mrtve kćerke i naređivanje njegovim apostolima da kupe mačeve; njegovi razni prijekori i pokazivanje ličnim primjerom; njegovo prizivanje, “O moj Allahu, O moj Allahu! Zašto si me napustio?” (“Eli, Eli, lama sabaktani”); njegovo lično nošenje krsta; čekanje stražara na njegovom grobu; njegovo ustajanje (uskrsnuće) iz mrtvih i prikazivanje sebe apostolima u raznim vidovima, kao i još mnogi drugi događaji.
Četvrto jevanđelje, Jevanđelje po Jovanu, je potpuno drukčije od druga tri jevanđelja, i u načinu pripovijedanja i u stilu. Isa alejhisselamovo vrijeđanje njegove majke i pretvaranje vode u vino, koji se spominju u drugom poglavlju; njegov razgovor sa ženom kod bunara, u četvrtom poglavlju; njegovo izliječenje bolesnika kod ribnjaka u Bethezdi (Betlehemu) koji je ležao trideset osam godina u krevetu, u petom poglavlju; njegova prepirka koju je imao sa židovima, o krvi i mesu sina čovječjeg (Mesije), u šestom poglavlju [pedeset drugi i kasniji stihovi]; njegovo suđenje bludnici i razgovor koji je imao sa židovima o postanku i genealogiji Mesije, u osmom poglavlju; njegovo izlijeđenje slijepčevih očiju blatom, koje je napravio miješajući ga sa svojom pljuvačkom i koje je premazao preko slijepčevih očiju i poslao ga da se okupa u Siloamskom bazenu, i razni farisejski pokušaji i njihove prepirke sa Isa alejhisselamom, u devetom poglavlju; početak židovskog kamenovanja Isa alejhisselama i razgovori koje je on vodio sa njima o njegovom uluhijjetu (posjedovanju Allahovih atributa), u desetom poglavlju; njegovo proživljavanje Lazara, u jedanaestom poglavlju; mazanje Isa alejhisselamovih stopala, u dvanaestom poglavlju; njegov razgovor sa Filipom i Judom u četrnaestom poglavlju; interesantna Isa alejhisselamova molitva, u sedamnaestom poglavlju; sljedeći događaji koji su spomenuti u devetnaestom poglavlju: natpis koji mu je stavljen na grudi kada je razapet je bio napisan na čivutskom, grčkom i latinskom i dok su, njegova majka, sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija iz Magdale, stajale kod njegovog križa Isus je vidio svoju majku sa najdražim svojim učenikom i rekao joj: “Ženo! Evo ti sina!” “Zatim reče učeniku, ‘Eto ti matere!’” u dvadeset šestom i dvadeset sedmom stihu; dok je bio na krstu kopljem su mu probodena rebra; krst je podignut napolju; Isa alejhisselam je ustao (uskrsnuo) iz groba i rekao Mariji iz Magdale, “Nemoj me dirati, nisam još uzišao ocu”; njegovo prikazivanje apostolima tri puta na raznim mjestima, i mnoga druga slična pripovijedanja ne postoje u Jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki.
Mnoge stvari koje se nalaze u Jevanđelju po Mateju, Marku i Luki ne postoje u Jevanđelju po Jovanu. Jedan primjer ovoga je i Pričešće ili Poslednja večera (Iša-i Rabbani kurbani), jedan od sakramenata hrišćanske vjere. Ono postoji u druga tri jevanđelja ali ne i u Jevanđelju po Jovanu. [Iša-i Rabbani znači večera. Ono simboliše vjerovanje koje se temelji na pripovijedanju u dvadeset šestom i narednim stihovima Jevanđelja po Mateju, u dvadeset drugom i kasnijim stihovima četrnaestog poglavlja Jevanđelja po Marku, i u devetnaestom stihu dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Luki: “Dok su jeli, Isus uze hljeb, i blagoslova ga, i razlomi ga, pa ga davaše učenicima, govoreći, uzmite i jedite; ovo je moje tijelo. Zatim uze čašu, i blagoslovi je, i dade im je, govoreći: ‘Pijte iz njega svi! Jer ovo je krv moja, krv novog zavjeta koja se za mnoge proljeva za oprost grijeha.” (Matej 26, 26-28) [U Jevanđelju po Luci ima još jedna dodatna primjedba: “… ovo činite na moju uspomenu.” (Luka 22, 19)] Ovako je nastalo vjerovanje, da, kada sveštenici u crkvama puhnu neku molitvu (dovu) na komad hljeba, on postaje Isa alejhisselamovo tijelo, kada ga raskomadaju Isa alejhisselam je žrtvovan, kada puhnu dovu na vino u posudi ono postaje Isa alejhisselamova krv, i oni, koji jedu zalogaje hljeba, nakon što su ga umočili u vino, će se sjediniti s bogom. Ovo će biti detaljno objašnjeno u devetom poglavlju ove naše knjige.]
Što se tiče Jevanđelja po Mateju, događaji kao što su, Petrovo hodanje po vodi prema Isa alejhisselamu, riba koja u svojim ustima drži novčić, san Pilatove žene, uskrsnuće svih svetaca s Isa alejhisselamovim uskrsnućem, postavljanje stražara kod Isa alejhisselamovog groba, postoje samo u Jevanđelju po Mateju i ni u jednom drugom.
Četiri Jevanđelja ne samo da su međusobno kontradiktorna i oprečna u broju stvari već i svako jevanđelje, takođe, u sebi sadrži i razne nedosljedne stvari. To možemo pokazati sljedećim primjerima:
1 – Kada je Isa alejhisselam poslao dvanaest apostola na njihovu prvu vjersku misiju on im je, u Jevanđelju po Mateju (Matej 10, 5), zabranio da ulaze u paganske i samarijske gradove i da se s njima sastaju. On je u svom propovijedu na planini zabranio svojim učenicima da ne daju svetinje psima, i naredio im je da ne bacaju svoje Jevanđelja pred svinje (Matej 7, 6). Ovo isto Matejevo Jevanđelje u svojim naređenjima naređuje i nešto sasvim suprotno. U osmom i dvadeset prvom poglavlju im je naređeno da umjesto židova pozivaju pagane u hrišćanstvo. On se žali na židove zbog njihovog nevjerstva. U dvadeset četvrtom poglavlju, u četrnaestom i drugim stihovima, je rečeno da kraj svijeta neće doći sve dok Jevanđelje ne bude saopšteno i podučavano svim plemenima i narodima na zemaljskoj kugli. U dvadeset osmom i drugim poglavljima je apostolima naređeno da uvedu jednim krštenjem i bez diskriminacije sve druge narode u hrišćanstvo.
2 – Stihovi koji se odnose na vojnog kapetana koji je došao Isa alejhisselamu [peti i kasniji stihovi osmog poglavlja] i stihovi u petnaestom poglavlju, dvadeset drugi i sljedeći, koji pripovijedaju ženinu priču, su kontradiktorni. Isa alejhisselam je, u osmom poglavlju, pomogao bolesnom slugi paganskog kapetana. S druge strane - u petnaestom poglavlju - iako žena Kananejka sa kojom dolazi u dodir nije paganka, Isa alejhisselam je u početku otvoreno odbija, da bi joj kasnije, kao specijalnu uslugu, pomogao radi njene iskrene molitve.
3 – Na početku sedmog poglavlja Jevanđelja po Jovanu piše: “Potom je Isus obilazio Galileju; jer nije htio ići po Judeji, jer su ga židovi tražili da ga ubiju. Bijaše pak blizu židovski praznik gradnje sjenica. Tada mu rekoše braća njegova: ‘Otiđi odavde te idi u Judeju, da i tvoji učenici vide tvoja djela što ih činiš, jer niko ko želi biti javno poznat ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš takva djela pokaži se svijetu.’ Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Tada im Isus reče: ‘Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme uvijek pogodno. Vas svijet ne može mrziti, a mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega - da su mu djela zla. Vi izađite na ovaj praznik. Ja još neću izaći na ovaj praznik, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.’ To im reče i ostade u Galileji. Ali kad iziđoše njegova braća na praznik, izađe i on, ne javno već potajno.” (Jovan 7, 1-10) Ako kažemo da Jevanđelje po Jovanu nije promijenjeno kako ćemo onda, objasniti pripisivanje ove laži Isa alejhisselamu? [Jer nam ono prvo kaže da on neće ići na praznik a onda tamo odlazi tajno, što bi bila laž. Isa alejhisselam nije lagao, nije nikada mogao imati jednu ovakvu manu.]
4 – Jevanđelje po Mateju ovako pripovijeda Judino samoubistvo u trećem i narednim stihovima dvadeset sedmog poglavlja: “Kada Juda, njegov izdajnik, viđe da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka svešteničkim poglavarima i starješinama: Govoreći: ‘Ja pogriješih što izdadoh nevinu krv!’ Odgovoriše mu: ‘Što se to nas tiče? To je tvoja stvar.’ On tada baci srebrnjake u hram, i ode, i objesi se. Poglavari sveštenički uzeše srebrnjake i rekoše: Ne valja ih stavljati u hramsku blagajnu, jer su krvarina.’ Nego se dogovoriše i za njih kupiše lončarevu njivu za groblje gostima. Zato se ona njiva i dan danas zove ‘Krvna njiva.’” (Matej 27, 3-8)
Međutim, u osamnaestom stihu prvog poglavlja Knjige Djela Apostolskih Luka ovako pripovijeda od Petra: “On je, dakle, kupio njivu od nepravedne plate; pa se strmoglavio, i raspuče po sredini, i sva mu se utroba razlila. To postade svim Jeruzalemcima poznato da će se ta njiva prozvati njihovim jezikom Akeldama (Hakeldama), što znači ‘Krvna njiva’” (Djela Apostolska 1, 18-19)
Prvo: Juda se prema Matejevom pripovijedanju pokajao. On je vratio srebrnjake koje je od njih uzeo, za koje su oni onda kupili njivu. Prema Lukinom pripovijedanju je on (Juda) lično kupio njivu.
Drugo: Juda se po Matejevom pripovijedanju objesio. Po Lukinom pripovijedanju on se “strmoglavio, i raspuk’o po sredini tako da mu se sva utroba razlila.”
5 – U drugom stihu drugog poglavlja Prve Jovanove poslanice piše: “On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe cijeloga svijeta.” (Prva Jovanova poslanica 2, 2) To znači da je samo Isa alejhisselam bezgrešan i da je samo on spasitelj svih griješnika.
S druge strane, osamnaesti stih, dvadeset prvog poglavlja Mudrih izreka, glasi: “Zao čovjek je otkup za pravednog, a grešnik za čestitog.” (Mudre izreke 21, 18) Prema tome, grešnik će biti žrtvovan za nevinog a licemjer za pravdoljubivog. [Ovaj citat se kosi sa Jovanovim pisanjem.]
6 – U osamnaestom i devetnaestom stihu sedmog poglavlja Pisma Hebrejima piše: “Tim se ukida prijašnja zapovijed, zbog njezine nemoći i beskorisnosti jer Zakon nije ništa učinio savršenim, a uvođenje bolje nade jeste, koja nas približuje bogu.” (Poslanica Hebrejima 7, 18-19) U sedmom stihu osmog poglavlja piše: “Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.” (Poslanica Hebrejima 8, 7) Pa ipak, Isa alejhisselam kaže u sedamnaestom stihu petog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “Nemojte misliti da sam ja došao da ukinem Zakon ili Poslanike. Nisam došao da ih ukinem, već ispunim.” (Matej 5, 17)
7 – Isa alejhisselam kaže Petru u osamnaestom i devetnaestom stihu šesnaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju: “A i ja tebi kažem: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskog, i što god svežeš na zemlji biće svezano i na nebesima, i što god odriješiš na zemlji biće odriješeno i na nebesima.” (Matej 16, 18-19) Međutim, u istom poglavlju piše, počevši od dvadeset prvog stiha: Otada Isus poče otkrivati svojim učenicima da mora ići u Jerusalem gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, svešteničkih poglavara i pisara i da će biti ubijen i da će na dan treći ustati iz mrtvih. Onda ga Petar uze na stranu i poče odvraćati, govoreći: ‘Gluho i daleko bilo, ja Rabb (Gospodine). Tebi se to ne smije dogoditi.’ Ali se Isus okrenu i reče Petru: ‘Idi mi s očiju, sotono! Ti si mi uvreda jer ti nije na pameti što je božije, već što je ljudsko!” (Matej 16, 21-23) Opet smo u trideset četvrtom stihu dvadeset šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju izvješteni da je Isa predskazao za Petra, “Reče mu Isus: Zaista, kažem ti, noćas češ me se odreći tri puta prije nego što pijetao zakukurijeće,” (Matej 26, 34) a Petar se zaklinje u trideset petom stihu istog poglavlja da ga nikad neće izdati. U dvadeset šestom poglavlju Jevanđelja po Mateju, od šezdeset devetog do sedamdeset petog stiha, smo izvješteni da je Petar zaboravio na ovo svoje obećanje i da se zaklinjao i preklinjao da on ne zna Isa alejhisselama i da ga se je tri puta odrekao. Slično ovom, Isa alejhisselam u šesnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju hvali Petra i dodaje da će Allah dželle-šanuhu oprostiti kome god on oprosti (Matej 16, 19). Međutim, on ga u dvadeset trećem stihu dvadesetog poglavlja (Matej 20, 23) odbacuje i naziva “šejtanom” (sotonom, đavolom), dok u dvadeset šestom poglavlju proriče da će ga se on (Petar) odreći. Hrišćani vjeruju da je Isa alejhisselam [haša (da nas Allahu teala zaštiti takvog vjerovanja)] bog. Može li se bog izjednačiti sa ovakvim greškama? Papa koji danas živi u Rimu predstavlja upravo ovog Petra i tako preuzima ulogu univerzalnog monarha (aleme sultana), kojem je zemaljska kugla zavještena i stavljena na raspolaganje. Neki ljudi koji vjeruju u papu, kao takvog, sanjare da će otići u Džennet.
8 – Opet, kada uporedimo epizode koje pripovijedaju o Pričešću [Poslednjoj večeri], u dvadeset šestom stihu dvadeset šestog poglavlja po Mateju, devetnaestom i dvadesetom stihu dvadeset drugog poglavlja po Luki, i dvadeset drugom i dvadeset trećem stihu četrnaestog poglavlja po Marku, vidjećemo da je ono, po jednom, prije noćne molitve (jacije) a po drugom nakon noćne molitve i da sva tri jevanđelja kažu da je na stolu bilo vina. U šestom poglavlju Jevanđelja po Jovanu se takozvani događaj odigrao samo sa hljebom; vino čak nije ni spomenuto.
Pa ipak, Pričešće, jedno od dogmatičnih i praktičnih principa hrišćanstva, je vjerovanje da je hljeb Isa alejhisselamovo tijelo i da je vino njegova krv. Jovan, koji je malo oprezniji i pažljiviji od drugih, po pitanju ovih stvari vjerovanja (i’tikada) čak ni ne spominje vino. Ovo nam jasno pokazuje da je ova njihova dogma samo jedno obično praznovjerje.
______________
Hazreti imami Rabbani kaže u 275. pismu prvog toma njegove knjige Mektubat:
“... Tvoje dobijanje ovoga ni’meta potiče od podučavanja islamskog znanja i širenja fikhskih propisa. Bid’ati su se svuda raširili, džahilijet se udomaćio. Allah dželle-šanuhu te je obasuo Svojim dobročinstvom i dao ti je ljubav prema onima koje On voli. On ti je dao da budeš posrednik (vesile) širenja islama. Prema tome, nastoj da što više možeš