Šta je novo?

Ko je Zver iz Knjige Otkrivenja?

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
13.471
Svaka od ovih izjava dio je opće kulture, široko je prihvaćena i često se ponavlja. No, svaka je od njih laž, a mnoge su potpuna suprotnost istini. Jedno poglavlje bit će posvećeno pregledu njihovih nedavnih ponavljanja te će se pokazati da je svaka zasigurno neistinita.

Dzaba pričaš dela su pokazala, uspon protest. drzava nakon odvajanja od kurve rimske.

Ekspanzija Engleske nakon Henrija koji uvodi reform. onda dolaze Tudori katolici.

Dovoljno reći da je katolička kraljica Mary zvana KRVAVA MARY

Onda dolazi opet protes. dinastija uspon ekonomski i svaki drugi.

Dela dokazuju gde je ko, čak i sada se vidi ogromna razlika

U korupciji, kriminalu.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
13.983
Svaka od ovih izjava dio je opće kulture, široko je prihvaćena i često se ponavlja. No, svaka je od njih laž, a mnoge su potpuna suprotnost istini. Jedno poglavlje bit će posvećeno pregledu njihovih nedavnih ponavljanja te će se pokazati da je svaka zasigurno neistinita.

Možda se pitate zašto ovakve notorne laži opstaju, ako su doista neistine. Dijelom zbog toga što se jako međusobno podupiru i što su duboko utkane u našu opću kulturu tako da se čini nemogućim da ne budu istinite. Olako se pretpostavlja da bi se u našim „prosvijećenim“ vremenima takve tvrdnje zasigurno odavno odbacile kada bi bile lažne. Kad sam prvi put čuo tvrdnju da je španjolska inkvizicija prolila jako malo krvi, a usto bila i jaka potpora umjerenosti i pravdi, priznajem da sam je odbacio kao još jedan pokušaj zaostala i pažnje željna revizionizma koji traži pažnju. Međutim, bio sam šokiran kada sam nakon daljnjeg istraživanja otkrio da je u stvari, između ostaloga, upravo inkvizicija spriječila da se ubilačka manija proganjanja vještičarenja, koja je cvjetala u većini Europe tijekom 16. i 17. stoljeća, proširi na Španjolsku i Italiju. Umjesto spaljivanja vještica inkvizitori su poslali nekoliko ljudi na vješala jer su spaljivali vještice.

Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.

Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
13.983
Tko je zvijer iz Otkrivenja?

Zvijer iz Otkrivenja je i ona koja danas u Americi gradi "konc-bolnice klaonice" u kojima kasapi nerođenu djecu. Evo priznanja i dokaza o tim klanjima od samih adventista:

1589614124111.png
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
17.567
Fenomen seksualnog zlostavljanja u Rimokatoličkoj crkvi

Krajem 20. i početkom 21. vijeka su na vidjelo izašla silovanja i druge vrste seksualnog nasilja koje su rimokatolički sveštenici vršili nad djecom širom svijeta. O ovoj vrsti kriminala se počelo prvo govoriti i pisati u SAD nakon čega su državna tužilaštva i pojedinci-žrtve pokrenuli brojne sudske procese protiv sveštenika-prestupnika i same Crkve. Kasnije su na svjetlo dana izašli slučajevi ovog kriminala i u drugim državama svijeta. Najviše publiciteta ovaj kriminal je dobio u Irskoj, Italiji, Austriji i Njemačkoj u Evropi, zatim u Čileu, Argentini i Brazilu u Latinskoj Americi i u Australiji.

Istorijski izvori pokazuju da pedofilija nije skorašnji problem Rimokatoličke crkve 20. i 21. vijeka već da je pedofilija postojala u Crkvi mnogo ranije.[1][2] Smatra se da su i homoseksualnost i pedofilija među sveštenstvom Crkve uzrokovani obaveznim celibatom sveštenstva. Prijedloge da se celibat učini dobrovoljnim te da se saznanja o silovanju dobijena kroz ispovijesti dostave policiji i sudu ova je crkva nedavno odbila.[3]

Razmjere i vremenski raspon skandala Uredi
Iako je već u 1950-tim bilo vidljivih slučajeva i optužbi, tek u 80-tim i 90-tim godinama 20. vijeka se je počelo govoriti i pisati u SAD i Kanadi o pedofiliji rimokatoličkih sveštenika. Reakcija same Crkve i Vatikana je bilo odbijanje bilo kakve javne rasprave o ovom problemu, zastrašivanje žrtava, angažovanje advokata preko kojih se je kupovala šutnja žrtava. U 1990-tim se o istom problemu počelo raspravljati u Argentini, Australiji, Austriji i drugim zemljama. U istoj dekadi otkrivena je masovna pedofilija u redovima irskog sveštenstva a u 2000-tim pedofilija rimokatoličkih sveštenika je postala glavna tema u svijetu. Led je probio američki dnevnik Boston Gloub (engl. Boston Globe) koji je razotkrio masovnost pedofilije u bostonskoj dijecezi i pokazao da je Crkva prikrivala ovaj kriminal premiještajući sveštenike-kriminalce u druge crkve i geografska područja ne prijavljujući njihov kriminal državnim vlastima.

Masovna i negativna reakcija žrtava i građanstva u SAD je primorala Rimokatoličku crkvu da opublikuje izvještaj o pedofiliji njenih sveštenika 2004. godine. Iz ovog izvještaja se vidi da je više od 4000 sveštenika silovalo više od 10 000 djece u SAD - uglavnom dječaka a u poslednjih 50 godina. U Irskoj je jedan izvještaj pokazao da je seksualno i psihološko nasilje u industrijskim školama i sirotištima bilo endemsko u drugoj polovini 20. vijeka.

Stav i ponašanje Rimokatoličke crkve Uredi
Rimokatolička crkva je širom svijeta imala jednak pristup ovom skandalu: odricanje postojanja problema, ignorisanje prijava nasilja i zastrašivanje žrtava nasilja, premiještanje sveštenika-prestupnika u druge crkve, traženje načina da se izbjegne plaćanje odštete žrtvama. Pritisnuta brojnim optužbama iznesenim protiv sveštenika, te pokretanjem sudskih postupaka protiv sveštenika-prestupnika, Rimokatolička crkva je počela da osniva svoje komisije za ispitivanje prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja čiji je rad kontrolisala i usmjeravala. Komisijama nisu nikad predočene sve optužbe niti predan kompletan materijal vezan za optužbe. Sami izvještaji su na taj način bili nekompletni i pisani tako da bi se relativizirali zločini kroz statistike kojima se željelo pokazati kako procent prestupnika ove vrste u Rimokatoličkoj crkvi nije veći od onoga koji se može vidjeti kod drugih crkava, škola i drugih društvenih organizacija. Istovremeno se je Rimokatolička crkva žalila na, po crkvi, neopravdano visok publicitet posvećen ovom kriminalu u redovima same Crkve.

Reakcije javnosti i žrtava nasilja Uredi
Reakcije na ponašanje same Crkve su bile organizovanje Mreže preživelih žrtava svešteničkog nasilja (engl. Survivors Network of those Abused by Priests (SNAP) - neprofitna organizacija u SAD). Ovu mrežu je osnovala Barbara Blein (engl. Barbara Blaine) u Čikagu 1988 godine i danas ova grupa koja štiti prava žrtava pedofilije broji 12000 članova u 56 zemalja.[4]

U SAD se je pojavila i druga organizacija BishopAccountability.org kao reakcija na ustaljenu praksu biskupa Rimokatoličke crkve - premiještanja hiljada sveštenika-prestupnika na javno nepoznate lokacije - stavljajući svoj strah od javnog skandala ispred dječije zaštite i sigurnosti. Biskupi su se javno izvinili zbog ove prakse koju su oni okarakterisali kao "grešku" pri tom ne prihvatajući ni jednog momenta odgovornost za posljedice ovih "grešaka". Stav ove organizacije je da istinska odgovornost katoličkih biskupa mora ležati na dva principa: 1) mora postojati puna odgovornost biskupa za pedofiliju u Crkvi, pojedinačna i kolektivna i 2) biskupi-pedofili i oni koji siluju ranljive odrasle osobe moraju za svoja djela odgovarati pred sudom.

Da bi se utvrdila odgovornost biskupa za uvođenje prestupnika u sveštenstvo kao i za selenje prestupnika u parohije u kojima prestupnik nije poznat, ova organizacija je preduzela na sebe zadatak da napravi jednu Internet kolekciju svih javno dostupnih dokumenata i izvještaja relevantnih za ovaj skandal. [5]

Formirane su takođe komisije, potpuno nezavisne od Crkve, i velike porote čiji bi posao bio da se da potpunija i pravednija slika razmjera ovog skandala. Isto tako se zahtijeva, posebno u SAD, uklanjanje instituta zastarijevanja slučajeva pedofilije kako bi preživjele žrtve ovog nasilja imale mogućnost da, za života, traže pravdu pred sudovima. U samoj Crkvi su se pojavili glasovi osude zataškavanja i skrivanja slučajeva seksualnog nasilja od strane Crkvene hijerarhije. Pored toga, u zemljama u kojima je broj slučajeva ovog nasilja bio veliki došlo je osipanja broja vjernika i smanjenja broja vjernika koji redovno idu na bogosluženje.

Vatikan i pape Uredi
Prvi rimski papa u čije je pontifikatsko vrijeme ovaj skandal uzeo maha je bio Jovan Pavle II. Bio je optužen da je znao o ovome skandalu ali da za vrijeme njegovog 27-godišnjeg pontifikata nije preduzeo ništa da bi zaštitio djecu. Hiljade djece je bilo silovano samo za to što je ovaj papa odbijao da čita izvještaje koji su mu slani i da preduzme bili kakve mjere protiv sveštenika-krivaca[6].

Slijedeći rimski papa, Benedikt XVI je u svom pastoralnom pismu 2006. godine pokušao da skine svaku odgovornost papa i Vatikana za pedofiliju sveštenika Rimokatoličke crkve, a oslanjajući se na kanonsko pravo, dao sveštenstvu direktive kako prikrivati i držati tajnim ovu vrstu kriminala[7]. Papa Benedikt XVI je bio prvi papa koji je rasčinio stotine sveštenika pedofila u poslednjim godinama svoga pontifikata 2011 i 2012[8]. Ali što se tiče same zaštite djece, žrtava i potencijalnih žrtava sveštenika pedofila, ovaj papa je učinio vrlo malo što je bio glavni razlog za javno nezadovoljsto njegovim papinstvom i što ga je prisililo da se penzioniše[9].

Sadašnji rimski papa Franjo je okvalifikovan kao čovjek koji nastoji da sakrije istinu o ovom skandalu i da se ne obaveže ni na kakvu akciju bilo kažnjavanja prestupnika, bilo efikasne zaštite djece. Činjenica je da je rasčinio čileanskog sveštenika-pedofila Karadimu i dvojicu čileanskih biskupa koji su skrivali istinu o pedofiliji u Čileu i štitili sveštenike-pedofile. Ali, s druge strane, je prihvatio ostavku kardinala Donalda Vurla (engl. Donald Wuerl) koga papa Franjo uzdiže kao plemenitog čovjeka i ostavlja ga na dužnosti kardinala do izbora novog kardinala koji će zauzeti Vurlovo mjesto. Pensilvanijska velika porota, koja je istraživala pedoofilijske slučajeve u Pensilvaniji je okrivila Vurla da je aktivno štitio sveštenike-pedofile dok je bio biskup Pitsburga. Nadbiskup Karlo Maria Vigano (ital. Carlo Maria Viganò) je u pismu poslanom papi Franji optužio ovog papu da je anulirao kaznu kojom je prethodni papa Benedikt XVI kaznio kardinala Teodora Makkarika (engl. Theodore McCarrick) za koga je utvrđeno da je bio pedofil. Vigano tvrdi da je papa Franjo znao ko je Mekkarik i pozvao je papu da podnese ostavku. U jednom svom govoru papa Franjo je indirektno nazvao Vigana, bivšeg ambasadora Vatikana u Vašingtonu, đavolom koji hoće da sruši Crkvu. Laik Marija Kolins (engl. Marie Collins) koju je neki sveštenik silovao dok je bila dijete, istupila je iz papinske komisije za zaštitu djece (engl. Pontifical Commission for the Protection of Minors) gdje je bila član, i optužila Vatikan da guši i sprečava rad ove komisije ne dajući joj sredstva niti posvećujući pažnju radu komisije i odbijajući da sprovede preporuke koje komisija predlaže Vatikanu
.

---------------------------

PAPE I ZRTVOVANJE DECE

 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
17.567
Časopis Svet Evrope o logoru Jasenovac

Genocid podstakla Rimokatolička crkva

Časopis Svet Evrope
objavio je da je „ustaški logor Jasenovac u nacističkoj marionetskoj NDH bio treći najveći i verovatno najsvirepiji logor za istrebljenje u Drugom svetskom ratu“.

0Piše: Beta01. februara 2010. 20.18

U iscrpnom osvrtu pod naslovom „Jasenovac-holokaust koji je podstaknut od Vatikana“, časopis u kojem sarađuju ugledni evropski intelektualci, političari i državnici navodi da se okrutnost u Jasenovcu „može objasniti više verskim nego drugim razlozima“. „Vatikan je odigrao važnu ulogu u potonjim događajima pranja novca i zaštite ratnih zločinaca“, piše u osvrtu saradnik Sveta Evrope, finski stručnjak za balkansku politiku Ari Rusila.

Na sudskom procesu u SAD, dodaje se u analizi, „Vatikanska banka je optužena da je ’oprala’ deo ustaškog opljačkanog blaga“, a američka vlada objavila je dokumenta koja pokazuju da je „Vatikan organizovao bekstvo ustaškog poglavnika Ante Pavelića i još 200 visokih zvaničnika ustaškog režima u Argentinu“. „Činjenica je da su 743 katolička sveštenika bili pripadnici ustaša i lično ubijali Srbe, Jevreje i Rome; logorom Jasenovac je upravljao fra Filipović-Majstorović, katolički prelat“, dodaje se.

„Katolički sveštenici koji su učestvovali u ubijanju na desetine hiljada Srba, Jevreja i Roma i upravljali Jasenovcem, pobegli su na kraju rata kroz Vatikanske ’pacovske kanale’, koje je nadzirao fra Draganović, koji je pomogao da pravdu izbegnu i sumanuti tipovi poput Klausa Barbija“, navodi se u tekstu
.
 
Top