MODERATOR
- Učlanjen(a)
- 02.05.2009
- Poruka
- 30.637
Deca ljudskosti: Klinci koji su podigli Beograd na noge zbog bolesnog druga
D. Nikolić | 27. 05. 2014. - 11:35h | Foto: III beogradska | blic.rs
Borislav Pekić jednom lepo napisa "Sačuvajmo veru, jer bez nje nema života, ali ne odbacimo ni sumnju, jer bez nje nema napretka. Ne sumnjajmo pri tome samo u ono što misle i čine drugi, jer to je lako. Pokušajmo, bar ponekad, da posumnjamo u ono što sami mislimo i činimo, jer to je teže ali zrelije plodove donosi”. Mi smo do skora mislili da smo dobri takvi kakvi smo, da je normalno gledati samo sebe a ne drugi i da je to dovoljno za preživljavanje, što i jeste, samo... gde je tu život? Naš, naravno, ali - gde su tu životi drugih? Klinci koji sada sede u klupama u kojima je sedeo i Pekić posumnjali su da je normalno gledati samo sopstvene interese i uradili nešto divno.
U Treću beogradsku gimnaziju, staru više od vek i po, išli su mnogi slavni ljudi. Pekić je bio jedan od njih. I Bata Stojković je bio đak tamo. I Zoran Cvijanović, i Sanja Ilić, i Zoran Hristić, i još hiljade i hiljade njih. Za čuvenu "Treću" najpre je decenijama važilo da je elitna, a kada su došla ona strašnija vremena na kraju 20. veka, njena slava počela je da bledi u opštem sivilu. Upirali su u nju prstom oni lošiji od nje, govoreći "Tamo idu samo deca slavnih, navikli na najbolje dok je drugima strašno", ili "To je samo za klince iz strogog centra Beograda, a u centru Beograda se ne zna kako Srbija živi".
Nije baš lako živeti sa etiketama. A etiketiranje je ovde jedan od nacionalnih hobija. Ipak, ovi sadašnji klinci koji idu u Treću svojom akcijom podsetili su na jedne druge reči. Pekićeve, još jednom:
"Lični je moral osnova svake opšte politike. Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikad nijednu od tih osobina, urođenih ili stečenih, ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina – završava sa žrtvovanjem tuđih života".
Zato su oni počeli da uzgajaju vrline. Vrlina na kojoj najviše rade, u koju bi svi trebalo da sumnjamo ne bi li je stalno usavršavali je - ljudskost.
Njihov drug Slavoljub Atanasovski ima razne talente. I - ima rak.
Zato su njegovi školski drugari iz Treće rešili da pomognu. Objavili su sledeći tekst na Fejsbuku:
"Dragi drugovi, mi smo generacija koja ima 17 godina i pred kojom je toliko toga, pred vratima smo života... Ali, nažalost, neki od naših vršnjaka imaju problem. I to onaj životni. Naš školski drug Slavoljub Atanasovski ima godina koliko i mi, ima talenat za glumu, folklor i vaterpolo. Ima divan osmeh i pravi je drug. Ali ima i rak. Težak. Tamo je u bolnici i bori se da pobedi u toj teškoj borbi. Nada mu je u Bolonji i operaciji koja košta 35.000 evra. Već se skuplja taj novac. Ali i mi možemo da pomognemo. Želimo da zna da ima i nas, njegove drugove i njegovu školu. Ideja nam je da napravimo ovu majicu i da njenom kupovinom skupimo pare i doprinesemo njegovoj pobedi. I da kad god je obučemo setimo se da smo jedna generacija. Da znamo šta znaci braniti ono najvažnije. Život našeg druga", napisali su Slavoljubovi drugari pokrećući akciju "Treća za život".
Ljudski. Dečje. Pomažu koliko mogu. Nemaju novca da mu daju, ali mogu idejom i njenom realizacijom da mu pomognu. Majica koju su napravili prodaje se po 500 dinara, ili ako neko da i više, a može se kupiti u zgradi Treće beogradske gimnazije. Zgradu Treće ćete, ako niste tamo svraćali, naći na uglu Njegoševe i Svetozara Markovića.
Svratite slobodno. Zovu vas deca Beograda.
Njihova "nemoguća misija", sakupljanje tolikog novca, postala je moguća jer su verovali da je - nemoguće moguće (ma koliko apsurdno bilo verovati da deca mogu da skupe 35.000 evra). Ali, Pekić, taj čuveni đak Treće, lepo napisa:
"Ako pod realizmom podrazumevamo odsustvo ciljeva, osim onih koji su nam dostupni, onda je to jedno podljudsko orijentiranje. 'Credo qui absurdum' (Verujem jer je apsurdno) je najuzvišeniji princip ljudskog duha i jedina garancija njegove pobede".
Podržite njihovu veru da će Slavoljub ozdraviti.
D. Nikolić | 27. 05. 2014. - 11:35h | Foto: III beogradska | blic.rs
Borislav Pekić jednom lepo napisa "Sačuvajmo veru, jer bez nje nema života, ali ne odbacimo ni sumnju, jer bez nje nema napretka. Ne sumnjajmo pri tome samo u ono što misle i čine drugi, jer to je lako. Pokušajmo, bar ponekad, da posumnjamo u ono što sami mislimo i činimo, jer to je teže ali zrelije plodove donosi”. Mi smo do skora mislili da smo dobri takvi kakvi smo, da je normalno gledati samo sebe a ne drugi i da je to dovoljno za preživljavanje, što i jeste, samo... gde je tu život? Naš, naravno, ali - gde su tu životi drugih? Klinci koji sada sede u klupama u kojima je sedeo i Pekić posumnjali su da je normalno gledati samo sopstvene interese i uradili nešto divno.
Nije baš lako živeti sa etiketama. A etiketiranje je ovde jedan od nacionalnih hobija. Ipak, ovi sadašnji klinci koji idu u Treću svojom akcijom podsetili su na jedne druge reči. Pekićeve, još jednom:
"Lični je moral osnova svake opšte politike. Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikad nijednu od tih osobina, urođenih ili stečenih, ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina – završava sa žrtvovanjem tuđih života".
Zato su oni počeli da uzgajaju vrline. Vrlina na kojoj najviše rade, u koju bi svi trebalo da sumnjamo ne bi li je stalno usavršavali je - ljudskost.
Njihov drug Slavoljub Atanasovski ima razne talente. I - ima rak.
"Dragi drugovi, mi smo generacija koja ima 17 godina i pred kojom je toliko toga, pred vratima smo života... Ali, nažalost, neki od naših vršnjaka imaju problem. I to onaj životni. Naš školski drug Slavoljub Atanasovski ima godina koliko i mi, ima talenat za glumu, folklor i vaterpolo. Ima divan osmeh i pravi je drug. Ali ima i rak. Težak. Tamo je u bolnici i bori se da pobedi u toj teškoj borbi. Nada mu je u Bolonji i operaciji koja košta 35.000 evra. Već se skuplja taj novac. Ali i mi možemo da pomognemo. Želimo da zna da ima i nas, njegove drugove i njegovu školu. Ideja nam je da napravimo ovu majicu i da njenom kupovinom skupimo pare i doprinesemo njegovoj pobedi. I da kad god je obučemo setimo se da smo jedna generacija. Da znamo šta znaci braniti ono najvažnije. Život našeg druga", napisali su Slavoljubovi drugari pokrećući akciju "Treća za život".
Svratite slobodno. Zovu vas deca Beograda.
"Ako pod realizmom podrazumevamo odsustvo ciljeva, osim onih koji su nam dostupni, onda je to jedno podljudsko orijentiranje. 'Credo qui absurdum' (Verujem jer je apsurdno) je najuzvišeniji princip ljudskog duha i jedina garancija njegove pobede".
Podržite njihovu veru da će Slavoljub ozdraviti.