Kakvi poslovi, takav i praznik rada

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
[h=1]Kakvi poslovi, takav i praznik rada
[/h] Izvor: Novosti



U Srbiji se prvomajski praznik obeležava uz priče o padu standarda, masovnim otkazima, predstojećim reformama, malim platama. Dominira strah kod većine radnika.

11740903354f7d93c4bda37572312156_640x360.jpg


Godine u kojima je radnik bio gospodin, a plata bogovska, ostale su samo u sećanju.
Danas je, za razliku od Brozove ere, osim roštilja, hladnog piva i neradnih dana, malo šta ostalo za radovanje, pa se mnogi, s pravom, pitaju može li se 1. maj, Praznik rada, uopšte nazivati praznikom, a još manje praznikom radnika.
A da nije reč o pukoj nostalgiji, govore pre svega - brojke. Ekonomisti su izračunali da je u 2011. godini, u odnosu na 1980. godinu, bruto društveni proizvod bio manji za 29,3 odsto, zaposlenost za 13,5 odsto, a produktivnost rada za 18,4 odsto. Nivo BDP-a iz prošle godine uporediv je sa nivoom iz 1974. godine, zaposlenost sa 1976. godinom, a produktivnost rada sa 1970. godinom.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]I podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da se radništvo sve više osipa. U 2001. godini Srbija je imala 2.101.668 zaposlenih, a pet godina kasnije spisak je smanjen za 76.041 imena, da bi deset godina potom Srbija imala 358.257 uposlenih manje nego početkom dekade. Ni podaci Nacionalne službe za zapošljavanje ne ukazuju na optimizam jer na posao u ovom trenutku čeka skoro 760.000 građana.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
"Položaj naših radnika u 21. veku je gori nego što je bio u 19. kada se narod borio za osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna. Danas su sve snage usmerene na borbu oko zadržavanja radnog mesta. A glavna briga poslodavaca je profit i samo profit", smatra Milorad Mijatović, potpredsednik Saveza samostalih sindikata Srbije.

Mijatović dodaje i da je danas veoma teško biti radnik u Srbiji jer su se standardi uveliko promenili, a često se postavljaju i na nedostižnu platformu.

"Od radnika se danas zahteva da budu mladi, lepi, nasmejani, spremni na izgaranje i beskonačno dokazivanje. A s druge strane, niko vas ne pita da li ste zadovoljni, koliko ste plaćeni, koliko još možete da izdržite..."

A o pristojnom radu se sve više govori a sve manje primećuje. Danas se gotovo poput bajke prepričava prošlost kada se besplatno letovalo po odmaralištima, o plati od koje se kupovao komad nameštaja ili garderoba u Trstu, ili o sitnim ratama za novi automobil.

U Savezu samostalnih sindikata Srbije podsećaju i da zaposleni u Srbiji imaju najniže plate u regionu, da im je životni standard drastično opao i da je pola miliona ljudi ostalo bez posla.

Stopa nezaposlenosti je previsoka, cene proizvoda koje su pod direktnom kontrolom države stalno rastu, a prosečna plata nije dovoljna kako bi se napunila potrošačka korpa, kažu u SSSS. Rečju, tajkuni se sve više bogate, dok je narod sve siromašniji.


 
Natrag
Top