Kako žive životinje u Srbiji

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
05. 09. 2010
Press


Kako žive životinje u Srbiji


Veći stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema životinjama sve su prisutniji u velikim gradovima, dok je u selima zastupljeno zanemarivanje. Stručnjaci kažu da je naš odnos prema životinjama katastrofalno loš, kao i prema jedinim životinjama koje pričaju - ljudima

1.jpg


Aleksandra M. devet godina ima haskija Benija čije je potomstvo u početku poklanjala prijateljima, a kasnije i prodavala. Štenad haskija pre desetak godina koštala su i do 400 evra, dok se danas mogu kupiti za stotinak. Bez obzira na to koliko platili Aleksandri, novi vlasnici su morali da ispune jedan uslov da bi dobili psa: u svakom doba dana ili noći ona je mogla da uđe u njihove kuće ili stanove da proveri kako haskiji žive.
- Ukoliko procenim da se oni ne ophode prema njima kako treba, uzimam psa nazad, a oni dobijaju svoj novac - kaže Aleksandra. To isto pravilo je važilo i za njene prijatelje, ali se do sada Beniju nije pridružio nijedan od njegovih „sinova" i „kćeri".

Prijave - Etnoselo u kojem žive psi krvavih ušiju
Stiže nam dosta prijava o psima koji su zatvoreni u propalim preduzećima ili na imanjima na kojima niko ne živi. Vlasnici su umrli, a naslednici su ostavili pse da umru od gladi i žeđi. Toga ima jako mnogo, nažalost. U Velikoj Plani postoji etnoselo u kome su i neke životinje: konj, četiri psa, paunovi, patke... Videla sam da tri mešanca imaju krvave rane na ušima. Rane su nastale napadom muva koje često imaju običaj da grizu uši psima do krvi i to stalno krvari, inficira se. Jedna posetiteljka mi je rekla da otvorene rane ima i konj, koga ja nisam videla. Kada sam pitala radnika zaduženog za životinje u tom etnoselu šta se dešava sa tim psima, on mi je odgovorio: „Mi hoćemo da ih se rešimo."


Ova vrsta pažnje i odgovornosti ipak nije tako raširena među vlasnicima pasa. Pridošlice među kućnim ljubimcima češće se izbacuju iz kuće ukoliko se ne nađe niko ko bi ih usvojio. Kućni ljubimci izbacuju se i zato što neko od članova porodice - najčešće glava - izgubio strpljenje jer su pas ili mačka napravili neku štetu. Aleksandra kaže da postoji mali milion razloga zbog kojih se ljudi lišavaju svojih ljubimaca, od nedostatka novca za izdržavanje do protesta komšija, a samo jedan je osnovni: ne vole životinje.
Milica Ranković, predsednica Udruženja za zaštitu života i razvoj građanske svesti „Feniks", kaže da samo u Beogradu ima između pet i šest hiljada napuštenih pasa.
- To je stanje stvari od pre godinu dana. Reč je napuštenim životinjama, među kojima je mnogo napuštenih rasnih pasa. Ima i sterilisanih, ali je stalni priliv novih. Svakodnevno se nalaze kartonske kutije sa kučićima i mačićima kod kontejnera, svaki dan zove neko da bi javio da ih je našao. I koliko god ih sterilisali, to ih više izbace. Prosto je neverovatno koliko takvih slučajeva ima - kaže Milica Ranković, koja dodaje da napuštene životinje žive loše.
- Loše je slaba reč: gladne su, tuku ih, gađaju kamenjem, ubijaju, rade šta god im padne na pamet - kaže naša sagovornica. Javnosti su poznati najdrastičniji slučajevi nasilja prema životinjama: psa Mile, kojoj su odsečene šape, psa Garija, koga je vlasnik pre dve godine bacio sa mosta u Moravu, slučaj nemačkog ovčara koga je vlasnik u Leštanima pre tri godine vukao vezanog za automobil sve dok pas nije uginuo. Poslednjih dana avgusta pronađena su četiri psa i dve mačke koji su otrovani, najverovatnije kreozanom.
Ona kaže da je takav odnos prema životinjama karakterističan za sve sredine u kojima ugrožene kategorije, od hendikepiranih do manjinskih zajednica, žive loše.
- Tamo gde nema para, psi i mačke su na poslednjem mestu - kaže Milica Ranković.

Prema rečima Katice Spasić, koordinatora Udruženja „Sloboda za životinje", u Srbiji ne postoji samo problem odnosa prema napuštenim psima i mačkama, već prema životinjama uopšte.
- Odnos ljudi prema životinjama je isti kao i prema ljudima: katastrofalan. To su povezane stvari. Ima divnih ljudi, koji su za primer, ali u suštini odnos je vrlo, vrlo loš - kaže Katica Spasić.
- Ako neko može u svom dvorištu da drži životinju koja pati, a ne vidi da pati, to znači da se na taj isti način odnosi prema svojim bližnjima, prema svojoj deci, supruzi. Neprimećivanje patnje ili namerno nanošenje patnje je tragično. A što je najgore, u našem društvu nema sankcionisanja i nesavesnog držanja životinja i nasilja prema životinja. Vrlo retko ljudi odgovaraju zbog nasilja nad životinjama i vrlo blago se kažnjavaju. Grubost je posledica nedostatka empatije, odnosno saosećanja prema svim živim bićima kod naših ljudi.

Zaštita - Zaštićeno 1.760 divljih vrsta biljaka i životinja
Prema podacima koje je Pressmagazin dobio od Zavoda za zaštitu prirode, nakon usvajanja Pravilnika o zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama, danas u Srbiji ima 1.737 strogo zaštićenih divljih vrsti algi, biljaka, gljiva i životinja i jedan celokupan rod mahovina, odnosno ukupno 1.760 vrsta.
Pod zaštitom je 868 zaštićenih divljih vrsta - biljaka, gljiva i životinja, jedan celokupan rod lišajeva i dva roda biljaka.
Pod kontrolom korišćenja i prometa divlje flore i faune je ukupno 112 vrsta (biljaka i životinja i jedan rod lišajeva).
Među zaštićenim životinjama su vuk, ris, divlja mačka, mrki medved, hrčak. Takođe su zaštićene pojedine vrste pelikana, roda, beloglavi sup, rečni rak, bubamara, žabe, belouške, šarke.


Ona kaže da stepen empatije prema drugim živim bićima nije uvek direktno u vezi sa stepenom siromaštva nekog društva ili države.
- Imala sam, sticajem okolnosti, priliku da neko vreme boravim u jednoj južnoameričkoj zemlji i primetila sam da - iako je tamo trećina od oko 180 miliona stanovnika siromašna, a među njima su i krajnje siromašni - nivo svesti i odnosa tih ljudi prema životinjama i prema životnoj sredini je na daleko višem nivou nego u Srbiji.
Ona kaže da se odnos prema životinjama razlikuje u gradu i na selu:
- Ako bih generalizovala stvari, veći stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema životinjama prisutni su u velikim gradovima, dok je u manjim mestima prisutnije zanemarivanje životinja, u smislu loših uslova smeštaja, ishrane, nege i lečenja - kaže Katica Spasić, koja je veterinar po profesiji i imala je prilike neposredno da se uveri u kakvim uslovima životinje žive.
- Na selu se više pažnje obraća na životinje koje se gaje u komercijalne svrhe, nego na na pse i mačke, kojima se, na primer, vrlo retko priušti lečenje, za razliku od, recimo, svinja ili goveda.
Međutim, ni to što su u nekim slučajevima od koristi u domaćinstvima nije spaslo životinje od okrutnosti.

- U nekom procentu ima ekstremnih slučajeva, da su životinje, recimo, zaostale u rastu jer žive u užasnim uslovima, u đubretu koje se talože godinama. Postoji slučaj gde su vlasnici svinje držali u rupi nalik septičkoj jami, ne znam koje dubine, a veterinara su do njih spuštali užetom. Dvoje ljudi, brat i sestra, šezdesetak godina stari, fakultetski obrazovani, drže goveda koja su bukvalno kost i koža. Štala u kojoj se nalaze je od tvrdog materijala, ali to je ostalo još od njihovih roditelja, a goveda se nalaze na metar i po od đubreta koje nije čišćeno godinama. Šta da vam kažem - kaže Katica Spasić.
Ona kaže da se goveda i svinje i inače drže u vrlo nehigijenskim uslovima u malim domaćinstvima sa malim brojem životinja: štale su nehigijenske, goveda su okrenuta glavom ka zidu, bez dovoljno dnevnog svetla, udišu isparenja sopstvene mokraće.

3.jpg


- Vrlo je diskutabilan kvalitet mleka i svega što se dobija od životinje koja živi u takvim uslovima. Kod svinja i živine najveći problem je masovni uzgoj na velikim farmama. Svinje su tamo uklještene bez dovoljno dnevnog svetla, živina je potpuno bez dnevnog svetla, žive u svojim izlučevinama i postoji mogućnost prenošenja bolesti, kako sa životinja na životinje, tako i na ljude. Veliki broj epidemija koje su se kod nas pojavile imaju veze sa farmama za masovni uzgoj - kaže Katica Spasić.
Prema njenim rečima, život pasa na selu je zaista pasji.

- Neki psi su pušteni u dvorištu, ima ljudi koji ih lepo čuvaju, ali ima seoskih domaćinstva gde su psi postali divlje životinje kojima sami vlasnici ne mogu da priđu. To je posledica dve stvari: jedni nemaju ni vremena, ni želje da brinu o njima, a drugi se drže kod nas prisutne misli da je batina vaspitni metod i za decu i za životinje. Mnogo ljudi drži pse na lancu i to su tako kratko vezani da ne mogu ni da legnu, i to je najstravičnije što se može videti. Oni su u prljavštini, đubretu, često nemaju odgovarajući zaklon od vremenskih prilika. Često je to samo oboreno bure - kaže sagovornica Pressmagazina.
I na selu i u gradu ima ljudi koji su sažaljivi prema životinjama i onda počnu da ih skupljaju, naprave neku vrstu azila, a da nemaju dovoljno uslova ni za hranu ni za lečenje.

Zakon - Tri godine za borbe pasa
Životinje štiti brojna papirologija. Na primer, za organizovanje borbe pasa predviđena je kazna od tri meseca do tri godine zatvora, ne računajući novčanu kaznu, koja dolazi pride. Za zlo načinjeno zaštićenim vrstama, krivolov i za masovno uništavanje divljači kazne su novčane ili do tri godina zatvora. To su najoštrije kazne prema prestupnicima, ali ni ostale nisu blage - do godinu dana zatvora ili novčana kazna. Krivični zakonik je propisao šest krivičnih dela koja se odnose na zaštitu dobrobiti životinja.
Srbija je ratifikovala tri konvencije Saveta Evrope koje se odnose za zaštitu dobrobiti životinja, kao i nekoliko međunarodnih konvencija koje se odnose na zaštitu životinja na nivou vrste. Ne računajući prošle godine donet Zakon o dobrobiti životinja, one su zaštićene, direktno ili indirektno, kroz još pet zakona i pravilnika, kao i kroz lokalne propise opština i gradova o držanju životinja.


- I to je vrsta zanemiravanja životinja, jer čovek treba da zna o koliko životinja može da brine - kaže Katica Spasić.
Milica Ranković procenjuje da oko 60 odsto kućnih ljubimaca živi pristojno, a da ostali žive loše.
Za slučajeve keruše Mile, kao i mačke kojoj su otkinute noge Katica Spasić kaže da bi u „velikom stepenu povezala sa lovačkim udruženjima".

- U nekim sredinama lovačka udruženja kažu svojim članovima da neće morati da plate članarinu ako donesu određen broj nogu pasa i mačaka. A to je zato što lovci pse i mačke smatraju štetočinama u lovištu.
Ona veli da lovačka udruženja predstavljaju veliki problem jer ubijaju životinje preko dozvoljenih kvota, kao i da su njihova meta zaštićene vrste.
- Naše udruženje je imalo više akcija spasavanja ranjenih orlova mišara i sova, ali se to i dalje dešava i ne može se ispratiti koliko je masovno. Lovci su uobrazili da oni treba da regulišu brojnost vrsta koje treba da postoje. I time remete prirodnu ravnotežu. Šta se dešava? Pobiju veliki broj lisica i šakala, kojima su glavni plen glodari. Onda glodari naprave veliku štetu u poljoprivredi, poljoprivrednici zbog glodara koriste mnogo veću količinu otrova, koji na kraju završe u našim tanjirima. Taj otrov nekontrolisano rasipaju, pa on potruje veliki broj srna, fazana i drugih životinja - kaže Katica Spasić.


Rade Stanić







 
Natrag
Top