Kako sam kroz transcendentalnu meditaciju (TM) postao i umalo ostao rob...

Učlanjen(a)
30.12.2009
Poruka
354

Kako sam kroz transcendentalnu / trancedentalnu meditaciju (TM) postao i umalo ostao rob

Zoran Popović – bivši meditant

Kada sam prvi put čuo za transcedentalnu meditaciju, imao sam 35 godina. Bio sam oženjen i već sam imao sina i kćerku. Ta 1985. godina bila mi je izuzetno teška. Pokušavao sam na sve načine da obezbedim porodici pristojan život. Radio sam u elektrodistribuciji kao električar, istovremeno pohađao višu školu, a uslobodno vreme obrađivao sam zemlju. Stalno sam bio iznuren i napet, a uz sve to imao sam problem braku. Onda sam od kolege na poslu čuo za meditaciju. Pričao je kako je njemu i njegovoj supruzi meditiranje dalo mir i unutrašnju snagu. Učinilo mi se da je to možda rešenje. Ubrzo sam preko kolege upoznao Žarka Trišića, mog budućeg učitelja meditacije.

Žarko, inžinjer elektrotehnike mi je pričao da je bio dugogodišnji narkoman, a meditaciju je naučio u Holandiji, kada su ga, polumrtvog, odneli sa ulice u jedan od specijalizovanih kampova Mahariši Jogija, osnivača sekte Transcedentalna meditacija. Po Žarkovoj priči on je tamo naučioda meditira, iizlečio se oddroge. Međutim, dok sam rešavao svoje probleme, koje mi je meditacija prouzrokovala shvatisgsamda se moj učitelj nije izlečio od narko-manije, već je sintetičku drogu zamenio prirodnom te je tako i dalje ostao narkoman samo u vidu autonarkomanizma. I tako je Žarko svoje „znanje" prenosio dalje po Jugoslaviji, promovišući sektu TM.

Uvođenje u sektu je počelo tako što smo se nas dvadesetak svakog popodneva sastajali u Žarkovom stanu na Novom Beogradu. Učio nas je da se opuštamo, da osećamo prijatnost bez ikakvog stvarnog povo-da ili razloga. Učio nas je da se smejemo istim stvarima, stvarao je od nas jednu koherentnu grupu. Već posle drugog sastanka bili smo meditanti, a da toga nismo bili svesni. Svi smo morali da popunimo anketne listiće: ličš podaci, zanimanje, bračno stanje, mesečna zarada, čak zdravstveno stanje, sveje to moralo da se napiše. Kasnije sam saznao da su svi ti podaci odlazili u centralni kompjuter Mahariši Jogija.

Posle šest dana došlo je vreme za "prijem" u Transcedentalnu meditaciju. Pudža, obred inicijacije se takođe odvijao u učiteljevom stanu. Prostorija je bila "okađena " mirisnim štapićima. Preko stočića je bio beli čaršav na kojemje stajao bronzani svećnjak, a iznad njega bila je slika Guru Deva, "duhovnog oca transcedentalne meditacije". Ušao sam unutra noseći cveće, voće i belu maramicu, kako mi je Žarko rekao. Sve sam to stavio ispod slike, kao dar. A onda je učitelj počeo tiho da peva na sanskritu. Bio sam zbunjen, nisam razumeo ni reč, ali sam osećao da me to pevanje neverovatno opušta, osećao sam smirenost koju je u tom trenutku osećao i moj učitelj. Kada je osetio da sam pao u duboku prijatnost, Žarko mi je rekao moju mantru koja se određuje posebno za svakog čoveka. Moja mantra bila je "hiering". Učitelj mije naredioda prvo tiho izgovaram, a onda da je ponavljam u sebi. Dok sam, klečeći pred oltarom sa svojim učite-ljem, ponavljao reči na sanskritu, nije mi bilo jasno da je to u stvari ritual obožavanja hinduističkih bogova. Posle izvršene inicijacije vratili su mi maramicu na kojoj je hemijskom olovkom bio napisan datum kada sam primljen u sektu. To je bio moj "kosmički rođendan".

Tako sam tada prevaren i preveren.

Odnosno prevarom uveden u drugu veru.

Novom članu odmah su saopštena "pravila igre ": mantra se ni po koju cenu nikome ne sme reći, za vreme meditacije ne sme se stajati, meditiranje ne sme da traje duže od 15 minuta, jer meditant može da padne u depresiju, ili da se izgubi negde u hodnicima svoje glave,...

Nikakvo detaljnije objašnjenje niko nije hteo da mi da, i to je u meni pobudlo sumnju. Meditirajući nekoliko puta sa svojim učiteljem, osetio sam na neki (vrlo) čudan način da Žarko hoće da utiče na mene. Kasnije, istražujući TM, saznao sam da su svi učitelji TM-a obučeni da svoja osećanja prenose na svoje učenike, da ih na taj na čin kontrolišu. Slutio sam da tu ipak nešto nije u redu, ali sam meditirao i dalje. Bilo mi je prijatno i nisam video razlog zašto bi sebe lišio tog zadovoljstva.

Ubrzo mi se u meditiranju prvdružila i moja supruga. U momentu sam pomislio da je meditacija odlično rešenje za njenu vrlo plahu narav. Svi koji su meditirali izgledali su vrlo smireni i srećni. U to vremeja lično sam prosto blistao od zadovoljstva, bio sam veoma smiren. Svi su primetili promene na meni. To je zainteresovalo i moga sina, Ivana, pa sam i njemu pokazao kako se meditira. Imao je tada samo 13 godina. U prvo vreme, sve je bilo u redu. Svirao je gitaru, bio odličan matematičar, bavio se manekenstvom... Ubrzo je upisao dva fakulteta.

Ali, tada za mene i moju porodicu počinju problemi koji evo traju više od jedne decenije i ne vidi se momenat njihovog razrešenja. Supruga je počela da pada u depresije, a i sinje počeo dramatično da se menja. Ivan je počeo da zamenjuje meditaciju za stvaran život. Do tada aktivan mladić, povlači se u sebe, odlazi u manastir gde ostavlja sve svoje stvari da bi se ubrzo opet vratio kod mene. Lekari su postavili dijagnozu "depresivna psihoza" i on je od tada, od svoje 18. godine, desetak puta bio na bolničkom lečenju.

Tada mi je postalo jasno da TM nije nikakva bezazlena tehnika za uklanjanje stresa: jer tokom jedne meditacije uspeo sam sebe da nateram da ustanem, ali sam se istog trenutka srušio na pod. Shvatio sam da uopšte nemam kontrolu nad svojim telom. Pokušavao sam da prestanem da meditiram, ali to prosto nije bilo moguće, i tada sam se stvarno uplašio. Ako bih preskočio samo jedan dan, hteo sam da iskočim iz sopstvene kože. Morao sam opet da izgovaram svoju mantru. Naučio sam da ta stanja još više produbim, da se spustim do nivoa gde ne osećam ni vreme, ni prostor, ni svoju materijalnost. To je bilo neko stanje vrlo blisko kliničkoj smrti. Kad mi je bila potrebna jača doza, jer meditacija je kao droga, produžavao sam svoj mali eksperiment na nekoliko minuta. Iz tog stanja izlazio sam obliven hladnim znojem. Shvatio sam da moram da se izvučem.

Međutim, bilo je to znatno teže nego što sam očekivao, pošto sam deset godina meditirao dva puta dnevno. Ono što sam doživljavao kao svoju moć, odjednom se pretvorilo u moju stravičnu nemoć.

Prva godina odvikavanja od meditiranja bila je pravi košmar. Bio sam depresivan, nisam imao volju za životom, nisam imao motiva da bilo šta radim. Počeo sam da se "slučajno" povređujem, padam, pravim greške na poslu. Često sam doživljavao "sužavanje svesti", trenutke kada se iz čista mira izgubim, zapadnem u ono ništavilo kao iz meditacije.

Jedne noći nije mi bilo dobro, nisam mogao da spavam. Otišao sam u bolnicu "Laza Lazarević" i požalio se doktoru kako mi je teško od meditacije, a on mi kaže: - "Meditirate? Pa to je divno! Hajdemo zajedno!" Nisam mogao sebi da pomognem i neko vreme bio sam na lečenju. Meditacija je i ludilo i nije. To jeste prijatno, ali se zadovoljstvo skupo plaća! Meditiranjem se čovek oslobodi jednog dela ličnosti koji ga muči i onda mu je sve lepo. Učitelji vas nauče da ne mislite na problem i za vas on više ne postoji. Osećanja, osećanja...ali ona više nisu vezana za realnost. Čovek se osakati, obezliči. Meditacija odvaja čoveka od života. Što bi neko tražio zadovoljstvo van sebe kad može da ga stvori u sebi, ponavljajući mantru. Kad se dugo vremena meditira, čovek spozna onaj loš deo sebe. Zato se kod mnogih meditanata kao posledicajavljajurazne psihoze, panični strahovi... To je siguran put ka samoubistvu.

Prošlo je gotovo deset godina kako sam izašao iz meditacije. Danas više ne osećam nikakvu potrebu da u sebi izgovaram magične reči, ali se ponekad uplašim da je zadovoljstvo koje osetim pri nekom lepom događaju ona nihilistička, ludačka prijatnost koju donosi meditacija. Ujedno sam siguran, tamo se više ne vraćam. Ne samo da se ne vraćam nego se sa gađenjem gnušam svih onih stanja i osećanja, u koja sam prevarom i preverom bio uveden. Ja, pravoslavac da se molim hinudističkim i parahinduističkim "bogovima" tj. demonima! Nadam se da će mi Bog Gospod otaca mojih oprostiti gluposti koje učinih i zbog kojih se gorko kajem i dan danas.

Naučio sam sanskrit, pročitao Vede, proučavao hinduizam samo da bih razumeo šta su me slagali moji „učitelji", napisao sam čak i knjigu o tome šta skriva transcedentalna meditacija, a na nekoliko drugih bio saradnik pri priređivanju. Na taj način želim da pomognem svom sinu koji se još uvek leči, ali i svima drugima. Sačuvaj nas Gospode od naše gluposti, i od svih onihkoji bi trebalo da nas čuvaju, a u stvari sujanjičari predhodnice „novog svetskog poretka " - sektaša.

Preuzetoizčasopisa «Istina»
broj 01. maj-jun 2002. godina



 
Natrag
Top