Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Josipocentrično!

Josipocentrično!

Samo Josipa može pevati Boginju i doslovno zvučati kao boginja, bez imalo prepotencije

1.jpg


Foto: Boris Vezmar
Mesto: Sava centar, Beograd
Datum: 14. februar 2013.


Zvuk i ono što vidim se nikako ne poklapaju. Ekstravagantno odevena žena crvene kose sa čudnovatim šeširićem na glavi otvorila je usta da otpeva prve tonove u dupke punoj velikoj dvorani Sava centra (koncert je bio rasprodat desetak dana unapred). Čuje se dubok muški glas. Neko se zeza sa publikom?
Ma kakvi – to je samo Josipa Lisac koja peva Ave Maria, iz prve hrvatske i jugoslovenske rok opere Gubec Beg (1975), i koja će se nešto kasnije utrkivati sa basistom Davorom Črnigojem u disciplini “tko može dublje od nas dvoje.”
Unikatnost, originalnost – to je jedino što možete očekivati na koncertu ovog čuda od žene, čija se pojava najbliže može opisati kao spoj zloćkaste teatralnosti Kruele de Vil i moćnog, zapovedničkog glasa Eni Lenoks. Ali Lenoks ne bi imala šanse u eventualnom vokalnom duelu, jer za razliku od Njenog Josipocentričnog Visočanstva ne bi mogla da peva kao muškarac ako joj se prohte, a nema ni tu neponovljivu, urnebesnu dikciju (kao stvorenu za crtane filmove) koja se teško može dočarati na papiru. Taj fenomenalni izgovor smo mogli čuti već u njenom prvom obraćanju publici kada je rekla: “Mislila sam bit’ onako skromna i decentna, ali rekli su mi, večeras imaš strašan tulum. Tulum!”.

2.jpg


Povod Josipine posete Beogradu je turneja kojom obeležava 40 godina od objavljivanja svog prvog solo albuma Dnevnik jedne
ljubavi (1973), koji, momci i djevojke, opravdano važi za remek delo, a i prvi je konceptualni album u istoriji jugoslovenske popularne muzike, u ta vremena još nevine i naivne. Dnevnik jedne ljubavi istovremeno je prvi plod zajedničkog rada sa kantautorom Karlom Metikošem, njenim neprežaljenim životnim saputnikom, koji je preminuo 1991. godine. Josipa Lisac, koja je sa njim, u verovatno najčudesnijoj muzičko-ljubavnoj avanturi jugoslovenske scene, snimila desetak albuma, svaki koncert od tada posvećuje njemu i njegovom geniju.
Ne samo što je najveći broj pesama na beogradskom koncertu odsviran sa Dnevnika jedne ljubavi (O jednoj mladosti, I dok razmišljam o nama, Ne prepoznajem ga, Ležaj od suza, Po prvi put), već svaki sekund koncerta na neki način protiče u znaku Metikoša. Na video bimu se smenjuju njegovi citati u vezi sa Josipom, njegov potpis, njegove slike. Koncert je tri puta imao filmske pauze (Josipa: “Htjela sam da pustimo svih 18 minuta odjednom, ali su mi rekli da će ljudi zjevati”), u kojima je prikazivano i opisivano kako se mladi roker Metikoš tokom šezdesetih godina prošlog veka proslavio u Francuskoj pod pseudonimom Matt Collins, kako je svog idola Jerry Lee Lewisa nosio na rukama u bolnicu obeznanjenog od droge, kako je sa suprugom išao u Afriku na fotosafari, i šta o njemu ima da kaže Siniša Škarica, šef tadašnjeg Jugotona a danas Croatia Recordsa.

3.jpg

Koliko god Josipa odavala počast Metikošu na svemu što joj je pružio, ništa ne može da zaseni divlju snagu njenog talenta, kojem je džez i fank zvuk njenog benda – idealna podloga da se razmahne. Samo Josipa može pevati Boginju i doslovno zvučati kao boginja, bez imalo prepotencije. Ona je u svojim pesmama otelotvorenje hirovitosti (Hir! Hir! Hir!), samostalnosti po svaku
cenu (Živim po svome), ženske ćudljivosti (Danas sam luda), iskonske ženstvenosti (Kraljica divljine) i plemenite čežnje (Gdje Dunav ljubi nebo, Ja bolujem). Ona je i sa šezdesetak godina femme fatale, a takav je utisak u pesmi O jednoj mladosti potcrtavala truba, koja kao da je došla iz nekog film-noara.
Vrhunac je, naravno,
pesma Magla (1980), tokom koje po publici špartaju laseri i udruženi sa dim mašinom stvaraju odgovarajuću atmosferu, a za poslednju stvar u dvoiposatnom setu ostavljena je veoma brza, fankoidna Ispočetka, zbog čijeg sam ubedljivog izvođenja poželeo da je ovaj unikatni koncert bio malo više plesan.
“Luksuz je ostati svoj”, reče Josipa u jednoj od pauza, i zasluženo dobi aplauz. Luksuz jeste, ali sudeći po njenom primeru to vredi, čak i u ova saharinska vremena.

Izvor: Popboks

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Najlepša i najtužnija ljubavna priča eks-ju scene: Ni smrt ih nije rastavila

x5cldv.jpg


Uvek su pričali da su se sreli, pogledali i više se nisu razdvajali. Josipa Lisac i Karlo Metikoš. I 25 godina posle Karlove smrti, svaki Josipin koncert posvećen je njemu i njihovoj ljubavi, koja je, kaže, i dalje živa.

– Ne volim riječ "sjećanje", jer ja sve naše zajedničke trenutke, slike i stanja nosim u sebi stalno. I ne samo što su oni u meni, ja ih prenosim dalje… A naša ljubav još je tu i njena prisutnost stalno me oplemenjuje - kaže Josipa.

Njena i Karlova priča počela je 1971. godine. On je do tad gradio svetsku karijeru pod imenom Met Kolins (Matt Collins), nastupao po celom svetu, imao armiju obožavateljki i iza sebe oko 20 veridbi sa groficama, manekenkama, stjuardesama... Ona je tek osvajala pažnju kao prva prava jugoslovenska rokenrol diva.

"Za Karla nikad nisam bila njegova žena"

Mada su bili životni partneri, Josipa i karlo se nikad nisu venčali. - Zato što se u braku gubi identitet, ne bih mogla da podnesem da me iko nazove svojom ženom... za Karla nikad nisam bila njegova žena, samo Josipa - objasnila je za "Story".

"Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva poslije kiše, uopće nisam znao tko, šta... Ali nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli - k'o u priči - i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. (...) Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem i načinom na koji se ponašala... Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'... Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije i tu smo se malo upoznavali. Josipa mi je docnije priznala da je, kao klinka, išla da vidi gdje stanujem jer su joj pogrešno rekli da živim u Ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj! Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je - ploča Matta Collinsa! Sudbina...", ispričao je Metikoš svojevremeno.

Ta sudbinska ljubav ovekovečena je sad već legendarnim albumom "Dnevnik jedne ljubavi" iz 1973.

To je, kako su Josipa i Karlo isticali, ploča koju su zapravo pravili za njih dvoje, ali tek prvi u nizu zajedničkih projekata. Zapravo, iza svega što ste čuli od Josipe Lisac stoji i Karlo, sve one moćne ljubavne pesme nose njihovu priču.

Na svakom Josipinom koncertu Karlo je sedeo u prvom redu, i tad bi cela publika svedočila njihovim zaljubljenim pogledima i neverovatnoj energiji koja je postojala među njima. Svaku pesmu bi mu pevala kao da su sami u prostoriji... Dve tako jake ličnosti stapale su se u jedno.

- Nikada nismo razgovarali onako monstruozno kako ja danas čujem ljude da razgovaraju. Nikada nismo jedno drugome opsovali ili zalupili vratima. Što smo si imali za reći, rekli bismo si odmah, nismo ostavljali za kasnije. Sve smo riješavali razgovorom. Kad bi netko od nas bio indisponiran ili pod stresom, drugi bi ga dizao, tako smo se izmjenjivali i funkcionirali - priča Josipa.

Josipa i Karlo bili su zajedno 20 godina. Karlo je preminuo 10. decembra 1991. nakon infarkta. Imao je 51 godinu.

Ali, ni smrt ih nije rastavila. Josipa mu i dalje posvećuje svaki minut na sceni, piše mu pisma, voli ga... Kaže da nikad nije ni pomislila na drugog muškarca.

- Nisam, jer mi je srce puno i u njega više ništa ne može da stane.

(Buka.com)
 
Natrag
Top