LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Virtuoz na gitari


Muzičari često govore o osobama koje su na njih uticale i ostavile poseban trag. Ali, to ne važi i za nadarenog gitaristu Džesija Kuka, koji je inspiraciju pronašao u sredini u kojoj je boravio, i u svom srcu i dalje nosi Kamarž (Camargue), region u južnoj Francuskoj.
Mnoga leta je Džesi provodio u Arlu (Arles), gde je njegov otac, penzionisani filmski reditelj, proživeo svojih poslednjih 10 godina života. Lutajući ulicama među Ciganima koji su tu živeli, Džesi je upijao atmosferu i slušao sa naklonošću Nikolasa Rejsa (Nicolas Reyes), vodećeg pevača u flamenko grupi "Gipsy Kings", koji mu je, igrom slučaja, bio prvi komšija.
Rođen je u Parizu 1964. godine, gde su tada živeli njegovi roditelji John i Heather Cook. Prvu gitaru igračku dobio je kada je imao tri godine, i već tada je očajnički pokušavao da imitira zvukove gitariste Manitasa de Plata koji je živeo u Camargue-u. Ciganska legenda gitare, poznat i po prijateljstvu sa Pikasom, imao je ogroman uticaj na mladog Džesija Kuka.
Nakon što su se njegovi roditelji rastali, Džesi se sa majkom i sestrom preselio u Kanadu, gde je njegova majka rođena. Majka je prepoznala vrlo rano poseban talenat kod svog sina. Usledili su časovi na cenjenoj Akademiji za gitaru Eli Kasser u Torontu. Jedna od učenica ove akademija je poznata klasična gitaristkinja Liona Boyd.


14vmet4.jpg


"Ljudi su mi dobacivali i zvali me 'virtuozo' kad sam bio klinac", priseća se Džesi sa blagom nelagodnošću, "Nisam baš siguran. Ja sigurno nisam bio jedan od onih klinaca koje ste mogli staviti na pozornicu O'Keefe Centra i očekivati da nagrne gomila ljudi. Bio sam isuviše nedisciplinovan, nisam vežbao lestvice i arpeđa. Svirao sam ono što sam želeo da sviram. Brzo bih naučio, a zatim bih se zabavljao s tim". Neformalno, improvizovano vežbanje u očevoj kući i godišnji Gypsy festival u obližnjem Saintes Maries de la Mer pomogli su mu da izoštri svoje veštine. Nakon Arla i majčinog francuskog seoskog domaćinstva, odlazi u njemu daleki svet, u Toronto. Tamo nastavlja studije klasične i džez gitare na nekim od najprestižnijih severnoameričkih muzičkih škola, a onda je pokušavao da zaboravi naučeno i unese sebe u tradicionalnu cigansku muziku. Ta dihotomija je veoma uticala na široku paletu njegovih muzičkih ukusa. Otuda i jasna i neprekidna strast za istraživanjem i spajanjem, koja mu je pomogla da razvije samopouzdanje i zvuke kojima osvaja i pleni na pozornici danas.
Od tada, Džesi Kuk je snimio šest studijskih albuma prihvaćenih od strane kritike i putovao po svetu istražujući muzičku tradiciju koju je pomešao u svoj stil rumba flamenko. Osim učešća na koncertima i festivalima, bio je otvoren i za legende kao što su B.B. King, Ray Charles i Diana Krall. Svirao je i sa britanskom soprano divom Charlotte Church u Ponoćnom Šouu (Midnight Show) i imao turneju sa legendarnim irskim bendom The Chieftains. “Katalina džez festival (Catalina Jazz Festival), 1995. godine, bio je prekretnica. Upravo sam bio završio album 'Tempest' i izdao ga u Kanadi,” priseća se svog debi albuma. “U roku od mesec dana potpisali smo ugovor sa američkom kompanijom Narada, nakon čega su nam oni rezervisali učešće na Katalina džez festivalu.” Bilo je predviđeno da bend svira u dvadesetominutnoj pauzi u malom baru ispod glavne bine. Ali prostorija se brzo ispunila i nisu dozvolili Kuku da izađe. Naterali su ga proširi svoj performans na sat vremena.
2001. godine Kuk je dobio svoju prvu Juno nagradu u kategoriji za najbolji instrumentalni album za “Free Fall.” Bio je nominovan i za dve Juno nagrade u 2008. godini, za album “Frontiers” iz 2007 (World Music Album of the Year) i za izuzetan DVD “One Night at the Metropolis” (Music DVD of the Year), na kome je zabeležen spektakularni koncert na Montreal džez festivalu 2006. godine.
U februaru 2009. godine, Džesi Kuk je osvojio srebro u izboru za najboljeg flamenko gitaristu. Zlato je dobio Paco de Lucia, a bronzu Vincente Amigo. (Acoustic Guitar Central: Players Choice Awards)
Ali za Džesija Kuka nisu nagrade ono što ga vodi dalje. Live koncerti su njegove žile kucavice, nešto što mu daje život, i čini da izgleda da je, u svojoj 43 godini, tek počeo da živi.


Džesijeva pesma "Mario takes a walk" je jedini instrumental koji se našao na Obama listi - listi od 49 pesama koje su slušaoci radio stanice CBS Radio 2 odabrali sa ciljem da kroz muziku prikažu Kanadu predsedniku Obami, prilikom njegove posete ovoj zemlji. U intervjuu koji je dao ovom radiju Džesi priča anegdotu o tome kako je pesma dobila ime, o vrstama muzike i svojim afinitetima, i da se nada da će Obama donositi dobre zakone slušajući dobru muziku :)
Mnogo slušalaca je za Džesija Kuka čulo preko myspace, a na njegovom sajtu Welcome to the official Jesse Cook web site! može se naći još ponešto zanimljivo o njemu i poslušati njegova muzika.



B92


 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top