Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Pravim imenom John W. Cale rođen je 5.12.1938.g. u Oklahoma Cityu. Američki je skladatelj i glazbenik najpoznatiji po pjesmama koje je proslavio Eric Clapton, "After Midnight" i "Cocaine", kao i Lynyrd Skynyrd "Call Me The Breeze". Drugo J. u njegovom imenu dobio je od vlasnika Sunset Strip kluba sredinom 1960.g, kako bi izbjegao zbrku sa Johnom Caleom iz Velvet Undergrounda.
Cale je jedan od začetnika Tulsa zvuka, vrlo laganog žanra koji se oslanja na blues, rockabilly, country i jazz utjecaje. Njegov osobni stil često je bio opisivan kao "laid back" i okarakteriziran kao prevrtljivog ritma, jednostavnim izmjenama akorda, nedovoljno izraženog vokala, te vrlo jasnog i prodornog teksta. Njegovi albumi obično su vrlo sažeti i često ih u potpunosti snima on sam, dok su live snimke puno duže i band ih improvizira.
Mnogi glazbenici, uključujući Erica Claptona, Marka Knopflera, Neil Younga i Bryana Ferrya istaknuli su Caleov utjecaj na njihovu glazbu. Neki su proslavili, a mnogi sviraju njegove pjesme. Često je i sam govorio da on primarno piše i snima pjesme kako bi ih drugi svirali i proslavili.
Cale je također poznat po velikoj averziji prema popularnosti, velikim turnejama, pa čak i kontinuiranim snimanjima albuma. Posljednjih 35 godina zadržao je status relativno kultnog umjetnika.
Izlaskom albuma "To Tulsa and Back" 2004.g., pojavljivanjem na Clapton's Crossroads Guitar Festivalu, te izlaskom i dokumentarnog filma "To Tulsa And Back: On Tour With J.J. Cale" privukao je novu publiku. Plivanje u mainstream vodama nastavilo se i 2006. g. sa izlaskom albuma "The Road To Escondido" kojeg je izdao u suradnji sa Ericom Claptonom.
Mnogi glazbenici, uključujući Erica Claptona, Marka Knopflera, Neil Younga i Bryana Ferrya istaknuli su Caleov utjecaj na njihovu glazbu. Neki su proslavili, a mnogi sviraju njegove pjesme. Često je i sam govorio da on primarno piše i snima pjesme kako bi ih drugi svirali i proslavili.
Cale je također poznat po velikoj averziji prema popularnosti, velikim turnejama, pa čak i kontinuiranim snimanjima albuma.
Ne bih mogao u potpunosti da se složim sa tvrdnjom autora članka da su mnogi proslavili Cakeove pjesme. Prije bih rekao da je obratno ili u najboljem slučaju uzajamno. Cale je po prirodi skroman čovjek pa se od njega i nije moglo čuti nešto drugo sem izjave da on primarno piše i snima pjesme kako bi ih drugi svirali i proslavili.
Clapton je pripremajući svoj debitantski album došao do demo snimka Caleove pjesme After Midnight, te je odlučio pjesmu staviti na album bez traženja Caleove saglasnosti. Da se nije radilo o čovjeku takve prirode i karaktera kao što je Cale, stvar bi vjerovatno završila na sudu. Srećom nije se desilo tako i zato imamo jedmu fantastičnu saradnju dvojice muzičkih genijalaca koja traje već preko četrdeset godina i koja je kulminirala izlaskom zajedničkog albuma "Road To Escondido" 2006. godine Cale je uradio svoj demo 1966. godine, ali pjesma nije zvanično objavljena sve do 1970. kada je Cale na radiu čuo svoj After Midnight u izvođenju Erica Claptona. Cale kaže: ”Bio sam siromašan, nisam imao ni za hljeba. Prešao sam već tridesetu i bilo je lijepo zaraditi koju kintu.”
Još jedna Caleova pjesma koju je Calapton obradio.
U svojoj obradi Caleovoe pjesme Cocain (1977), da bi svima dao do znanja da se radi o anti-cocaine pjesmi, Clapton u svim živim nastupima u tekst pjesme dodaje, ”that dirty cocaine”.
Road To Escondido
Dva veterana, dve legende, dve stare gitare, dve srodne duše, konačno su se zajedno našle. “Ovim je ostvarena i moja poslednja ambicija: da radim sa čovekom čija me je muzike inspirisala od kada znam za sebe”, kaže Clapton
Autor: Igor Čoko
Nebrojeni su momenti u rock ’n’ rollu gde je „srodnost duša“ doslovno pomerala tlo pod nogama, pišući istoriju popularne muzike velikim slovima. Eric Clapton i šest godina stariji JJ Cale svakako predstavljaju nezaobilazan segment tog dela muzičke legende. Više od 40 godina je prošlo otkako su proslavili jedan drugog, nakon što je Clapton snimio Caleove After Midnight (1970) i Cocaine (1977), ali se isto tako, trebala dogoditi 2006. da bi se desio Road To Escondido, prvi njihov zajednički album, nosač zvuka na kome su učenik i učitelj konačno odlučili po prvi put u svojim bogatim karijerama ukrstiti instrumente. Iako bi se možda, mnogo bolje snašao u nekom prethodnom vremenskom i kulturnom kontekstu, nema sumnje da Road To Escondido zaslužuje da bude upisan u istoriju muzike velikim slovima, makar zbog toliko iščekivanog susreta dvojice velikana. Susreta negde pri kraju puta, tamo gde se muzički krug završava. Ostvarenje sna kojeg su verujem, i Cale i Clapton dugo sanjali.
Road to Escondido je u suštini vrlo jednostavan i pitak album, odiše ležernošću i zadovoljstvom, spokojem koji neminovno dolazi kao posledica vrlo dugog i burnog muzičkog i životnog iskustva. Iako je obojici ishodište u bluesu, album je obojen i nijansama countryja, soula i folka, što mu daje posebnu aromu. A već na pesmi Danger, koja otvara album, jasno se vidi lakonski, prepoznatljiv groove koji manifestuje genijalnost muzičara i potvrđuje atmosferu iz redova iznad. Iako obojica formalno, potpisuju album, istim ipak, autorski dominira Cale. Od ukupno 14 pesama, Cale potpisuje jedanaest, dok Clapton potpisuje dve - jednu kao solo autor, a drugu kao zajednički rad sa John Mayerom. Preostala pesma je blues klasik Brownieja McGheeja - Sporting Life Blues. Calea i Claptona, koji su dobrano zagazili u sedmu deceniju života, gotovo je nemoguće razlikovati na ovom albumu. U tom smislu, The Road to Escondido potvrda je svega onog što je Clapton i u vokalnom i u duhovnom smislu naučio od Calea, preplitanje dva gotovo identična glasa, gotovo identične igra prstiju među kojima postoji savršena veza. Doslovna refleksija pomenute “srodnosti duša”.
JJ Cale & Eric Clapton 'The Road To Escondido'
Izvor: studio88.ba
Stvarno se nemoguće odvojiti od misli kako bi ovaj album zvučao da su JJ Cale i Eric Clapton ušli u studio prije dvadeset ili trideset godina, u punom naponu snage. Sigurno je da bi puno jače odjeknuo nego 'The Road To Escondido'
I ovako su snimili svakako hvalevrijedan uradak. Album ceste koji guta milje američke pustinje. Umjeren, ali obogaćen životnim i glazbenim iskustvom dvojice glazbenika koji su ostavili vidljivu i čujnu brazdu u rock and rollu. Ono o čemu se priča je želja Erica Claptona da napravi zajednički album s učiteljem kojem svakako duguje za svoje najveće hitove 'After Midnight' i 'Cocaine', no ostaje nejasno je li JJ Cale u prošlosti imao sličnu želju koja je bila neispunjena do današnjeg dana.
Najzanimljiviji u svemu je njihov zajednički odnos tijekom kreativnog procesa. Po njihovim riječima, Clapton je želio prešutjeti razmirice za vrijeme miksanja, dok je JJ Cale otvoreno progovorio o njima. Da sad ne bi bilo previše napuhavanja, ipak se radilo o razmiricama koje su bile vezane isključivo uz glazbu. Važno je da je u ishodišnoj točki učitelj ispao veći rocker od učenika.
Naime, Cale je zahtijevao glasnije i grublje gitare u miksu, dok je Clapton stalno stišavao potenciometre, jer nije htio da sve zvuči previše žestoko. U toj situaciji prihvatljiviji je stav Calea, kojem se napokon dogodilo da ima Claptona u studiju, Claptona čiju gitaru je htio naglasiti, jer ipak je mister slow hand nadimak dobio zbog sviranja gitare, a ne pjevanja. Ruku na srce, svaki Claptonov i Caleov fan bio htio što i Cale.
Nasreću, učenik je (djelomično) popustio, što je rezultiralo finom i masnom produkcijom, koja još uvijek nudi prirodni zvuk.
Puna šaka slow bluesa, boogieja i countryja. Jedino što među novima pjesmama ipak dominira klasika koja je izašla iz Caleove pjesmarice jako davno u obliku 'Don't Cry Sister'. Možda je to i glavni razlog zbog kojeg se javilo razmišljanje s početka ove recenzije, odnosno kako bi bilo da je bilo puno ranije.
Kako javlja službena stranica u petak 26. srpnja napustila nas je američka kantautorska legenda JJ Cale.
Preminuo je iznenada od srčanog udara u kalifornijskog bolnici gradića La Jolla u 74. godini života. Rođen je 5. prosinca 1938. godine u Oklahoma Cityu, a kako bi izbjegao brkanje s Johnom Caleom iz The Velvet Undergrounda sredinom '60-ih promijenio je ime u JJ.
Među njegove najpoznatije pjesme ubrajaju se rock standardi "After Midnight", "Cocaine", "Call Me Breeze" i "Crazy Mama", a mnogi velikani navodili su kao svog uzora poput Neila Younga, Erica Claptona ili Marka Knopflera. Od 2004. godine grad Tulsa, u kojem je odrastao, 5. srpnja slavi kao dan JJ Calea.
