Iz ugla psihologa: Samo da šef bude zadovoljan

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Iz ugla psihologa

Samo da šef bude zadovoljan

Rukovodioci kojima prija dodvoravanje saradnika umeju da motivišu podređene na odobravanje. Koji je krajnji rezultat ove igre i kako prepoznati poltrona?

sef.jpg

"Samo da šef bude zadovoljan"...
Poltron je onaj koji napiše svom šefu govor, sedne u prvi red i najviše aplaudira, a superpoltron je onaj koji svom šefu napiše govor, sedne u prvi red i hvata beleške!
Prema jednom tumačenju preuveličavanje vrednosti neke osobe i ulagivanje proizvodi najmanje šest zala: četiri pripadaju onome ko se ulizuje, a dva onome kome takvo udvorištvo prija. Prvi je sklon slatkorečivosti, laži, dvoličnosti i preteranom ugađanju nadređenom, a drugi postaje nemaran prema drugima i oplemenjivanju sebe.
Poltroni – ulizice, udvorice, ljigavci, beskičmenjaci... su prezirani u svim vremenima i narodima, pa ipak su opstali do današnjeg dana. Gotovo uvek imaju jasan cilj zbog kojeg savijaju kičmu i začudo često uspevaju da ga realizuju, nesvesni da takvim ponašanjem na dugi rok čine štetu, pre svega sebi, ali i nadređenom, kolegama i čitavoj zajednici. Kako im to uspeva?
Po rečima psihologa dr Aleksandra Baucala, docenta na Filozofskom fakultetu u Beogradu, poltronstvo se javlja svuda gde postoji asimetrija moći, budući da ona nije podjednako raspodeljena, i da zajednica bez hijerarhije nadređenih i podređenih ne bi mogla da opstane. Za razliku od ljubaznog, prijateljskog i bezinteresnog ophođenja, poltroni se ponašaju slično, ali uvek sa interesom. U svojim ciljevima se smišljeno služe pohvalama, lepim rečima, ustupcima, prećutkivanjima, čak i poklonima.
Mili moj šefe
Da bi bio zaštićen i nagrađen, ili dobio nešto što mu je važno, poltron nastoji da prepozna želje svog nadređenog i ostvari ih, pa i onda kada to šef ne očekuje od njega, niti traži.
Poltronstvo je ipak dvosmerna komunikacija, za koju je potreban onaj ko se obraća sa „dragi šefe”, ali i onaj koji prihvata ulagivanje zato što želi da bude obožavan i glorifikovan, značajan, izuzetan, bolji od drugih i da ostane na svom položaju. Podstiče poltronstvo raznim privilegijama ne samo zato što mu prija laskanje i dodvoravanje, već i zato što će i druge da podstakne na odobravanje, objašnjava naš sagovornik.
Da li se poltron rađa? Postoje ličnosti koje su sklonije udvorištvu, ali to je izuzetno retko, objašnjava naš sagovornik. Poltron se postaje u porodici gde su roditelji isuviše autoritarni, željni poslušnosti i prihvatanja, a deca previše poslušna i nesamostalna. U odraslom dobu primenjuju isti obrazac ponašanja, ugađaju nadređenima kao što su to činili strogim roditeljima i to samo da bi dobili pohvalu ili neku drugu nagradu. Investiraju energiju u udvorištvo, umesto u sopstvene sposobnosti.
Poltron, psihološki posmatrano, ima ambivalentan odnos prema „predmetu obožavanja”: svestan je da glumi i da čini ono što je u suprotnosti sa njegovim osećanjima, da iz toga izvlači nezasluženu dobit i da mu to na dugi rok ne donosi očekivano zadovoljstvo. Svestan je i da postoji i drugačiji put, koji je pomenuo Dambldor, dobri čarobnjak i očinska figura u „Hariju Poteru”. Od dva puta, ispravnog i lakog, poltron se kukavički opredeljuje za lakši: bolje da se umiljavam šefu i dobijem unapred bolji položaj nego da se trudim sa neizvesnim ishodom.
A kad poltron dođe na vlast...
Svako može da živi zadovoljnije, da se trudi da bolje radi svoj posao, radom doprinese više, sebi, kolegama i firmi, napreduje u ličnom životu, investira u samousavršavanje, bude bolji, korektniji, ali poltron nije dovoljno hrabar za taj put, naglašava naš sagovornik.
Ponekad su motivi poltrona krajnje altruistički, kada želi da realizuje neku svoju ideju ili projekat za koji veruje da će nešto doprineti zajednici. Osim toga, društvene nepravde i način života primoravaju ljude da budu poltroni. Oni brinu zbog posla, imaju odgovornost prema deci i porodici i prihvataju podanički odnos.
Od našeg sagovornika saznajemo da ima i onih koji čitav život investiraju u udvorištvo, ali da je poltron uvek u vazalnom položaju. Kada konačno posle svih unutrašnjih trpljenja i izjedanja stigne na tron, bivša udvorica traži osobu koja će da bude njegov naslednik i koja će stalno da mu se dodvorava i čini da poltronstvo postane opšta i neuništiva pojava.
Posebna vrsta udvorištva je stranačko poltronstvo. Prepoznaje se kada stranački lider dođe na vlast i okruži se partijskim drugovima čija se vrednost meri poslušnošću i apsolutnim odobravanjem. Oni su ti koji neprimereno hvale svog predsednika, udvorički se obraćaju građanima razmišljajući pri tome koliko će napredovati u karijeri i da li će za to biti nagrađeni mestom potpredsednika partije, ili nekim drugim istaknutim položajem. Po ovom modelu može se napredovati i bez kvaliteta. Mladi iz toga zaključuju da je to obrazac uspeha i da je za karijeru dovoljno dodvoravanje i bezuslovno odobravanje.
U novim ekonomskim tokovima, hteli mi to ili ne, za udvorištvo nema opstanka. Svet koji nastaje favorizuje opstanak zasnovan na preduzetništvu, inovaciji, ličnim sposobnostima i kontinuiranoj edukaciji.
Da li se poltroni mogu promeniti? Uprkos tome što poltronstvo može da donese bolji materijalni položaj ili neku drugu dobit, ono je atak na integritet i samopoštovanje. Poltroni mogu da se transformišu i samousavršavanjem steknu afirmaciju, ističe dr Baucal. Takav uspeh donosi trajno zadovoljstvo i sklad sa sobom. Osoba koja to postigne ima svoje mišljenje, ume da ceni tuđe kvalitete, nije cinična prema tuđim slabostima, može nadređenima nešto konstruktivno da saopšti, bez uvrede ili poltronstva. Na tim osnovama moguće je postići i individualni i društveni napredak.

V. Bošković

Objavljeno: 06.03.2011.
Izvor: Politika magazin
 
Natrag
Top