Šta je novo?
Učlanjen(a)
26.03.2019
Poruka
171

Ivica Prtenjača-Dobro je, lijepo je

dobro je.jpg
Prvi roman Ivice Prtenjače "Dobro je, lijepo je" čvrsta je ishodišna točka jednog pulsirajućeg proznog opusa. Već je tu nagovješten specifični motivsko-tematski sklop kojim autor u nadolazećim romanima gradi vrlo zavodljiv poetički svemir. Naglašeni intimizam, stilska rafiniranost i društvena osviještenost odlike su svih njegovih romana – "Dobro je, lijepo je" (prvo izdanje 2006.), "Brdo" (2014.) i "Tiho rušenje" (2017.) – pa ih osjećamo kao samosvojan i zaokružen ciklus.

Ako vam je Prtenjačin prozni debi dosad promakao, shvatite ga kao atmosferičan prequel kultnog "Brda" i izgubite se u zagrebačkom spleenu, od kojeg se u ovoj knjizi epizodično bježi u jednu snovitu portugalsku avanturu. Ovaj roman ispovjedne forme, jednostavne strukture i naslova koji se odavno prometnuo u simpatičnu poštapalicu pripovijeda u vedrom tonu, uz pinkicu sjete, o sazrijevanju usred tranzicijske zbrke, o ljepoti samovanja i težini usamljenosti, o onoj tako nam svima poznatoj treperavoj niti između žudnje i paralizirajućeg straha pred životom, od kojeg istodobno očekujemo da nam se napokon dogodi.

Prtenjačini junaci, plahi, iskreni, prirodni, osnažuju se i ozdravljuju u međuodnosu s drugima, ujedno zašivajući i naše poderotine na duši. Baš takve, tiho transformativne trenutke Ivica Prtenjača u svojim romanima oblikuje u moćne pjesničke slike, a onda ih raspisuje dalje, do perfekcije.

Hidden content
You need to reply to this thread or react to this post in order to see this content.
 
Top