- Učlanjen(a)
- 10.07.2010
- Poruka
- 2.773
Isak Samokovlija
Isak Samokovlija rođen je 3. decembra 1889. godine u Goraždu, gradu na Drini, koju je volio i pisao o njoj, baš kao i sam grad i ljude u njemu.
Samokovlije su jedna od mnogih balkanskih sefardskih loza, čije porijeklo seže u Španjolsku, a svoje bosansko prezime dobili su nakon što se Isakov djed za otomanskoga doba, kao trgovac, s obitelji doselio u Sarajevo iz Samokova u Bugarskoj. Po zanimanju liječnik, s dugogodišnjom terenskom praksom, Samokovlija je odlično poznavao mali svijet svojega vremena u Sarajevu i u Bosni. O tim ljudima, o njihovoj svakodnevnici pisao je s dubokom empatijom, ali i sa smislom za sigurnu i preciznu deskripciju likova, ambijenata, životnih formi i običaja. Osobito su mu lijepe pripovijetke o sefardskoj sirotinji, u kojima je lajtmotiv iščekivanje radosti. Na Samokovlijine likove gotovo bi se mogla primijeniti rečenica kojom Dostojevski završava Bijele noći: “Jedan trenutak blaženstva! Zar se više od toga može zahtijevati u cijelom ljudskom životu!”
Svoju prvu pripovijetku objavio je 1927. godine u listu “Jevrejski život” gdje je bio jedan od urednika, a prvu knjigu pripovijetki “Od proljeća do proljeća” 1929. Iza sebe je ostavio bogat književni opus – zbirke pripovjedaka kao što su Nosač Samuel, Tragom života, Priča o radostima i dr.
Za svog života napisao je i četiri pozorišna komada od kojih su neki postavljeni i na bh. pozorišnoj sceni. Jedna od najpoznatijih među njima je “Hanka”, koja je, uz “Plavu jevrejku”, “Simhu” i “Ratne hljebove”, prenijeta i na filmsko platno.
Isak Samokovlija umro je 15. januara 1955. godine i sahranjen je na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu.
Izvor:knjizevnost.wordpress
Isak Samokovlija rođen je 3. decembra 1889. godine u Goraždu, gradu na Drini, koju je volio i pisao o njoj, baš kao i sam grad i ljude u njemu.
Samokovlije su jedna od mnogih balkanskih sefardskih loza, čije porijeklo seže u Španjolsku, a svoje bosansko prezime dobili su nakon što se Isakov djed za otomanskoga doba, kao trgovac, s obitelji doselio u Sarajevo iz Samokova u Bugarskoj. Po zanimanju liječnik, s dugogodišnjom terenskom praksom, Samokovlija je odlično poznavao mali svijet svojega vremena u Sarajevu i u Bosni. O tim ljudima, o njihovoj svakodnevnici pisao je s dubokom empatijom, ali i sa smislom za sigurnu i preciznu deskripciju likova, ambijenata, životnih formi i običaja. Osobito su mu lijepe pripovijetke o sefardskoj sirotinji, u kojima je lajtmotiv iščekivanje radosti. Na Samokovlijine likove gotovo bi se mogla primijeniti rečenica kojom Dostojevski završava Bijele noći: “Jedan trenutak blaženstva! Zar se više od toga može zahtijevati u cijelom ljudskom životu!”
Svoju prvu pripovijetku objavio je 1927. godine u listu “Jevrejski život” gdje je bio jedan od urednika, a prvu knjigu pripovijetki “Od proljeća do proljeća” 1929. Iza sebe je ostavio bogat književni opus – zbirke pripovjedaka kao što su Nosač Samuel, Tragom života, Priča o radostima i dr.
Za svog života napisao je i četiri pozorišna komada od kojih su neki postavljeni i na bh. pozorišnoj sceni. Jedna od najpoznatijih među njima je “Hanka”, koja je, uz “Plavu jevrejku”, “Simhu” i “Ratne hljebove”, prenijeta i na filmsko platno.
Isak Samokovlija umro je 15. januara 1955. godine i sahranjen je na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu.
Izvor:knjizevnost.wordpress