Intervijui s poznatim licima

[zjovan29]

Željko s kćerkom Minjom

Najmlađa princeza krenula tatinim stopama



"Veoma mi je drago što će tatina mezimica napraviti prve korake u ovom poslu", kaže Željko...
Razgovarala: Amela KESEROVIĆ

Bilo je vrijeme devedeset i neke. Željko je pjevao po beogradskim kafanama. U noćima meraka i dobre atmosfere susretao je i "prijatelje", koji su nošeni pjesmom i pokojom čašicom alkohola obećavali sve i svašta, pa i finansiranje njegovog albuma.

Buđenje je donosilo drugačije odgovore, telefonske sekretarice obavještavale su ga da je korisnik od sinoć, preksinoć..., nedostupan. Vrijeme je prolazilo i Željko je upoznao braću Suban, koji su prepoznali njegove mogućnosti. Dali su mu 30.000 maraka. Ni novčića od dobijene sume nije htio uzeti da bi platio taksi, već ga je spremio, sjeo u trolejbus i odvezao se do Marine TUCAKOVIĆ, koja mu je napisala pjesme za prvi album.

Danas je situacija drugačija. Željko je velika zvijezda. Iza njega su tiražni albumi i veliki koncerti, a jedan je postao tradicija. U noći 8. marta nastupit će u beogradskoj Areni, ali posebnost datuma je veća, jer će te večeri njegova najmlađa kćerka Minja imati svoj prvi nastup na Beoviziji.

- Veoma mi je drago što će tatina mezimica napraviti prve korake u ovom poslu koji je za nju vrlo dobra stvar. Ponosan sam na nju i moram priznati da mi je u jednu ruku drago što je neću moći gledati direktno. Mislim da bih imao veću tremu nego na bilo kojem vlastitom koncertu.

Bez predaje

Da li je tačno da je ova pjesma Vaš poklon za njen 18. rođendan?

- Ideja je potekla od Marine Tucaković i to je njen poklon za Minjino punoljetstvo. Namjera mi je bila da s tom pjesmom gostuje na mom novom albumu, s čim se ona složila, ali kada je Maki čula pjesmu, insistirala je da konkurira na Izboru za pjesmu Evrovizije i na moje zadovoljstvo, prošla je.

Vi i supruga Maja imate još dvije kćerke: Sanju i Danijelu, ali je najmlađa jedina pokazala interes za muziku. Šta biste voljeli da ima na umu kada je estrada u pitanju?

- Minja je prema mišljenju našeg malog i nadam se ne mnogo subjektivnog kućnog žirija već izvjesno vrijeme zaslužila da pusti glas i izvan zidova našeg doma. Nadam se da će se ljudima svidjeti i u ostalom, to je i najvažnije. Ona je rasla u kući i ambijentu gdje je muzika svakodnevna tema i bila je u situaciji da vidi, čuje i osjeti mnogo stvari koje mogu formirati neke njene stavove o estradi. Ali, zaista se trudim da joj ne kvarim taj njen predivan i neiskvaren doživljaj muzike s nečim što u ovom trenutku i ne mora znati.

Mislim naravno na neke ne tako pozitivne strane ovog posla. Vidjet ćemo. Ona je tek napunila 18 godina i sama će odlučiti da li želi da joj muzika postane nešto više od hobija ili će se baviti nečim drugim. Šta god da se desi, ja ću podržati svaku njenu odluku.

Vi ste imali jedan drugačiji put uspona na estradi. U Beograd ste došli kao izbjeglica, nastupali ste za male honorare u kafanama. Obećavali su Vam mnogo...

- Sumnjam da postoji mnogo primjera sličnih mom da čovjek u 40 i nekoj godini života s potpuno sijedom kosom napravi karijeru u pop muzici. Vjerovatno postoji sijaset razloga koji su utjecali na to. Meni se čini, i želim vjerovati u to, da se trud, upornost i vjera u ono što radite negdje mora oploditi i vratiti vam se na najbolji mogući način. Zaista nisam od onih koji se lako predaju, a pogotovo nisam to bio u vremenima kada je to predstavljalo i svjetlo nade za moju porodicu.

Kako se danas odnosite prema „prijateljima" s početka karijere?

- Ma, to vam je tipično za neke kafanske okolnosti. Ljudi se u kafani opuste, neki i pretjeraju u tome, razveze im se jezik pa kažu i ono što inače ne bi. Međutim, ja sam radeći ovaj posao poprilično izoštrio sluh za takve stvari. Ali, u kafani sam imao sreću upoznati i neke moje i dan danas velike prijatelje. Poznato vam je, kako rekoste, da su braća Mario i Đorđo Suban u tim vremenima znali prepoznati nešto u meni i pomogli mi da snimim "Sipajte mi još jedan viski" i album "Sudbina", koji su mi prokrčili put na estradi.

Publika željno isčekuje Vaš novi album. Kroz pjesme veličate ljubav, romantiku, ženu. Kakvu ćemo emociju ovoga puta dobiti?

- Svaki album radim sa željom da postignem nešto više, drugačije i bolje. Moram priznati da ponekad teško mogu pobjeći od onoga što sam ja i što moja publika voli i očekuje od mene. Nikada do sada nije bilo uključeno više ljudi i saradnika nego u ovaj album pa sam već sada siguran da će zvučati raznoliko i interesantno. Ovih dana bi se trebala zavrtjeti jedna od novih stvari...


Autor: A. K.
Izvornevni Avaz

Lidija (36) i Mišo Kovač (67) zajedno su deset godina, a zaljubljeni su kao i prvog dana
Foto: Dino Stanin

19. 02. 2009. | 18:09

RODITELJSTVO Nakon dugih godina prožetih obiteljskim tragedijama, Mišo Kovač okreće novu stranicu


Mišo Kovač: Želim da mi Lidija rodi dijete

Autor Tanja Pacek

U Zagrebu sam sretan, ovdje su mi svi: moja Lidija, grob mog sina Edija i moja kći Ivana. Njome se silno ponosim. Jedino što bih još htio je imati dijete s Lidijom! – kaže Mišo Kovač.

Blizanci bi bili super

Naša glazbena legenda ne boji se godina, niti strahuje od mijenjanja pelena. Svejedno mu je kojeg će spola biti dijete, važno mu je samo da je živo i zdravo. I Lidijino. Više od ičega drugoga, u 68. godini života želi još jednom postati otac. Dok to govori, oči mu se sjaje, a Mišo zrači pozitivnom energijom.

– Ako je Krsto Papić kasno dobio dijete, mogu i ja! Želim gurati bebu u kolicima, ispirati bočice, mijenjati pelene. Sve je to normalno, ljudski – priča Mišo.

Želju za prinovom u obitelji Kovač osjeća i njegova 36-godišnja supruga Lidija. Deset godina su zajedno, vole se i poštuju, no tek sad su spremni postati roditelji. S nestrpljenjem iščekuju trenutak kad će Lidija zatrudnjeti, a njihovim domom odzvanjati dječji plač.

– Napokon je došlo vrijeme da se posvetimo jedno drugome. Dugo je vremena naša ljubav i pažnja bila fokusirana na Mišinu kćer Ivanu. Sad je sretna, ima svoj život, a mi se okrećemo našemu. Ako joj ikada zatrebamo, Ivana zna da smo uz nju – dodaje Lidija.

I nakon deset godina veze njih dvoje još se nježno gledaju, dodiruju, grle u javnosti. Lidija je uzbuđena čim se spomene dijete. No, dok se u Mišinim očima čita ponos, u Lidijinima se, kao u svake buduće majke, vidi blagost.

– Sin ili kći, nije mi važno, samo da je zdravo! Bilo bi super da su blizanci – kaže Lidija Kovač.

Sreća je ponovo pokucala na vrata Miše Kovača. Nakon dugih godina punih boli, kaže, opet ima razlog za smijeh. Pored sebe ima ženu koju voli, a i kći Ivana podupire ga u odluci da ponovo postane roditelj.

– Ivana mi odavno govori da mi upravo to treba. Silno bi se radovala bebi u obitelji i siguran sam, bila najbolja starija sestra na svijetu – priča Mišo.

Sve su tuge iza njih

Od 1992. godine, kada mu je poginuo sin Edi, kao da je i dio Miše otišao s njim. Prestao je snimati pjesme, dugo nije nastupao. Emotivni udarac bio je prevelik, čak i za čvrstu osobu kakva je Mišo.

– Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i po 50 tableta dnevno – kazao je nekoliko godina kasnije.

Nije se mogao nositi sa svojom boli, a uslijedili su i

novi životni udarci, koje bi rijetko tko mogao izdržati.

– Samo Lidiji mogu zahvaliti da sam sve prebrodio. Uvijek je bila uz mene, davala mi snagu za dalje – kaže Mišo kad se danas osvrne na teška događanja koja su ga pratila 15 godina.

Danas je sve lakše, ljepše, a nakon turbulentnih godina napokon su dočekali mir. Redovito posjećuju grob Mišinog sina, a Lidija brine o tome da je na njihovom prozoru uvijek upaljena svijeća za Edijevu dušu.

– Tako je bilo kad smo živjeli u Radićevoj, tako je i sada kad smo na Malešnici, a gdje god u budućnosti budemo živjeli, to se neće promijeniti - kaže Lidija.

Danas dane provode u miru, slozi i ljubavi. S njihovim osmogodišnjim zlatnim retriverom Solom često ih se može vidjeti u šetnji zagrebačkim naseljem Malešnica.

Ne brinu ih moguće priče, zluradi komentari, huligani... ne boje se ničega i nikoga. Imaju jedno drugo, zajedničke snove i samo jednu želju. Da Malešnicom šetaju u troje.

– Kažu da je Malešnica problematičan kvart. E nije! Ja sa psom šetam u četiri ujutro, prilaze mi mladi momci i pitaju kako sam, pozdravljaju se sa mnom – smješka se Mišo.

A taj isti mladi svijet koji ga je svih ovih godina bodrio u nevoljama, davao mu podršku na koncertima, rado će s njim podijeliti i sreću koja mu se smiješi.

Izvor:Večernji.hr

Omerhodžić: Prikazane samo izjave onih koji su mi ovo smjestili


Ispovjest osuđenog imama iz Gluhe Bukovice


Sve je počelo od izbora u Džematskom odboru 2002. godine, kada su se udružili Hadžić i Mekić, kaže suspendirani imam...

17.02.2009. 07:59

Rešad Omerhodžić, sada već bivši imam u podvlašićkom selu Gluha Bukovica, nakon osuđujuće presude Općinskog suda u Travniku za bludnje radnje napustio je svoj džemat.

Prema njegovim riječima, oni koji su punih šest godina radili na tome da ga uklone, iako su manjina u selu, uspjeli su u svom naumu.

Saznajemo da se Omerhodžić odselio iz Gluhe Bukovice i da će biti smješten u okolici Travnika, ali daleko od svog džemata. Potvrdio nam je to i sam imam u svojoj ispovijesti.

Početak muka

- Ono što su javno rekli - "sve ćemo ljage baciti na efendiju da ga protjeramo" - to su uradili i u tome su zaista uspjeli. Išli su korak po korak i istjerali me. Napustio sam Gluhu Bukovicu. Napustio sam džemat sa suzama u očima, ali s ponosom, jer me ispratilo 98 posto džematlija, također sa suzama u očima, kao i svi moji polaznici vjerske pouke - kazao nam je jučer Omerhodžić.

Svoju ispovijest počinje pričom starom šest godina, kada su se počele iznositi razne priče o njemu. On kaže da je u Gluhu Bukovicu došao 1996., iako nije imao želju, jer je do tada imao svoj džemat u okolici Kaknja. Ipak, na nagovor prijatelja i Irfana Mekića, blagajnika Džematskog odbora u Gluhoj Bukovici, odlučio je doći u to selo.

- Zaista mi je bilo dobro sve do 2002. i izbora u Islamskoj zajednici u selu. Problemi su počeli kada je smijenjen Džematski odbor, tačnije blagajnik Mekić, koji nije bio zadovoljan time. Tu je početak mojih muka i problema. Taj čovjek mislio je da sam ga ja smijenio i okupio je oko sebe manju grupu ljudi koji su ga podržali. Najaktivniji u podršci bio je Salih Hadžić Miki - priča nam Omerhodžić.

Prema njegovim riječima, s ostalim mještanima on nikada nije imao problema, čak ni verbalni duel. Dalje tvrdi da se Hadžić, kada je vidio da nije uključen u Džematski odbor, udružio s Mekićem.

- Javno su govorili, a za to postoje i svjedoci, da moram otići, jer sam, navodno, podijelio džemat. To je trajalo pune dvije godine, dok nije došlo do ovog slučaja. Priču o navodnom zlostavljanju počela je širiti Sala (nena djevojčice N. T., op. a.), koja se pridružila grupi okupljenoj oko Mekića - navodi Omerhodžić.

Saline izjave, prema njegovim tvrdnjama, tokom svih tih godina su se mijenjale.

- I na sudu su bile kontradiktorne. Pouzdano tvrdim, i to mogu dokazati i na sudu dnevnikom u kojem vodim evidenciju o nastavi, da N. T. nije pohađala vjersku pouku. Bila je tu samo 14-15 puta tokom godine, odnosno dolazila je samo kada je trebala dobiti humanitarnu pomoć - kaže Omerhodžić.

Vjerska pouka

Otkako je on došao u Gluhu Bukovicu, svake godine na vjersku pouku dolazilo je od 130 do 140 dječaka i djevojčica. Za sve te godine, dodaje, niko od roditelja nije imao primjedbi na njegov rad. Činjenicu da je sam vodio vjersku pouku i za dječake i za djevojčice opravdava čisto finansijskim razlozima.

- Kada su me optuživali, uvijek se govorilo u množini, a nikada u jednini. Ja sam, prema navodima medija, zlostavljao više djevojčica. Nažalost, i takvih kvalifikacija je bilo. To nije istina. Postavljam pitanje svim razumnim ljudima da li je moguće da svi ti roditelji dođu i zloupotrijebe svoju djecu da bi me podržali. Podrška džematlija nakon presude je i veća nego ranije - ističe Omerhodžić.

Suspendirani imam ne krije razočarenje Općinskim sudom u Travniku, jer je poštovao sudska pravila. Drugoj strani, ističe, bilo je sve dozvoljeno, bez ikakvih sankcija.

- Ranije sam imao povjerenje u sud, ali u posljednjih nekoliko dana nešto čudno se dešavalo. Dolazak medija napravio je haos i krivu sliku. Svi oni, kao profesionalci, znaju ili bi trebali znati, da je ovaj proces bio zatvoren za javnost. Međutim, u stvarnosti je bio zatvoren za svakoga osim za njih (oštećena strana, op. a.) - kaže Omerhodžić.

Dalje tvrdi da su njegovi protivnici u sudu zloupotrijebili medije.

- Nažalost, te medijske kuće koje su dolazile u selo lažno su se predstavljale, dolazile su bez najave. Ja sam poštovao pravila suda, a izjave džematlija koje su me podržavale nikada nisu objavljene. Prikazane su samo izjave ljudi koji su mi ovo smjestili - kaže na kraju razgovora Rešad Omerhodžić, naglašavajući da o narednim koracima odbrane ne želi govoriti.

Obolio od šećerne bolesti

Nepravosnažna presuda Općinskog suda u Travniku kojom je osuđen na godinu i po zatvora za "bludne radnje" nad maloljetnom N. T., ali i stalni pritisci tokom proteklih godina, ostavili su svoj trag na Omerhodžiću. Kaže da je obolio od šećerne bolesti, a i njegova supruga je teško bolesna.


Autor: K. KAVAZOVIĆ
Izvornevni Avaz

Ekipa "Lud, zbunjen, normalan": Da li će biti nastavka naljeto?

Isović: Neke stvari su prepreka nastavku serije

Hoće li Federalna TV moći produžiti ugovor za "Lud, zbunjen, normalan"...
14.02.2009. 09:23



Ekipa TV serije "Lud, zbunjen, normalan" je početkom februara u Sarajevu završila snimanje, koje bi trebalo značiti i kraj priče o porodici Fazlinović, a emitiranje na Federalnoj TV trajat će do polovine aprila.

Ipak, mogu se čuti i nagađanja o tome da bi se ekipa ponovo mogla naljeto okupiti u Sarajevu. Šta kaže scenarista Feđa Isović...

Kraj i sudija

- U fudbalskom žargonu, nije kraj dok sudija ne odsvira. Iskreno, postoji jedna velika energija da se serija nastavi, postoji velika želja, međutim, neke stvari stoje kao prepreka nastavku serije. Jedna od njih je i moj umor, i zamor materijala, a druga su okolnosti u kojima se trenutno nalazi naš producent Federalna TV. Uopšte ne znam da li su u ovom momentu u mogućnosti produžiti ugovor s nama zbog svih ovih silnih napada na direktora Džemala Šabića, koji jeste voljan da to uradi, ali u ovim okolnostima ne znam da li bi i mogao. Nisu samo te dvije stvari, svega je tu. U svakom slučaju, ja na ovo gledam u ovom momentu kao da je serija završena i idemo dalje - kaže Isović.

Scenaristu smo upitali da li je možda Nova TV zainteresirana da umjesto do sada kao koproducent bude producent serije.

- Nova TV je više nego zainteresirana da se serija nastavi, međutim, nije u stanju da sama finansira seriju zato što nije riječ o hrvatskom proizvodu. Oni, dakle, mogu biti samo koproducenti. Ako bi, a što nam je i predlagano, radili hrvatsku seriju s hrvatskim glumcima i snimali u Zagrebu, u tom bi slučaju oni pokrili sve troškove. Ali, u ovom slučaju nama je neophodan bosanski partner kao što je Federalna TV - ističe Isović.

Vještačka sezona

Za razliku od Federalne TV, Nova TV trenutno reprizira stare epizode, a nove čuva za jesen.

- Nakon što su shvatili da imaju veliku gledanost s reprizama, odlučili su da iz njih izvuku sve što je moguće. A kako postoji velika mogućnost da neće biti treće sezone, odlučili su napraviti vještačku od 16 posljednjih epizoda koje će tokom ljeta reklamirati kao treću sezonu i emitirati je najesen. Pametan poslovni potez - dodaje scenarista serije "Lud, zbunjen, normalan".

Nakon stresa došla gripa

- Bilo je olakšanje početi živjeti bez Fazlinovića. Vjerovatno je i ova gripa došla nakon stresa, pošto sam se opustio i prilegao. Živjeti s Fazlinovićima ovolike godine svaki dan, bez subote i nedjelje, s njima stalno u glavi, vjerujte mi da nije bilo nimalo lako. Izgleda da se jedino ja radujem ovoj situaciji sa serijom - kaže Isović.


Autor: S. ALAGIĆ - ALETIĆ
Izvor:Estradni Magazin

Jovan Divjak

"Mi pomažemo djeci jer ih država zanemaruje"


Penzionisani general Armije RBiH i nosilac odrena Legije časti, Jovan Divjak, posljednjih godina posvećen je brizi za djecu bez jednog ili oba roditelja, kojima pruža priliku da ostvare uspješan život. Od heroja do predsjednika udruženja "Obrazovanje gradi BiH", Divjak je uvijek ostao veliki gospodin i omiljena ličnost među ljudima dobre volje.

Rođen je 1937. godine u Beogradu, kada mu je otac, učitelj porijeklom iz Bosanske Krajine, služio vojni rok u Srbiji. Završio je 12. klasu Akademije kopnene vojske u Beogradu i Štabnu školu francuske vojske, najugledniju vojnu školu operative u Evropi. Beograđanin po rođenju, a Bosanac po opredjeljenju, Divjak kroz rad sa mladima nastavlja svoju borbu za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ideju kojoj je cijeli život vjeran.


Udruženje "Obrazovanje gradi BiH“ proslavlja 15 godina postojanja. Da li se osjećate kao da ste ispunili neki cilj kada je rad sa mladim generacijama u pitanju?

U petnaest godina koliko smo stipendirali talentirane učenike i studente, djecu žrtve rata i djecu romske nacionalnosti, stvorili smo jednu porodicu koja je uz našu pomoć stekla znanje i omogućila sebi perspektivan život. Posebno sam zadovoljan što imamo preko 29.000 stipendista, koji su imali priliku da dobiju kvalitetno obrazovanje, koje ne bi mogli steći u svojim porodicama. Oni su iskoristili priliku ljudi dobre volje koji su 1994. osnovali ovo udruženje, a i svih onih koji su nas podržali. Naime, udruženje veći dio sredstava stvara samo, organizujemo koncerte u humanitarne svrhe, prodajemo knjige, pravimo izložbe slika... Ima pojedinaca koji pokazuju interes i razumijevanje prema nama, a podržavaju nas i Grad Sarajevo, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, ali i strane organizacije.


Je li istina da je jedna gospođa koja je preminula kompletno svoje nasljedstvo prepisala Udruženju?

Istina je. To je još jedna od naših dragih priča. Prije šest godina dobili smo poziv od komšinice i prijateljice te gospođe koja je ostavila je 24.000 KM našem udruženju. Djeca koju smo, zahvaljujući tim sredstvima, finansirali cijelu godinu, kao i mi, bit ćemo joj vječno zahvalni.

Koliko države i institucije vlasti slijede vašu ideju da obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu?

Mi smo se, u prvom redu, opredijelili za pomaganje djeci žrtvama rata i talentiranoj djeci, zato što to država ne radi. Ministarstvo koja se bavi boračkim pitanjima, pitanjima djece, ne radi svoj dio posla, onda nevladine organizacije nastoje da isprave bar jedan dio onoga što vlasti zanemaruju. Vlast nije shvatila da ulazak u Evropu zavisi od ulaganja u obrazovanje, kao i saradnje sa civilnim sektorom. Mi trebamo biti njihov partner, a ne kritizer.

Koliko se Vaš sadašnji rad nevladinog službenika razliku od karijere vojnika?

Čitava moja karijera zapravo je bila posvećena radu sa mladima, kroz vojnu naobrazbu, jer sam se 18 godina bio u vojnom školstvu. Doživio sam da je poslije Drugog svjetskog rata bilo mnogo mladih ljudi izbjeglica iz Hercegovine, isto bez roditelja. Naučio sam šta znači biti bez roditelja i shvatio sam šta znači biti po domovima, tako je moje opredijeljenje za obrazovanje bila prirodna stvar. Obrazovanje je najbitnija stvar za razvoj i opstanak jedne države, posebno Bosne i Hercegovine.

Da li mlade ljude koje stipendirate učite da slijede Vaš primjer, te da gaje ljubav prema svojoj državi?

Prije svega, moram istaći da do sada nikada nismo imali nikakvih problematičnih ponašanja naših stipendista. Međutim, ono što nama smeta jeste da kada posjetimo neke od škola, tamo su još geografske karte SFR Jugoslavije. Te mlade generacije se uče na nečemu što više ne postoji. S druge strane, djeca koja su izašla iz Udruženje ne pokazuju poseban interes za cjelovitu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovini, jer svi su vezani za roditelje, a oni su nažalost podijeljeni na tri dijela. Naprimjer, imamo djevojku iz Istočnog Sarajeva koji je naš stipendista i koja studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i nije ovdje najbolje primljena, jer je navodno nekome odavde uzela mjesto. S druge strane, iz Istočnog Sarajeva pitaju zašto se ne školuje u Banjaluci ili Beogradu.

IzvorSarajevo-x.com)

Paldum: Situacija je super

Paldum: Situacija će se raščistiti




Na bh. sceni bit će još samo četiri ili pet kolega, uvjeren je Hasić...
12.02.2009. 10:59


Sanela Sijerčić zaposlila se u "BH Telecomu", duo "Erato" najavljuje napuštanje estrade, Alma Čardžić aktivnija je u Parlamentu FBiH nego na muzičkoj sceni...

Informacije koje nam u posljednje vrijeme pristižu sa estrade sve su manje estradne, a sve više ukazuje na to da je za dobar broj pjevača vrijeme unosnih honorara prošlost i da mnogi tragaju za sigurnijim izvorom prihoda.

Pumpe i fabrike

Doduše, neki su se još ranije pobrinuli o nekom "ozbiljnijem" poslu, pa je tako Halid Bešlić vlasnik benzinske pumpe, a nedavno je kupio i fabriku za preradu voća i povrća. Armin Šaković odnedavno je i ugostitelj, kao i članovi "Plavog orkestra" Samir i Admir Ćeremida, Ibrahim Jukan vlasnik je fabrike zdrave hrane u Gračanici...

Među onima koji su odavno digli ruke od estrade su Edvin Po, Edin Pašić, Zerina Cokoja, Gordan Radić...

No, ima i onih koji tvrde da finansijska kriza ne utječe na njihovu zaradu i nastupe. Među njima je i Hanka Paldum.

- Ova situacija je super za bh. estradu, jer će se stanje isfiltrirati i raščistiti, i ostat će samo ono što vrijedi. Niko ničiju nafaku ne može uzeti. Valja se i nama uklapati - kaže Paldum.

Drugi poslovi

Kemal Hasić, s druge strane, ističe da je stanje na bh. estradi veoma loše.

- Na bh. sceni ostat će još samo četiri ili pet pjevača. Svi ostali bit će primorani da se okrenu drugim poslovima - kaže Hasić.

Hasić: Stanje je loše

Reper Frenkie smatra da se u BiH teško može živjeti samo od muzike, tako da je on ranije otvorio prodavnicu skejtova.

- Ako se ovako nastavi, zatvorit ću i prodavnicu - kaže Frenkie.

Zuković: Muški do kraja

I pored brojnih problema s kojima se susreće na estradi, Amela Zuković ističe da će se i dalje baviti pjevanjem.

- Ne napuštam estradu, idem muški do kraja. Teška je borba pred nama. Samo će jaki opstati - kaže Zuković.

Kice mašta o inozemnoj organizaciji

Enver Lugavić Kice ističe da je najteže mladim pjevačima, ali se nada da će doći bolja vremena.

- Kriza pogađa i muziku, tako da sam odlučio da završim Filozofski fakultet u Tuzli, Odsjek engleski jezik i književnost, gdje sam student četvrte godine. Ako budem morao napustiti pjevanje, volio bih naći posao u nekoj stranoj organizaciji - kaže Lugavić.

Sanela Sijerčić bez komentara

Nakon informacije o zaposlenju Sanele Sijerčić u "BH Telecomu", i jučer su nam pristizale brojne reakcije čitalaca. Ovim povodom željeli smo razgovarati i sa Sanelom, koja od ponedjeljka radi kao agent za podršku i pomoć korisnicima u ovoj državnoj kompaniji, no ona nam je kratko odgovorila da nema nikakav komentar.


Autor: L. S. R. - D. Z.
Izvornevni Avaz

Mlakar: Napravio sam kuću na selu i uživam u prirodi

U današnjim kvizovima ljudi ispadaju glupi

Serija "Sve će biti dobro" je moja glumačka avantura • Više nemam velikih želja, živim skromno pa šta bude...

Televizijska legenda Oliver Mlakar, koji je milione gledalaca na ovim prostorima godinama držao prikovane uz male ekrane vodeći kultni kviz "Kviskoteku", uskoro će ponovo gostovati u domovima gledalaca. Popularni Oli snimio je 15 epizoda TV serije "Sve će biti dobro", koja se u našoj zemlji emitira na Mreži plus. U njoj glumi bogatog Švicarca.

Malo gledam TV

Ovaj vitalni 73-godišnjak ističe da je uživao na setu serije, a u razgovoru za "Dnevni avaz" otvoreno je govorio i o drugim temama.

- Serija "Sve će biti dobro" je moja glumačka avantura. Nekada sam u mladosti malo glumio pa sam rekao: "Idem i to još jedanput probati." Svidjela mi se uloga pa sam zato i prihvatio ponudu. Na snimanju nisam imao problema. Reditelj me nije vraćao da ponavljem scene, a i ni tekst nisam zaboravljao - kaže Mlakar.

Kod nas ste prije nekoliko godina sa Sašom Zalepuginom i Mićom Orlovićem bili angažirani na OBN-u. Da li biste ponovo radili u BiH?

- Nas trojica bili smo na OBN-u najviše zbog mladih. Kada su oni ojačali, više im nismo bili potrebni. OBN ima dobru ekipu. No, teško bih se ponovno odlučio na putovanja. To je i bilo najteže od svega. Trenutno nemam planova. Ali, ni do sada ih nisam imao ja nego drugi, koji su me pozivali.

Na Novoj TV ste, također, prije nekoliko godina radili rimejk "Kviskoteke". No, kviz nije ponovio nekadašnju popularnost.

- Naravno da "Kviskoteka" nije imala takvu popularnost. U vrijeme kada je emitirana bila je jedna televizija i cijela Jugoslavija je to gledala. Sada su došle druge televizije. Ima tu dosta komercijale, šoua, igara i naravno da "Kviskoteka" nije mogla postići istu popularnost. To je kviz znanja, koji je emitiran na komercijalnoj TV i to, vjerojatno, nije moglo ići jedno s drugim. Sada veoma malo gledam TV. Zasićen sam. Radije se bavim nekim drugim stvarima.

Kako živite danas?

- Imam svoje hobije. Živim na selu i imam dosta posla oko kuće. Idu godine pa se čovjek pomalo promijeni. Napravio sam kuću dvadesetak kilometara od Zagreba i tu supruga i ja uživamo u prirodi. Jedna kćerka je u Zagrebu, a druga u Kembridžu, tamo se udala i ostala. Nemam više velikih želja, živim lijepo i skromno pa šta bude.

Dobar materijal

Da li je život na selu tajna Vaše vitalnosti?
Uvijek sam se pokušavao izmaći od stresa i gungule. Od početka rada u medijima i estradi, u svim tim putovanjima i jurnjavama, uvijek mi je obitelj bila utočiše. Možda me to i sačuvalo. Nikada od svog posla nisam radio neku pitu. Posao jeste izložen javnosti, ali je kao i svaki drugi. Treba ga pošteno raditi. Popularnost ne smije iskvariti čovjeka. Ako si od dobrog materijala, uvijek ostaješ isti.

Kakvi Vam se čine današnji kvizovi?

- To su danas više igre. Nema sada pravog kviza znanja, nažalost. I to je šteta. Ljudima se više nude nekakve igre i učesnici više ispadaju glupi nego što pokažu svoje znanje. Svako se javlja, svako bi htio osvojiti neku nagradu i onda ima svega i svačega. To mi se ne sviđa. Svaka TV trebala bi imati pametan i dobar kviz znanja, koji će ljude poučiti nečemu.

Sarajevo me nosilo na rukama

U Sarajevu ste za vrijeme svoje 40-godišnje karijere često radili.

- Veoma sam često dolazio u Sarajevo, još prije rata. Mnogo sam radio, ne toliko na TV koliko sam vodio priredbe, koncerte, revije. Ljudi su krasni u Sarajevu, prijateljski raspoloženi. Nosili su me na rukama. Volim doći u Bosnu.

Tarik Filipović dobro radi

Da li gledate kvizove koje na HTV-u vodi Tarik Filipović?

- Tarik to odlično radi. On je jedan od rijetkih glumaca koji je pokazao da može biti odličan voditelj. Pametan je, bistar, duhovit i lijep. Što ćete više!

Autor: L. SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
Izvor: Dnevni Avaz