Ima li Evropska Unija budućnost

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Ima li Evropska Unija budućnost


Novosti

Da li EU, posle svih nevolja kojima je izložena, može da opstane u sadašnjem obliku. Trenutna recesija je otkrila duboku političku krizu u EU



NAZIV je i dalje Evropska unija, ali u najmanju ruku deo ovog imena doveden je u pitanje. Ima li EU smisla u starom smislu reči - pitanje je koje izrasta nad 27 zvezdica zajedničke evropske kuće, paralelno sa, već odomaćenom, krizom.
- Evropska unija funkcioniše samo u odsustvu ekonomskih nevolja - uočava bivša evropska komesarka Ema Bonino.
I dok Evropa, zavijena u crno dužničkom krizom evrozone, strepeći iščekuje da se novi, jači, talas finansijskih problema svali na sledeću članicu Unije, ispod površine vreba cunami ne ekonomske, već političke krize od koje zavisi ceo projekat.

Najveći svetski trgovinski, evropski, blok izgrađen oko zajedničkog tržišta 27 država, sa granicama daleko poroznijim za dobra, kapital i radnu snagu nego bilo koja druga trgovinska oblast u svetu, ambiciozni je projekat u kome su se tupile oštrice globalizacije, a kapitalizam dobijao benigniji izgled. Problem je nastao kada je “evropski socijalni model” prerastao u sinonim vrlo skupog mehanizma koji je postao cilj samom sebi.

Neki lideri EU želeli su da Evropa i dalje raste samo kako bi zadržala socijalni sistem starih penzija i beneficija za nezaposlene. Koliko lepe, toliko nerealne želje učinile su da se, uz već hronični “bermudski trougao” dugova, demografskog osipanja i smanjenog rasta, koji dugo pritiska EU, Evropa dodatno suočila sa krizom grupe 17 zemalja koje koriste evro.
Više od ogromnog ekonomskog potresa, recesija je otkrila duboku političku krizu u EU, posebno kada se debata o spasavanju zajedničke valute našla u - ćorsokaku. Činjenica da su se ključne države evrozone, Francuska i Nemačka, složile da je potrebna veća harmonizacija unutar zone evra, ali ne i oko toga šta treba harmonizovati, otkrila je na kako krhkim nogama počiva veliki projekat.
Nemačka smatra da evro treba da se spase striktnijim pravilima pozajmica, trošenja i konkurencije, uz malu pomoć sankcija prema “neposlušnim” vladama, koje bi mogle de podrazumevaju zamrzavanje fondova za posustale, pa čak i suspenziju glasačkih prava u ministarskom savetu EU. Francuska je za evropsku ekonomsku vladu unutar sužene evrozone, jer predsednik Nikola Sarkozi ne veruje da je totalna integracija moguća sa 33 ili 34 zemlje, kada i zemlje Balkana pristupe EU.
Zemlje EU koje su izvan zone evra, pre svih Britanija, upozoravaju da se ne stvara “klub unutar kluba”, dok oni prezaduženi, kao o što je Grčka pričaju o zaveri da se uništi evro, a stvore mehanizmi za spas kako bi nametnuli volju države nad “špekulantima”. Evropski komesar Žoze Manuel Barozo tvrdi da jedinstvena unija “ostaje najbolja šansa za napredak”, skrećući samo još više pažnju na nemoć da se artikuliše pravi “recept” za očuvanje jedinstva, kada već postoje “potklubovi” okupljenih u šengenskoj zoni i grupi evra, kao i krupne ekonomske pukotine između “motora” i posustalih lokomotiva evropskog voza.
Tako se otkriva prava priroda evropske krize i otvara prostor za test političkih elita. Primer Grčke najočiglednije pokazuje kako elita može da spase evropski koncept, kao i svoje interese, samo prelivanjem troškova na široku publiku, popularno rečeno, narod. Problem je, međutim, što to podrazumeva masovno smanjenje životnog standarda za stotine miliona građana Starog kontinenta. Upravo to znatno slabi ključni argument za postojanje unije.
Verovanje da se aktuelna ekonomska kriza Starog kontinenta može rešiti sa postojećim strukturama EU, koje su do sada, uglavnom, dobro funkcionisale, dodatno se topi sa svakom novom ekonomijom evrozone na čija vrata zakuca naplata prevelikih dugovanja. Ideja najmoćnije evrpske ekonomije, Nemačke, koja dobija na zamahu, da se kreditorima u Evropi da moć nadzora nad ekonomskim odlukama zaduženih, znači mnogo veće zadiranje u suverena prava država, koje članice Unije ljubomorno čuvaju, posebno kada je o finansijama reč.
- Gubitak suvereniteta zbog ekonomskog napretka možda bi i mogao da prođe u Evropi. Ali, gubitak suvereniteta da bi se plaćali dugovi evropskim bankama, ideja je koju je mnogo teže prodati - primećuje američka obaveštajna kompanija “Stratfor”.
Vladajućoj garnituri, uglavnom proevropskih političkih elita, dodato je nedavno značajno pojačanje u, dugovanjima teško pogođenim, Grčkoj i Italiji. Eksperti sa iskustvom u centralnom bankarstvu, članovi globalne Trilateralne komisije, postavljeni bez izbora da sprovedu stroge, i sudeći po uličnim demonstracijama, nepopularne mere štednje, već su u pojedinim krugovima okarakterisani kao “direktori država”.
Uoči izbora koji 2012. i 2013. godine očekuju Francusku i Nemačku, oni su ona proevropska snaga koja bi trebalo da, stišavanjem krize, daju vetar u leđa snagama koje bi trebalo da očuvaju, i eventualno po novoj meri preurede, evropski projekat. Ali, ekonomski potres velikih razmera koji je zahvatio Stari kontinent, preti legitimitetu ovih snaga, otkrivajući sve manjkavosti još od stvaranja EU - od krize evropskog identiteta, ograničenja suvereniteta, do fiskalnih i problema sa imigrantima kojih je svake godine za milion - više.
Možda se upravo na pitanju rastuće imigracije, kojom su političke elite podsticale ekonomski rast, zanemarujući nezadovoljstvo građana i stvaranje kulturnih tenzija, vide razmere razmimoilaženja naroda EU i njihovih vlasti. Etničke i rasne tenzije, u kombinaciji sa oštrim merama štednje, nalik su tempiranoj bombi koja lako može da eksplodira pred vratima vladajućih elita, otvarajući širok prostor evroskepticima i antiimigracionim snagama. Upravo su znaci bujanja takvih partija na evropskom kontinentu najveći izazov za preživljavanje jedinstvenog evropskog projekta.

GRČKI PRIMER
GRČKA elita je očigledno finansijski profitirala od EU. Grčki narod, naprotiv, ima dugačije iskustvo. Svakako, dvadesetak godina napretka... donelo je dobrobit mnogima, ali ne svima. Ekonomska integracija široko je otvorila vrata grčke ekonomije za druge Evropljane, dovodeći time čitave oblasti grčke ekonomije u težak položaj. Evropski konkurenti preplavili su grčku ekonomiju u mnogim industrijama, a posebno su stradala mala preduzeća. U Grčkoj je uvek bilo glasova protiv EU. Aktuelna situacija ih je ojačala. Ko će da snosi troškove nefunkcionisanja evropskog sistema u Grčkoj? Ako EU treba da se spase, ko će da plati troškove? Spas koji je obećala Nemačka, u ime Evrope, omogućava Grčkoj da stabilizuje finansijski sistem i otplati bar deo dugova Evropi. Grčka plaća štednjom, ali cenu ne snosi grčka elita. Plaća narod, koji gubi posao, penzije, plate i karijere - navodi se u analizi agencije “Stratfor”.
 
Natrag
Top