Histerija: hir ili bolest?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Histerija: hir ili bolest?

Blic
02.03.2010 06:45




Histerija je oblik neurotične mentalne bolesti, koja se može ispoljavati kao fizičko oboljenje praćeno raznim psihološkim poremećajima, bez ikakvog organskog oboljenja u njihovoj osnovi.

Danas psihijatri histericima nazivaju:

Histerične ličnosti - to su osobe koje se od rođenja odlikuju impulsivnim crtama karaktera, razvijenom i pomalo „uvrnutom“ maštom. U osnovi histeričnog karaktera leži psihička i emocionalna nezrelost. Takve osobe imaju stalnu težnju za isticanjem, skretanjem pažnje na sebe: svi doživljaji imaju dramatičan karakter i samo se njima uvek nešto neobicno dešava. To je zapravo nezreo način reagovanja, želja da se bude u centru pažnje i da se takvoj osobi svi dive. Njima se preporučuje psihoterapija da bi im se pomoglo da koriguju ponašanje i lakše se adaptiraju u društvu.

Osobe koje pate od histerične neuroze - to stanje može biti i urođeno i stečeno. Neretko se prvi put pojavljuje u detinjstvu kad dete dobija napad besa, pada na pod, počinje da se bacaka, udara sve oko sebe i histerično plače. Takvo ponašanje se mora preseći u korenu. Kako? Jednostavno sačuvajte hladnokrvnost i ostanite potpuno ravnodušni. Jednostavno se sklonite i nastavite da radite svoj posao. Kad ostane bez publike, dete će se samo smiriti.
Histeriku je uvek potreban auditorijum, jer bez njega gnev brzo splasne. I naravno dete sa simptomima histerične neuroze obavezno treba lečiti, jer će se sa uzrastom stanje samo pogoršavati.


Osobe koje pate od histerične psihopatije - to su najteži slučajevi oboljenja. Histerični napadi takvih bolesnika imaju grub, brutalan karakter - s gubitkom svesti, narušenom sposobnošću kretanja (odjednom im se oduzimaju noge), pa čak i izvijanjem tela u obliku mosta. Ti ljudi nisu prevaranti, niti glume ludilo: njima je zaista potrebna pomoć psihijatra.

Prekinite napad
Ako je moguće, histerika treba ostaviti samog i napad će se, bez odgovarajuće publike, stišati sam od sebe. Lakši histerični napad može da prekine nagli, iznenadni bol: recimo treba mu jako stisnuti ruku, bolno ga uštinuti ili čak ošamariti.
Pokušaj da se uspostavi dijalog i molbe da se smiri samo će još više razdražiti histerika. Zanimljivo je da histerični napad mnogo teže pada okolini nego samom bolesniku. On se često ni ne seća napada, dok se okolina još dugo nalazi pod utiskom dramatične situacije.



 
Natrag
Top